Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
Ha ha ha tacno tako - samo je u BIH disciplinski postupak izjednacen sa "krivicnim" za ne bis in idem
Ima tu i prakse ESLJP oko izjednačavanja disciplinskog i krivičnog, ali se cijeni težina izrečene sankcije iz disciplinskog postupka i eventualnog krivičnog postupka. Možda ni u EU zemljama ne bi bilo krivičnog, ali bi ga sigurno oderali kroz disciplinski uz razrješenje, zabranu obavljanja sudijske funkcije ili bilo koje druge funkcije u pravosuđu itd.
Zato su "naši manipluatori" iskoristili mehanizme US BiH i usvojili fragmente jurisprudencije EU kroz bezuslovno izjednačavanje disciplinskog i krivičnog postupka.
Ha ha ha tacno tako - samo je u BIH disciplinski postupak izjednacen sa "krivicnim" za ne bis in idem
Ima tu i prakse ESLJP oko izjednačavanja disciplinskog i krivičnog, ali se cijeni težina izrečene sankcije iz disciplinskog postupka i eventualnog krivičnog postupka. Možda ni u EU zemljama ne bi bilo krivičnog, ali bi ga sigurno oderali kroz disciplinski uz razrješenje, zabranu obavljanja sudijske funkcije ili bilo koje druge funkcije u pravosuđu itd.
Zato su "naši manipluatori" iskoristili mehanizme US BiH i usvojili fragmente jurisprudencije EU kroz bezuslovno izjednačavanje disciplinskog i krivičnog postupka.
U okviru topic-a PRAVO, neko je ranije naznacio jednu konkretnu odluku US BiH, prema kojoj pravosnazno okoncan disciplinski postupak nije prepreka za vodjenje krivicnog postupka, dakle, nema automatizma u smislu ne bis in idem.
Mozda je efektivnije da sacekamo ishod ovog disciplinskog postupka pa onda... pa sam "tuzeni" je izjavio, mada onako "izokola" da ce se postupak protiv njega voditi profesionalno i nepristrasno, u skladu sa zakonom (o VSTS, vjerovatno) i "pravilnicima".. e sad, izgleda da postoji neka odluka ili pravilnik, koje ne dopusta vodjenje takvog postupka "tek tako", vec da se o vodjenju postupka prvo mora cijeli VSTS izjasniti dopusta li to...hm hm hm
a i sam clan 16. Zo VSTS, koji normira da VSTS donosi - pazite sada "Pravilnik"...veliko slovo je u pitanju!!! Koji pravilnik, o cemu??? Ma danima se moze analizirati ova situaicja i sumnjam da bi se doslo do nekog valjanog zakljucka.. kad se nema osjecaja za moral, dzaba sve norme.
Potez Strahea dovoljno sve govori.
Ha ha ha tacno tako - samo je u BIH disciplinski postupak izjednacen sa "krivicnim" za ne bis in idem
Ima tu i prakse ESLJP oko izjednačavanja disciplinskog i krivičnog, ali se cijeni težina izrečene sankcije iz disciplinskog postupka i eventualnog krivičnog postupka. Možda ni u EU zemljama ne bi bilo krivičnog, ali bi ga sigurno oderali kroz disciplinski uz razrješenje, zabranu obavljanja sudijske funkcije ili bilo koje druge funkcije u pravosuđu itd.
Zato su "naši manipluatori" iskoristili mehanizme US BiH i usvojili fragmente jurisprudencije EU kroz bezuslovno izjednačavanje disciplinskog i krivičnog postupka.
U okviru topic-a PRAVO, neko je ranije naznacio jednu konkretnu odluku US BiH, prema kojoj pravosnazno okoncan disciplinski postupak nije prepreka za vodjenje krivicnog postupka, dakle, nema automatizma u smislu ne bis in idem.
Mozda je efektivnije da sacekamo ishod ovog disciplinskog postupka pa onda... pa sam "tuzeni" je izjavio, mada onako "izokola" da ce se postupak protiv njega voditi profesionalno i nepristrasno, u skladu sa zakonom (o VSTS, vjerovatno) i "pravilnicima".. e sad, izgleda da postoji neka odluka ili pravilnik, koje ne dopusta vodjenje takvog postupka "tek tako", vec da se o vodjenju postupka prvo mora cijeli VSTS izjasniti dopusta li to...hm hm hm
a i sam clan 16. Zo VSTS, koji normira da VSTS donosi - pazite sada "Pravilnik"...veliko slovo je u pitanju!!! Koji pravilnik, o cemu??? Ma danima se moze analizirati ova situaicja i sumnjam da bi se doslo do nekog valjanog zakljucka.. kad se nema osjecaja za moral, dzaba sve norme.
