Politicko rukovodstvo SRBiH

(H)istorija/povijest Bosne i Hercegovine, regiona, itd...

Moderator: anex

User avatar
stakasa
Posts: 8959
Joined: 14/11/2013 11:23

#76 Re: Politicko rukovodstvo SRBiH

Post by stakasa »

http://www.klix.ba/vijesti/bih/sta-bi-z ... /110110102

Šta bi za nas rekli danas drugovi Branko i Hamdija? Rotirajući kontejneri čekaju gladne iz zasebnih torova Političari, ali i novinski tekstopisci, pominju kako princip rotacije u Bosni i Hercegovini važi još od daleke 1945, dakle iz vremena mračnog komunizma, dok je još Josip Broz Tito hodao zemljom. I pritom, ipak, nisu u pravu. Ili ne za posve.

Iako je, naime, u FNRJ, a zatim i SFRJ, Bosna i Hercegovina bila ustrojena po ZAVNOBIH-ovskoj formuli "ni-ni-ni" već "i-i-i", princip rotacije nije bio presudan kako bi se raspodijelile najbitnije funkcije na republičkom (i saveznom) nivou, kako na izvršnoj i zakonodavnoj vlasti, tako i u partiji.

Tako je Đuro Pucar "Stari" bio sekretar Centralnog komiteta Saveza komunista BiH od 1945. do 1965. Njega je naslijedio Cvijetin Mijatović koji se zadržao četiri godine, nakon koje je sve do 1978. sekretar bio čuveni Branko Mikulić. Mikulića je 1978. naslijedio Nikola Stojanovića, a Stojanovića 1982. Hamdija Pozderac. 1984. umjesto Pozderca dolazi Mato Andrić, u junu 1986. Milan Uzelac. Partijsko žezlo u maju 1988. preuzima Abdulah Mutapčić. Posljednji sekretar partije, od 29. juna 1989. do decembra 1990. bio je Nijaz Duraković.

"Đedo" i "Stari"

SR BiH je od 1945. do 1953. imala i predsjednika predsjedništva Narodne skupštine. Vojislav "Đedo" Kecmanović obnašao je tu dužnost od aprila 1945. do novembra 1946, nakon čega ga je zamijenio Đuro Pucar "Stari", kojega u septembru 1948. mijenja Vlado Šegrt.

Potom isto zakonodavno tijelo mijenja naziv i njen predsjednik postaje predsjednik Narodne skupštine. To je ponovno, u narednom desetogodišnjem periodu drug Pucar, kojega 1963. mijenja Ratomir "Rato" Dugonjić. Džemal Bijedić dolazi na to mjesto 1967, a Bijedića mijenja Hamdija Pozderac koji tu ostaje do 1974.

Situacija se opet mijenja sa ustavnim promjenama 1974., kada četverogodišnji mandat predsjedavajućeg skupštine dobija Rato Dugonjić. Njega u aprilu 1978. naslijeđuje Raif Dizdarević, a Dizdarevića u aprilu 1982. Branko Mikulić. Kojega, pak, u aprilu 1984. naslijeđuje Milanko Renovica, a Renovicu u aprilu 1985. Munir Mesihović, i to na dvogodišnji mandat. Narednu godinu dana dužnost obnaša Mato Andrić, potom Nikola Filipović (april 1988 - april 1989.). Obrad Piljak je dužnost preuzeo 1989. gdje se zadržao do decembra 1990., kada su nacionalne stranke odnijele pobjedu nad komunistima i reformistima.

"Mrski" komunisti i nacionalno pitanje

Što se tiče funkcija u izvršnoj vlasti, i tu je zanimljiva situacija koja ne ide na ruku onima što tvrde kako se u BiH uvijek poštovao princip rotacije. Evo, recimo, SR BiH je od aprila 1945. do marta 1953. imala premijera, odnosno dvojicu. Prve četiri godine to je bio istaknuti prvoborac Rodoljub Čolaković, a potom do 1953. Đuro Pucar "Stari".

Nakon Ustavnog zakona o osnovama društvenog i političkog uređenja Federativne Narodne Republike Jugoslavije i saveznim organima vlasti iz 1953, BiH, kao i druge republike, dobija predsjednika Izvršnog vijeća. To je opet Pucar do decembra 1953., a potom ga naslijeđuju Avdo Humo (1953-'56.), Osman Karabegović (1956-'63.) Hasan Brkić (1963-'65.), Rudi Kolak (1965-'67.), Branko Mikulić (1967-'69.). Dragutin Braco Kosovac bio je šef IV-a BiH od 1969. do 1974. Naslijedio ga je Milanko Renovica koji se na toj poziciji zadržao osam godina, dakle do 1982. Seid Maglajlija je obnašao tu dužnost dvije godine, kao i njegov nasljednik, Gojko Ubiparip (april 1984 - april 1986.). Josip Lovrenović je bio na čelu izvršne vlasti u BiH od aprila 1986. do aprila 1988, a Marko Ćeranić ga je naslijedio i bio na toj funkciji do implementacije izbornih rezultata, odnosno do 20. decembra 1990.

Tako su se, dakle, dijelile funkcije, partijske, zakonodavne i izvršne u Socijalističkoj republici BiH. Očigledno su "mrski" komunisti jednim okom gledali ka nacionalnom pitanju, naročito nakon 1974., ali to nije bila jedina bitna karakteristika, naročito ne u kadrovskoj politici.

Možda smo mi otišli stepenicu iznad, pa za dobrobit tri nacije (građani se u toj matrici isuviše često zaboravljaju, naročito od partija koje se hvale liberalnom orijentacijom i okrenutošću ka ekonomiji) imamo samo etnički ključ da ispoštujemo, iako ne otključava našu evropsku bravu.

