PRAVOPIS BOSANSKOG JEZIKA

[Avetinho]

Vidjeti: Midhat Riđanović: Novi Bosanski Pravopis Zasnovan na Modernoj Lingvistici, strana 322, jednačenje po zvučnosti. U izgovoru D se pretvara u T ispred S i Š, a iznimke u "starim" pravopisima pokušavaju to D zaštititi. Po "novom", pravilno i jedino prihvatljivo je "potsjetim", "pretsjednik", "potšišati", a Riđanović sugeriše da ove riječi treba pokušati izgovoriti sa D pa da se vidi razlika.

Argument "novog" pravopisa je da je naše pismo fonetsko, te da pišemo kako govorimo. I u Riđanovića, u jednačenju po zvučnosti postoje iznimke, ali samo u kombinaciji riječ-morfem gdje se suštinski mijenja riječ, i gdje se čak i nesvjesno ta riječ izgovara sa D i ne jednači se po zvučnosti, tada se piše sa D (i izgovara). Npr. gradski, ljudski, brodski.

Naravno, i zato Riđanović prepoznaje i priznaje, između ostalih, "zvanični", "standardni", i "kolokvijalni" jezik, i smatra ih u govoru ravnopravnim.

Na jednom mjestu u knjizi on objašnjava kako i njemu, jednom od vrhunskih svjetskih lingvista, ne pada ni na kraj pameti da sebe ispravlja kad u svakodnevnom razgovoru u svojoj porodici koristi riječi koje nikad ne bi koristio na fakultetu: "more" i "ne mere", umjesto "može" i "ne može". Meni je to bilo drago pročitati, jer sam i kod sebe prepoznao, i to baš na istom primjeru, da na korištenje tih riječi imam potuno pravo.

Moj problem s Riđanovićevim "pravopisom" je upravo taj boldirani dio - "...Riđanović prepoznaje i priznaje, između ostalih, "zvanični", "standardni", i "kolokvijalni" jezik, i smatra ih u govoru ravnopravnim..."

Riđanović kupi "sa ulice i pijace" sve što čuje, i takav govor prenosi u pravila. Ne može kolokvijalni jezik biti pravilo, ne može se unositi u pravopise, jer to nije. Po tome, riječ "...s ulice" bila bi ispravna u pisanju "...sulice", itd.

Pravopis bosanskog jezika treba normirati! Kroz stručne rasprave, kroz javne rasprave i kroz pravne norme.

Njegov Pravopis treba pročitati pa onda o njemu raspravljati. Meni je nemoguće u par postova objasniti ono za što je ovom vrhunskom lingvisti trebalo 435 stranica, i još objašnjavati njegove anegdote sa "mere" i "ne more". Ne prenosi on kolokvijalni jezik u pravila nego dopušta da bude to što jeste, "kolokvijalni" - govorni. Zvuči kao da je kontra Vuka, ali nije, a i činjenica je da postoji.

Pravopis, pazi, "pravo-pis", kako ispravno pišemo. "Kolokvijalni" = govorni, kako govorimo (u raji). Totalno različite kategorije. Riđanović ne zagovara da naš zvanični pisani jezik bude kolokvijalni, naprotiv. Samo dopušta da ne bude proglašen nepravilnim u govoru.

[John Cleese]

Osim što neki ljudi u govornom, a bome i pisanom kažu/napišu: graCki, ljuCki...
Treba to istražiti zašto je to tako.

To nam je u prirodi - ljuCki je grijesiti

[John Cleese]

Prije nego što se previše zaglavim u diskusiji o temi u kojoj nisam ekspert nego samo amaterski duboki poštivalac jezika kojim govorim i na kojem pišem, hoću da potsjetim da nisam lingvista i da samo prenosim pravila zapisana u Pravopisu prof. Riđanovića, ali da se s tim pravilima moj osjećaj za Bosanski jezik duboko slaže.

Ja bih samo da te, kao postovaoca jezika kojim govoris, podsjetila na pravilo D ispred S i Š
(no hate, samo ispravka)

Haters gonna hate... Ti, otrovnice jedna

[John Cleese]

zdrvima!

