Odlična tema
Pomaci (bug. помаци) ili Muslimanski Bugari (bug. българи-мохамедани) su etnička podgrupa Bugara, koja pretežno živi u Bugarskoj, kao i u sjeveroistočnoj Grčkoj. Velik broj ih živi u Rodopima i u regiji Čeč, na granici Bugarske i Grčke. U Turskoj (Istočna Trakija) ih živi oko 300.000, gdje ih nazivaju Pomaklar, a njihov jezik Pomakça. Bugarska statistika ih ne iskazuje posebno. Većinom su islamske veroispovijesti, a govore bugarskim jezikom, koji spada u slavensku grupu indoevropske porodice jezika. U odnosu na Bošnjake, Pomaci su gorštačko muslimansko stanovništvo. Pomaci su druga najveća slavenska muslimanska grupa poslije Bošnjaka.
Kroz minula vremena Balkan je bio stjecište gdje se vršila istinska ukrštavanja različitih rasa, religija i kultura. Njihove karakteristike, uzajamno su se isprepletale, a narodi nerijetko međusobno ratovali. Tako je svaka interakcija, kultura, nosila sa sobom nove lingvističke, naučne, umjetničke, i etičke elemente. Bilo da su prohujali ili ostajali, balkanski narodi su ostavljali svoja obilježja ili ih pak, primali od drugih naroda sa kojima su dolazili u kontakt. Povremeno su se formirali originalni entiteti kao što je slučaj sa Bogumilima. Međutim, na Balkanu su se doseljavale grupe drugih religija, kultura i etnikuma, kao što su na primjer, kršćanski provoslavni Turci (Gagauzi), Pomaci koji govore bugarski itd.
Ovaj visok stepen kulturne raznolikosti je pozitivan i veoma interesantan aspekt i bogatstvo Balkana. Međutim, ovakva situacija, svako istraživanje na tom planu, je obojeno i unaprijed pretpostavlja određeno gledište kao jedino ispravno. Naime, razne vlasti balkanskih država ističu ono što je u interesu njihovih političkih ciljeva.
Slučaj sa Pomacima, je dosta težak predmet istraživanja, između ostalog i zbog tih činjenica. Zato i najviše podataka o Pomacima može se naći u opštim etnološkim studijama balkanologa. U tom smislu postoji nekoliko ozbiljnih istraživanja, no mnoge političke špekulacije sužavaju oblast studija, tako da velike suprotnosti u stanovištima između raznih znastvenika, ne iznenađuju mnogo.
Opšte je prihvaćeno da su Pomaci muslimanska etnička grupa naseljena u jugoistočnoj i sjevernoj Bugarskoj, Kosovu, Makedoniji, sjevernoj Grčkoj, Turskoj i manji broj u Albaniji. Uopšte, Pomacima se daju različita imena (nazivi) u regionima gdje žive; na području Rodopa nazivaju se ili Ahrijani ili Agarijani, u Makedoniji nazivaju se Torbeši i nerijetko Poturčeni ili Kurkisi, dok termin Gorani i Torbeši upotrebljava se na Kosovu i Albaniji.
"Pomak" je slavenska riječ koja znači "pomagač". Izvedena od "pomoći". Za vrijeme vladavine Osmanlija na Balkanu, Pomaci su pomagali i upućivali tursku vojsku. Zbog toga, njihovi kršćanski zemljaci počeli su ih nazivati "Pomaci" (pomagači ). F. Kanci je prvi koji je istraživao izvor ovog termina, i 1982. godine je dao ovo objašnjenje, koje će postati opšte prihvaćena interpretacija za ovaj naziv, i pored toga rasprava u vezi korijena ove riječi nije završena.
Iriček na primjer nije zadovoljan sa takvom interpretecijom. Tako Iširkaf tvrdi da u bugarskom jeziku "mak" | znači prisiliti, a termin kao takav upućuje na to da su Pomaci bili prisiljeni, po njegovom, mišljenju, da prime islam.
