PRAVOPIS BOSANSKOG JEZIKA

[Avetinho]

Pravopis bosanskoga jezika - Halilović

"Pridjevi na -ski (-čki, -ćki, -ški) izvedeni od domaćih i stranih osobnih imena ili pridjeva na -ovl-ev, -in nastalih od osobnih imena označavaju opću osobinu i pišu se mal im početnim slovom: šekspirski (: Shakespeare), geteovski (: Goetheov), selimovićevski, hromadžićevski. "

Pravopis hrvatskoga jezika - Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje

"(...) Odnosni pridjevi na -ski/-ški/-čki izvedeni od osobnih i zemljopisnih imena:

danteovski, elizabetinski, kamijevski, krležijanski, matoševski, šekspirovski
južnoamerički, lički, osječki, sjevernoamerički, slavonskobrodski, španjolski, zagrebački"

Pravopis srpskoga jezika - Matica srpska

"(...) prisvojni pridevi izvedeni od vlastitih imenica sufiksima -ski, -ški, -čki, npr. novosadski, beogradski, evropski, češki, niški, subotički, američki, kragujevački;"

Ovako piše u aktualnim pravopisima triju službenih jezika u BiH, ovako se izučava i u školama, fakultetima.
Dakle, pravila koja prof. Riđanović zagovara nisu uvriježena u svakodnevnom pravopisu bilo kojega jezika na ovim prostorima.

Ja sam jako svjestan toga, jer do jezika kojim govorim sam držao od najranijeg školovanja. Jedno od "starih" pravila koja su mi čak i u osnovnoj školi parala uši (tojest vid) je o prisvojnim pridjevima izvedenim iz vlastitih imenica.

Uopšte mi nije stran podatak da se prof. Riđanović u svom Pravopisu duboko i suštinski ne slaže (blaga riječ) sa Halilovićevim. Obrati pažnju da Halilović čak niti ne pokučava objasniti zašto se ovi pridjevi trebaju pisati malim slovom; po Riđanoviću, Halilović ne objašnjava, jer ne zna ni sam. (Za poređenje, zašto se prisvojni pridjev "Avethinov" piše velikim slovom, zdravorazumski ne treba niti objašnjavati.)

To što je ovo pravilo važeće, nipošto ne znači da ga ne treba dovesti u sklad sa modernom lingvistikom. Pročitaj gore argument zašto je važeće pravilo pogrešno i pokušaj sam za sebe naći opravdanje zašto nije; sumnjam da ćeš uspjeti, ali nikad se ne zna, možda nađeš validan razlog. Duboko vjerujem da objašnjenje "zato što tako piše u Halilovića, Srba i Hrvata" nije dovoljno.

[fast-and-the-curious]

Ovo je objašnjenje navedeno u "Pravopisu hrvatskoga jezika", a u Halilovićevu "Pravopisu" razlog nije naveden.

Razlika je između posvojnih (npr. Hrvatska, Mozartova skladba) i odnosnih (npr. hrvatski jezik, austrijski glazbenik) pridjeva u tome što se posvojni pridjevi pišu velikim, a odnosni pridjevi malim početnim slovom.
Razlog je pak što se odnosni pridjevi pišu malim početnim slovom, jer za razliku od posvojnih pridjeva, imaju opći, odnosno jezični karakter. Ono što se piše velikim početnim slovom jest pojedinačno; a pojedinačno nije činjenica jezika u pravom smislu te zato i ne podliježe
jezičnonormativnim pravilima.

[Avetinho]

Ovo je objašnjenje navedeno u "Pravopisu hrvatskoga jezika", a u Halilovićevu "Pravopisu" razlog nije naveden.

Razlika je između posvojnih (npr. Hrvatska, Mozartova skladba) i odnosnih (npr. hrvatski jezik, austrijski glazbenik) pridjeva u tome što se posvojni pridjevi pišu velikim, a odnosni pridjevi malim početnim slovom.
Razlog je pak što se odnosni pridjevi pišu malim početnim slovom, jer za razliku od posvojnih pridjeva, imaju opći, odnosno jezični karakter. Ono što se piše velikim početnim slovom jest pojedinačno; a pojedinačno nije činjenica jezika u pravom smislu te zato i ne podliježe
jezičnonormativnim pravilima.

Zar se ne čini da ovo objašnjenje pada u vodu odmah, u nazivu Hrvatske države. Neko će tvrditi da je to ipak ime države, pa makar i bilo pridjev izveden iz vlastitog imena, pa kao eto može proć, mora velikim. Ali isti argument bi se onda morao primijeniti i na jezik "Hrvatski jezik" s velikim H, ili skraćeno, "Hrvatski", a onda po produžetku i na sve ostale imenice s ovim pridjevom. Odmah na pamet pada ovaj par riječi "Hrvatski predsjednik". Koje je slovo veliko, koje malo, jesu li oba velika, oba mala, ili šareno kako ko voli? Šta u tom paru još bode oči je da je riječ "Hrvatski" ovdje upotrijebljena kao pridjev, ali nam nije jasno znači li "Predsjednik Hrvatske države" ili "Predsjednik u Hrvata", jer ako je "Hrvatske države" onda bi ispravan oblik bio nevjerovatno nakaradno "Hrvatskoski". Naravno da to nije slučaj jer svi svojim unutrašnjim uhom čujemo da je radi o pridjevu koji je jednak pridjevu u opisu imena države s velikim H, "Hrvatska (država)".