Budimo optimisticniji - zbismilom!

[Dozer]

More i zbodi ga......

[Avetinho]

nalazi.
Trauma kod prevoda.
Skoči mi pritisak i dobijem urtikariju i još to radiš besplatno u humanitarne svrhe i ne možeš da vjeruješ da su ti ljudi bukvalno nepismeni i boli ih ćuna.
Nije problem njihov registar već šta su napravili od njega.
I onda se patiš 30 minuta da dešifriraš jednu "rečenicu" jer ni vlastite skraćenice i izraze ne žele da napišu ispravno, a ostale riječi i izrazi ("normalnog jezika") odnosno privid normalne rečenice je nepostojeći.

Sve si u pravu (upravu?), samo što ja ne radim besplatno, tako da satisfakciju imam...
A ne znam šta je više nepismeno, doktorski nalazi ili presude sa sudova... Logično, na medicini i pravu nema predmeta bosanski jezik. Šta će im to...

Upravo ( ova riječ je pravilno napisana) se na ovom primjeru vidi da Riđanović insistira na razlici izmedju standardnog i kolokvijalnog jezika. Dok je kod Riđanovića jedini prihvatljiv i pravilan oblik (pisanog jezika) "u pravu", Halilović je izmislio nove riječi "upravu", "ustvari", "nažalost", "izakuće" (nije baš ovu, ali je slikovit primjer zašto su one tri prije nepravilne). Onaj koji je pobrkao kolokvijalni sa pravilno pisanim (pravopisnim) je Halilović, a Riđanović pravi jasnu distinkciju.

Kako kolokvijalni ima svoje mjesto, i ponekad prioritet? Siguran sam da niko neće zvati jezičku policiju kad Halid otpjeva "Ko bi reko čuda da se dese", ali će zato svako normalan zvati pravu policiju ako se nađe kakav jezički čistunac pa nam zapjeva "Ko bi rekao čuda da se dese". Taj više ni na jedan dernek ne bi bio pozvan.

A s druge strane, evo u braće Hrvata (navodim samo kao primjer, a ne uzor na koji se treba ugledati), sumnjam da će ijedan dnevnik biti emitovan na Kajkavskom narječju, bez obzira što je to narječje zvanično priznato.

[John Cleese]

Upravo ( ova riječ je pravilno napisana) se na ovom primjeru vidi da Riđanović insistira na razlici izmedju standardnog i kolokvijalnog jezika. Dok je kod Riđanovića jedini prihvatljiv i pravilan oblik (pisanog jezika) "u pravu", Halilović je izmislio nove riječi "upravu", "ustvari", "nažalost", "izakuće" (nije baš ovu, ali je slikovit primjer zašto su one tri prije nepravilne). Onaj koji je pobrkao kolokvijalni sa pravilno pisanim (pravopisnim) je Halilović, a Riđanović pravi jasnu distinkciju.

"Ustvari" i "u stvari" su razlicite stvari
Pravilno je i prvo i drugo, a pritom ne spadaju u istu vrstu rijeci te nemaju ni isto znacenje ni izgovor.
(Kao i "nazalost" i "na zalost".)

[Avetinho]

Upravo ( ova riječ je pravilno napisana) se na ovom primjeru vidi da Riđanović insistira na razlici izmedju standardnog i kolokvijalnog jezika. Dok je kod Riđanovića jedini prihvatljiv i pravilan oblik (pisanog jezika) "u pravu", Halilović je izmislio nove riječi "upravu", "ustvari", "nažalost", "izakuće" (nije baš ovu, ali je slikovit primjer zašto su one tri prije nepravilne). Onaj koji je pobrkao kolokvijalni sa pravilno pisanim (pravopisnim) je Halilović, a Riđanović pravi jasnu distinkciju.

"Ustvari" i "u stvari" su razlicite stvari
Pravilno je i prvo i drugo, a pritom ne spadaju u istu vrstu rijeci te nemaju ni isto znacenje ni izgovor.
(Kao i "nazalost" i "na zalost".)

Na tvoju žalost (ili na žalost tvoju) nisi u pravu, a zašto, to se vidi baš u ovoj rečenici.