U nekim djelovima Rodopa, Pomake nazivaju "Ahrijani" dok neki grčki istraživači taj termin dovode u vezu sa grčkim Ahrijanima koji su živjeli u Grčkoj u III. i IV. vijeku prije naše ere. Međutim, nemaju nikakvu evidenciju i dokaz da je taj narod živio na Rodopima. Termin u suštini bi mogao proizaći od turske riječi "ahi" (brat). Organizacija "Ahi" odigrala je značajnu ulogu u osmanskim osvajanjima u istočnoj Evropi. "Ahi" su čak osnovali grad u rodopskom regionu koga nazvaše Ahi Čelebi. Riječ "Ahrijani", isto tako bi se mogao izvesti od oblika množine te riječi na perzijskom jeziku "ahijan". Pored ovih, za Pomake u Makedoniji upotrebljava se riječ "Torbeš" u Albaniji i Kosovu i "Gorani". Riječ "torbeš" ima sedam interpretacija. Prema Milivoju Pavloviću, "Torbeši" su postali od slavensko-makedonskog plemena koje je živjelo na Balkanu. D. Obeleiski i Dimitar Angelov tvrde da su Torbeši zadnji potomci makedonskih bogumila.
P. Cilev kaže da ime "Torbeš" dolazi od turske riječi "torba". Pomaci (Torbeši žive na području Vardarske Makedonije i pretpostavlja se da njihovo ime dolazi od "dortbeš" u značenju - četiri-pet, što bi se podrazumjevalo, kako se tvrdi, da su mijenjali prebivalište i četiri-pet puta. Prema Jovanu Hađivasiljeviću porijeklo ove riječi bi se moglo tražiti od perzijske riječi "torbeš u značenju "sa torbama". Veči dio ovog stanovništva naseljava planinske predjele goneći svoja stada i radeći graditeljske poslove u drugim područjima, pri čemu su svoj zanatski pribor nosili u torbama, i zbog toga se nazvaše - narod sa torbama.
Galaba Palikruševa i I. Uzunđaršili ukazuju da se radi o jednom dijelu otomanske vojske. Grupe "torba-adžemi" je bila specijalna klasa u centralnom osmanskom vojnom tijelu. Na turskom riječ "torbeš" znači poslušnost i lojalnost, narod koji nikada ne izaziva probleme. Ovaj narod posmatran sa historijske tačke gledišta nikada nije uzrokovao neprilike osmanskoj administraciji, prihvativši sekundarnu i potpomagačku ulogu u svim okolnostima. Što se tiče riječi "Goran" za Pomake u Albaniji i Kosovu prema dosadašnjim istraživanjima nema podataka da je rano izvedena od planina Gora. Gora je srpski naziv.
Korijeni
Rasprave po ovom pitanju nije moguće ograničiti na leksička interpretiranja. U vezi korijena Pomaka, također ima suprostavljenja gledišta. Uglavnom, sve zemlje u kojima su naseljeni Pomaci prisvajaju ih kao svoju naciju.
Bugari ih nazivaju islamizirani Bugari ili bugarski muhamedanci, Makednoci oslanjajući se na jezički momenat kažu da su to islamizirani Makedonci. Turci ih jednostavno nazivaju Pomaci ili Turci-muslimani koji govore bugarski, a Srbi za njih govore kao o islamiziranim Srbima, a Grci pak tvrde da oni imaju grčke korijene. Čak i Albanci, doduše rijetko, smatraju ih grupom sa albanskim porijeklom. Zajednička odlika ovih tvrdnji: svi smatraju da jedino oni imaju pravo.
Prema nekim neturskim izvorima u vezi korijena Pomaka, oni su u najvećem dijelu, stari Slaveni ili slavizirani balkanski narodi, silom islamizirani od strane Osmanske dinastije, proces koji je trajao sve do 19. vijeka. No, treba dodati da Osmanlije nikada nisu nastojale da nekog silom preobrate u islam. Kad bi tako nešto sprovodile, onda bi to prvo činile nad svojom braćom gagauskim Turcima koji žive u sjevernoj Bugarskoj. Turci Gagauzi, inače su pravoslavni Turci koji govore turski. Živjeli su više od 600 godina pod otomanskom upravom bez ikakve prisile na njih. Kao što S. Sou ističe, da je osmanska država sprovodila islamizatorsku politiku, onda bi svi nemuslimani bili preobračeni u islam, za vrijeme njihove vladavine od 600 godina.
Turska verzija
Što se tiče turske verzije za Pomake, ona nije dovoljno obrađena. Prema istraživanjima, Pomaci se dovode u vezu sa "Kumanima" ili "Kipčakinčima". Ovi drugi su se doselili iz Sjeverne Kine 916. godine. Nastanili su se u Ukrajinu, i u toku 11. i 12. vijeka preko Rumunije dospjeli do sjeverne Bugarske, duž rijeka Dunav i Dobrudža. Migracije prema jugu su produžene do Rodopa i istočne Makedonije. Kumani, svoje ime dobiše po geografskim lokalitetima, koje su naseljavali, kao na primjer: u Makedoniji - Kumanovo; u Bugarskoj - Kumanski; u Vidinu - Kumansko ostrvo; u Nikbolu - Kumana; i u Lofči - Kumanitčka.