Ni po Pravopisu prof. Riđanovića, bar onako kako ga ja čitam, ovaj razlog nije validan. Po njemu, riječi koje se pišu malim slovom morale bi se nalaziti u rječnicima tog jezika, jer se malim slovom signalizira da su opšte riječi. Na primjer, ako bi Marsovac sutra sletio na Zemlju i koristio riječnik da dešifruje rečenicu "Avethino koristi azerbejdžanski", imao bi poteškoća, jer riječ "azerbejdžanski" ne bi našao u rječniku (bi na internetu, ali nije tema) iako je malim slovom signalizirano da je riječ opšta i kao takva bi morala imati svoje mjesto tu. Da Avetinho koristi sjekiru, ili toalet-papir, hajde to bi Marsovac mogao shvatiti. Tu je ponajveći problem sa pisanjem vlastitih pridjeva malim slovom, jer ne znamo koja će se državica sutra pojaviti u procesu balkanizacije (Balkanizacije s velikim B, po prof. Riđanoviću), a čiji ćemo jezik morati onda dodati svim rječnicima jer prije toga nismo za njih čuli.

Povrh toga, kad smo već kod naziva jezika, zašto se samo u nas (i možda i u Rusa, ne znam) čak i jezici koji nemaju nastavak -ski, -ški, -čki itd. pišu malim slovom je zagonetka, na primjer "svahili", koja ne može biti dalje od opšte riječi jer je samo jedan jezik Svahili i ni s čim drugim se ne može pobrkati. Otprilike "opšta" riječ na istom nivou kao "planeta Zemlja", pa ni jednom našem lingvisti ne pada na pamet da za Zemlju propisuju pisanje malim slovom.

Vjerovtno da se naši Bosanski, Srpski i Hrvatski ne nađu uvrijeđeni.

[fast-and-the-curious]

Ovo je objašnjenje navedeno u "Pravopisu hrvatskoga jezika", a u Halilovićevu "Pravopisu" razlog nije naveden.

Razlika je između posvojnih (npr. Hrvatska, Mozartova skladba) i odnosnih (npr. hrvatski jezik, austrijski glazbenik) pridjeva u tome što se posvojni pridjevi pišu velikim, a odnosni pridjevi malim početnim slovom.
Razlog je pak što se odnosni pridjevi pišu malim početnim slovom, jer za razliku od posvojnih pridjeva, imaju opći, odnosno jezični karakter. Ono što se piše velikim početnim slovom jest pojedinačno; a pojedinačno nije činjenica jezika u pravom smislu te zato i ne podliježe
jezičnonormativnim pravilima.

Zar se ne čini da ovo objašnjenje pada u vodu odmah, u nazivu Hrvatske države. Neko će tvrditi da je to ipak ime države, pa makar i bilo pridjev izveden iz vlastitog imena, pa kao eto može proć, mora velikim. Ali isti argument bi se onda morao primijeniti i na jezik "Hrvatski jezik" s velikim H, ili skraćeno, "Hrvatki", a onda po produžetku i na sve ostale imenice s ovim pridjevom. Odmah na pamet pada ovaj par riječii "Hrvatski predsjednik". Koje je slovo veliko, koje malo, jesu li oba velika, oba mala, ili šareno kako ko voli? Šta u tom paru još bode oči je da je riječ "Hrvatski" ovdje upotrijebljena kao pridjev, ali nam nije jasno znači li "Predsjednik Hrvatske države" ili "Predsjednik u Hrvata", jer ako je "Hrvatske države" onda bi ispravan oblik bio nevjerovatno nakaradno "Hrvatskoski". Naravno da to nije slučaj jer svi svojim unutrašnjim uhom čujemo da je radi o pridjevu koji je jednak pridjevu u opisu imena države s velikim H, "Hrvatska (država)".

Ni po Pravopisu prof. Riđanovića, bar onako kako ga ja čitam, ovaj razlog nije validan. Po njemu, riječi koje se pišu malim slovom morale bi se nalaziti u rječnicima tog jezika, jer se malim slovom signalizira da su opšte riječi. Na primjer, ako bi Marsovac sutra sletio na Zemlju i koristio riječnik da dešifruje rečenicu "Avethino koristi azerbejdžanski", imao bi poteškoća, jer riječ "azerbejdžanski" ne bi našao u rječniku (bi na internetu, ali nije tema) iako je malim slovom signalizirano da je riječ opšta i kao takva bi morala imati svoje mjesto tu. Da Avetinho koristi sjekiru, ili toalet-papir, hajde to bi Marsovac mogao shvatiti. Tu je ponajveći problem sa pisanjem vlastitih pridjeva malim slovom, jer ne znamo koja će se državica sutra pojaviti u procesu balkanizacije (Balkanizacije s velikim B, po prof. Riđanoviću), a čiji ćemo jezik morati onda dodati svim rječnicima jer prije toga nismo za njih čuli.

Povrh toga, kad smo već kod naziva jezika, zašto se samo u nas (i možda i u Rusa, ne znam) čak i jezici koji nemaju nastavak -ski, -ški, -čki itd. pišu malim slovom je zagonetka, na primjer "svahili", koja ne može biti dalje od opšte riječi jer je samo jedan jezik Svahili i ni s čim drugim se ne može pobrkati. Otprilike "opšta" riječ na istom nivou kao "planeta Zemlja", pa ni jednom našem lingvisti ne pada na pamet da za Zemlju propisuju pisanje malim slovom.

