Povjernje, odanost, prijateljstvo

[metal_rules_cura]

Sitnice koje spominjete su stvari koje jesu objektivno malene, ali u nekom konkretnom slucaju, bliskom odnosu, kazu itekako mnogo jer se covjek, u principu, kontrolise na vecim stvarima, ali se na malim odaje i pokaze se njegova emocija i spremost da nesto ucini ili ne ucini. Barem ja to tako vidim.

Ono sto je meni nejasno i vjerujem da mi nikada nece biti jasno (pored tog nekog soka i nespremnosti kada nas neko kome vjerujemo iznevjeri) jeste upravo ta fraza "trka za zivotom". Radila sam, imala hrpu obaveza, i sada ih imam, ali ne postoji dan kada nisam odvojila vrijeme za sebe i osobe do kojih mi je stalo. U sebi imam tacno razgraniceno ko mi je ko i nikada ne bih sebi oprostila niti dozvolila da drasticno zapostavim te ljude zbog obaveza. Egzistencija, da, logicno, ali ona nikada nije toliko stezala (uz casne izuzetke koji su jako siromasni i u corsokaku, ali takvi ne mogu ni na forum) da zbog nje ne mozemo naci vrijeme za bilo sta. To je cisto eskiviranje, kome god se to navede kao razlog, ili cista sebicnost. I parafraziram... Nije vise bitno povjerenje, nije vise bitan prijatelj, nije ovaj, nije onaj... Sta onda jeste ako nije nista? Novac, prezivljavanje i naravno vegetiranje, jer za mene je vegetiranje ako radim, prezivljavam, dodjem kuci i nista mi nije bitno jer nemam vremena da mi bude bitno. Sama sebi bih bila jadna. Koji nivo?? Nivo amebe. Onda bi mogli slobodno i tako zivjeti. Dokle? Ne znam, jer obaveze su postale standard i ono sto mnogi opravdavaju i na sta se vade. Meni fuj, ukoliko se radi o ljudima koje volim i prijateljima koji su mi bliski.

Da neko ne pomijesa... Ne mislim ja kako moram vidjati te ljude stalno, ali da mi prestane biti bitno povjerenje koje imam u njih ili oni u mene? Wtf.

Mozda i ja zivim u snovima, ko zna...

[Layne]

Sitnice koje spominjete su stvari koje jesu objektivno malene, ali u nekom konkretnom slucaju, bliskom odnosu, kazu itekako mnogo jer se covjek, u principu, kontrolise na vecim stvarima, ali se na malim odaje i pokaze se njegova emocija i spremost da nesto ucini ili ne ucini. Barem ja to tako vidim.

Ovo sam i mislio, samo se nisam znao ODraziti
Vokabular

[arslanica]

Ja sam bila tip prijateljice,koja bi i bubreg dala ako zatreba..
odana u svakom mogucem smislu te rijeci,medjutim nakon nekih razocarenja shvatila sam da u sustini bar u mom zivotu ne postoje najbolji prijatelji...i da je bolje sa svakim biti na nekoj pristojnoj distanci i ne zblizavati se previse,jer se tako neces imati priliku ni razocarati.
Iskreno..jedina osoba,koju pored onog roditelji,brat,sestra..porodica..itd..
smatram izmedju ostalog i najboljim prijateljem je moj momak.
Druge osobe nema... ostali su raja.. za kafenisanje,sijela,kafice..
ali nema tu nekakvog zblizavanja pretjeranog.Za mene se to ispostavilo ko najbolje.. jednostavno me manje glava boli,ako se nesto i iznenadim,znam da sam to ocekivala...a kad ti imas nekoga koga smatras najboljim prijateljem/prijateljicom (pogotovo prijateljice) nije ti bas svejedno kad te necim iznenadi negativno.

I u vezi ovog pitanja..koliko su danas ljudi prijatelji jedni drugima..
Ima ljudi na koje uvijek mozes racunati i oni na tebe..
Nije neophodno da se ti s nekim vidjas svaki dan ili cujes na tel, postoje oni s kojima se ne vidis po pola godine..ali da ih nazoves nakon pola godine u neka doba i zatrazis bilo sta,pomoci ce ti.
Za mene je prijatelj,koji to pokaze djelima,tako bar i ja pokazujem.

zbog onoga sto neko rece "kako se ti ponasas prema drugome, tako ocekujes da se i taj neko prema tebi ponasa" ja stalno padam na nos ...
vrlo sam recimo naivna, povodljiva ... pretjerano vjerujem ljudima ... inace, za svog "prijatelja" bih i krvi dala ... a svaki put se desi da se razocaram u tog nekoga ... ma pravo sam se u rijecima spetljala
a sto se tice momka (u mom slucaju muza) pravo sam se razocarala ... jer u roku od pet minuta mi je rekao da je kraj ... a vjerovala sam mu slijepo .......................................................................................