Drug Branko, drug Hamdija, drug Rodoljub, drug Vlado, drug Džemal... nisu bili imuni na nacionalna pitanja. Dapače. O tome ne treba trošiti riječi. Ono što nisu dozvoljavali - a imali su i represivni aparat - jeste da se manipulira nacionalnim osjećanjima da bi se ostvario politički i ekonomski profit. A upravo ta dva ekstra profita su posljedica stanja u kojoj se nalazi poslijedejtonsko, tranzicijsko društvo, podijeljeno na interesne teritorije etničkih skupina, željnih vlasti i bez skrupula.

Sloboda pogrešnog izbora

Danas, u "demokratskoj slobodi" imamo zahtjeve za ispunjavanjem nacionalnog. I ništa više. To je put bez povratka, ne za jedan nego za sve tri naroda koja će se nastaviti glođati dok sunce ne umre, ne shvatajući kako im je prodana pogrešna definicija demokracije.

Između političara iz "moje" nacije (kad već moje ime orijentalnog porijekla u očima mnogih sudbonosno predodređuje moju političku afilaciju i etnički kod) , hohštaplera, licemjera i partitokrata, i onih koji su drugačijeg (id)entiteta, ali sposobni da omoguće život dostojan XXI vijeka, biram sa zadovoljstvom ove druge
eifel
Posts: 579
Joined: 07/11/2014 19:45

#77 Re: Politicko rukovodstvo SRBiH

Post by eifel »

Prije 27 godina umro je bivši predsjednik Predsjedništva BiH i član Predsjedništva SFRJ

http://www.kokodix.com/prije-27-godina- ... stva-sfrj/
KENJAC
Posts: 4603
Joined: 26/12/2006 13:10

#78 Re: Politicko rukovodstvo SRBiH

Post by KENJAC »

eifel wrote:Prije 27 godina umro je bivši predsjednik Predsjedništva BiH i član Predsjedništva SFRJ

http://www.kokodix.com/prije-27-godina- ... stva-sfrj/
Steta sto je tema pokrenuta plitkim razmisljanjem i bez imalo poznavanja iste i sa jako plitkim argumentima. Navesti Kecmanovica u politicki establismet je proizvod informisanosti porijekla iz frizerskih salona. Reci da je Sanko dobio pomenuti nadimak jer je medicinu zavrsio na sanku je blago receno smijesno jer Rusmir taj nadimak nosi od svoje 15 godine ! Dalo bi se jos diskutovati , ili jednostavno presutjeti, dosta toga da nije ovog zadnjeg posta. Hamdija Pozderac ! Na noge se ustati i izgovoriti ovo ime. Nesto sto je Bosna imala i izgubila i nikad vise nece imati. Covjek izdat od svojih a namjerno zaboravljen od ovih sadasnjih. Zna li ko gdje se nalazi ulica Hamdije Pozderca u Sa ? Najveca prepreka Slobodanu Milosevicu je unistena iznutra. Od Bosanaca. Mozda tacnije zvuci od Bosnjaka. Hamdija je morao otici zbog Agrokomerca. Sad iz ovog ugla je cak i onim malo tupljeg razuma jasno da je Agrokomerc nesto sto je blago receno smiesno za danasnje Bos. firme (koje , uzgred budi receno i ne postoje) ! Samo kad se sjetim idiotskih informacija na koje su "siroke narodne mase" nasjedale kao bekani! Mujo Hrnjica na biberu Agrokomerca (sto ce reci , poziv na muslimanski ustanak) i slicni kretenizmi! A sve to podrzano "ludskim gromadama" kao sto su Novka Suko sa Pala :-) ili novinarima tipa J Vricko (do juce piso posto je kupus na pijaci) !!! Majko moja kad se samo sjetim kako je zadnji sljam (kasnije se to vrloooo dooobro pokazalo) mogao da se ustane na noge i kaze "Hamdija je lopov i Pozderci veliki muslimani koji hoce svu Bosnu za sebe" Sad , ostavimo i ovo na stranu. Zapitajmo se gdje je polozaj Bosne u odnosu na okruzenje. Podsjetio bih vas na jedan mali bezznacajni momenat iz Bosanske proslosti na koji mozemo gledati i drugim ocima. Utakmica Bosna - Sibenka ! Znamo sta se desavalo. Tada je Bosna imala uticaja na jednu od najjacih Yu institucija tako da je u KSJ uspjela izdejstvovati da se utakmica ponovo igra ! Tada je Bosna imala ljude koji su mislili na Bosnu ! Ali to nije odgovaralo ni Bosancima.
Druze Hamdija , oprosti im ! Ne znaju sta rade !
eifel
Posts: 579
Joined: 07/11/2014 19:45

#79 Re: Politicko rukovodstvo SRBiH

Post by eifel »

Raif Dizdarević sekretar vanjskih poslova od 1984. do 1988.
Hamdija Pozderac član predsjedništva SFRJ u od 1986. do 1987. predsjednik komisije za zaštitu ustavnog poretka.
Branko Mikulić predsjednik SIV-a 1986. do 1989.

