Koliko život može biti okrutan, svjedoči priča Hanke Halilović, koja, kao i njen brat Alija, boluje od cerebralne paralize. Drugi brat Hadžo je slijep i ima karcinom debelog crijeva i, da im nije sestre koja im je i otac i mati te se brine o njima, ni sami ne znaju šta bi. A i ovako im je teško, preteško.
Njihove želje su skromne i potrebno je samo malo dobre volje da budu ispunjene.
- Želim da nam neko pomogne i opremi nam kupatilo koje je u katastrofalnom stanju. Voda curi na sve strane, a sestra nas jedva uspije okupati, jer nemamo kadu u kojoj bismo mogli sjesti - apelira Hanka.
Dodaje da im naknada koju ona i Hadžo dobivaju za tuđu njegu, ne može biti da plate lijekove i režije.
Dok razgovaramo na stolu su prazne kutije tableta koje su Hanki neophodne, a nema ih za šta kupiti. Ona bi svakog dana trebala piti "amlopin", "cardioprol" i vitamin B-12 za opuštanje mišića, ali kutije su prazne.
Sestra koja se brine o Hanki, Aliji i Hadži, rekla nam je da je potrošila 2.500 KM dok je četiri godine odvodila i dovodila brata na hemoterapiju. Prošlog mjeseca račun za telefon iznosio je 110 maraka, koje je potrošila dok je intervenirala kod nadležnih da im zamijene prozore i vrata. Ne zna kako će to platiti i kaže da će, najvjerovatnije, morati uštedjeti na hrani i izmiriti tu obavezu.
- Za vrijeme agresije na BiH bili smo prepušteni sami sebi. Niko nam nije pokucao na vrata niti pitao kako deveramo, treba li nam šta. Ali, preživjeli smo nekako - ističe Hanka.
Porodica Halilović živi u Novom Sarajevu u ulici Grbavička 34/IV, a broj telefona je 033/618-441 za sve one koji im žele pomoći.
Braća i sestre Halilović zahvaljuju ministrici za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Velidi Memić i načelniku općine Novo Sarajevo za nabavku i ugradnju stolarije.
avaz