Potez Strahea dovoljno sve govori.
Pogrršno ste pročitali oko odluke US BiH. Na stranu sve, pravo, pravda, moral i etika su kod nas dijametralno različite, nekonsolidovane oblasti i koje u jednoj osobi u našem društvu ne mogu koegzistirati jer smo truli do mp3.
Piše: Avdo Avdić
Dragomir Vukoje i Željka Radović preglasali Selima Karamehića i odbili žalbu Ureda disciplinskog tužioca. Kćerka članice Komisije Željke Radović nedavno zaposlena u Tužilaštvu BiH. Komisiju formirala Jadranka Lokmić Misirača – čiji je sin finansijer SBB-a Fahdurina Radončića
Uz izdvojeno mišljenje Selima Karamehića, Drugostepena disciplinska komisija VSTV-a odbila je žalbu Ureda disciplinskog tužioca na prvostepenu odluku kojom je odbačena tužba i zahtjev za suspenziju predsjednika VSTV-a Milana Tegeltija. Formalno, odluka još nije potpisana, a prema informacijama Žurnala, predsjednik Drugostepene komisije, Dragomir Vukoje, trebao bi zapisnik i ostale dokumente potpisati u petak, kada će se članovi Komisije još jednom sastati.
Za odluku o odbijanju žalbe glasali su već pomenuti Vukoje i Željka Radović, dok je Karamehić predlagao da se žalba prihvati, te da se disciplinska tužba vrati Prvostepenoj komisiji na ponovno odlučivanje. Istina, mnogo je interesantnih detalja u vezi sa ovom odlukom Drugostepene komisije.
Kada je prošle sedmice UDT podnio žalbu na odluku, potpredsjednica VSTV-a Jadranka Lokmić Misirača razmatrala je mogućnost formiranja Drugostepene komisije. U planu su bili Violanda Šubarić, Mahmut Švraka i Dragomir Vukoje. No, onda je tokom vikenda došlo do obrata.
U ponedjeljak, u jutarnjim satima, Lokmić-Misirača je donijela odluku o formiranju Komisije, a za članove je imenovala – Dragomira Vukoju, Željku Radović i Selima Karamehića. Odluka o formiranju Komisije članovima je dostavljena oko 11 sati, a Vukoje je, ekspresno, sjednicu zakazao za 13 sati. Uslijedila je, potom, očekivana odluka. Žalba UDT-a je, uz izdvojeno mišljenje Selima Karamehića, odbijena. No, ukoliko se sagledaju biografije „učesnika u drugostepenom događaju“, drugačija odluka se nije mogla ni očekivati.
BIOGRAFIJE UČESNIKA
Odluku o formiranju komisije, napisali smo već, formirala je potpredsjednica VSTV-a Jadranka Lokmić-Misirača.
U pitanju je bivša glavna tužiteljica Tužilaštva BiH, koja je posljednjih godina u direktnoj vezi sa Savezom za bolju budućost Fahrudina Radončića. Zahvaljujući tim vezama, sin potpredsjednice VSTV-a, Boriša Misirača, na prijedlog SBB-a je imenovan za direktora Operatera za obnovljive izvore energije. Istodobno, sin druge žene bh. pravosuđa bio je donator Stranke Fahrudina Radončiča koju je, prema podacima Centralne izborne komisije, pomogao sa tri hiljade maraka.
Članica Drugostepene komisije bila je Željka Radović.
U pitanju je glavna tužiteljica Okružnog tužilaštva Doboj koja je prijateljica Milana Tegeltije. Upravo je zahvaljujući dogovoru sa predsjednikom VSTV-a Željka Radović podnijela ostavku na mjesto člana VSTV-a, kako bi obnovila mandat glavne tužiteljice u Doboju, jer članovi VSTV-a ne mogu biti izrabrani na rukovodne pozicije. Nakon što je ponovno izabrana za glavnu tužiteljicu, Željka Radović je ekspresno izabrana za članicu VSTV-a.