Nesumnjivo je da smo u to vrijeme držali tri najmočnije pozicije u državi. To se odražavalo na sve sfere života u BiH.
eifel
Posts: 579
Joined: 07/11/2014 19:45

#80 Re: Politicko rukovodstvo SRBiH

Post by eifel »

Ja ne sumnjam da je odlaskom Hamdije Pozderca BiH utonula u krizu kao izravnu posljedicu njegove likvidacije. Do danas nismo izašli iz te krize jer nemamo čovjeka kakv je bio Hamdija i zato što je isuviše toga protiv nas.
User avatar
Danguba
Posts: 12106
Joined: 01/12/2003 00:00
Location: Tu negdje

#81 Re: Politicko rukovodstvo SRBiH

Post by Danguba »

eifel wrote:Ja ne sumnjam da je odlaskom Hamdije Pozderca BiH utonula u krizu kao izravnu posljedicu njegove likvidacije. Do danas nismo izašli iz te krize jer nemamo čovjeka kakv je bio Hamdija i zato što je isuviše toga protiv nas.
Taj trend je poceo sa aferom Agrokomerc i traje do dana danasnjeg samo su intenzitet i sredstva drugacija.
KENJAC
Posts: 4603
Joined: 26/12/2006 13:10

#82 Re: Politicko rukovodstvo SRBiH

Post by KENJAC »

eifel wrote:Raif Dizdarević sekretar vanjskih poslova od 1984. do 1988.
Hamdija Pozderac član predsjedništva SFRJ u od 1986. do 1987. predsjednik komisije za zaštitu ustavnog poretka.
Branko Mikulić predsjednik SIV-a 1986. do 1989.

Nesumnjivo je da smo u to vrijeme držali tri najmočnije pozicije u državi. To se odražavalo na sve sfere života u BiH.
Da , ali samo jedan je imao Bosnu a i Jugoslaviju ispred licnog interesa. I , uopste , ko mi zna bez gledanja u gugl objasniti aferu Agrokomerc. Da , znam , svi ce do jednoga reci "mjenice bez pokrica" a onda mi recite kolika je bila vrijednost nepokrivenih mjenica a kolika je bila vrijednost Agrokomerca ? I , da, zna li mi ko napravit relativnu komparaciju ekonomske isplativosti tadasnje npr. Vranice i Agrokomerca. Da ne govorim RMK Zenice i Agrokomerca ?
User avatar
Danguba
Posts: 12106
Joined: 01/12/2003 00:00
Location: Tu negdje

#83 Re: Politicko rukovodstvo SRBiH

Post by Danguba »

KENJAC wrote: Da , ali samo jedan je imao Bosnu a i Jugoslaviju ispred licnog interesa. I , uopste , ko mi zna bez gledanja u gugl objasniti aferu Agrokomerc. Da , znam , svi ce do jednoga reci "mjenice bez pokrica" a onda mi recite kolika je bila vrijednost nepokrivenih mjenica a kolika je bila vrijednost Agrokomerca ? I , da, zna li mi ko napravit relativnu komparaciju ekonomske isplativosti tadasnje npr. Vranice i Agrokomerca. Da ne govorim RMK Zenice i Agrokomerca ?
Da probam sto krace objasniti bez gugla.
Agrokomerc je bio gigant u svakom pogledu. Cudo od preduzeca. Sve su drobili pred sobom. Niko im nije mogao biti konkurencija. Jednostavno kao grudva snijega koju zavaljas ona postaje sve veca i veca...

Nekome zasmetao takav razvoj i napredak(pretpostavljam srbijanskoj prehrambenoj industriji) i stvara se Afera. Pocinje sa podmetnutim pozarom da bi SDB mogao da udje i trkelja dokumentaciju. Nalaze mjenice bez pokrica(nema veze koliko) koje su bile sasvim normalno sredstvo placanja u to vrijeme. Znaci, nista neuobicajeno. Abdica zatvaraju. Pakuju se optuznice pa cak do najteze za podrivanje bla, bla,..cime je Abdicu zaprijeceno najvecom kaznom. Mislim da tu nastaje PREOKRET dok je Fikret bio u zatvoru. Pravi se dil sa istim u zamjenu za dugotrajni zatvor. Od njega se trazi da igra kako mu se kaze a kazna ce biti oslobadjajuca. Tako i bi.
Dolaze visestranacki izbori i njemu se odobrava da izadje na izbore i pridruzi se A.I. Vec unaprijed se znalo da jos uvijek ima veliku podrsku u narodu i da ce preko njega da se rijesi BH pitanje odnosno prikljucenje Srbiji ili ostanak u krnjoj Jugoslaviji. Dogovoreno je i da ne bude predsjednik predsjednistva iako je osvojio najvise glasova. Racuna se na to da ne bude previse ofirno i da ce doci u direktnu konfrontaciju sa JNA, DB, i planerima svega.
Kada su stvari otisle predaleko, pokusavaju hapsenjem i sklanjanjem A.I. nametnuti Abdica jer je bilo zadnji momenat za tako nesto. Igrom slucaja(svjedoci smo te dramaticne noci) stvari ne idu kako su zamislili a Abdica salju makar u Krajinu da preuzme vlast i teritoriju. U Bhacu je docekan na noz i on i njegovi planovi zajedno sa pristalicama kojih je sve manje bilo van V.Kladuse. Ostaje mu brlog u V.Kladusi u kojem je docekivao zlocince i neprijatelje ove drzave...ostalo sve znamo.
eifel
Posts: 579
Joined: 07/11/2014 19:45

#84 Re: Politicko rukovodstvo SRBiH

Post by eifel »

Nebuloze. Ko to može dokazati?
eifel
Posts: 579
Joined: 07/11/2014 19:45

#85 Re: Politicko rukovodstvo SRBiH

Post by eifel »

Agrokomerc?
Projekat u zamahu ali samo jedan u nizu u BH od 1969. do 1991.
Jednako se tko moglo hapsiti bilo kojeg rukovodioca moćnih koncerna u BiH i namještati afere ali je samo jedan kombinat bio u nekoj tankoj ali dovoljnoj vezi sa H. Pozdercem.
Sam Agrokomerc je zaplatio samo zato što je iz šireg zavičaja H. Pozderca, kao što rekoh. Pokušalo se ošinuti i po željezari Zenica valjda time što je puštana propaganda da je F. Abdić lično švercao željezo za Egipat. No, bio je to prevelik zalogaj za dušmane.

