FOKUS
Piše: Piše: Faruk Borić
29/05/07
Laž uživo
Nikola Špirić uhvaćen je u laži. Pred očima svekolikog televizijskog gledateljstva, predsjedavajući Vijeća ministara BiH zapleo se u vlastitim rukama ispletenoj mreži. Tokom gostovanja u specijalnoj emisiji Federalne televizije posvećenoj Srebrenici, Špiriću je postavljeno najkonkretnije moguće pitanje: da li zna da se u njegovoj ličnoj pratnji (obezbjeđenju) nalaze tri čovjeka koji se povezuju sa genocidom u Srebrenici? Ribario je Špirić mutnim vodama pravdajući se kako obezbjeđenje nije sam birao, nego su mu momci dodijeljeni iz redova uposlenika SIPA-e.
Cijela država je, ispostavilo se kasnije, gledala i slušala premijerske laži. Jedan bosanskohercegovački magazin do detalja je demaskirao Špirićevu bezočnost, otkrivši kako u tom grmu ima i uskofamilijarnih zečeva - ne samo da je Špirić na vlastiti zahtjev zaposlio “momke sa spiska”, već im je (dvojici od njih) čak i ujak!
Frapantno. Bezobrazno. Bezočno.
Međutim, ni to nije bilo dovoljno da se probudi usnula bh. javnost, koja je po vlastitom ubjeđenju itekako politična, a zapravo, kako se vidi na konkretnom primjeru - vrlo impotentna. Ono što je najinteresantnije u cjelokupnoj priči o Špirićevom bezočnom laganju u udarnom tv-terminu zapravo i jesu reakcije javnosti, odnosno njihov potpuni izostanak.
Javno izrečena laž, surovi (ujački) nepotizam, kontekst ratnih zločina - sve pojmovi sa samog vrha bolesti tranzicijske Bosne i Hercegovine, nisu bili dovoljni da prouzrokuju ikakvu reakciju, osudu, protest, zvižduk pištaljki kod građana. Da i ne govorimo o Špirićevim saučesnicima u vršenju vlasti, ali i opoziciji, koja je takođe ćutnjom “reagovala” na premijersku laž. Priliku za izražavanje građanskog nezadovoljstva propustili su svi, čak i profesionalni buntovnici? Ustvari, ne znamo kako je Špirićeva familija reagovala na njegovo odricanje od rodbinskih veza, iako se može vjerovati da oni to i nisu doživjeli kao odricanje nego kao “vješti” Nikolin manevar sračunat na obmanjivanje javnosti.
Laž je odavno dio našeg političkog života. Naročito u predizbornim kampanjama, domaći političari su se dosad svašta naobećavali i nalagali biračima, “vlastitom”, nacionalnom i svekolikom javnom mnijenju. I shvatili su da to kod javnosti prolazi, jer nijednog od njih na izbornom danu još nije stigla vlastita laž. Isti političari i dalje dobijaju glasove, bez obzira (ili baš možda zbog toga) što permanentno obmanjuju javnost nudeći kao političku platformu lažna obećanja. Također, još nije zabilježeno da je, uhvaćen u laži, neki domaći političar podnio ostavku usljed pritiska javnosti. Narod se, po pravilu, malo uskomeša, još manje pobuni, to potraje nekoliko sedmica, i sve potom lagano potone u zaborav. Zato se laganje uživo, poput ovog Špirićevog, u konačnici isplati, jer ko će se na sljedećim izborima sjetiti svih silnih šarenih laža svakog od brojnih političkih lažova?
Kad je prošle godine u mađarsku javnost dospjela snimka na kojoj njihov premijer (Ferenc Gyurcsany), u tajno snimanom razgovoru svojim prijateljima priznaje kako je lagao o ekonomskom (blago)stanju u državi, e da bi osvojio drugi mandat, pola Budimpešte je doslovce gorjelo u naletu bijesnih demonstranata! Pravdanja da je demonstracije naručila i isforsirala opozicija nisu urodila plodom i premijer se morao duboko izviniti zbog laži u kojoj je uhvaćen.
Ako zbog svoje televizijske laži uzmogne provariti barem takvo javno izvinjenje, Nikola Špirić mogao bi, ako ništa drugo, od nas dobiti plaćen mađarski gulaš u restoranu po njegovom izboru.
I pored ovoga,radi li ovaj covjek ista