Istovremeno, njena kćerka je zaposlena u Tužilaštvu BiH. Tek da se zna, Radovićeva je glasala da se odbije žalba Ureda disciplinskog tužioca, te je tako podržala svog predsjednika i prijatelja Milana Tegeltiju.
Predsjednik Komisije Dragomir Vukoje je sudija Suda BiH.
Član VSTV-a postao je tokom mandata Milana Tegeltije i to zahvaljujući lobiranju predsjednikaVSTV-a koji je,prethodno, obavijestio Sud BiH da bi njihov član VSTV-a morao biti „muškarac srpske nacionalnosti“. Nakon te instrukcije izabran je Dragomir Vukoje, koji je danas glasao protiv uvažavanja žalbe Ureda disciplinskog tužioca, nakon čega je otputovao van BiH.
(zurnal.info)
zakon o radu zaista kaže stupanjem na izdržavanje kazne, a ne izricanjem kazne. odgovoran privatni poslodavac će svakako predvidjeti krivičnu osudu pravilnikom kao razlog za otkaz - a ovo je pitanje treba li zbog osude automatski, po sili zakona da prestaje radni odnos. lično mislim da bi u državnoj službi trebalo po posebnim propisima da prestaje, bar iznad neke granice, bez obzira izdržala se kazna, otkupila ili čak oprostila. da treba da postoji neka nedostojnost za javnu funkciju. a kod privatnika...skloniji sam da ne. jer on svakako sam sebi može to predvidjeti kao razlog za otkaz, pa dati otkaz ako hoće, a ako mu ne smeta neće.
opet kako sam već pisao, mislim da se kod polemike o tom otkupu gledaju krive stvari. zaista mislim da nije problem što se godina i manje može otkupiti. slična rješenja se rade svuda i opravdana su iz niza razloga. slati u zatvor za djela koja jesu djela, ali su realno manjeg značaja je kontraproduktivno na mnogo načina. košta boga oca, a ljudi koji nisu pravi kriminalci tonu dublje umjesto da se poprave. a opet ne možeš mu ni skroz halaliti i zato imaju te razne zamjenske mjere. pravi problem je opet u korupciji i nejednakoj primeni, što neko uvezan dobije godinu kad je morao dobiti pet. a ne što se godina može otkupiti. za ovo o čemu gornji tekst priča - naprosto se ne bi smjela izreći samo godina i da nema otkupa.
JThomas wrote:zakon o radu zaista kaže stupanjem na izdržavanje kazne, a ne izricanjem kazne. odgovoran privatni poslodavac će svakako predvidjeti krivičnu osudu pravilnikom kao razlog za otkaz - a ovo je pitanje treba li zbog osude automatski, po sili zakona da prestaje radni odnos. lično mislim da bi u državnoj službi trebalo po posebnim propisima da prestaje, bar iznad neke granice, bez obzira izdržala se kazna, otkupila ili čak oprostila. da treba da postoji neka nedostojnost za javnu funkciju. a kod privatnika...skloniji sam da ne. jer on svakako sam sebi može to predvidjeti kao razlog za otkaz, pa dati otkaz ako hoće, a ako mu ne smeta neće.
opet kako sam već pisao, mislim da se kod polemike o tom otkupu gledaju krive stvari. zaista mislim da nije problem što se godina i manje može otkupiti. slična rješenja se rade svuda i opravdana su iz niza razloga. slati u zatvor za djela koja jesu djela, ali su realno manjeg značaja je kontraproduktivno na mnogo načina. košta boga oca, a ljudi koji nisu pravi kriminalci tonu dublje umjesto da se poprave. a opet ne možeš mu ni skroz halaliti i zato imaju te razne zamjenske mjere. pravi problem je opet u korupciji i nejednakoj primeni, što neko uvezan dobije godinu kad je morao dobiti pet. a ne što se godina može otkupiti. za ovo o čemu gornji tekst priča - naprosto se ne bi smjela izreći samo godina i da nema otkupa.
U RS, ovo pitanje je drugacije uredjeno- kako se i vidi iz citiranog članka CIN-a, ne postoji mogucnost "otkupa" pravosnazno izrecene kazne zatvora. Moje misljenje je da to dobro.