Agrokomerc je dobio dozvolu od JNA da može izvoziti za potrebe USA vojske. Agrokomerce je proizvodio za potrebe JNA, svakodnevne potrebe ali i za strateške rezerve. Sam Agrokomerc u tadašnjem sistemu odbrane i bezbjednosti je bio strateška ratna rezerva, ali i svi drugi kombinati za proizvodnju hrane su po tom konceptu bili strateška ratna rezerva pa čak i najmanje zemljoradničke zadruge. Moralo se držati toliko i toliko grla stoke najmanje, isto tako i drugih domaćih životinja u tolikom i tolikom broju minimalno, moralo se zasijati toliko i toliko površine a ako kaombinati nisu mogli sami država je finansirala sve kombinate i organizacione jedinice a ne samo Agrokomerc.

Komercijalni dio država i vojska nisu ometali i subencionirali su i taj dio. Kombinati su se i zaduživali kod banaka i posuđivali iz drugih poduzeća.

Da bi smo razumjeli ovaj trougao Agrokomerc, JNA, Američka vojska osnovno je da znamo i to da po tadašnjem poretku niti jedan dolar stranog ulaganja nije smio uči u državu. To je bilo najstrože zabranjeno, i za to se moglo nagrajisat gore nego za mjenice koje je država prećutno odobravala.
Znači USA su mogle dati lovu Agrokomercu u vidu kredita ili zajedničkog ulaganja ali je to ustavni poredak branio.
Agrokomerc je morao da se služi domaćim bankama i drugim rezervama da bi udovoljio zahtjevu naručioca
Konkretno je USA vojska tražila da joj se isporuči ćurke ili purene kako ih zovu u vrijednosti čak 4. milijarde USA dolara a za potrebe vojske. Oni tamo slave taj neki Thanksgiving ili dan zahvalnosti sa ćurkom kao poslasticom.
To je čitav taj kraj kao i cijelu BiH moglo staviti na zdrave noge.
To je onemogućeno a da ustvari nema dokaza da je Agrokomerc ikada koristio te mjenice jer su mjenice pronađene u Agrokomercu puštene iz Prištine.
To sve nije bilo važno, projekat rušenja BiH je morao otpočeti.
User avatar
Danguba
Posts: 12106
Joined: 01/12/2003 00:00
Location: Tu negdje

#86 Re: Politicko rukovodstvo SRBiH

Post by Danguba »

Vecu si ti teoriju zavjere smislio nego sto sam ja napisao ''nebuloza'' koje je vrijeme iza nas dokazalo.

Mjenice u to doba su bile sasvim legalno i normalno sredstvo placanja tako da Agrokomerc po tom pitanju nije cinio nikakvo krivicno djelo. Sporno je bilo pet mjenica koje su ''podmetnute''.

Kako objasnjavas jednostavno pustanje Abdica iz zatvora, njegovo svojevoljno pojavljivanje u studiju radi preuzimanja ''vlasti'', njegovo surovanje sa cetnicima i pokretanje bratoubilackog rata?

Sve je to povezano i ima veze sa njegovim pustanjem na slobodu.
eifel
Posts: 579
Joined: 07/11/2014 19:45

#87 Re: Politicko rukovodstvo SRBiH

Post by eifel »

Danguba wrote:Vecu si ti teoriju zavjere smislio nego sto sam ja napisao ''nebuloza'' koje je vrijeme iza nas dokazalo.

Mjenice u to doba su bile sasvim legalno i normalno sredstvo placanja tako da Agrokomerc po tom pitanju nije cinio nikakvo krivicno djelo. Sporno je bilo pet mjenica koje su ''podmetnute''.

Kako objasnjavas jednostavno pustanje Abdica iz zatvora, njegovo svojevoljno pojavljivanje u studiju radi preuzimanja ''vlasti'', njegovo surovanje sa cetnicima i pokretanje bratoubilackog rata?

Sve je to povezano i ima veze sa njegovim pustanjem na slobodu.
Ovdje ima dovoljno tema o tome
User avatar
stakasa
Posts: 8959
Joined: 14/11/2013 11:23

#88 Re: Politicko rukovodstvo SRBiH

Post by stakasa »

KENJAC wrote:
eifel wrote:Raif Dizdarević sekretar vanjskih poslova od 1984. do 1988.
Hamdija Pozderac član predsjedništva SFRJ u od 1986. do 1987. predsjednik komisije za zaštitu ustavnog poretka.
Branko Mikulić predsjednik SIV-a 1986. do 1989.

Nesumnjivo je da smo u to vrijeme držali tri najmočnije pozicije u državi. To se odražavalo na sve sfere života u BiH.
Da , ali samo jedan je imao Bosnu a i Jugoslaviju ispred licnog interesa. I , uopste , ko mi zna bez gledanja u gugl objasniti aferu Agrokomerc. Da , znam , svi ce do jednoga reci "mjenice bez pokrica" a onda mi recite kolika je bila vrijednost nepokrivenih mjenica a kolika je bila vrijednost Agrokomerca ? I , da, zna li mi ko napravit relativnu komparaciju ekonomske isplativosti tadasnje npr. Vranice i Agrokomerca. Da ne govorim RMK Zenice i Agrokomerca ?
Na osnovu cega tvrdis da B. Mikulicu BiH i Juga nisu bili na prvom mjestu, imas na prethodnoj stranici tekst M. Lasica gdje su iznjete teze koje idu u prilog Mikulicu, izvoli demantuj. Jedino ako ne mislis mahalat ko je uzimo materijal i mjesalice po Neumu
User avatar
Zokipfc
Posts: 1073
Joined: 24/04/2013 18:44