Vjerovtno da se naši Bosanski, Srpski i Hrvatski ne nađu uvrijeđeni.

hrvatski predsjednik
predsjednik u Hrvata
predsjednik Hrvatske države
hrvatski jezik
predsjednik Republike Hrvatske

Nazivi jezika i ostali posvojni/odnosni pridjevi se nalaze u rječnicima. Nisam u potpunosti siguran za bosanski rječnik jer nije dostupan online, ali u hrvatskom su rječniku popisani i pridjevi.

https://hjp.znanje.hr/index.php?show=main

[fast-and-the-curious]

Zar se ne čini da ovo objašnjenje pada u vodu odmah, u nazivu Hrvatske države. Neko će tvrditi da je to ipak ime države, pa makar i bilo pridjev izveden iz vlastitog imena, pa kao eto može proć, mora velikim. Ali isti argument bi se onda morao primijeniti i na jezik "Hrvatski jezik" s velikim H, ili skraćeno, "Hrvatki", a onda po produžetku i na sve ostale imenice s ovim pridjevom. Odmah na pamet pada ovaj par riječii "Hrvatski predsjednik". Koje je slovo veliko, koje malo, jesu li oba velika, oba mala, ili šareno kako ko voli? Šta u tom paru još bode oči je da je riječ "Hrvatski" ovdje upotrijebljena kao pridjev, ali nam nije jasno znači li "Predsjednik Hrvatske države" ili "Predsjednik u Hrvata", jer ako je "Hrvatske države" onda bi ispravan oblik bio nevjerovatno nakaradno "Hrvatskoski". Naravno da to nije slučaj jer svi svojim unutrašnjim uhom čujemo da je radi o pridjevu koji je jednak pridjevu u opisu imena države s velikim H, "Hrvatska (država)".

Ni po Pravopisu prof. Riđanovića, bar onako kako ga ja čitam, ovaj razlog nije validan. Po njemu, riječi koje se pišu malim slovom morale bi se nalaziti u rječnicima tog jezika, jer se malim slovom signalizira da su opšte riječi. Na primjer, ako bi Marsovac sutra sletio na Zemlju i koristio riječnik da dešifruje rečenicu "Avethino koristi azerbejdžanski", imao bi poteškoća, jer riječ "azerbejdžanski" ne bi našao u rječniku (bi na internetu, ali nije tema) iako je malim slovom signalizirano da je riječ opšta i kao takva bi morala imati svoje mjesto tu. Da Avetinho koristi sjekiru, ili toalet-papir, hajde to bi Marsovac mogao shvatiti. Tu je ponajveći problem sa pisanjem vlastitih pridjeva malim slovom, jer ne znamo koja će se državica sutra pojaviti u procesu balkanizacije (Balkanizacije s velikim B, po prof. Riđanoviću), a čiji ćemo jezik morati onda dodati svim rječnicima jer prije toga nismo za njih čuli.

Povrh toga, kad smo već kod naziva jezika, zašto se samo u nas (i možda i u Rusa, ne znam) čak i jezici koji nemaju nastavak -ski, -ški, -čki itd. pišu malim slovom je zagonetka, na primjer "svahili", koja ne može biti dalje od opšte riječi jer je samo jedan jezik Svahili i ni s čim drugim se ne može pobrkati. Otprilike "opšta" riječ na istom nivou kao "planeta Zemlja", pa ni jednom našem lingvisti ne pada na pamet da za Zemlju propisuju pisanje malim slovom.

Vjerovtno da se naši Bosanski, Srpski i Hrvatski ne nađu uvrijeđeni.

hrvatski predsjednik
predsjednik u Hrvata
predsjednik Hrvatske države
hrvatski jezik
predsjednik Republike Hrvatske

Razne kombinacije su moguće, s tim da titula uvijek ide malim slovom (osim na početku rečenice, naravno).

Nazivi jezika i ostali posvojni/odnosni pridjevi se nalaze u rječnicima. Nisam u potpunosti siguran za bosanski rječnik jer nije dostupan online, ali u hrvatskom su rječniku popisani i pridjevi.

https://hjp.znanje.hr/index.php?show=main

[Dozer]

Jel vi ovo raspravljate o Halilovicevom pravopisu....?

Sta se ima raspravljati o nekome ko 3x objavljuje istu knjigu, i svaki put sam sebe koriguje u gomili primjera....

Prvo bila" hlopta, pa onda ipak nije hlopta, nego lopta...
Pa bilo npr. "u redu je", a sad je "uredu je".

Naravno, nigdje nikakvih objasnjenja zbog cega je nesto ovako ili onako. Tu je Ridjanovic 100% "upravu" - nema jer Halilovic to ne zna.

Budimo realni - Halilovic je samo jos jedan u nizu SDA probranih "intelektualaca i strucnjaka", ala polupismeni advokat Softic, Sebija, Osmica, itd.itd.itd., a koji su isplivali na nekakav vrh iz anonimnosti samo kao "vrsni kadrovi" zaduzeni za kreiranje izmisljene razlicitosti.

Identicno su radili i rade i Hrvati (njihov knjizevni jezik i pravopis su tek komedija), a Srbijanci su diverzificirani ekavicom. Medjutim, sve je to 1 jezik, sa istim gramatickim pravilima.