Za kombinacije "u pravu", "u stvari" i slično, evo ti predlažem ovaj eksperiment: izgovori ih polako, ne brzinog svog uobičajenog govora, i jasno će ti biti da ne izgovaraš slogove jedne riječi nego da izgovaraš dvije sasvim posebne riječi.

Ove riječi u kolokvijalnom govoru se izgovaraju povezane, ali baš isto kao i kombinacija "iza kuće", pa nikome ne pada na pamet da izmisli novu riječ "izakuće", ili "sulice" što je neko gore pogrešno pripisao Riđanoviću, a baš lijepo stoji Haliloviću kad je već kod pravljenja novih riječi.

[John Cleese]

"Ustvari" i "u stvari" su razlicite stvari
Pravilno je i prvo i drugo, a pritom ne spadaju u istu vrstu rijeci te nemaju ni isto znacenje ni izgovor.
(Kao i "nazalost" i "na zalost".)

Na tvoju žalost (ili na žalost tvoju) nisi u pravu, a zašto, to se vidi baš u ovoj rečenici.

"Nazalost" je prilog - "na zalost" je prijedloska konstrukcija, koju vidim bas u toj recenici

[Avetinho]

Na tvoju žalost (ili na žalost tvoju) nisi u pravu, a zašto, to se vidi baš u ovoj rečenici.

"Nazalost" je prilog - "na zalost" je prijedloska konstrukcija, koju vidim bas u toj recenici

Eto kakva je šteta učinjena, da je izmišljena riječ "nažalost" utrpana u priloge, i sad to djeca širom Bosne uče kao činjenicu. Dajder jedan primjer gdje ova riječ ima ulogu priloga.

[vicious]

"Nazalost" je prilog - "na zalost" je prijedloska konstrukcija, koju vidim bas u toj recenici

Eto kakva je šteta učinjena, da je izmišljena riječ "nažalost" utrpana u priloge, i sad to djeca širom Bosne uče kao činjenicu. Dajder jedan primjer gdje ova riječ ima ulogu priloga.

Joj druže, je li ti stvarno ne vidiš razliku u značenju: "Nažalost nismo stigli na vrijeme..." i "Umro mi je komšija, moram otići na žalost..."

[John Cleese]

Za kombinacije "u pravu", "u stvari" i slično, evo ti predlažem ovaj eksperiment: izgovori ih polako, ne brzinog svog uobičajenog govora, i jasno će ti biti da ne izgovaraš slogove jedne riječi nego da izgovaraš dvije sasvim posebne riječi.

Ove riječi u kolokvijalnom govoru se izgovaraju povezane, ali baš isto kao i kombinacija "iza kuće", pa nikome ne pada na pamet da izmisli novu riječ "izakuće", ili "sulice" što je neko gore pogrešno pripisao Riđanoviću, a baš lijepo stoji Haliloviću kad je već kod pravljenja novih riječi.

To ne bi bilo "i slicno", jer je "upravu" inace akuzativ imenice "uprava"

[John Cleese]

"Nazalost" je prilog - "na zalost" je prijedloska konstrukcija, koju vidim bas u toj recenici

Eto kakva je šteta učinjena, da je izmišljena riječ "nažalost" utrpana u priloge, i sad to djeca širom Bosne uče kao činjenicu. Dajder jedan primjer gdje ova riječ ima ulogu priloga.

Nazalost, mrsko mi je

[vicious]

Eto kakva je šteta učinjena, da je izmišljena riječ "nažalost" utrpana u priloge, i sad to djeca širom Bosne uče kao činjenicu. Dajder jedan primjer gdje ova riječ ima ulogu priloga.

Nazalost, mrsko mi je

...otići na žalost.

[HelaS]

Nazalost, mrsko mi je

...otići na žalost.

Kolega @Avetinho:
"Dolaziš li danas?"
"Ne, na žalost, idem na žalost, umrla mi je prijateljica."

@Ostali:
"Dolaziš li danas?"
"Ne, nažalost, idem na žalost, umrla mi je prijateljica."