#89 Re: Politicko rukovodstvo SRBiH

Post by Zokipfc »

Moze li mi neko preporuciti sajt ili knjigu gdje mogu vise procitati o Hercegovackim die-hard komunistima koji su presvukli dresove 90ih i postali glavni likovi u toj cijeloj 'Herceg-Bosna' prici. Znaci, funkcije i aktivnosti koji su prije rata obavljali i ono sta su kasnije radili?
User avatar
stakasa
Posts: 8959
Joined: 14/11/2013 11:23

#90 Re: Politicko rukovodstvo SRBiH

Post by stakasa »

Zokipfc wrote:Moze li mi neko preporuciti sajt ili knjigu gdje mogu vise procitati o Hercegovackim die-hard komunistima koji su presvukli dresove 90ih i postali glavni likovi u toj cijeloj 'Herceg-Bosna' prici. Znaci, funkcije i aktivnosti koji su prije rata obavljali i ono sta su kasnije radili?
Sumnjam da ima knjiga. A Covic npr se je cirilicom potpisivo
eifel
Posts: 579
Joined: 07/11/2014 19:45

#91 Re: Politicko rukovodstvo SRBiH

Post by eifel »

Najistaknutiji je možda Jadranko Prlić, podpredsjednik Vlade do prvih izbora 1990. Prije toga direktor u agronomskom sektoru u radnoj organizaciji HEPOK kod Joleta Muse i Osmana Pirije.
Božo Rajić komandant HVO jedno vrijeme jugooficir.
Inače je cijeli odbor SK u Š. Brijegu prešao u HDZ.
Ali, zašto bi to samo Škutori bili problematični po tom pitanju a ne i ostali?

Ima drugačijih primjera.
Profesor Ivan Cvitković, sekretar Predsjedništva CK SK BiH

http://fpn.unsa.ba/bs/nastavno-osoblje/ ... cvitkovic/

Neke skraćenice iz bivšeg sustava.

RO Radna Organizacija.
OOUR Osnovna Organizacija Udruženog Rada.
SOUR Složena Organizacija Udruženog Rada.

SIZ Samoupravna Interesna Zajednica.
LD Lični Dohodak.
User avatar
stakasa
Posts: 8959
Joined: 14/11/2013 11:23

#92 Re: Politicko rukovodstvo SRBiH

Post by stakasa »

eifel wrote:Najistaknutiji je možda Jadranko Prlić, podpredsjednik Vlade do prvih izbora 1990. Prije toga direktor u agronomskom sektoru u radnoj organizaciji HEPOK kod Joleta Muse i Osmana Pirije.
Božo Rajić komandant HVO jedno vrijeme jugooficir.
Inače je cijeli odbor SK u Š. Brijegu prešao u HDZ.
Ali, zašto bi to samo Škutori bili problematični po tom pitanju a ne i ostali?

Ima drugačijih primjera.
Profesor Ivan Cvitković, sekretar Predsjedništva CK SK BiH

http://fpn.unsa.ba/bs/nastavno-osoblje/ ... cvitkovic/

Neke skraćenice iz bivšeg sustava.

RO Radna Organizacija.
OOUR Osnovna Organizacija Udruženog Rada.
SOUR Složena Organizacija Udruženog Rada.

SIZ Samoupravna Interesna Zajednica.
LD Lični Dohodak.
Prlic je bio direktor kompletnog Apro-a prije rata, hercegovacki politicar sa najsvjetlijom perspektivom, sposoban, svim bojama premazan, slifovan. I pade ko zadnji bekan. Valjda se nacionalno dokazivao previse, Prlic nije ni zadrt ni sovinista, najmanje je djubre od haske sestorice. Mada, ko ga jebe
User avatar
Zokipfc
Posts: 1073
Joined: 24/04/2013 18:44

#93 Re: Politicko rukovodstvo SRBiH

Post by Zokipfc »

Hvala vam na odgovorima.
eifel wrote: Ali, zašto bi to samo Škutori bili problematični po tom pitanju a ne i ostali?
Eh da, to sam zaboravio spomenuti. Zato sto su neki krajevi u Hercegovini namjerno zaostavljeni, zbog istaknutog Hrvatstva, da ne kazem ustasluka. I koliko sam ja shvatio, Hercegovacki funkcioneri su morali biti jos ekstremniji protiv nacionalistickih struja iz zemlje ali i inostranstva, da bi stekli pozicije. Nek' me ispravi neko ako grijesim, interesantna mi je tema ali jos ne znam mnogo o njoj. A i tesko je naci sto objektivnije izvore.
User avatar
stakasa
Posts: 8959
Joined: 14/11/2013 11:23

#94 Re: Politicko rukovodstvo SRBiH

Post by stakasa »

http://milelasic.com/2015/04/12/lasic-m ... greb-2015/

U sjenci Branka Mikulića, HKD Napredak, Sarajevo, Napredak Futura, d.o.o., Zagreb, 2015.

Najvažniji datumi u političkom životu Branka Mikulića

Pravovremeno uoči dvadeset i prve obljetnice smrti Branka Mikulića (umro je poslije teške bolesti 12. travnja 1994. godine u Sarajevu) objavljena su konačno moja sjećanja u formi knjige “U sjenci Branka Mikulića” (HKD Napredak i Napredak Futura, d.o.o., Sarajevo-Zagreb, 2015.).