[metal_rules_cura]

Rekose mi par puta kako je carobna formula u onom "Ne zalijeci se..." iliti ako ne citiram "Ne zuri"

Ovo sam i mislio, samo se nisam znao ODraziti
Vokabular

Razumjeli smo se...

[mamba]

Sitnice koje spominjete su stvari koje jesu objektivno malene, ali u nekom konkretnom slucaju, bliskom odnosu, kazu itekako mnogo jer se covjek, u principu, kontrolise na vecim stvarima, ali se na malim odaje i pokaze se njegova emocija i spremost da nesto ucini ili ne ucini. Barem ja to tako vidim.

Ono sto je meni nejasno i vjerujem da mi nikada nece biti jasno (pored tog nekog soka i nespremnosti kada nas neko kome vjerujemo iznevjeri) jeste upravo ta fraza "trka za zivotom". Radila sam, imala hrpu obaveza, i sada ih imam, ali ne postoji dan kada nisam odvojila vrijeme za sebe i osobe do kojih mi je stalo. U sebi imam tacno razgraniceno ko mi je ko i nikada ne bih sebi oprostila niti dozvolila da drasticno zapostavim te ljude zbog obaveza. Egzistencija, da, logicno, ali ona nikada nije toliko stezala (uz casne izuzetke koji su jako siromasni i u corsokaku, ali takvi ne mogu ni na forum) da zbog nje ne mozemo naci vrijeme za bilo sta. To je cisto eskiviranje, kome god se to navede kao razlog, ili cista sebicnost. I parafraziram... Nije vise bitno povjerenje, nije vise bitan prijatelj, nije ovaj, nije onaj... Sta onda jeste ako nije nista? Novac, prezivljavanje i naravno vegetiranje, jer za mene je vegetiranje ako radim, prezivljavam, dodjem kuci i nista mi nije bitno jer nemam vremena da mi bude bitno. Sama sebi bih bila jadna. Koji nivo?? Nivo amebe. Onda bi mogli slobodno i tako zivjeti. Dokle? Ne znam, jer obaveze su postale standard i ono sto mnogi opravdavaju i na sta se vade. Meni fuj, ukoliko se radi o ljudima koje volim i prijateljima koji su mi bliski.

Da neko ne pomijesa... Ne mislim ja kako moram vidjati te ljude stalno, ali da mi prestane biti bitno povjerenje koje imam u njih ili oni u mene? Wtf.

Mozda i ja zivim u snovima, ko zna...

Dodala bih jos da, nazalost, mnogi od nas u trci sa zivotom i egzistencijom zaborave prave vrijednosti.


U mnogim stvarima se slazem, ali kada globalizujemo. Kada govorimo o licnim iskustvima stvari se malo razlikuju.
'Trka za zivotom' za neke ljude nazalost zaista vazi . A onda opet u ono malo svog slobodnog vremena imaju svoje prioritete. Da budemo jasni, ja ovdje ne govorim o sebi. Ja sam tip koji ce i ispod mosta radje zivjeti, al ce imati vremena za prijatelje. Bezbroj sam puta svoje potrebe podredila prijateljima...Ali nisu svi takvi. A u mom predhodnom postu postoji mala doza pokusaja opravdanja meni jako drage osobe.
Ali slucaj jest jako cest...opet ponavljam posao, novi krug prijatelja, nova iskustva, ili nesto trece...da ne govorimo o situacijama 'on i ona' jendno drugom dovoljni ...malo po malo i paf nemate vise isti odnos...a najgore sto vise nemate ni osjecaj sigurnosti u tu osobu da zatrazite podršku kada vam je potrebna...Rijeci su jedno a djela nesto skroz drugo.
Moje pitanje bi glasilo ovako: da li je ikada postojala osoba u tvom životu - prijatelj s kojim si bila jako jako prisna a izgubila si taj odnos? U tom datom odnosu sve ste djelili, a sada je se sjetiš samo kao neko drago sjecanje...jer eto danas cu sutra cu...pa nikada...i sa jedne i sa druge strane...i eto godine prođu ...i ko je tu krivac:?:
Ako ti se nikada ovo nije desilo, svaka cast...ne kazem da nije ispravno ali nije ni ljudski...
Naravno postoje opet prijatelji s kojima smo na neki nacin vjecno vezani, na koje možemo računati i koji su se puno puta i pokazali kao takvi

[metal_rules_cura]

Moje pitanje bi glasilo ovako: da li je ikada postojala osoba u tvom životu - prijatelj s kojim si bila jako jako prisna a izgubila si taj odnos? U tom datom odnosu sve ste djelili, a sada je se sjetiš samo kao neko drago sjecanje...jer eto danas cu sutra cu...pa nikada...i sa jedne i sa druge strane...i eto godine prođu ...i ko je tu krivac:?:

To mi se nije desilo posto nisam taj tip koji odnose gubi postepeno. Postavim se tako da su stvari jasne. Recimo, jasno razgranicavam prijatelje od drugova pa poznanike. Eh sad, ako nekog smatram prijateljem (a takvih je jako malo) u principu sa njima odnos ne gubim na taj nacin. Ako mi se pak desi da me razocaraju i povrijede (a desilo mi se) onda napravim prekid i opet su stvari jasne. Da nesto ide postepeno spletom nekih zivotnih okolnosti ne jer sam vec naglasila kako sam bez obzira na okolnosti u zivotu uvijek nalazila vremena za te bliske prijatelje. Mislim da tako treba i da su oni to vrijeme zasluzili. Ono nije fiksno i nije kolicina provedenog vremena neki pokazatelj, ali mi je to vrijeme drago potrositi na njih.