[Avetinho]

Zar se ne čini da ovo objašnjenje pada u vodu odmah, u nazivu Hrvatske države. Neko će tvrditi da je to ipak ime države, pa makar i bilo pridjev izveden iz vlastitog imena, pa kao eto može proć, mora velikim. Ali isti argument bi se onda morao primijeniti i na jezik "Hrvatski jezik" s velikim H, ili skraćeno, "Hrvatki", a onda po produžetku i na sve ostale imenice s ovim pridjevom. Odmah na pamet pada ovaj par riječii "Hrvatski predsjednik". Koje je slovo veliko, koje malo, jesu li oba velika, oba mala, ili šareno kako ko voli? Šta u tom paru još bode oči je da je riječ "Hrvatski" ovdje upotrijebljena kao pridjev, ali nam nije jasno znači li "Predsjednik Hrvatske države" ili "Predsjednik u Hrvata", jer ako je "Hrvatske države" onda bi ispravan oblik bio nevjerovatno nakaradno "Hrvatskoski". Naravno da to nije slučaj jer svi svojim unutrašnjim uhom čujemo da je radi o pridjevu koji je jednak pridjevu u opisu imena države s velikim H, "Hrvatska (država)".

Ni po Pravopisu prof. Riđanovića, bar onako kako ga ja čitam, ovaj razlog nije validan. Po njemu, riječi koje se pišu malim slovom morale bi se nalaziti u rječnicima tog jezika, jer se malim slovom signalizira da su opšte riječi. Na primjer, ako bi Marsovac sutra sletio na Zemlju i koristio riječnik da dešifruje rečenicu "Avethino koristi azerbejdžanski", imao bi poteškoća, jer riječ "azerbejdžanski" ne bi našao u rječniku (bi na internetu, ali nije tema) iako je malim slovom signalizirano da je riječ opšta i kao takva bi morala imati svoje mjesto tu. Da Avetinho koristi sjekiru, ili toalet-papir, hajde to bi Marsovac mogao shvatiti. Tu je ponajveći problem sa pisanjem vlastitih pridjeva malim slovom, jer ne znamo koja će se državica sutra pojaviti u procesu balkanizacije (Balkanizacije s velikim B, po prof. Riđanoviću), a čiji ćemo jezik morati onda dodati svim rječnicima jer prije toga nismo za njih čuli.

Povrh toga, kad smo već kod naziva jezika, zašto se samo u nas (i možda i u Rusa, ne znam) čak i jezici koji nemaju nastavak -ski, -ški, -čki itd. pišu malim slovom je zagonetka, na primjer "svahili", koja ne može biti dalje od opšte riječi jer je samo jedan jezik Svahili i ni s čim drugim se ne može pobrkati. Otprilike "opšta" riječ na istom nivou kao "planeta Zemlja", pa ni jednom našem lingvisti ne pada na pamet da za Zemlju propisuju pisanje malim slovom.

Vjerovtno da se naši Bosanski, Srpski i Hrvatski ne nađu uvrijeđeni.

hrvatski predsjednik
predsjednik u Hrvata
predsjednik Hrvatske države
hrvatski jezik
predsjednik Republike Hrvatske

Nazivi jezika i ostali posvojni/odnosni pridjevi se nalaze u rječnicima. Nisam u potpunosti siguran za bosanski rječnik jer nije dostupan online, ali u hrvatskom su rječniku popisani i pridjevi.

https://hjp.znanje.hr/index.php?show=main

E baš ti hvala, ali moja pitanja nisu bilo "kako" nego "zašto", a i ta su uglavnom bila retorička, da ukažu na nešto što se meni čini nelogičnim, na primjer, pitanje o nazivima svjetskih jezika koja ne završavaju na -ski,-ški, -čki itd., kao i na sumnjivo objašnjenje o dvojnom tretmanu pridjeva izvedenih iz vlastitih imena. (Ovaj dvojni tretman prisutan je izgleda samo u "zvaničnim" lingvistikama iz naših krajeva, i nigdje drugo.)

I hvala za link, ali mnogi ovdje ne uzimaju za ozbiljno on-line rječnike iz nezvaničnih izvora, a naročito ne pravopise. Za on-line rječnike vjerujem da im ima mjesta u pretraživanju, jer mi je teško povjerovati da bi iko uložio toliki napor kao što je sastavljanje rječnika, a da riječ nema nema neki merit i da je baš izmišljena. Otud i moje, iako nevoljko, prihvatanje riječi "obadva" u jednom od prijašnjih postova, jer iako ova riječ vjerovatno ne postoji u standardnom i zvaničnom rječniku nekih od naših jezika, ona sigurno postoji u kolokvijalnom jeziku i svi mi je odlično razumijemo.

Čak i Halilović, iako je i sam prepisao više od pola svog Pravopisa od Hrvatkih autora, bez mnogo ili često ikakvog objašnjenja pravila, zapravo tvrdi da mi govorimo drugim jezikom, pa se pravopis našeg jezika ne bi trebao mjeriti Hrvatskim . Za razliku od Halilovića, u svom Pravopisu prof. Riđanović nudi pravila zasnovana na modernoj lingvistici, a želi zbogom i doviđenja dogmama i neobjašnjivim šemama iz "naših" starih pravopisa -- a ne nudi kao u Halilovićevom Pravopisu, ona proizvoljna, kako nam padne na pamet pravila i zavisno od situacije, ili što tako piše u Srba i Hrvata.

