Predrasude i diskriminacija, ...

[misica]

evo primer za nes sl.malopre otvori neko temu i odma neka bezsramna cura mila il kako se zvase odma pesimisticki i ironicno pise i reagira na njegov jezik pisanja, i ta licnost makne taj post.sramota za tu osobu klosarka jedna ko da njen jezik je bolji.glupaca

ah zvala se ta cuckica mima slobodno nadzite i odo sa foruma mislila sam forum je onako ok i moze se pisat al vidim ovde vlada nemoralnost i sve negativnosti.sramota za forum

[General_Jackson]

@General_Jackson
Pozdrav za tebe i hvala na podršci

Pozdrav i tebi @bina67 i hvala što si svoju priču podijelila sa nama.

[KaraMfil]

Obzirom da sve gledam sa vjerske strane, tako i na hendikep bilo koje vrste gledam normalno i zaista bez predrasuda, mogu cak reci da sam kod vecine ljudi sa hendikepom naisla na odlicne sagovornike, mozda iz razloga sto sam i sama malo drugacija (po svom vidjenju normalna), jer nosim maramu ali naravno predrasude kod ljudi su jednostavno neiskljucive, pogotovo kod neobrazovanih, jer jednostavno jedini nacin da malo "odskoce" u drustvu je provociranje ili ismijavanje nekoga, jer su samo tad u centru paznje. Jedno vrijeme sam se bavila poslom gdje sam zaista upoznala toliko razlicitih ljudi da mislim jednog dana i knjigu napisati. Sve u svemu, puno su prizemljeniji i normalniji sagovornici, puno prijatniji i druzeljubivi (bar ovi koje sam upoznala). Predrasuda je uvijek bilo i mislim da se to ne moze iskorijeniti upravo sto neko rece iz straha i odbijanja drugacijeg. Imam puno prijatelja koji su hendikepirani (stazirala sam u sad vec opcoj bolnici), i dan danas smo prijatelji bar putem maila.
Tema je odlicna a za sve dirljive price - hvala, i samo naprijed.

[Kristijana]

Dobra tema, ali nema tu pomoci, bojim se...
Mislim da je dosta ljudi koji su prema invalidima okej, ali istovremeno diskriminisu ljude po fizickom izgledu. Recimo, neka sarajevska tip top cica pomoci ce slijepcu preko ulice jer je ona, je li, fina i humana osoba, ali ce s prezirom gledati debele, nekog Roma u tramvaju, curu koja se oblaci ''seljacki'', Susan Boyle ''Ja kakva je, fuj!'' i sl.
Dakle, ima tu dosta slojeva unutar nasih glava. Nesto diskriminisemo, nesto ne. Sve zavisi od ukorijenjenih stavova i svjetonazora, a za neke predrasude i nismo krivi mi, vec familija, drustvo, mediji. No, svaki pojedinac treba osvijestiti svoje predrasude, i onda lagano raditi na njima dok vecinu ne iskorijeni. I u tom grmu lezi utopija.

[haubica_i_to_teshka]

Od sveg srca hvala svima koji pishu na ovoj temi. Ne samo radi “nas” nego i drugih koji citaju.

Svakom je njegova nesreca najveca i meni je moja. Ne zamjerite. Znam da su mnogi mnogo gore zavrshili nego ja, tako da jedino objektivno mogu pisati samo iz svog iskustva i u svoje ime .

Nisam se pomirio sa sudbinom i sa onim shto mi je donijela (odnijela) .I necu nikad, ali sam naucio da zivim sa tim. Zivot ide dalje..
.
Ne trazim puno. Ja samo ne zelim da budem drugaciji. Ili, ako Vam je lakshe, samo zelim da budemo isti. Je li je moja krivica shto je neki pijani cetnicki hajvan ispalio granatu ? Je li je moja krivica shto sam u tom trenutku bio vani, igrao se kao i svi moji vrshnjaci? Je li moja krivica shto sam ostao invalid i bez noge? Zar zbog toga neki okrecu glavu od mene! ?Zar me zbog toga ismijavaju?