Prvi moj student koji je pročitao ovaj neveliki rukopis poslao mi je sljedeću poruku: “Progutao sam je u dahu, čita se kao proza, bolje je što je rukopis manjeg obima, što se niste raspisali, po običaju. Odužili ste se pošteno Mikuliću…”

Ništa mu nisam ni bio dužan, jer sam sve imao kad sam mu postao “šef kabineta” (i stan i karijeru), čak sam zaradio i svojevrsnu stigmu zbog rada s njim i neskrivenog poštovanja prema njemu, kad su od toga skoro svi odustali. Ali, jeste mi rad u njegovoj sjenci promijenio život stubokom, pa sam bio u obvezi ukazati da se “drug Branko” i na vrhuncu moći razlikovao upravo gospodstvenim držanjem prema suradnicima od bahate bosanskohercegovačke i jugoslavenske političke nomenklature njegova vremena. Mene je, primjerice, definitivno pridobio za cio život, kad je jedne prigode po povratku iz Beograda u Sarajevo izašao iz kola pridržati kišobran dok moja supruga ne izađe s našim tek rođenim sinom iz auta …

K tomu, Branko Mikulić je neumorno čitao, uključivo rijetko vrijedne knjige iz povijesti Bosne i Hercegovine, njezine kulture i njezinih tradicija. Uoči našeg rastanka, nakon zajedničkog rada u saveznim organima u Beogradu, razdužio sam u Vijećnici – preko nadležne osobe u Predsjedništvu SR BiH – na stotine raritetnih knjiga iz tzv. kulturalne antropologije BiH i Jugoslavije. Danas mi je žao što barem neke od njih nisam zadržao, jer su vjerojatno postale prah i pepeo tijekom barbarskog spaljivanja Vijećnice 1992. godine.

Zapravo je pitanje, zašto je njemu uspjevalo ono što drugima nije, ili zašto se uz njegovo ime, a ne nečije drugo, veže sintagma “zlatne godine” u životu BiH, koju je prvi uporabio nedavno preminuli akademik Dušan Bilandžić. Mada svjestan brojnih ideološko-političkih ograničenja “Brankova vremena”, koja su oformila i njega samoga, inzistiram da je Brankovo vrijeme bilo “Periklovo doba” u povijesti Bosne i Hercegovine. Utoliko je jasno da su i neki drugi politički prvaci iz “Brankova vremena” zaslužni za to “Periklovo doba”, neću izdvojiti ovaj put ni jedno ime. Ali nisu svi oni silno umišljeni i smješni likovi koji su obnašali iste ili slične funkcije kao i Branko, ali neće biti zapamćeni ni po kakvim doprinosima, ma šta o tomu mislili ili zapisali u njihovim “legatima” …

Mogu zamisliti njihove ili reakcije sinova i unuka preživjelih tobožnjih Brankovih “prijatelja”, zato što je opet onaj Lasić stilizirao Mikulića u boljeg od njih, što nije bio, ili nije mogao biti bez njih, te se malčice veselim što će diljem BiH opet biti “škrgutanja zubima” i “klaparanja vilicama” od bijesa cjelokupne dogmatske, totalitarističke, ili unitarističke pameti, slično kao i povodom FTV-dokumentarnog filma o Branku prošle godine. Ja se takvima u ovim mojim sjećanjima i ne bavim, ali priznajem da je Branko Mikulić postao onim što je bio uslijed spleta povijesnih okolnosti, pa tek potom zahvaljujući i individualnim karakteristikama.

O pokušaju da se rasvijetle okolnosti i uspona i pada Branka Mikulića se, zapravo, i radi u mojim sjećanjima na zajedničke godine provedene s njim (1983 – 1989), jer sam siguran da će ignoriranja, redukcije i falsificiranja biti stalne pojave uz razgovore (ako ih uopće bude) o ovomu najzaslužnijem i najumnijem političaru iz BiH svih vremena. K tomu, u onim insceniranim paljevinama od 07. veljače 2014. godine izgorio je u Arhivu, smještenom u zgradi Predsjedništva BiH, upravo legat Branka Mikulića, tragičnog čovjeka i državnika. Utoliko je bilo krajnje vrijeme za ovom vrstom svjedočenja u funkciji inicijacije budućih ozbiljnijih istraživanja…

*****

Na groblju Svetog Josipa u Sarajevu danas su se 12. travnja 2015. godine, točno u 12 sati kao i svih proteklih godina, okupili rijetki preostali prijatelji i poštovatelji “druga Branka”, u prvom redu iz Organizacijskog komiteta XIV. ZOI Sarajevo ’84, predvođeni Ahmedom Karabegovićem, i iz HKD Napredak, predvođeni monsinjorom prof. dr. Franjom Topićem. Ja počast rijetkima koje poštujem poput Branka Mikulića odajem sam i na druge načine …

Već 07. svibnja o. g. u Sarajevu bi HKD Napredak trebao organizirati promociju knjige “U sjenci Branka Mikulića”. Do tada o njezinom sadržaju i nije uputno detaljnije govoriti. Ali, moram već sada uputiti zahvalu nakladnicima, urednicima, lektorima i korektorima, unatoč par slovnih grešaka, te posebice monsinjoru prof. dr. Franji Topiću, jer je napisao i proslov u ovu knjigu. Ni sa sadržajem njegova proslova se nije nužno u svemu složiti, kao što se ni on nije složio sa svim akcentima mojih sjećanja na Branka. Ali, nažalost, posve je točno da je bivši komunistički prvak Branko Mikulić mogao ući u hrvatsku i bosanskohercegovačku institucionalnu memoriju samo uz pomoć predsjednika HKD Napredak i visokorangiranog katoličkog svećenika prof. dr. Franje Topića. O tempora o mores …

Nitko drugi u tobož lijevim, građanskim ili multikulturalnim krugovima u Sarajevu, pa ni u institucijama u kojima je pokojni Mikulić ostavio neizbrisiva traga, nije pokazao minimum volje za institucionalizacijom memorije o tako nezaobilazanoj povijesnoj figuri naše recentne povijesti. Hoću da izrazim i kompliment nakladnicima ukoliko su knjigu „U sjenci Branka Mikulića“ objavili zato što su prepoznali njezinu temeljnu ambiciju: skrenuti pažnju na zaboravljene ideje i ljude, te usporediti ih s onim što je bilo prije njih i što je uslijedilo poslije njih. Jer, jedino tako možemo stići do objektiviziranih ocjena o (ne)uspješnim bosanskohercegovačkim tranzicijama i modernizacijama u prošlosti i danas.