Mislim da smo se počeli vrtit u krug, ali eto bar sam malo pokušao pojasniti zašto onaj davno gore citat iz Riđanovićevog Pravopisa, za koji si izrazio sumnju u vjerodostojnost, koristi velika slova u pridjevima koji završavaju na -ski, -ški, -čki itd., te da se ne radi o omaški autora.

[Avetinho]

Jel vi ovo raspravljate o Halilovicevom pravopisu....?

Sta se ima raspravljati o nekome ko 3x objavljuje istu knjigu, i svaki put sam sebe koriguje u gomili primjera....

Prvo bila" hlopta, pa onda ipak nije hlopta, nego lopta...
Pa bilo npr. "u redu je", a sad je "uredu je".

Naravno, nigdje nikakvih objasnjenja zbog cega je nesto ovako ili onako. Tu je Ridjanovic 100% "upravu" - nema jer Halilovic to ne zna.

Budimo realni - Halilovic je samo jos jedan u nizu SDA probranih "intelektualaca i strucnjaka", ala polupismeni advokat Softic, Sebija, Osmica, itd.itd.itd., a koji su isplivali na nekakav vrh iz anonimnosti samo kao "vrsni kadrovi" zaduzeni za kreiranje izmisljene razlicitosti.

Identicno su radili i rade i Hrvati (njihov knjizevni jezik i pravopis su tek komedija), a Srbijanci su diverzificirani ekavicom. Medjutim, sve je to 1 jezik, sa istim gramatickim pravilima.

Ali na žalost, šteta je učinjena i ko zna koliko će vremena trebati da se popravi učinjeno. Halilovićev Pravopis je onaj po kojem se naš jezik uči po školama u Bosni i Hercegovini, bar onim što nisu u HB ili RS (a i "kod njih" je stanje jednako katastrofalno kao "kod nas"), iako i sam u svom predgovoru tvrdi da je njegov samo jezik Bošnjaka, a mi ostali koji bismo htjeli govoriti istim jezikom sa svojim prijateljima, komšijama i susjedima, možemo se je&at.

I ne samo da je šteta napravljena tu, nego se i po televizijama i radijima širom Bosne govori dikcijom propisanom Haliloviđevim Pravopisom, a za one koji ne žele, ne znaju, i ne mogu tako rogobatno govoriti, u tim organizacijama nema mjesta. Mnogi dobri spikeri, voditelji i urednici se poklope ušima i jednostavno se prisile da nauče rogobatno govoriti, pa se onda ta rogobatnost kao kuga širi medijskim prostorom, a onda i u naše kuće, pa nam i djeca počnu, i sada već uveliko tako rogobatno govore.

Tako imamo fenomenalne spikere koji se jedva da mogu slušati a da ti pritisak ne skoči na 220.

[VenomousV]

Prije nego što se previše zaglavim u diskusiji o temi u kojoj nisam ekspert nego samo amaterski duboki poštivalac jezika kojim govorim i na kojem pišem, hoću da potsjetim da nisam lingvista i da samo prenosim pravila zapisana u Pravopisu prof. Riđanovića, ali da se s tim pravilima moj osjećaj za Bosanski jezik duboko slaže.

Ja bih samo da te, kao postovaoca jezika kojim govoris, podsjetila na pravilo D ispred S i Š
(no hate, samo ispravka)

[HelaS]

Jel vi ovo raspravljate o Halilovicevom pravopisu....?

Sta se ima raspravljati o nekome ko 3x objavljuje istu knjigu, i svaki put sam sebe koriguje u gomili primjera....

Prvo bila" hlopta, pa onda ipak nije hlopta, nego lopta...
Pa bilo npr. "u redu je", a sad je "uredu je".

Naravno, nigdje nikakvih objasnjenja zbog cega je nesto ovako ili onako. Tu je Ridjanovic 100% "upravu" - nema jer Halilovic to ne zna.

Budimo realni - Halilovic je samo jos jedan u nizu SDA probranih "intelektualaca i strucnjaka", ala polupismeni advokat Softic, Sebija, Osmica, itd.itd.itd., a koji su isplivali na nekakav vrh iz anonimnosti samo kao "vrsni kadrovi" zaduzeni za kreiranje izmisljene razlicitosti.

Identicno su radili i rade i Hrvati (njihov knjizevni jezik i pravopis su tek komedija), a Srbijanci su diverzificirani ekavicom. Medjutim, sve je to 1 jezik, sa istim gramatickim pravilima.

Zar pravopis nekog jezika ne bi trebao biti zakonom uokviren Da prođe kroz stručnu i javnu raspravu...

Ili ga može napisati ko se prvi sjeti, ko ima najviše lobista da ga progura u javni prostor, škole, državne institucije, i sl?

Ko je dao mandat Haliloviću da piše "zvaničan" pravopis?

[Bloo]

Povrh toga, kad smo već kod naziva jezika, zašto se samo u nas (i možda i u Rusa, ne znam) čak i jezici koji nemaju nastavak -ski, -ški, -čki itd. pišu malim slovom je zagonetka, na primjer "svahili", koja ne može biti dalje od opšte riječi jer je samo jedan jezik Svahili i ni s čim drugim se ne može pobrkati. Otprilike "opšta" riječ na istom nivou kao "planeta Zemlja", pa ni jednom našem lingvisti ne pada na pamet da za Zemlju propisuju pisanje malim slovom.