Meni su jutra najbolnija. Josh uvijek sanjam da imam noge i da hodam, igram lopte. ..Sanjam kako se krijem od starijeg brata i trcim da sa rajom napravim neki “zijan” ili sestri i njenim drugaricama “zagorcam” zivot. Znam da kad kuci dodjem je “vaspitna” noga u dupe od brata i “jezici” od mame, ali... I to mi nedostaje jer poslije nesrece ponashali su se sasvim drugacije cuvali me kao da sam od porculana,,a ja sam samo zelio da sve bude isto. Da se nishta nije promijenilo. Nakon takvih snova,budjenje me vraca u realnost, snovi su jedno, java neshto sasvim drugo, Sreca pa sam zivim , moje suze i moju tugu ne mora niko da vidi.Odvojio sam se od svojih da ih poshtedim tih trenutaka, sam se borim kako znam i umijem. Ionako su previshe suza i patnje vidjeli sa mnom.

@abacija, hvala na podrshci ” prica’ sa njom je zavrshena prije 15-tak god kada sam zavrshio High school ,onog trenutka kada je pred svim zvanicama i roditeljima procitala moje ime i pozvala da mi uruci priznanje kao jednom od najboljih ucenika generacije i jedinom koji je zavrshio 11i 12 razred u jednoj shkolskoj godini (oni koji su se shkolovali vani znaju shta to znaci narocito za daljnje shkolovanje gdje se traze samo ocjene 11 i 12 razreda). E, to je bila moja “osveta” , nishta joj gore nisam mogao uraditi .
poz

[statix]

Od sveg srca hvala svima koji pishu na ovoj temi. Ne samo radi “nas” nego i drugih koji citaju.

Svakom je njegova nesreca najveca i meni je moja. Ne zamjerite. Znam da su mnogi mnogo gore zavrshili nego ja, tako da jedino objektivno mogu pisati samo iz svog iskustva i u svoje ime .

Nisam se pomirio sa sudbinom i sa onim shto mi je donijela (odnijela) .I necu nikad, ali sam naucio da zivim sa tim. Zivot ide dalje..
.
Ne trazim puno. Ja samo ne zelim da budem drugaciji. Ili, ako Vam je lakshe, samo zelim da budemo isti. Je li je moja krivica shto je neki pijani cetnicki hajvan ispalio granatu ? Je li je moja krivica shto sam u tom trenutku bio vani, igrao se kao i svi moji vrshnjaci? Je li moja krivica shto sam ostao invalid i bez noge? Zar zbog toga neki okrecu glavu od mene! ?Zar me zbog toga ismijavaju?

Meni su jutra najbolnija. Josh uvijek sanjam da imam noge i da hodam, igram lopte. ..Sanjam kako se krijem od starijeg brata i trcim da sa rajom napravim neki “zijan” ili sestri i njenim drugaricama “zagorcam” zivot. Znam da kad kuci dodjem je “vaspitna” noga u dupe od brata i “jezici” od mame, ali... I to mi nedostaje jer poslije nesrece ponashali su se sasvim drugacije cuvali me kao da sam od porculana,,a ja sam samo zelio da sve bude isto. Da se nishta nije promijenilo. Nakon takvih snova,budjenje me vraca u realnost, snovi su jedno, java neshto sasvim drugo, Sreca pa sam zivim , moje suze i moju tugu ne mora niko da vidi.Odvojio sam se od svojih da ih poshtedim tih trenutaka, sam se borim kako znam i umijem. Ionako su previshe suza i patnje vidjeli sa mnom.

@abacija, hvala na podrshci ” prica’ sa njom je zavrshena prije 15-tak god kada sam zavrshio High school ,onog trenutka kada je pred svim zvanicama i roditeljima procitala moje ime i pozvala da mi uruci priznanje kao jednom od najboljih ucenika generacije i jedinom koji je zavrshio 11i 12 razred u jednoj shkolskoj godini (oni koji su se shkolovali vani znaju shta to znaci narocito za daljnje shkolovanje gdje se traze samo ocjene 11 i 12 razreda). E, to je bila moja “osveta” , nishta joj gore nisam mogao uraditi .
poz

Ja kad citam ovo sav se najezim, ali bih te pitao nesto onako otvoreno i iskreno. Ja stvarno nemam predrasude, a pogotovo ne diskriminisem osobe sa hendikepima, medjutim moram reci da veliku ulogu igra zaljenje i jednostavno kada se poistovjetim sa tim osobama i kada pokusam empatijom docarati sebi njihovo stanje ja ne mogu da se otrgnem zaljenju, iako ne zelim da ikoga zalim nego da ga gledam kao svakog drugog. Ja znam da takvi ljudi sve sto zele je da ih se gleda kao druge ljude, ali to je ponekad nemoguce zbog vlastitih emocija.
Da li si ti ikada zalio neku osobu i da li smatras to nepozeljnim?