Poslije 1034 god. Kumani i druga turska plemena na Balkanu, kao što su Pečenezi, proširiše svoju moć uspijevši čak postati prijetnja bizantskom carstvu. Bizantinci preuzeše protuudar 1050. god., ali bez vidnog uspjeha. Ovi drugi su prinuđeni bili plaćati porez Kumanskim Turcima. Sljedećih trideset godina, Rodopi, Zapadna Trakija, i neki dijelovi Makedonije bili su pod okupacijom Kumanaca. Pečenezi će krenuti prema Kosovu, Novom Pazaru i Bosni i Hercegovini. Međutim, krajem XI. vijeka ili tačnije 1091. god. Kumani i Pečenezi učvrstiće svoju moć na jugoistoku Balkana i krenuće prema Bosni. Kumani će migrirati u Rumuniji, Mađarskoj, Austriji i Čehoslovačkoj. U tom periodu ova turska plemena će se izmiješati sa lokalnim kršćanskim domorocima izgubiviši svoj identitet. Međutim, neke kumanske grupe koje su se naselile u Zapadnu Trakiju, na Rodope i Pirinsku Makedoniju, ostali su na ovim prostorima i izgubili svoj prvobitan identitet.
Tokom X. i XI. vijeka Bizantska imperija je bila pritisnuta sa dvije strane. Sa Istoka su pritiskivali Slaveni, a sa zapada Latini. U cilju da zaštite sebe od ovih neprijatelja, Carstvo naseli oko 60.000 muslimanskih Turaka, koji su bili oslobođeni poreza, uživajući religioznu i kulturnu slobodu, u okolini Ohrida i Soluna. Doseljenici su došli iz područja Srednje Anadolije i Konye. Radi toga nazivali su se Turci iz Konje. Bizantski izvori ih nazivaju Vardarski Turci. Ova historijska činjenica je opšte prihvaćena od strane bugarskih historičara kao što je na primjer, P. Delidarev, i I. Bataklijev, od bugarske akademije nauka, kao i od strane Ane Komnene i K. Jirečeka.
Isto je tako poznato da u XIV. vijeku tj. pred Osmanski period, balkanska područja su bila napadana od takozvanih Ajdin Ogulari i Sarhan Ogulari - Turska plemena koja su živjela u Zapadnoj Trakiji. Prema imenu vođe teritoriju nazvaše Omer Eli. Čaka-bej, drugi turski komandant, naselio je oko 50.000 Turaka po području koje se proteže od Zapadne Trakije do Rodopa, preko Kavala i Dedeagač. Kao rezultat ovoga između 1065. i 1365. oko 200.000 muslimanskih Turaka su migrirali i naselili te prostore. Jireček pominje ove Turske-Muslimane, doseljenike, u toku XIII. vijeka i to prilikom istraživanja uloge koje su odigrale turski derviši u islamizaciji nekih regiona u okviru Bizantskog carstva. Prema tome, Pomaci i Kumani-Turci naseljavali su Rodope i područja Makedonije, prilikom čega su neki krajevi Bizanta bili islamizirani od strane muslimanskih misionara koji su djelovali na tim prostorima.
,ja bih ti reko da je to medijska propaganda u Bugarskoj,te da svaki pojedinacni slucaj pojave nekog poganog izroda medju pomacima..,u Bugarskoj se dize do zvjezda i nebesa jer to je dio nove strategije bugarskih naci-fasista i nazovimo ga novim 8-im pokusajem genocida i pokrstavanja pomaka-muslimana.
Ili što bi moja rah. nena rekla: "E, moj A.... vi odoste u Tursku zato što su vas ovdje zvali Turcima, a tamo vas niko drugačije NE SMIJE ni zvati 
"
Bosnje su mislili to je neki novi sultan,a ono covjek koji mrzi sve ottomansko.Navodno su tada njegove slike bile po mnogim bosnjackim kucama,pa kad se proculo da je toliko antiislamski nastrojen oni koji su imali vise znanja pobacali slike..odatle negativan stav prema turcima medju starijim "ucenim" ljudima,evlijama sto bi rekli