[dzenanalic22]

"Nazalost" je prilog - "na zalost" je prijedloska konstrukcija, koju vidim bas u toj recenici

Eto kakva je šteta učinjena, da je izmišljena riječ "nažalost" utrpana u priloge, i sad to djeca širom Bosne uče kao činjenicu. Dajder jedan primjer gdje ova riječ ima ulogu priloga.

1. Nažalost, niko nije položio ispit.
2. Na žalost svih studenata, niko nije položio ispit.

Što se tiče "upravu" i "u pravu", prva riječ isto postoji jer je to imenica "uprava" u akuzativu.

[Avetinho]

Evo da ti ja pomognem. Svjesno koristim ovu izmišljenu riječ tako da me neko poslije ne grdi. Ovo su prilozi u upotrebi, a slično je "nažalost" na sličnom mjestu.

Vrijeme je lijepo.
Vrijeme je "nažalost".

Vrijeme je vrlo lijepo.
Vrijeme je, "nažalost", loše.

Daj malo vode!
"Nažalost", nestašica.

Priloga ni na vidiku.

[Avetinho]

Eto kakva je šteta učinjena, da je izmišljena riječ "nažalost" utrpana u priloge, i sad to djeca širom Bosne uče kao činjenicu. Dajder jedan primjer gdje ova riječ ima ulogu priloga.

1. Nažalost, niko nije položio ispit.
2. Na žalost svih studenata, niko nije položio ispit.

Što se tiče "upravu" i "u pravu", prva riječ isto postoji jer je to imenica "uprava" u akuzativu.

Ne znam da li si bila ozbiljna pod 1 i 2 (za "upravu" si potpuno u pravu).

Riđanovićev argument je ovaj: ako je moguće u prilošku složenicu utrpati neku drugu riječ, onda se ta složenica treba pisati odvojeno (naravno čak i kad nema ništa između -- nema hoću-neću)

na moju žalost, u kasnu jesen, na tvoju sreću, u najboljem redu

a ne

nažalost, ujesen, nasreću i uredu (ne treba brkati sa uredom baš kao ni sa upravom).

[dzenanalic22]

Eto kakva je šteta učinjena, da je izmišljena riječ "nažalost" utrpana u priloge, i sad to djeca širom Bosne uče kao činjenicu. Dajder jedan primjer gdje ova riječ ima ulogu priloga.

Evo da ti ja pomognem. Svjesno koristim ovu izmišljenu riječ tako da me neko poslije ne grdi. Ovo su prilozi u upotrebi, a slično je "nažalost" na sličnom mjestu.

Vrijeme je lijepo.
Vrijeme je "nažalost".

Vrijeme je vrlo lijepo.
Vrijeme je, "nažalost", loše.

Daj malo vode!
"Nažalost", nestašica.

Priloga ni na vidiku.

Priloga ni na vidiku jer "nažalost" nije prilog nego čestica. Nisam siguran postoji li drugi naziv u bosanskom jeziku za navedenu vrstu nepromjenjivih riječi.

"Čestice ili partikule nepromjenjiva su vrsta riječi kojima se izražava stav govornika prema sadržaju iskaza.
Samostalne čestice ili modifikatori obuhvaćaju i neke od nesamostalnih čestica, ali u samostalnoj uporabi.

Također, na razini teksta, razlikujemo sljedeće samostalne čestice:
vjerojatno, doista, zaista, stvarno, uistinu, sigurno, zasigurno, nasreću, nažalost, eventualno, uglavnom, nesumnjivo..."

[Seawolf]

Evo da ti ja pomognem. Svjesno koristim ovu izmišljenu riječ tako da me neko poslije ne grdi. Ovo su prilozi u upotrebi, a slično je "nažalost" na sličnom mjestu.

Vrijeme je lijepo.
Vrijeme je "nažalost".

Vrijeme je vrlo lijepo.
Vrijeme je, "nažalost", loše.

Daj malo vode!
"Nažalost", nestašica.

Priloga ni na vidiku.

Priloga ni na vidiku jer "nažalost" nije prilog nego čestica. Nisam siguran postoji li drugi naziv u bosanskom jeziku za navedenu vrstu nepromjenjivih riječi.