[Kristijana]

Haubice, ja mislim bas to sto ti pises - treba tretirati invalide kao sebi jednake. To sto ja mogu hodati a ti ne, ne znaci da sam ja u necemu bolja. Ti mozes imati vecu inteligenciju od mene, bolji posao, bolje mentalno zdravlje cak. Mozes imati vise iskrenih prijatelja. Mozes biti humanija osoba i tako dalje. Noge su tu samo da bi se na njima hodalo i to je sve. To jest vazno, ali ja bih recimo teze podnijela da sam slijepa, npr. Valjda i sto sam inace sjedilacki tip a volim citati, gledati TV. Mada, svakako, neizrecivo je tesko ne hodati. Treba biti jak i to podnijeti. Mislim da invalidi imaju psihicku snagu koju drugi nemaju, jer kad imas problem tog tipa ne kukas nad sitnicama kao sto su prehlada, bubuljice ili zubobolja. Ocelicis, bar je to moje misljenje. Zato mislim i da postoje situacije kada invalidi mogu priskociti u pomoc drugima, jer razviju druge osobine, vecu socijalnu osjetljivost, pa i nadoknade hendikep razvijanjem drugih cula.

[haubica_i_to_teshka]

Od sveg srca hvala svima koji pishu na ovoj temi. Ne samo radi “nas” nego i drugih koji citaju.

Svakom je njegova nesreca najveca i meni je moja. Ne zamjerite. Znam da su mnogi mnogo gore zavrshili nego ja, tako da jedino objektivno mogu pisati samo iz svog iskustva i u svoje ime .

Nisam se pomirio sa sudbinom i sa onim shto mi je donijela (odnijela) .I necu nikad, ali sam naucio da zivim sa tim. Zivot ide dalje..
.
Ne trazim puno. Ja samo ne zelim da budem drugaciji. Ili, ako Vam je lakshe, samo zelim da budemo isti. Je li je moja krivica shto je neki pijani cetnicki hajvan ispalio granatu ? Je li je moja krivica shto sam u tom trenutku bio vani, igrao se kao i svi moji vrshnjaci? Je li moja krivica shto sam ostao invalid i bez noge? Zar zbog toga neki okrecu glavu od mene! ?Zar me zbog toga ismijavaju?

Meni su jutra najbolnija. Josh uvijek sanjam da imam noge i da hodam, igram lopte. ..Sanjam kako se krijem od starijeg brata i trcim da sa rajom napravim neki “zijan” ili sestri i njenim drugaricama “zagorcam” zivot. Znam da kad kuci dodjem je “vaspitna” noga u dupe od brata i “jezici” od mame, ali... I to mi nedostaje jer poslije nesrece ponashali su se sasvim drugacije cuvali me kao da sam od porculana,,a ja sam samo zelio da sve bude isto. Da se nishta nije promijenilo. Nakon takvih snova,budjenje me vraca u realnost, snovi su jedno, java neshto sasvim drugo, Sreca pa sam zivim , moje suze i moju tugu ne mora niko da vidi.Odvojio sam se od svojih da ih poshtedim tih trenutaka, sam se borim kako znam i umijem. Ionako su previshe suza i patnje vidjeli sa mnom.