Svahilski jezik (svahili)*, odnosno svahilski jezik, Svahili (velikim slovom) se onda odnosi na grupu ljudi?

[plain vanilla]

Aman
Pravopis je skup dogovorenih pravila. Mozes ih nauciti ili ne. Nema tu puno rasprave. A jezik je ziv, mijenja se.
Uglavnom oni koji ne znaju pravopis nadju mu 100 mana

[Dozer]

Niko Halilovicu nije zvanicno dao nista. To je vjerovatno dogovoreno iza kulisa, a onda samo progurano, bez ikakve zvanicne potvrde, odobrenja, standardizacije, elaboracije itd. Identicna prica kao i s udzbenicima.

Cilj je bio upravo da se napravi novi bosnjacki jezik, a koji ce se u raznim besmislicama vezano za pisanje i izgovor razlikovati od hrvatskog i srpskog.

Rezultat toga su potpune nebuloze koje su se uvele u skole i medije, pa imamo nakaradno pisanje poput "upravu" (si/ste), "uredu je" (nesto je ok), itd. i jos nakaradniji izgovor u kojem se otezu razni samoglasnici.
Kod tog fabrikovanog i nakaradnog izgovora je jasno da je budalastina cim se ta neka rijec izgovori u drugom obliku. Npr. prooooblem i problematicno, festIvaal i festivalski, parlAment i parlametarno, itd.
O nepismenim budalastinama poput pisanja istih suglasnika jedan iza drugog (ala "idem s Samirom"), ili nepostojanja zareza ispred samoglasnickih veznika tipa "a, ako se desi", suvisno je bilo sta pricati.

Da, gomila spikera i novinara u medijima pod bosnjackom kontrolom je prisiljena da rijeci izgovara na ovaj nakaradni nacin, a ko nije htio, imao je velike probleme.

Ukratko, onepismenjavanje je vec uzelo ogroman danak, a rezultat toga je dokazanih 50% funkcionalno nepismenih u BiH.

[Avetinho]

Prije nego što se previše zaglavim u diskusiji o temi u kojoj nisam ekspert nego samo amaterski duboki poštivalac jezika kojim govorim i na kojem pišem, hoću da potsjetim da nisam lingvista i da samo prenosim pravila zapisana u Pravopisu prof. Riđanovića, ali da se s tim pravilima moj osjećaj za Bosanski jezik duboko slaže.

Ja bih samo da te, kao postovaoca jezika kojim govoris, podsjetila na pravilo D ispred S i Š
(no hate, samo ispravka)

Vidjeti: Midhat Riđanović: Novi Bosanski Pravopis Zasnovan na Modernoj Lingvistici, strana 322, jednačenje po zvučnosti. U izgovoru D se pretvara u T ispred S i Š, a iznimke u "starim" pravopisima pokušavaju to D zaštititi. Po "novom", pravilno i jedino prihvatljivo je "potsjetim", "pretsjednik", "potšišati", a Riđanović sugeriše da ove riječi treba pokušati izgovoriti sa D pa da se vidi razlika.

Argument "novog" pravopisa je da je naše pismo fonetsko, te da pišemo kako govorimo. I u Riđanovića, u jednačenju po zvučnosti postoje iznimke, ali samo u kombinaciji riječ-morfem gdje se suštinski mijenja riječ, i gdje se čak i nesvjesno ta riječ izgovara sa D i ne jednači se po zvučnosti, tada se piše sa D (i izgovara). Npr. gradski, ljudski, brodski.

Osim toga, čak i da sam pogriješio, u istoj rečenici ti lijepo piše da nisam lingvista, a kamoli savršen, tako da se i meni, iako diskutujem o jeziku, sigurno potkradaju greške, pa lijepo molim za oprost.

[Bloo]

Argument "novog" pravopisa je da je naše pismo fonetsko, te da pišemo kako govorimo. I u Riđanovića, u jednačenju po zvučnosti postoje iznimke, ali samo u kombinaciji riječ-morfem gdje se suštinski mijenja riječ, i gdje se čak i nesvjesno ta riječ izgovara sa D i ne jednači se po zvučnosti, tada se piše sa D (i izgovara). Npr. gradski, ljudski, brodski.

Osim što neki ljudi u govornom, a bome i pisanom kažu/napišu: graCki, ljuCki...
Treba to istražiti zašto je to tako.

[Avetinho]

Jel vi ovo raspravljate o Halilovicevom pravopisu....?

Sta se ima raspravljati o nekome ko 3x objavljuje istu knjigu, i svaki put sam sebe koriguje u gomili primjera....

Prvo bila" hlopta, pa onda ipak nije hlopta, nego lopta...
Pa bilo npr. "u redu je", a sad je "uredu je".

Naravno, nigdje nikakvih objasnjenja zbog cega je nesto ovako ili onako. Tu je Ridjanovic 100% "upravu" - nema jer Halilovic to ne zna.

Budimo realni - Halilovic je samo jos jedan u nizu SDA probranih "intelektualaca i strucnjaka", ala polupismeni advokat Softic, Sebija, Osmica, itd.itd.itd., a koji su isplivali na nekakav vrh iz anonimnosti samo kao "vrsni kadrovi" zaduzeni za kreiranje izmisljene razlicitosti.