Naravno postoje opet prijatelji s kojima smo na neki nacin vjecno vezani, na koje možemo računati i koji su se puno puta i pokazali kao takvi

Da, postoje, ali su tako rijetki kao kada trazis iglu u plastu sijena...

[metal_rules_cura]

A on je namjenjen?

[Lauryn Hill]

Sitnice koje spominjete su stvari koje jesu objektivno malene, ali u nekom konkretnom slucaju, bliskom odnosu, kazu itekako mnogo jer se covjek, u principu, kontrolise na vecim stvarima, ali se na malim odaje i pokaze se njegova emocija i spremost da nesto ucini ili ne ucini.

Exactly

[Lauryn Hill]

Ja sam tip koji ce i ispod mosta radje zivjeti, al ce imati vremena za prijatelje. Bezbroj sam puta svoje potrebe podredila prijateljima...Ali nisu svi takvi.

Ista sam ti takva

U mom zivotu prijatelji su jedni od vaznijih prioriteta. Veoma mi je vazno izdvajati vrijeme za ono sto me cini sretnom.
Izlasci sa meni dragim ljudima za mene predstavljaju... nesto kao napajanje duha pozitivnom energijom. U isto vrijeme mogu da se i oslobodim neke negativne energije uzrokovane svakodnevnim stresom.

Joj, sad bih ja jos o tome... ali mi se ne da tipkati!

[mamba]

Moje pitanje bi glasilo ovako: da li je ikada postojala osoba u tvom životu - prijatelj s kojim si bila jako jako prisna a izgubila si taj odnos? U tom datom odnosu sve ste djelili, a sada je se sjetiš samo kao neko drago sjecanje...jer eto danas cu sutra cu...pa nikada...i sa jedne i sa druge strane...i eto godine prođu ...i ko je tu krivac:?:

To mi se nije desilo posto nisam taj tip koji odnose gubi postepeno. Postavim se tako da su stvari jasne. Recimo, jasno razgranicavam prijatelje od drugova pa poznanike. Eh sad, ako nekog smatram prijateljem (a takvih je jako malo) u principu sa njima odnos ne gubim na taj nacin. Ako mi se pak desi da me razocaraju i povrijede (a desilo mi se) onda napravim prekid i opet su stvari jasne. Da nesto ide postepeno spletom nekih zivotnih okolnosti ne jer sam vec naglasila kako sam bez obzira na okolnosti u zivotu uvijek nalazila vremena za te bliske prijatelje. Mislim da tako treba i da su oni to vrijeme zasluzili. Ono nije fiksno i nije kolicina provedenog vremena neki pokazatelj, ali mi je to vrijeme drago potrositi na njih.

Naravno postoje opet prijatelji s kojima smo na neki nacin vjecno vezani, na koje možemo računati i koji su se puno puta i pokazali kao takvi

Da, postoje, ali su tako rijetki kao kada trazis iglu u plastu sijena...

Ali postoje , u svakom slucaju niko nije savrsen, a na prijateljskim odnosima se treba raditi da bi trajali, uostalom ko i na svim drugim...a i iskrena komunikacija (da se izbjegnu nesporazumi)...redovna po mogucnosti...po meni je pravo rješenje

[metal_rules_cura]

Da!!! Cak sam otvorila jednu od tema koja se odnosila na iskrenost u odnosu i otvorenu komunikaciju. Ali, moram ti reci, da ces i to jako tesko naci! Prvenstveno iz razloga sto vecina nema hrabrosti, ide linijom manjeg otpora, a iznad svega misli iskljucivo na sebe... Ne treba biti pesimista i reci da su svi, ali ponavljam, veliki je broj! Suvise veliki...

Na svakom odnosu treba raditi, ali vecina to ne shvata ili nije sposobna za tako nesto. Potreban je rad upravo zbog razlika medju ljudima. A prijateljstvo je jedan od najneuslovljenijih odnosa, da tako kazem. Nema tu ni privlacnosti, ni reprodukcije, ni "biologije", ni genetike, a najmanje onog sto je "normalno" i sto se "podrazumijeva" vec cistog duhovnog zajednistva i velike volje. I ne kazu uzalud kako upravo zbog toga covjekov odnos za prijatelja odredjuje velikim dijelom i njegov odnos prema svim ostalim.