U pogledu veze izmedju ove "nemogucnosti" i radnog prava, Zakon o radu RS- član 176. tačka 2 jasno propisuje da radniku prestaje radni odnos nezavisnod njegove volje ili volje poslodavca, ako (je) radnik osuđen na bezuslovnu kaznu zatvora ili na mjeru bezbjednosti, vaspitnu ili zaštitnu mjeru u trajanju dužem od šest mjeseci, sa danom početka izvršenja kazne, odnosno mjere. Dakle, radniku ex lege prestaje radni odnos, ako mu je izrecena bilo koja od pobrojanih sankcija, ali u trajanju duzem od 6 mjeseci a datum prestanka radnog odnosa je datum pocetka izvrsenja kazne/mjere.
Opet s druge strane, moze se govoriti o drustvenoj (ekonomskoj) opravdanosti mogucnosti otkupa izrecene zatvorske kazne, ali ako statisticki pokazatelji govore u prilog tezi da ona pogoduje bogatijem sloju osudjenih lica, tada je otkup kazne kao inistitut krivicnog prava izgubio svrhu.
ovamo piše danom stupanja na izdržavanje, a tu danom početka izvršenja kazne. ako govorimo o zatvorskoj kazni, smisao je isti, i isti je dan u pitanju.
i isto je pitanje - šta ako to izvršenje izostaje?
i eto sudovi vraćaju na posao. ne znam ima li stav vrhovnih, ali po meni je to pravilno kad već piše tako, a možemo se raspravljati da li bi trebalo da piše drukčije.
muminovic wrote:dijelim misljenje sa @JThomas; kazne do 1 godine je sasvim u redu da se mogu otkupiti. (tako je u skoro svim razvijenim drzavama svijeta)
Trosak zatvorenika za drzavu u zatvoru je do 150 KM po danu, a on sigurno nece izaci iz njega bolji; pogotovo lice koje ima neku sitnu kaznu zatvora.
Drugo je pitanje politika kaznjavanja, kad covjek sa par kila teske droge dobije 1 godinu zatvora, a onda novcem od droge kupi i tu 1 godinu.
Definitivno sam zagovornik bitno strozije kaznene politike, jer sadasnja, koja je bliza donjoj granici posebnog mimimuma, koliko vidim- ne ostvaruje svrhu- ni opstu, ni specijalnu. Ali, ipak ne treba stvari banalizirati- "uhvacen sa kilo droge, dobio 1 godinu zatvora, pa od droge otkup kazne"- nije to bas tako.
za uvezane vrlo lako može biti. i onda se priča fokusira na to da je neko otkupio kaznu...a ne na to da bi godina ili deset mjeseci bili bolno neadekvatni i da ih odleži. odnosno da je politika u prosjeku preblaga - a još više selektivna.
onom bulbulu, klub orlando dobrinja, sud odbio prihvatiti sporazum o priznanju krivnje na 15 mjeseci. ali neko iz tužilaštva je bio već prihvatio taj sporazum, da bi on došao do suda. za šta - za organizovanje prostitucije, u višegodišnjem trajanju, uz stečenu golemu imovinsku korist. kontinuitet, namjera, organizacija, bavljenje kriminalom u vidu primarnog zanimanja, sve. i tužilac prihvati, ne znam stvarno koji - 15 mjeseci. godinu i frtalj.
Ok je to, nisu puno oni ni stekli, samo par miliona KM na prostituciji. A rade lijepo od 2009, mozda je olaksavajuca jer nije ranije kaznjavan, ili je porodican covjek.
i sve te "kolektivne" odluke, koje u normalnom svijetu služe da stvarno više ljudi razmotri predmet, u nas su pretežno zamaskirane individualne. danas ja tebi u vijeću potpišem, sutra ti meni, i ustvari su individualni predmeti. samo je cijena potkivanja veća jer kao ima i vijeće.
Članica VSTV-a koja je spasila Tegeltiju: Berina Alihodžić i njen brat Edin Muratbegović uništili 49 krivičnih istraga!
Objavljeno: 14.06.2019. u 19:16h
Kao kantonalni tužioci u Sarajevu, članica VSTV-a Berina Alihodžić i njen brat, sada državni tužilac Edin Muratbegović, disciplinski kažnjavani zbog toga što su upropastili istrage 49 predmeta. VSTV im izrekao samo novčane kazne, pa ih unaprijedio
Piše: Avdo Avdić
Članica Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Berina Alihodžić, u svojstvu tužiteljice Kantonalnog tužilaštva Sarajevo, upropastila je najmanje 22 krivična predmeta.