Identicno su radili i rade i Hrvati (njihov knjizevni jezik i pravopis su tek komedija), a Srbijanci su diverzificirani ekavicom. Medjutim, sve je to 1 jezik, sa istim gramatickim pravilima.

Zar pravopis nekog jezika ne bi trebao biti zakonom uokviren Da prođe kroz stručnu i javnu raspravu...

Ili ga može napisati ko se prvi sjeti, ko ima najviše lobista da ga progura u javni prostor, škole, državne institucije, i sl?

Ko je dao mandat Haliloviću da piše "zvaničan" pravopis?

Koliko ja znam, "zvanični jezik" ne mora (i ne treba) nijedan birokrata omuhuriti, jer tada bi s novim izborima uvijek nastupao jezički dar-mar, kao na primjer, u nas. (Bosna je iznimka, pa su naše segregirane škole direktna posljedica, a naša djeca odmah po rođenju i čim progovore, odmah "zvanično" tečno govore i razumiju tri jezika.) Jezik je stariji i finiji od svih vlada i kraljeva i diktatora i čuva se tamo gdje pripada -- u narodu. Radi se o tome da ga se samo pravilno zapiše, i da se prepoznaju i ustanove čista pravila koja taj jezik definišu.

Kod nas je problem nakon rata što su naučne ustanove, a time i naučne grane kojima se te ustanove bave, srozane sistematski i sistemski na vrlo nizak nivo, a titule, zvanja, i diplome se dijele nemilice šakom i kapom kako kome za dnevno-političke potrebe odgovara, ili za ostvarivanje lične koristi političara i lopova bez merita. (Naravno da je veliki broj onih koji su svoje diplome stekli marljivim radom i uz veliki trud, uprkos svim nedaćama s kojima su suočeni u ovakvom sistemu, i ja svakom takvom skidam kapu.) Tako imamo pojave, između mnogih drugih sličnih, da akademici sami sebi dijele titule i priznanja po političkoj podobnosti, da nam je šefica BHR1 postavljena po strogo nacionalističkoj liniji a bez merita, šefica najviše medicinske ustanove uopšte nema stečenu diplomu, da doktori nauka stiču zvanja po "školama" koje za to nisu akreditovane, da sumnjivi doktoranti sa FPN (bio babo profesor - red je) otkrivaju Egipatske piramide u Visokom i sami sebi dodjeljuju zvanja "arheologa", itd.

Ovi problemi su postojali i prije rata, ali na mnogo nižem stepenu, a u lingvistici su bili i druge prirode, lokalno-kabadahijske.

[plain vanilla]

Osim što neki ljudi u govornom, a bome i pisanom kažu/napišu: graCki, ljuCki...
Treba to istražiti zašto je to tako.

Usput istrazi zasto ljudi kazu jOje, glOva...

[Avetinho]

Argument "novog" pravopisa je da je naše pismo fonetsko, te da pišemo kako govorimo. I u Riđanovića, u jednačenju po zvučnosti postoje iznimke, ali samo u kombinaciji riječ-morfem gdje se suštinski mijenja riječ, i gdje se čak i nesvjesno ta riječ izgovara sa D i ne jednači se po zvučnosti, tada se piše sa D (i izgovara). Npr. gradski, ljudski, brodski.

Osim što neki ljudi u govornom, a bome i pisanom kažu/napišu: graCki, ljuCki...
Treba to istražiti zašto je to tako.

Naravno, i zato Riđanović prepoznaje i priznaje, između ostalih, "zvanični", "standardni", i "kolokvijalni" jezik, i smatra ih u govoru ravnopravnim.

Na jednom mjestu u knjizi on objašnjava kako i njemu, jednom od vrhunskih svjetskih lingvista, ne pada ni na kraj pameti da sebe ispravlja kad u svakodnevnom razgovoru u svojoj porodici koristi riječi koje nikad ne bi koristio na fakultetu: "more" i "ne mere", umjesto "može" i "ne može". Meni je to bilo drago pročitati, jer sam i kod sebe prepoznao, i to baš na istom primjeru, da na korištenje tih riječi imam potuno pravo.

[Bloo]

Osim što neki ljudi u govornom, a bome i pisanom kažu/napišu: graCki, ljuCki...
Treba to istražiti zašto je to tako.

Usput istrazi zasto ljudi kazu jOje, glOva...

Mislim da su to dvije odvojene stvari.

Ovdje se u govornom jeziku zanemaruje da je zvučno d ispred bezvučnog s i jednostavno u govoru (a onda se nekada i reflektuje u pisanju) dobijemo graCki i ljuCki...jer je možda teže izgovoriti ovaj klaster graDSKi od graCki...odnosno dvostruka artikulizacija, dakle glasovi koji nastaju spajanjem dvaju glasova u jedan to jeste, kada se d i s nađu zajedno, d po zvučnosti prijeđe u t, zatim t i s tvore glas c- graDSKi - graTSki - graCki

Govorno se dešava, ali se ne bilježi pismom, osim u FB postovima.

A za jOje i glOva, mislim da tu više utjecaja ima lokalni naglaaasak? Nisam pametna, ali zvuči interesantno za istražiti.

[Bloo]

@plain vanilla

http://www.istarski-rjecnik.com/pregled_rijeci/118259/

Najjednostavniji odgovor: dijalekat

[Laertes]

Usput istrazi zasto ljudi kazu jOje, glOva...

Mislim da su to dvije odvojene stvari.

