To sam čuo u Bosni da rade.Kod nas u Hercegovini to ne postoji.Kakva je to tradicija?Šta se nosilo prije početka proizvodnje cigareta?Kesa duhana?Čista budalaština.Kod nas se nosi jabuka.Jara wrote:Zanimljivo... Kutija cigara? Ako neko ne puši, je l' stavi tuđu kutiju? I od kad je taj "običaj"?
U stara vremena.mislim prije modernizacije Slava se slavila skromnije ali sadržajnije.Obično je svetkovanje počinjalo navečer,uoči slave a završavalo u jutro po slavi.Na slavu bi ti dolazili najbliži srodnici i kumovi ako ne slavite istog svetitelja.Znači vrlo skroman broj ljudi.Inače gosti koji dolaze na slavu zovu se pićari.Od jela se pripremao kupus raštan sa suvom bravetinom a na ražnju bi se ispeklo bravče,naravno ako je slava mrsna.Ništa supa,ništa sarma...Još bi se narezalo prušuta i suve jarčevine a gledalo bi se iznjet i finog sira iz mjeha.Od kolača samo šape.Pili su se rakija i vino a rijetko ko je pio himber.
Što se obredne strane tiče,kod nas se nije pripremalo slavsko žito,nego samo kolač u stvari krsni hljeb koji bi se mjesio u osvećenoj vodi.Vodu je svetio sveštenik nekoliko dana prije proslavljanja i za to bi bio darovan ili novcem ili nečim u naturi,naprimjer vunenim vešom,čarapama,hranom.
Krsna svijeća koja je napravljena od tri iste, palila bi se u podne uz čitanje Očenaša,Simbola Vijere i Tropara(Svaki svetac svoj tropar ima) i gledalo bi se kako svijeće gore.Ako gore podjednako to bi se tumačilo da će kuća biti napredna do iduće slave.Onda bi domaćin sijekao krsni hleb i škropio ga vinom.Potom nazdravo svima i rekao"Zdravi ste od jake slave Božije" a odgovaralo bi mu se"Bog ti zdravlje dao"Svi prisutni bi također nazdravili i izgovorili iste riječi.U međuvremenu bi domaćica tamjanom okadila ikonu svetitelja,sve prisutne kao i sve stambene i ekonomske prostorije i objekte.
Iza toga bi se pristupilo ručku i počinjao je neoficijelni dio slave gdje se pilo,mezilo,pjevalo i tabirilo i
koji se nerijetko završavao potpunim pijanstvom prisutnih.
Porijeklo Krsna Slave je nepoznato.Nas su učili da je Srbima Sveti Sava uveo taj običaj.Zanimljivo je da su i Katolici u Hercegovini slavili ali su i sveštenici odgovorili od tog običaja zbog rastrošnosti.Znamo i da je sredjevjekovna Humska vlasteoska porodica Sanković slavila, čini mi se Aranđelovdan.
Njčešće se slave Nikoljdan(19 decembra)Jovanjdan(20 januara)Đurđevdan(6 maj)Aranđelovdan(21 novembar).Manje se slave Simunjdan,Klimunjdan,Miholjdan,Ignjatijevdan,Lučindan.Mislim da sve slave osim Lazareve subote čije obilježavanje zavisi od Vaskršnjeg posta i Đurđevdana koji se rijetko poklopi za Velikim Petkom pa se prenese sa 6 na 9 maj imaju fiksan datum.
Neko je prije spomenuo da bi svi voljeli slaviti Đurđevdan jer tad najbolje sjedaju klempo i piva.Nekad nije bilo tako.Đurđevdan se smatrao najtežem za slavljenje jer su tada ambari prazni a stoka mršava.
Što se seoski slava tiče one se održavaju u selima koja imaju crkvu.Crkva je posvećena nekom svetitelju!Samim tim Slava sela će biti onaj dan kada se proslavlja svetitelj kome je crkva posvećena.Ujutru se održi bogosluženje a tokom dana traje narodno veselje u narodu popularno zvano dernek!