@abacija, hvala na podrshci ” prica’ sa njom je zavrshena prije 15-tak god kada sam zavrshio High school ,onog trenutka kada je pred svim zvanicama i roditeljima procitala moje ime i pozvala da mi uruci priznanje kao jednom od najboljih ucenika generacije i jedinom koji je zavrshio 11i 12 razred u jednoj shkolskoj godini (oni koji su se shkolovali vani znaju shta to znaci narocito za daljnje shkolovanje gdje se traze samo ocjene 11 i 12 razreda). E, to je bila moja “osveta” , nishta joj gore nisam mogao uraditi .
poz

Ja kad citam ovo sav se najezim, ali bih te pitao nesto onako otvoreno i iskreno. Ja stvarno nemam predrasude, a pogotovo ne diskriminisem osobe sa hendikepima, medjutim moram reci da veliku ulogu igra zaljenje i jednostavno kada se poistovjetim sa tim osobama i kada pokusam empatijom docarati sebi njihovo stanje ja ne mogu da se otrgnem zaljenju, iako ne zelim da ikoga zalim nego da ga gledam kao svakog drugog. Ja znam da takvi ljudi sve sto zele je da ih se gleda kao druge ljude, ali to je ponekad nemoguce zbog vlastitih emocija.
Da li si ti ikada zalio neku osobu i da li smatras to nepozeljnim?

Sazaljenje je samo mali dio empatije, tako da imam empatiju ali da sjedim sa nekim i samo placem zbog zle sudbine to ne.

[statix]

Empatija je kada možeš da zamisliš kako se neka osoba osjeća, da ga razumiješ a ne sažaljevaš. Ja mislim da osobe sa hendikepom nipošto ne žele, niti je sažaljevanje dobro za njih. Sažaljevanje nije ni za koga dobro.

Ja ih razumijem, ali mi je ponekad i zao nekoga...nisam mislio da sjedim i sazaljevam...

[detroit-mercy]

Je li diskriminacija kada dijelimo ljude na raju i papke, i na domace i doslje? Posebno mi je draga ova podjela na "raju" i "papke, jer to nije isto kao sa osobama sa invaliditetom gdje se jasno zna kriterij i granica, ovo sa rajom je onako flexibilno.

Glede predrasuda i diskriminacije, nisam vidio da se vise ljudi kunu u neku svoju ne pristrasnost, otvorenost, ili nazovite to vec kako hocete, nego nasi ljudi a da su u isto vrijeme nisam vidio gore diskriminatore u svakom pogledu od nasih ljudi. Mi koji se toliko dicimo nasom otvorenoscu, multikulturalizmom, i svime i svacim ostalim smo jedni od najgorih ljudi, stojim iz svakog napisanog slova.
Nama je sve drugo i drugacije neprihvatljivo i sluzi za podsmjeh, pocev od osoba sa invaliditetom, do socijalno ugrozenih osoba. Da ne pricam o osobama drugih/drugacijih sexualnih sklonosti. Za rasizam ne znamo, ali nas odnos prema Romima je nista drugo do tipican primjer rasizma. Sreca nasa ili njihova pa stvarno nemamo ljude drugih rasa da zive u nekom znatnijem procentu u BiH, tek onda bi vidjeli sta je pravi rasizam, za nas bi KKK bio mala maca.
Licno smatram da smo jedan od naroda sa najvisim stepenom predarasuda i diskriminacije u svijetu, samo to znamo tako vjesto upakovati da ne povjerujes. Ali bitno je gledati sta drugi rade.

[teleskop]

Slažem se da osobe sa fizičkim hendikepom ne vole da ih sažaljevaju.Ali, šta je sa moralno hendikepiranim ljudima.
Šta je sa ljudima koji nisu sposobni da osjete druge,koji nemaju empatije.Da li su oni hendikepirani,ili oni koji stupaju sa njima u kontakt.

[Fair Life]

“Život s različitima” naziv je njezine nove knjige u kojoj Krizmanić, na temelju vlastitog iskustva, nakon što je oboljela od cerebralne paralize, govori o suočavanju i životu s invaliditetom - o normalnosti i različitosti, o nijekanju trajnih posljedica invaliditeta, o pozitivnoj diskriminaciji, stereotipima i predrasudama, problemima politički korektnog govora itd.