[mamba]

Upravo tako, zato i jesu rijetki, pod rijetki ne mislim na prijatelje vec na odnose. Svako od nas moze biti priajtelj, zar ne Mi svi imamo ili smo imali prijatelje. One koje smo izgubili, mozda sa njima nismo znali graditi prave odnose.
Apsolutno se slazem da je ovo jedan od najeneuslovnijih odnosa, za razliku od drugih. Ovdje ne postoje materijalni ni fizicki uslovi i zato bi trebali biti dugotrajni. Kad sve prodje i kad sve ponovo pocne, kada idemo najusamljenijim putem kroz zivot, prijatelj bi stalno trebao biti tu. Za prijateljstvo je jako bitno uzajamno postovanje, u nekim odnosima ono se izgubi upravo zbog tog tjeranja po svom, nepriznavanja grešaka sa jedne i sa druge strane, egoizma, itd. Recimo kada nas prijatelj podcjenjuje, ili je ironican prema nama, ili nam se ne zeli javiti u 99% slucajeva iza togal lezi neki razlog, nesto nam zamjera…U slucaju da ne dodje do otvorene komunikacije i dobre volje da se priznaju vlastite pogreske... i to vise puta eto ti ubrzo kraja jednog prijateljstva…Gledala sam kako se dugogodišnja prijateljstva raspadaju, ili ako se ne raspadnu ostaju na nekoj marginalnoj razini, što je po meni isto, upravo zbog ovoga…Jedna strana se osjeca uvrijeđena, a nece da kaze u cemu je problem jer misli da bi druga osoba sama to trebala primjetiti ili ce ako to kaze izazvati svađu po ko zna koji put, izvuci ce se neka stara prebacivanje iz proslosti, itd…
Ali kada se radi o prijateljstvu nikada nista ne moze biti bespovratno izgubljeno ako postoji dobra volja…
Jer samo dvije iskrene rijeci OPROSTI I VOLIM TE…(umjesto mnogo pravdanja, kako to inace biva)…brisu sve nesporazume i vracaju na pocetak…
Btw, svidja mi se tvoj nacin razmisljanja

[metal_rules_cura]

Za prijateljstvo je jako bitno uzajamno postovanje, u nekim odnosima ono se izgubi upravo zbog tog tjeranja po svom, nepriznavanja grešaka sa jedne i sa druge strane, egoizma, itd. Recimo kada nas prijatelj podcjenjuje, ili je ironican prema nama, ili nam se ne zeli javiti u 99% slucajeva iza togal lezi neki razlog, nesto nam zamjera…U slucaju da ne dodje do otvorene komunikacije i dobre volje da se priznaju vlastite pogreske... i to vise puta eto ti ubrzo kraja jednog prijateljstva…

Sa svim se slazem, posebno sa ovim boldiranim.

Jedna strana se osjeca uvrijeđena, a nece da kaze u cemu je problem jer misli da bi druga osoba sama to trebala primjetiti ili ce ako to kaze izazvati svađu po ko zna koji put, izvuci ce se neka stara prebacivanje iz proslosti, itd…Ali kada se radi o prijateljstvu nikada nista ne moze biti bespovratno izgubljeno ako postoji dobra volja…Jer samo dvije iskrene rijeci OPROSTI I VOLIM TE…(umjesto mnogo pravdanja, kako to inace biva)

Bolje i svadju nego da poslije okreceno glavu jedni od drugih jer smo se lagali. Problem je sto ne postoji dobra volja, a rijeci koje spominjes se izgovaraju kada se osjecaju. Nesto nisam sigurna da poslije svega ih ta strana uopce i osjeca da bi ih izgovorila. Sve sto pises posljedica je nedostatka hrabrosti, komunikacije i postovanja.

Btw, svidja mi se tvoj nacin razmisljanja

Hvala, takodjer! Poznajem sve o cemu pricas!

[salter071]

Sta ce mi prijatelji kad imam TV ili sto Homer rece: "television - teacher, mother, secret lover!"

Homer-ov fazmozni ABC Of Life se prevodi i kao:
A-Air-Conditioner (Klima uredjaj)
B-Beer (Pivo)
C-Cable (Kablovska Televizija)
Svidja mi se i tvoj citat Homer-a ahhahahaa

[salter071]

Moje pitanje bi glasilo ovako: da li je ikada postojala osoba u tvom životu - prijatelj s kojim si bila jako jako prisna a izgubila si taj odnos? U tom datom odnosu sve ste djelili, a sada je se sjetiš samo kao neko drago sjecanje...jer eto danas cu sutra cu...pa nikada...i sa jedne i sa druge strane...i eto godine prođu ...i ko je tu krivac:?:

To mi se nije desilo posto nisam taj tip koji odnose gubi postepeno. Postavim se tako da su stvari jasne. Recimo, jasno razgranicavam prijatelje od drugova pa poznanike. Eh sad, ako nekog smatram prijateljem (a takvih je jako malo) u principu sa njima odnos ne gubim na taj nacin. Ako mi se pak desi da me razocaraju i povrijede (a desilo mi se) onda napravim prekid i opet su stvari jasne. Da nesto ide postepeno spletom nekih zivotnih okolnosti ne jer sam vec naglasila kako sam bez obzira na okolnosti u zivotu uvijek nalazila vremena za te bliske prijatelje. Mislim da tako treba i da su oni to vrijeme zasluzili. Ono nije fiksno i nije kolicina provedenog vremena neki pokazatelj, ali mi je to vrijeme drago potrositi na njih.