U prilog pomenu i zapamćenjima na pokojnog Branka Mikulića (1928-1994) slijedi moja posve subjektivna kronotaksa političkih uspona i padova ovog nepravedno zaboravljenog čovjeka i državnika, par excellence Bosanca i Hercegovca, čiji su se preci preselili početkom 20. stoljeća iz Potkraja, pored Kočerina (Široki Brijeg) u bugojansko-gornjovakufski-uskopljski kraj. Tekst kronotakse koja slijedi ovdje je tek mjestimice kraćen, pa je u osnovi identičnog sadržaja kao i u Appendixu knjige “U sjenci Branka Mikulića”.

*****

U mojim zapamćenjima na život i rad u sjenci Branka Mikulića bilo je, dakako, riječi o vremenu koje je bespovratno izčezlo iz naših života i naših sjećanja. Imao sam kao veoma mlad čovjek privilegij biti u sjenci velikoga čovjeka i državnika, vjeran kao sjenka, dakako, kako to volim naglasiti da bih uznemirio brojne umišljene veličine i s lijevog i s desnog političkog spektra, jer oni ne računaju s zapamćenjima ove vrste, pa osiono svjedoče o sebi u prohujalim vremenima kako im se prohtije …

U ovim mojim zapamćenjima nije moglo biti govora o Brankovoj privatnosti, ma koliko se i ona ispreplitala s njegovom političkom sudbinom. Bilo je u osnovi riječi o političkim okolnostima u kojima je Branko Mikulić uradio ono što je bilo moguće. Po mnogima, nepristrasnim kulturnim i javnim djelatnicima, povjesničarima i drugim znanstvenicima, više nego itko drugi, mada ništa ne bih mogao uraditi bez pomoći drugih. Umjesto klasičnog pogovora, u appendixu, slijepom crijevu, iliti “crvuljku”, po hrvatski, slijedi moja subjektivna kronotaksa najvažnijih datuma za Brankovu političku karijeru i njegovo sveukupno djelo:

- prvi u nizu odlučujućih momenata u Brankovom političkom životu bio je onaj kada ga je otac Jure, ugledni HSS-ovac između dva svjetska rata i budući vijećnik Drugog zasjedanja AVNOJ-a, poveo kao klinca u partizane (u zlonamjernim krugovima se inače bezmilosno prlja ime i Jure i Branka Mikulića s navodnim sudjelovanjem u NDH-azijskom političkom i vojnom poretku, pa se čak za Branka tvrdi da je prije odlaska u partizane bio u nekakvoj NDH-azijskoj vojsci, makoliko je već s 15 godina bio u NOVJ-u);

- drugi moment je, vjerojatno, što je u SKOJ-u upoznao njegovu buduću suprugu Rajku, majku njegove kćerke Planinke i sina Rodoljuba;

- treći je, da se malčice našalim, što je uopće ostao živ, te što avion koji ga je 1944. godine trebao kao mladog partizana pokupiti na Kupreškom polju i odvesti na Vojnu akademiju u Moskvu nije taj dan sletio, a poslije Branko nije bio više u kombinacijama za vojnu nego za političku karijeru;

- četvrto, krajem pedestih ga šalju na Visoku ekonomsku školu u Zagreb, otkuda će mu ostati samo izraz “financije” kao prepoznatljiv hrvatski znak u govoru i pismu (Na to smo pazili kada bismo mu redigirali tekstove, koje je u pravilu sam pisao, ili u nedostatku vremena, vrlo pažljivo korigirao što smo mu pripremali za javne nastupe.);

- peto, Brankov politički uspon od lokalnih (G.Vakuf, Bugojno, Livno) do središnjobosanskih (Zenica, Sarajevo) i potom i jugoslavenskih razina je bio strelovit i najvećim dijelom uvjetovan činjenicom da se lagano mijenjao stigmatizirajući odnos prema Hrvatima u BiH, da bi poslije Brijunskog plenuma i Hrvati i Bošnjaci (tadašnji Muslimani) bivali sve jednakopravniji u BiH i u SFRJ, uostalom i BiH unutar SFRJ;

- šesto, do prve velike šanse za Branka Mikulića stiču se uvjeti, logično, tek poslije “Mostarskog savjetovanja” i Brijunskog plenuma, pa 1967. godine biva biran za predsjednika Republičkog izvršnog vijeća;