"Čestice ili partikule nepromjenjiva su vrsta riječi kojima se izražava stav govornika prema sadržaju iskaza.
Samostalne čestice ili modifikatori obuhvaćaju i neke od nesamostalnih čestica, ali u samostalnoj uporabi.

Također, na razini teksta, razlikujemo sljedeće samostalne čestice:
vjerojatno, doista, zaista, stvarno, uistinu, sigurno, zasigurno, nasreću, nažalost, eventualno, uglavnom, nesumnjivo..."

Riječca.

[drugodtvogdruga]

Blizankinje ili Bliznakinje

Jer vidim pise se i tako i tako pa...

[John Cleese]

Priloga ni na vidiku jer "nažalost" nije prilog nego čestica. Nisam siguran postoji li drugi naziv u bosanskom jeziku za navedenu vrstu nepromjenjivih riječi.

"Čestice ili partikule nepromjenjiva su vrsta riječi kojima se izražava stav govornika prema sadržaju iskaza.
Samostalne čestice ili modifikatori obuhvaćaju i neke od nesamostalnih čestica, ali u samostalnoj uporabi.

Također, na razini teksta, razlikujemo sljedeće samostalne čestice:
vjerojatno, doista, zaista, stvarno, uistinu, sigurno, zasigurno, nasreću, nažalost, eventualno, uglavnom, nesumnjivo..."

Riječca.

[Avetinho]

Evo da ti ja pomognem. Svjesno koristim ovu izmišljenu riječ tako da me neko poslije ne grdi. Ovo su prilozi u upotrebi, a slično je "nažalost" na sličnom mjestu.

Vrijeme je lijepo.
Vrijeme je "nažalost".

Vrijeme je vrlo lijepo.
Vrijeme je, "nažalost", loše.

Daj malo vode!
"Nažalost", nestašica.

Priloga ni na vidiku.

Priloga ni na vidiku jer "nažalost" nije prilog nego čestica. Nisam siguran postoji li drugi naziv u bosanskom jeziku za navedenu vrstu nepromjenjivih riječi.

"Čestice ili partikule nepromjenjiva su vrsta riječi kojima se izražava stav govornika prema sadržaju iskaza.
Samostalne čestice ili modifikatori obuhvaćaju i neke od nesamostalnih čestica, ali u samostalnoj uporabi.

Također, na razini teksta, razlikujemo sljedeće samostalne čestice:
vjerojatno, doista, zaista, stvarno, uistinu, sigurno, zasigurno, nasreću, nažalost, eventualno, uglavnom, nesumnjivo..."

Dobro. Riđanović ih zove "priloške i prijedloške složenice" a na str. 357 napao i Hrvatski Pravopis što masovno trpa u jednu riječ i što treba i što ne treba. "Na žalost" je jedna od tih, a argument je ovaj:

Pišu se sastavljeno

ako drugi elemenat ne postoji izvan složenice (odavde, dovde, itd...)
ili ako drugi elemenat sliči ali ne odgovara ničemu izvan složenice (naodmet, napretek, itd...)

Po njemu, mogućnost i nemogućnost upotrebe prvog i drugog elementa kao samostalnih riječi je glavni kriterij.

[Seawolf]

Riječca.

Barem mi koji govorimo srpskohrvatski jezik tako nazivamo tu vrstu riječi.

[HelaS]

Dobro. Riđanović ih zove "priloške i prijedloške složenice" a na str. 357 napao i Hrvatski Pravopis što masovno trpa u jednu riječ i što treba i što ne treba. "Na žalost" je jedna od tih, a argument je ovaj:

ako drugi elemenat ne postoji izvan složenice (odavde, dovde, itd...)
ili ako drugi elemenat sliči ali ne odgovara ničemu izvan složenice (naodmet, napretek, itd...)

Po njemu, mogućnost i nemogućnost upotrebe prvog i drugog elementa kao samostalnih riječi je glavni kriterij.

Bi li (bili ) pročitao u Riđanovićevoj knjizi, kako se piše ispravno: cemenat ili cement?