Odlicno receno! Kratko i jasno - zna se (sta jeste a i sta nije )red. Nema tu price. Mogu te shvatiti, jer moje je povjerenje, kao i tvoje, tesko steci, ali jednom izgubljeno vise s eNIKADA ne vraca. Jednostavno, osoba koja ga prokocka, za mene vise NE POSTOJI

[salter071]

Ali kada se radi o prijateljstvu nikada nista ne moze biti bespovratno izgubljeno ako postoji dobra volja…
Jer samo dvije iskrene rijeci OPROSTI I VOLIM TE…(umjesto mnogo pravdanja, kako to inace biva)…brisu sve nesporazume i vracaju na pocetak…

Ne mogu se sloziti sa ovim. Postoje stvari koje se ne mogu i ne trebaju oprostiti. Cak i kod situacija kada se nekome da jos jedna sansa, uvjek OSTAJE tu ono sto se ranije dogodilo. Na prvi znak mogucnosti da se to ponovi, druga sansa nestaje.
Oni koji su sretni da su im opet dali sansu (da dokazu da im je stvarno zao i ne misle ponavljati gresku) morali bi biti svjesni da to nije JOS JEDNA SANSA da prokockoaju necije povjerenje. U zivotu malo ljudi dobije i tu JEDNU SANSU. Druga je kao dobitak na lotto-u!
Ne mogu se sloziti da je dovoljna dobra volja za ponovno vracanje u normalne odnose. Nekad ta volja postoji, ali se ne isplati dati nekome sansu da opet prokocka povjerenje, nanese bol i gubitke. Nekad je oprez ( s punim pravom) JACI i od volje da se mozda... eto... da jos jedna sansa.

[metal_rules_cura]

Sa ovim sto si pisao bih se slozila donekle... Smatram da nikome ne treba davati previse sansi, to generalno. Prvenstveno iz razloga sto one nemaju svrhe. Onaj ko te zeli razumijeti ucinice to i poslije prve tvoje reakcije. Svaka naredna sansa je dijelom pravljenje budalom iliti namjerno nerazumjevanje, nedostatak volje. Iskustvo.

Eh sada... Da li dati nekom i tu prvu, drugu sansu zavisi od konkretne situacije, osoba i od toga sta se desilo, sta se napravilo. Ukoliko se radi o osobi o kojoj generalno imas pozitivno misljenje, a napravila je nesto nehotice, znas da nije zlonamjerna do te mjere da te pogazi, izda, onda mislim kako se sansa druga treba dati. Medjutim, ukoliko se radi o necemu sto je neko napravio namjerno, iz zle namjere i znas da ti poslije toga nije dovoljno pouzdana i nisi siguran da to nece napraviti ponovo, onda je bolje ne davati sanse nikako nego mrcvariti i sebe i tu osobu sumnjama, nabadanjima na nos i sl.

Htjela sam jos nesto reci vezano za tragove nesporazuma... Ukoliko se osobe dovoljno uvazavaju, vole i postuju, mislim da tu ne bi trebalo biti mjesta nekoj osvetoljubivosti i nabadanju na nos. U tom slucaju opet nemaju dobro komunikaciju i pitanje je vremena kada ce ponovo doci do konflikta cim nisu na vrijeme rijesile neke stvari iz proslosti. Eh sad... Nazalost, praksa je pokazala kako su prave popravke nesporazuma jako rijetke, gore sam vec napisala, zbog toga je obicno tu jedna strana nema dovoljno prave volje za tim.

[mamba]

[quote="salter071"]Ali kada se radi o prijateljstvu nikada nista ne moze biti bespovratno izgubljeno ako postoji dobra volja…
Jer samo dvije iskrene rijeci OPROSTI I VOLIM TE…(umjesto mnogo pravdanja, kako to inace biva)…brisu sve nesporazume i vracaju na pocetak…

Ne mogu se sloziti sa ovim. Postoje stvari koje se ne mogu i ne trebaju oprostiti. Cak i kod situacija kada se nekome da jos jedna sansa, uvjek OSTAJE tu ono sto se ranije dogodilo. Na prvi znak mogucnosti da se to ponovi, druga sansa nestaje.
Oni koji su sretni da su im opet dali sansu (da dokazu da im je stvarno zao i ne misle ponavljati gresku) morali bi biti svjesni da to nije JOS JEDNA SANSA da prokockoaju necije povjerenje. U zivotu malo ljudi dobije i tu JEDNU SANSU. Druga je kao dobitak na lotto-u!