Kad danas pomislim na taj susret, a otad je prošlo gotovo 60 godina, na prvom mi se mjestu vraća osjećaj potpune zbunjenosti i nerazumijevanja. Nisam shvaćala kakve veze moje šepanje ima s njezinim dečkom, zašto bi se to njega uopće ticalo, zašto se ona više ne želi sa mnom družiti. Nigdje nije bilo nikog s kim bih o tome mogla porazgovarati. Moji roditelji i moj stariji brat morali su se i sami nekako prilagoditi novoj situaciji u obitelji - mom invaliditetu. Svatko je s tim imao svojih problema, ali se o tome uopće nije govorilo, osim u vezi s mojim odlascima u školu, na fizikalnu terapiju, obveznim, dugotrajnim vožnjama biciklom i liječničkim pregledima.

[ljubav_aha]

Fair Life hvala na tekstu ,dokaz kako je sredina izuzetno drska,odvratna,smuci mi se

pojedini komentari ispod teksta takodjer potvrdju moju prvu recenicu

[MAN-lion's coach]

...

[Fair Life]

Fair Life hvala na tekstu ,dokaz kako je sredina izuzetno drska,odvratna,smuci mi se

pojedini komentari ispod teksta takodjer potvrdju moju prvu recenicu

Dabome... od kolijevke pa do groba.

[Fair Life]

Svaki je dan prolazio pokraj naše gimnazije iz koje ga je redovito pratilo nekoliko desetaka pari uzbuđenih očiju. Visok, tanak, u trapericama koje su zasigurno bile jedne od prvih u Zagrebu i bijeloj košulji na kojoj su se naslućivale tanke pruge u nekoj pastelnoj boji, kretao se gipko poput predatora. Nikad nije podignuo pogled prema prozorima djevojačke škole, nikad se nije okrenuo niti pokušao vidjeti odakle dolazi uzbuđen, nervozan, nekako prenapregnut smijeh djevojaka. Gledala sam ga zajedno s drugim djevojkama kako prolazi, govoreći samoj sebi: “Takav me čovjek nikada neće ni pogledati.”

[mofo33]

Sreca nasa ili njihova pa stvarno nemamo ljude drugih rasa da zive u nekom znatnijem procentu u BiH, tek onda bi vidjeli sta je pravi rasizam, za nas bi KKK bio mala maca.
Licno smatram da smo jedan od naroda sa najvisim stepenom predarasuda i diskriminacije u svijetu, samo to znamo tako vjesto upakovati da ne povjerujes. Ali bitno je gledati sta drugi rade.

odlicno u kasabi
a bogami i u tudjini

[nejsonka]

Svaka čast za ovu temu Moramo jednom da razjasnimo neke svari: Rat je učino da je Sarajevo postalo puno seljaka. Umjesto da se oni priviknu i prihvate naše uslove i principe življenja, oni su nam nametnulu svoje. Ja svog oca zovem TATA, a danas ćemo rijetko gdje čuti da tako djeca zovu svog oca (osim kod onih kojih su rođeni u gradu). Majka me učila da nikad ne gledam ime i vjeroispovjest, nego dušu i dobrotu kod čovjeka. Danas je punnnnnnnnnn grad "velikih muslimana" koji ne žive po pravilima koje im vjera nalaže, ali važno je da oni sebe nazivaju muslimanima.

Moglo bi se o ovoj temi danima pisati,ali... Žašto to. Opet će pojedinci nastaviti dijeliti ljude po imenu, po vanjskom izgledu, po bogastvu, po obrazovanju...

[uvjek dobar gost]

Naša država se zasniva na predrasudama i diskriminaciji, naše društvo... odnosno njegova početna premisa je diskriminacija, a druga je predrasuda.... Mi smo okorijeli diskriminatori, nije nam bitno jel diskriminišemo druge, drugačije, ćopave, sakate, gluhe, slijepe, ljude sa posebnim potrebama, sirotinju, ružne, ljude druačije od nas, ljude druge sexualne orjantacije, ljude druge boje kože... nama sve to nije bitno sve dok smo mi gornji, sve dok smo u poziciji da to radimo mi se osjećamo kao svoji na svome... mi to volimo, mi to želimo, a lažemo na sav glas kako smo tolerantno društvo kako smo multi kulti sredina, kako smo vaki i naki..., a u stvari pokvareni smo do srži, dvolični do koske i tupi smo postali kao hauba !