NOVČANA KAZNA PA NAPREDOVANJE
Naime, u periodu od 2004. do 2012. godine tužiteljica Alihodžić, u većini predmeta koje je dužila nije poduzimala nijednu procesnu radnju, zbog čega su 22 predmeta otišla u zastaru. Protiv nje je, prema dokumentaciji Žurnala, Ured disciplinskog tužioca podigao tužbu zbog „nemara ili nepažnje u vršenju službenih dužnosti“.
Prema toj dokumentaciji, tužiteljica Alihodžić, koja je, inače, i zamjenica glavne sarajevske kantonalne tužiteljice, u nekim predmetima čak po sedam godina nije poduzela nijednu procesnu radnju. U decembru 2015.godine, Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH pod predsjedavanjem Milana Tegeltije izreklo je tužiteljici Alihodžić novčanu sankciju, i to smanjenje plaće za 15 posto u trajanju od šest mjeseci. Dakle, za upropaštene 22 krivične istrage, Berina Alihodžić je kažnjena novčanom kaznom. Ali to nije bilo sve.
Godinu i po nakon što je disciplinski sankcionisana, sarajevska kantonalna tužiteljica je napredovala. U junu 2017. godine, zahvaljujući podršci tadašnje glavne kantonalne tužiteljice Dalide Burzić, a po instrukcijama prvih ljudi VSTV-a, Milana Tegeltije i Jadranke Lokmić Misirača, Berina Alihodžić je postala članica Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, a nedugo, zatim, i članica disciplinskih komisija VSTV-a.
Upravo će ona, dvije godine kasnije, odlukom Jadranke Lokmić Misirača biti član Prvostepene disciplinske komisije VSTV-a koja je odbila tužbu protiv svog predsjednika Milana Tegeltije u slučaju poznatom kao „potkivanje“.
VRIJEDNA PORODICA
Inače, Berina Alihodžić i njena porodica, godinama su miljenici Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH, a skloni su uništavanju krivičnih istraga. U septembru 2013. godine, Edin Muratbegović, brat članice VSTV-a Berine Alihodžić je kažnjen zbog toga što je, kao tužilac Kantonalnog tužilaštva Sarajevo, upropastio istrage u čak 27 krivičnih predmeta. Muratbegović, naime, u pojedinim predmetima čak po sedam godina nije poduzimao nikakve procesne radnje, zbog čega su neki spisi otišli i u zastaru.
Pred disciplinskom komisijom priznao je krivicu, pa je, 19. 9. 2013. godine kažnjen novčanom kaznom – smanjenje plaće za deset posto u trajanju od šest mjeseci.No, to VSTV-u nije smetalo da Muratbegovića, dok je još bio u kazni, u martu 2014. godine, sa pozicije kantonalnog tužioca unaprijedi za tužioca Tužilaštva BiH.
Da su članovi VSTV-a slabi na ovu porodicu dokazuju još dva slučaja. Naime, pola godine nakon što je Berina Alihodžić postala članiva Visokog sudskog i tužilačkog vijeća ta institucija je njenu sestričnu Bojanu Miralem imenovala za dodatnog sudiju Općinskog suda u Sarajevu, i to na sjednici održanoj 21. 12. 2017. godine.
Osim toga, Edina Danilović, sestra članice VSTV-a Berine Alihodžić, u oktobru 2015. godine imenovana je za sudiju Vrhovnog suda Federacije BiH. Ona, za sada, nije disciplinski kažnjavana.
OSCE je iznio žestoke kritike na račun Tužilaštva BiH na čijem čelu se nalazi Gordana Tadić. Prema mišljenju OSCE-a, kada je riječ o upravljanju predmetima ratnih zločina, Tužilaštvo BiH neracionalno koristi resurse, a posebno je zabrinjavajuća "alarmantna brzina pada stopa osuđujućih presuda" te kvaliteta istraga i optužnica koje podiže Tužilaštvo BiH.
Misija OSCE-a u BiH, uz podršku Delegacije Evropske unije u BiH, predstavila je danas izvještaj o upravljanju predmetima ratnih zločina u Tužilaštvu Bosne i Hercegovine. U izvještaju je navedeno da je Misija OSCE-a u 2018. godini zabilježila pad broja okončanih postupaka u predmetima ratnih zločina nastavljajući trend koji je započet 2016. godine.