Ljudi su razliciti, pa prema tako i odnosi među njima mogu biti jako komplikovani i složeni, što opet zavisi od slučaja do slučaja. Po meni, generalno govoreci ne postoji nista sto se ne moze oprostiti prijatelju. Ljudima je najteze priznati vlastite greške i oprostiti . Zato su i rijetki oni koji to mogu . Vecina nas tjera po svom .
Mislim ne znam, ja barem na to tako gledam, i ne bih se stvarno mogla zamisliti u situaciji da mi moj prijatelj zatrazi oprostenje, a ja da mu na to kažem: I pored moje dobre volje, ja ti stvarno ne mogu oprostiti jer mozda postoji rizik da me u budućnosti opet povrijediš Pa svi mi griješimo zaboga i svi zaslužujemo drugu šansu. Znaci ja cu riskirati gubitak prijatelja, i pored njegovog iskrenog kajanja, samo zato što bi me ponovo mogao povrijediti Iskreno, kada se radi o prijateljstvu, nema mi tu puno logike. Prijatelji inace nisu zlonamjerni izuzev ako ih na neki nacin ne izazoves, ali to je rijetko i uvijek postoji razlog, zato se i zovu prijatelji. Osoba koja me namjerno iznova i iznova povređuje sigurno mi nije prijatelj, i morala bih bas dobro biti udarena da takvu osobu zovem tim imenom.

Nekad ta volja postoji, ali se ne isplati dati nekome sansu da opet prokocka povjerenje, nanese bol i gubitke. Nekad je oprez ( s punim pravom) JACI i od volje da se mozda... eto... da jos jedna sansa.

Ovo o cemu ovdje govoris je tipicnije za ljubavne odnose gdje su stvari puno slozenije i gdje vrijede druga pravila ...i cesto razum dolazi u velike konfrotacije sa osjecajima...covjek se cesto nadje u skripcu..ali ti su odnosi prica za sebe...to nikako ne mogu povezati sa prijateljskim odnosima...

[metal_rules_cura]

Po meni, generalno govoreci ne postoji nista sto se ne moze oprostiti prijatelju.

Sa ovim se ne bih slozila. Ne samo za prijateljstvo vec za bilo sta. Uvijek postoji nesto sto se ne moze preci. Pa cak nekada i u odnosu majke prema djetetu (mada je tu najrjedje posto je to najveca ljubav). Nije tu pitanje oprosta (potrebno je i kada se naljutis u sebi oprostiti toj drugoj strani i ne nositi gorcinu, kamoli osvetu) vec je pitanje povjerenja i nastavka odnosa. Neke stvari su jednostavno "preteske" da bi se nesto nastavilo. Granica negdje postoji. Svako od nas je ima.

Mislim ne znam, ja barem na to tako gledam, i ne bih se stvarno mogla zamisliti u situaciji da mi moj prijatelj zatrazi oprostenje, a ja da mu na to kažem: I pored moje dobre volje, ja ti stvarno ne mogu oprostiti jer mozda postoji rizik da me u budućnosti opet povrijediš Pa svi mi griješimo zaboga i svi zaslužujemo drugu šansu. Znaci ja cu riskirati gubitak prijatelja, i pored njegovog iskrenog kajanja, samo zato što bi me ponovo mogao povrijediti Iskreno, kada se radi o prijateljstvu, nema mi tu puno logike. Prijatelji inace nisu zlonamjerni izuzev ako ih na neki nacin ne izazoves, ali to je rijetko i uvijek postoji razlog, zato se i zovu prijatelji.

Pazi... Naravno da ces na trazenje oprosta prihvatiti, ali nije isto kada se taj oprost trazi prvi, drugi put i stotinu i jedan put. U covjeku postoji urodjen neki mehanizam odbrane i strah. Pobijediti se moze ukoliko nam je stalo i ukoliko smo necemu pristupili otvorenog srca. To da. Izazovem? Znaci ukoliko ih ja izazovem necim onda oni imaju pravo vratiti istom mjerom i biti zlonamjerni? Ne, ja se radije povucem i izadjem iz svega nego sto vracam. Nema svrhe.

Osoba koja me namjerno iznova i iznova povređuje sigurno mi nije prijatelj, i morala bih bas dobro biti udarena da takvu osobu zovem tim imenom.

Mislis da ti se to ne bi moglo desiti kada bi postupila bas po prici kakvu pricas? Upravo takvim ljudima se najvise desi da ni sami svjesni postanu udareni i takve zovu prijateljima. Ali, kao sto neko gore rece, nije bitan naziv prijatelj, tako se moze svako nazvati, bitan je kvalitet samog odnosa.