Ovdje se u govornom jeziku zanemaruje da je zvučno d ispred bezvučnog s i jednostavno u govoru (a onda se nekada i reflektuje u pisanju) dobijemo graCki i ljuCki...jer je možda teže izgovoriti ovaj klaster graDSKi od graCki...odnosno dvostruka artikulizacija, dakle glasovi koji nastaju spajanjem dvaju glasova u jedan to jeste, kada se d i s nađu zajedno, d po zvučnosti prijeđe u t, zatim t i s tvore glas c- graDSKi - graTSki - graCki

Govorno se dešava, ali se ne bilježi pismom, osim u FB postovima.

A za jOje i glOva, mislim da tu više utjecaja ima lokalni naglaaasak? Nisam pametna, ali zvuči interesantno za istražiti.

Griješiš, Bloo... Redovno vidim kod jedne doktorice u nalazima "Posttraumacki"

Jest da nije "dsk" već "tsk", al et...

[HelaS]

Ja bih samo da te, kao postovaoca jezika kojim govoris, podsjetila na pravilo D ispred S i Š
(no hate, samo ispravka)

Vidjeti: Midhat Riđanović: Novi Bosanski Pravopis Zasnovan na Modernoj Lingvistici, strana 322, jednačenje po zvučnosti. U izgovoru D se pretvara u T ispred S i Š, a iznimke u "starim" pravopisima pokušavaju to D zaštititi. Po "novom", pravilno i jedino prihvatljivo je "potsjetim", "pretsjednik", "potšišati", a Riđanović sugeriše da ove riječi treba pokušati izgovoriti sa D pa da se vidi razlika.

Argument "novog" pravopisa je da je naše pismo fonetsko, te da pišemo kako govorimo. I u Riđanovića, u jednačenju po zvučnosti postoje iznimke, ali samo u kombinaciji riječ-morfem gdje se suštinski mijenja riječ, i gdje se čak i nesvjesno ta riječ izgovara sa D i ne jednači se po zvučnosti, tada se piše sa D (i izgovara). Npr. gradski, ljudski, brodski.

Osim što neki ljudi u govornom, a bome i pisanom kažu/napišu: graCki, ljuCki...
Treba to istražiti zašto je to tako.

Naravno, i zato Riđanović prepoznaje i priznaje, između ostalih, "zvanični", "standardni", i "kolokvijalni" jezik, i smatra ih u govoru ravnopravnim.

Na jednom mjestu u knjizi on objašnjava kako i njemu, jednom od vrhunskih svjetskih lingvista, ne pada ni na kraj pameti da sebe ispravlja kad u svakodnevnom razgovoru u svojoj porodici koristi riječi koje nikad ne bi koristio na fakultetu: "more" i "ne mere", umjesto "može" i "ne može". Meni je to bilo drago pročitati, jer sam i kod sebe prepoznao, i to baš na istom primjeru, da na korištenje tih riječi imam potuno pravo.

Moj problem s Riđanovićevim "pravopisom" je upravo taj boldirani dio - "...Riđanović prepoznaje i priznaje, između ostalih, "zvanični", "standardni", i "kolokvijalni" jezik, i smatra ih u govoru ravnopravnim..."

Riđanović kupi "sa ulice i pijace" sve što čuje, i takav govor prenosi u pravila. Ne može kolokvijalni jezik biti pravilo, ne može se unositi u pravopise, jer to nije. Po tome, riječ "...s ulice" bila bi ispravna u pisanju "...sulice", itd.

Pravopis bosanskog jezika treba normirati! Kroz stručne rasprave, kroz javne rasprave i kroz pravne norme.

[Bloo]

Griješiš, Bloo... Redovno vidim kod jedne doktorice u nalazima "Posttraumacki"

Jest da nije "dsk" već "tsk", al et...

nalazi.
Trauma kod prevoda.
Skoči mi pritisak i dobijem urtikariju i još to radiš besplatno u humanitarne svrhe i ne možeš da vjeruješ da su ti ljudi bukvalno nepismeni i boli ih ćuna.
Nije problem njihov registar već šta su napravili od njega.
I onda se patiš 30 minuta da dešifriraš jednu "rečenicu" jer ni vlastite skraćenice i izraze ne žele da napišu ispravno, a ostale riječi i izrazi ("normalnog jezika") odnosno privid normalne rečenice je nepostojeći.

[Bloo]

zdrvima!

[Laertes]

Griješiš, Bloo... Redovno vidim kod jedne doktorice u nalazima "Posttraumacki"

Jest da nije "dsk" već "tsk", al et...

nalazi.
Trauma kod prevoda.
Skoči mi pritisak i dobijem urtikariju i još to radiš besplatno u humanitarne svrhe i ne možeš da vjeruješ da su ti ljudi bukvalno nepismeni i boli ih ćuna.
Nije problem njihov registar već šta su napravili od njega.
I onda se patiš 30 minuta da dešifriraš jednu "rečenicu" jer ni vlastite skraćenice i izraze ne žele da napišu ispravno, a ostale riječi i izrazi ("normalnog jezika") odnosno privid normalne rečenice je nepostojeći.

Sve si u pravu (upravu?), samo što ja ne radim besplatno, tako da satisfakciju imam...
A ne znam šta je više nepismeno, doktorski nalazi ili presude sa sudova... Logično, na medicini i pravu nema predmeta bosanski jezik. Šta će im to...