"Tokom 2018. godine pravosuđe u BiH je okončalo tek 50 postupaka protiv 82 osobe optužene za ratne zločine. Od 2004. godine, kada je Misija počela pratiti procesuiranje ratnih zločina u BiH, ukupno su završena 523 postupka sa 779 optuženih. Međutim, prema saznanjima Misije, krajem 2018. godine bila su 692 neriješena predmeta sa 5.052 potencijalno osumnjičene osobe", piše u izvještaju.
Misija OSCE-a sa zabrinutošću primjećuje da je u 2018. godini prosječna stopa pravosnažnih osuđujućih presuda drastično pala. Kako navode, iako su se stope osuđujućih presuda na sudovima u FBiH i RS neznatno smanjile, stopa osuđujućih presuda na Sudu BiH pala je na 39 posto, čime je prosječna stopa osuđujućih presuda u cijeloj zemlji pala ispod 50 posto.
"Tokom 2018. godine Misija je zabilježila blagi porast broja donesenih prvostepenih presuda, sa 53 prvostepene presude izrečene u 2018. godini, u usporedbi sa 49 prvostepenih presuda u 2017. godini. Broj postupaka koji su u toku na kraju 2018. godine ostao je isti kao i na kraju 2017. godine (249). Od tih 249 postupaka, šest ih je čekalo potvrdu optužnice, 86 ih je bilo u fazi prije izjašnjavanja o krivnji, 22 su čekala početak glavnog predmeta, a 135 je bilo na suđenju, ponovljenom suđenju ili žalbi", navodi se u izvještaju.
Glavna prepreka u procesuiranju ovih postupaka je nedostupnost optuženih sudovima, najčešće iz razloga što se nalaze u stranim zemljama i ne mogu biti izručeni po zakonu. Misija OSCE-a navodi da je ovaj problem prisutan kod otprilike 29 postupaka koji su u toku: od ukupno 72 postupka koji su u toku, 79 optuženih je nedostupno nadležnim sudovima u BiH.
"Mada je na kraju 2018. godine broj potvrđenih optužnica nešto veći nego u 2017. godini, opći priliv trenda smanjenog priliva novih postupaka pred sudovima se nastavlja", upozorava OSCE.
Šef Misije OSCE-a u BiH Bruce Berton rekao je na današnjoj konferenciji za medije da je krajni cilj ovog izvještaja da se osigura postizanje pravde za žrtve ratnih zločina te da se daju jasne preporuke Tužilaštvu BiH i drugim nadležnim institucijama.
"Prvo, stopa osuđujućih presuda u predmetima ratnih zločina na Sudu BiH opada alarmantnom brzinom, potičući zabrinutost u vezi s kvalitetom istrage i optužnica koje podiže Tužilaštvo BiH. Drugo, u izvještaju se navodi da Tužilaštvo BiH ne usmjerava svoje vrijeme i resurse isključivo na istrage i krivično gonjenje nasjloženijih predmeta ratnih zločina. To je u suprotnosti s ulogom Tužilaštva BiH u skladu s Državnom strategijom za rad na predmetima ratnih zločina i takva praksa predstavlja rasipanje vrijednih resursa", kazao je Berton.
Istakao je da izvještaj pokazuje da Tužilaštvo BiH predmete ratnih zločina procesuira veoma sporim tempom uprkos resursima koji su mu trenutno na raspolaganju.
"Ako nastavi rješavati predmete ovom brzinom, Tužilaštvu BiH će trebati skoro 10 godina da okonča sve predmete ratnih zločina koje trenutno ima. Postojanje takvih pitanja nije logično, uzevši u obzir ulaganja EU kroz IPA podršku te dodatna ulaganja mnogih drugih aktera u napređenju procesuriranja predmeta ratnih zločina na državnom nivou", rekao je Berton.
On je pozvao Visoko sudsko i tužilačko vijeće (VSTV) BiH, Tužilaštvo BiH i Sud BiH da pažljivo razmotre izvještaj, kao i posljedice koje aktuelna praksa u procesuiranju predmeta ratnih zločina ima po žrtve zločina, ali i po naslijeđe koje će ostati iza pravosuđa u BiH.
u suštini, nju su sklonili. naravno ne kako bi to moralo u normalnoj državi - ali za ono što je ona htjela, radila i čim se bavila mjesto glavnog tužioca u KS je možda i najbolje u državi.