[mamba]

Pazi... Naravno da ces na trazenje oprosta prihvatiti, ali nije isto kada se taj oprost trazi prvi, drugi put i stotinu i jedan put. U covjeku postoji urodjen neki mehanizam odbrane i strah. Pobijediti se moze ukoliko nam je stalo i ukoliko smo necemu pristupili otvorenog srca. To da. Izazovem? Znaci ukoliko ih ja izazovem necim onda oni imaju pravo vratiti istom mjerom i biti zlonamjerni? Ne, ja se radije povucem i izadjem iz svega nego sto vracam. Nema svrhe.

Ja sam mislila da mi ovdje govorimo o DRUGOJ ŠANSI, opet ponavljam svi grješimo i svi se mijenjamo. Ako govorimo o trećoj, četvrtoj, petoj šansi onda tu već nešto ne štima i da takvoj osobi uporno opraštam i ona da me ona uporno povređuje onda bi mi morali imati neki nezdrav zavisnički odnos. Po meni takav odnos ne može biti prijateljski i to sam mislila kada sam rekla da bih morala biti dobro udarena kada bih osobu koja me stalno povređuje smatrala prijateljem. Ali ako se radi o DRUGIM ŠANSAMA, tu dileme nema. Kakav ce odnos nakon toga biti to je individualno od slučaja do slučaja. Može biti gori, a može biti i bolji nego što je bio. Zavisi od toga koliko je nekome stalo da i dalje radi na tom odnosu. Strah od toga da me ta osoba mozda ne povrijedi ponovo mi ne zvuci kao jak argument kada se radi o prijateljstvu. Ja zbog straha necu sigurno rizikovati gubitak prijatelja, a necu ni svakom dati drugu sansu jer svako i nije prijatelj i tacno znam ko ce je dobiti. Izazvati – mozda pogrešna riječ. O ovome sam već pričala. Generalno, ja riječ zlonomjerno ne mogu povezati sa prijateljstvom, ali ponekad prijatelji to budu, jer se možda osjecaju povrijeđenim zbog nekog tvog nesvjesnog i nenamjernog postupka, nenamjerne riječi, tako da prijatelj moze da bude zlonamjeran u smislu bespotrebnog omalovažavanja, ljutnje, ironije, itd. Ali prijatelj po meni nikad te namjerno ne moze povrijediti, jer ako to radi onda ti ta osoba nije prijatelj i njemu nije stalo do tebe i takvoj osobi ne treba davati uopšte drugu šansu. Ja zaista nisam imala prijatelja koji me namjerno povrijedio, a imala sam prijatelje koji su me povrijedili. Prvi se zovu poznanici a za takve poznanike, kolege, itd. koji me namjerno povrijeđuju me iskreno zaboli đon a drugi su prijatelji koji su me cesto puta nenamjerno povrijedili ali koji su sigurno zasluzili drugu sansu. Iz ličnoga iskustva govorim da sam ja prema jako dobrim prijateljima s kojima provodim često vremena zajedno, a i oni prema meni nekada tako ponašali, zato što sam od njih puno očekivala i oni od mene. Pošto ovakvi odnosi zahtijevaju uzajamno poštovanje često se riječi i postupci znaju drugačije i pogrešno protumačiti tako da je prijatelj nekada zlonamjeran cisto iz razloga da privuce paznju druge osobe koja mozda i ne zna da grijesi. Nekada covjek, kada je izrevoltiran, cesto kaze ono sto ne misli da bi u tom trenutku povrijedio drugu osobu zato sto je i sam povrijedjen..da vrati istom mjerom..a nekada rijeci bas zabole, pogotovo kada nam je do necijeg misljenja stalo..Zato je otvorna komunikacija jako bitna ali u praksi nazalost to ne funkcionise uvijek tako.

Granica negdje postoji. Svako od nas je ima.

Naravno da granica postoji, ali ljudi se mjenjaju a kada se pruzi DRUGA SANSA odnosi mogu postati i bolji a ne nuzno gori to zavisi od toga kako se osobe dalje ponašaju i koliko im je stalo. A ako su stvari vec preteske i ako se one stalno ponavljaju naravno da ne treba graditi nikakve daljnje odnose sa takvim osobama (oprostiti da upravo zbog gorčine o kojoj govoriš i koju ne treba nositi u sebi), ali opet ponavljam kad ti neko nešto loše uradi i kada ti to dozvoliš i oprostiš i ok je, ali kada se taj proces stalno ponavlja onda smo mi na pogrešnoj temi, onda to nije prijateljstvo, barem ja to tako ne mogu tim imenom zvati..iako su danas ovakvi odnosi cesti... ali to je posve nešto drugo..

[metal_rules_cura]

Pošto ovakvi odnosi zahtijevaju uzajamno poštovanje često se riječi i postupci znaju drugačije i pogrešno protumačiti tako da je prijatelj nekada zlonamjeran cisto iz razloga da privuce paznju druge osobe koja mozda i ne zna da grijesi.

