Ateista wrote:Kao sto sam otprilike pomenuo u proslom postu, za samu vjersku pripadnost razumijem zasto nekom smeta, ali iskljucivo na licnom planu, znaci zasto mu smeta da bude sa osobom druge vjere ne zasto mu smeta brak nekih drugih ljudi razlicite vjere.
Razlicito vjersko opredjeljenje kod ljudi koji imaju veoma jasan i cvrst stav po tom pitanju donosi dosta razlika koje mogu donijeti i dosta problema. Svi ti problemi se naravno mogu i prevazici, ali je lakse bez njih. To se najvise odnosi na djecu, koliko god neko tvrdio da svom djetetu dopusta da sam odluci sta ce biti i slicno, uticaj uvijek postoji. Ako dvoje ljudi imaju razlicit stav po tom pitanju jako je tesko se dogovoriti kako ce uciti dijete, da li cemu reci da je covjek nastao evolucijom ili od Adama i Eve, da li ce mu dozvoliti da jede svinjetinu ili ne, kako ce mu objasniti pojam boga i slicno.
Kada su u pitanju osobe koje nemaju jasan stav po tom pitanju, kojima je vjerovanje u boga ili stav o nepostojanju boga samo stvar porodicne tradicije ali da to ne shvataju toliko ozbiljno, kod takvih ljudi mogu razumjeti da budu u mijesanom braku.
Ja recimo nisam vjernik, ali imam veoma jasan stav po pitanju postojanja boga i stav o religijama. Nije mi problem druziti se sa ljudima bilo koje vjeroispovijesti, sve je to ok i nikad nisam imao problem sa tim, ali bi mi bilo tesko zamisliti da zivim sa nekim, da ne govorim o tome imati dijete, sa osobom koja je pravi i ozbiljan vjernik sa veoma jasnim stavom po tom pitanju jer bi to znacilo da nam se nacin razmisljanja u potpunosti razlikuje.
sve objasnjeno.