Sve u svemu nekad se uhvatim za glavu i zapitam se koji qurac sve meni ovo treba, koji qurac se ne ispalim lijepo tražim azil u Kanadi il na Novom Zelandu i bar da znam da su mi djeca sigurna i da neće imati jedino izbor da budu nasilnici il da budu žrtve....

Serem se ja na ovu državu, na njene entitete, kantone i na distrikt.... i to prije toga pojedem sepet šljiva i napijem se hladne vode !!!!!

[modesti]

Nisam čitala sve postove pa ne zamjerite ako ponavljam već rečeno vrlo interesantna tema.

Za one koji ne znaju, predrasude su vrsta stavova. Svaki stav ima tri dijela: mišljenje, emocije i ponašanje. Mišljenje: šta ja znam o objektu stava (koliko je pušenje štetno za zdravlje? da li je imalo dobro?). Emocije: imam neugodne emocije prema pušačima. Ponašanje: ne želim da ulazim u zadimljene prostorije. Predrasuda je stav koji ima vrlo slabu misaonu komponentu (malo znanja o objektu predrasuda) a vrlo jaku emocionalnu (emocije su jake). Ako se ponašamo u skladu sa predrasudama, vršimo diskriminaciju. Drugim riječima, ne želim da budem bliska sa ljudima koji su pušači jer su oni nedovoljno informisani o štetnosti pušenja ili su intelektualno ograničeni pa iako znaju koliko je pušenje štetno istrajavaju u tome (predrasuda).

E sada malo sinteze.
Mi svi imamo predrasude, nema smisla da iko tvrdi da nema. Osobe koje imaju predrasude ne žele uvažiti informacije koje govore suprotno od njihovih predrasuda i to je glavni problem. Emocije su jake a znanja nimalo ili jako malo. Šta znate o grupi ljudi prema kojima imate predrasude? Sa koliko osoba iz te grupe ste lično razgovarali? Koliko njih znate dobro? Često su ta znanja nedovoljna i površna (ako ih uopšte ima).
Vodite o ovome računa da ne bi počeli diskriminisati ljude oko sebe.

[frfi.]

procitah neki post koji spominje ljude seljake i ljude gradjane, i po toj nekoj podjeli su seljaci ovi sto zovu oca "babo" a gradjani su ovi koji zovu "tata", ako dobro skontah evo aplaudiram na tu podjelu, svaka cast...
sori ako sam nesto pogresno shvatila, ali kakve veze ima kako ko zove svog oca?!
ja ga zovem, ponekad, "stari"-u koju grupu spadam

i nervira me sto ljudi ne prave razliku izmedju seljaka i papka, al hajd da ne skrecem sa teme...
ja imam predrasude prema zalizanim tipovima sa kosuljom utrpanom u trenerku. zaobilazim ih u sirokom luku

[tempora]

procitah neki post koji spominje ljude seljake i ljude gradjane, i po toj nekoj podjeli su seljaci ovi sto zovu oca "babo" a gradjani su ovi koji zovu "tata", ako dobro skontah evo aplaudiram na tu podjelu, svaka cast...
sori ako sam nesto pogresno shvatila, ali kakve veze ima kako ko zove svog oca?!
ja ga zovem, ponekad, "stari"-u koju grupu spadam

[mofo33]

procitah neki post koji spominje ljude seljake i ljude gradjane, i po toj nekoj podjeli su seljaci ovi sto zovu oca "babo" a gradjani su ovi koji zovu "tata", ako dobro skontah evo aplaudiram na tu podjelu, svaka cast...
sori ako sam nesto pogresno shvatila, ali kakve veze ima kako ko zove svog oca?!
ja ga zovem, ponekad, "stari"-u koju grupu spadam

spadas u nadrealiste

[SoulSeeker]

sori ako sam nesto pogresno shvatila, ali kakve veze ima kako ko zove svog oca?!
ja ga zovem, ponekad, "stari"-u koju grupu spadam

U komunjare. Naime, "Stari" je bio drug Tito.

[frfi.]

@icedog

pogodio si u sridu sta sam zeljela reci

a sto se tice raznih odgovora na to gdje spadam jer oca zovem stari, hvala vam, vise se ne osjecam odbacenom od svijeta, barem negdje pripadam-pa makar i u komunjare mada mi se nadrealisti za trunkicu vise svidjaju