Da, to se cesto desava. Ali, rijetko kada poslije toga dodje do popravljanja odnosa. Tada najcesce spadnu na jadne grane pa se ljudi poslije cak vise i ne poznaju odnosno prave se da je situacija takva pa okrecu glavu jedni od drugih.

Fazon je u tome sto treba slusati signale koje ti salje druga strana i onda nece tako cesto doci do nenamjernog povrijedjivanja kako ti to zoves. Jako cesto se i ne slusaju ti signali ili se slusaju jako kasno kada druga strana vise izgubi volju i snagu da se bori.

Kada osobe znaju da grijese ili bolje receno rade nesto sto bliskoj osobi smeta i stvara negativne emocije i kada im se skrene paznja stvari ne shvataju dovoljno ozbiljno i ignorisu sve do momenta kada nekom prekipi. Tada se vec ne moze govoriti o neznanju. Komplikovano uglavnom. Vise niko nema vremena da o ovome misli, ritam zivota je takav da skoro niko ne zeli misliti o ovim stvarima.

[Kjajević Majko]

Čini se da uvijek oćemo nešto na brzinu a onda je teško prepoznati povjerenje koje neko ima, teško je biti odan i ne povrijediti. Da bi znao što oćeš moraš poznavati sebe a ko još ima vremena za sve to...

[anjusha]

Tesko poklanjam svoje stopostotno povjerenje. Za jedva par ljudi mogu reći da osjećam da su mi pravi prijatelji, kao i ja njima. Imala sam ružnih iskustava u životu u vezi tzv. prijateljica i navikla sam da u hladno pušem. Trebaju proći bukvalno godine i razne situacije da nekog u srcu mogu izdeklarisati kao pravog prijatelja. Ali moj život bi bio nemoguć bez toga.

Prava prijateljica je kao bolja polovina tebe. Ona nikad ne laže i čak i kada to boli, kaže mi istinu. Ona je tu bez obzira na koji način kad trebam nekoga, i ne bi je mijenjala za bilo što ili koga drugog na čitavom svjetu. Praktično, ona je porodica koju sam stekla, koji sam izabrala i koju iz dubine duše cijenim. Naše prijateljstvo mi znači da čak i ako smo na različitim kontinetima, uvijek znam da postoji tamo negdje neko kome je istinski stalo do mene, i želi mi sve najbolje moguće. Ona mi pruža podršku u trenutcima kad mi je potrebna, galami na mene kad se ponašam glupo, ponosna je na mene kad uspijem, ljuti se na mog dečka kad me povrijedi i dođe mi iz druge strane grada kada mi u glasu osjeti da plačem. I sve to i više ima zauzvrat od mene. I to godinama.....
Sretna sam što je imam, jako jako sretna.
A jednog dana kad nađem i mušku osobu kojoj ću tako vjerovati i za kojeg ću vidjeti da je spreman da toliko toga uradi za mene kao ona, onda ću se i udati za njega.

A za sve ostalo, tu je Mastercard

[metal_rules_cura]

Čini se da uvijek oćemo nešto na brzinu a onda je teško prepoznati povjerenje koje neko ima, teško je biti odan i ne povrijediti. Da bi znao što oćeš moraš poznavati sebe a ko još ima vremena za sve to...

Ne mora znaciti da je vrijeme presudan faktor u svim prijateljstvima. Ja sam imala slucajeva kada mi je neko pomogao u kratko vrijeme i pokazao se veci prijatelj nego neko koga znam godinama. U smislu neke sigurnosti jeste bitno vrijeme, ali i to ne mora biti.

[RIZVA]

Sam si onoliko koliko zelis da budes sam, a prijatelje stices ukoliko si spreman, otvoren, ukoliko dajes i zelis da primas, mada nije zanemarljiv ni uticaj srecnih okolnosti. Rijetkost je imati pravog prijatelja. Zapravo nisam ni siguran da pravi prijatelji bilo gdje postoje..i to zbog ljudske prirode. Previse je interesa u svakom pogledu.Mi vise zavisimo jedni od drugih nego sto se volimo...postoji tu i uzajamnost i svako daje ono sto moze...ali to prijateljstva nisu. Ne ono sto bi prijateljstva trebala biti. Kad si mlad i lud i sve ti ravno do mora...svi su ti prijatelji..S godinama pocinju da se desavaju mali ubodi u srce pa malo veci pa nekad ne mozes vjerovati da je to bio tvoj prijatelj sve te godine itd...I sad kad sam u zrelijim godinama tesko je naci prijatelja...U danasnje vrijeme ljudi nece da imaju obaveze prema ikome, nece da se zrtvuju, sve je nesto reda radi, budi kulturan i fin...farsa...velika farsa...Sta je prijateljstvo svi mi to znamo u teoriji samo je tesko to uraditi u praksi...