- sedmo, Mikulićev izbor 1969. godine za predsjednika CK SKBiH je sljedeći odlučujući moment u potonjoj vrtoglavoj političkoj karijeri, u kojoj je – zajedno s njegovim kolegama – pripremio i sproveo programe razvoja i političkih akcija koje mu njegovi politički protivnici nikad nisu oprostili:

a) akcija tisuću škola, tisuću km novih cesta, RTV Sarajevo, ANU BiH, novi univerziteti;

b) koordiniranje TO u borbi protivu ubačene terorističke skupine u BiH, u okolicu Bugojna (makoliko se ova akcija u hrvatskim nacionaističkim krugovima stilizirala u „prvu bitku domovinskog rata“, ona je bila čin terorizma sa stanovišta međunarodnog prava, te vrlo vjerojatno UDBA-ina velika provokacija i jedan od najtežih političkih ispita za Mikulića u cjelokupnoj karijeri);

c) obračun sa starim kadrovima na čuvenoj sjednici CK SK BiH na kojoj su ostavke podnijeli Karabegović, Humo i Kapetanović;

d) organizaciju XIV ZOI „čvrstom rukom“, inače bi sve završilo u kaosu…

- osmo, za njegovu bosanskohercegovačku karijeru je od presudne važnosti bio razgovor s Titom 1972. godine, na koji je otišao da bi bio kažnjen (nakon opanjkavanja od starne nekoliko starijih drugova iz BiH na radu u saveznim organima, a vratio se kao čovjek od apsolutnog Titovog povjerenja), a za izuzetnu jugoslavensku karijeru od odlučujućeg je značenja bilo što ga je već dobro bolesni Josip Broz 1978. godine protežirao za prvog predsjedavajućeg CK SKJ, zamjerivši se Stani Dolancu, koji je na tu i druge funkcije koje je podrazumijevalo Titovo nasljeđe čekao kao zapeta puška;

- deveto, vrlo važno je bilo što se 1981/1982. Branko Mikulić uspio oprhvati s opasnom bolešću zvanom sujeta i nije uselio u kuću na Bijelavama, građenoj za “socijalističkog cara” (načičkanoj prislušnim uređajima kao i slične na Dedinju);

- deseto, vrlo važno je bilo i što je bio biran 1982. za predsjedavajućeg Predsjedništva SR BiH, jer je otuda mogao biti izabran i za prvog čovjeka XIV ZOI Sarajevo ’84 i poslije sjajnog uspjeha Olimpijade i u Predsjedništvo SFRJ (osobno se tek na „sarajevskoj Olimpijadi“uključujem u Brankovu političku priču i mogu od tada biti živim svjedokom);

- jednaesto, mogao je biti predsjednik Predsjedništva SFRJ (1988./1989), ali nije uspio odoliti izazovu pa je ugodnu fotelju u Predsjedništvu zamijenio s vrućom foteljom u Saveznom izvršnom vijeću, u svibnju 1986.;

- dvanaesto, u SIV-u je osnovao ubrzo po preuzimanju dužnosti Komiisju za reformu i bio joj predsjednikom, a ona pripremila skoro sve ono s čime će se proslaviti njegov nasljednik na ovoj funkciji, pokojni Ante Marković, koji je bio solidan privrednik, ali trećerazredni političar u odnosu na Branka Mikulića;

- trinaesto, zajedno ga rušili kao predsjednika SIVa i političke elite Slovenije i Hrvatske i Srbije, dok su tadašnje bosanskohercegovačke elite, razjedinjene isforsiranim aferama Agrokomerc i Neum, bile indolentne: ili nisu bile uz njega, ili mu nisu znale ili nisu htjele pružiti podršku;

- četrnaesto, bolno je podnio raspad SKJ, pa se malčice i obrukao na XIV. kongresu, kada je glasao za Čkrebića, nekog smiješnog i beznačajnog lika iz Miloševićeve političke štale;

- petnaesto, bio prosto prisiljen podnijeti ostavku 28. prosinca 1988., da bi ostao na dužnosti u tehničkom mandatu do 14. ožujka i vratio se u Sarajevo;

- šesnaesto, po njegovom nalogu sve sam političke prvake tog 28. prosinca u Skupštini SFRJ, kada je prorokovao “pojest ćemo se kao žuti mravi”, dovukao u Kabinet predsjednika SIV-a na časicu oproštajnog razgovora: bilo ih je žalosno gledati, lažljivce i pevarante, kojima su tako nalik današnji bosanskohercegovački političari;

- sedmanaesto, posljednje, proveo sam na njegovo traženje s njim noć u hotelu Sheraton na frankfurtskom aerodromu, uoči njegova povratka iz Laussane kako bi umro u Sarajevu. Cijelu mi noć pričao – kad je mogao – o rukopisu koji je držao u ruci a koji će potom biti ukraden, pa srećom pronađen. Svojevremeno sam putem medija pokrenuo javnu hajku i rukopis je pronađen u Sloveniji. Uskoro bi trebao postati knjigom pod nazivom „Kobne godine“, kako je najavio uvaženi književnik Željko Ivanković.

Ova bi subjektivna kronotaksa trebala, dakle, dobonamjernim čitateljima olakšati razumijevanje povijesno političkog konteksta koji je omogućio „najvećem bosanskohercegovačkom političaru svih vremena“, kako je Branka Mikulića nazvala „Slobodna Bosna“, postati onim što je bio.

Osobno se, pak, zahvaljujem nakladniku HKD Napredak i prof dr. Franji Topiću za objavljivanje ovih mojih zapamćenja, u funkciji institucionalizacije memorije glede Branka Mikulića, junaka i tragičara našega doba. Možda „institucionalizirana memorija“ doista pomogne bosanskohercegovačkim ljudima otvorena srca i uma?

(Iz knjige: Lasić, M., U sjenci Branka Mikulića, str. 61-65)

Mostar, 12. travnja 2015. godine
User avatar
stakasa
Posts: 8959
Joined: 14/11/2013 11:23

#95 Re: Politicko rukovodstvo SRBiH

Post by stakasa »

Sarajmen wrote:
stakasa wrote:Mislim da zasluzuje zasebnu temu, ako vec postoji neka moderacija kljuca.
Nekako je opsteprihvaceno da je Branko Mikulic bio pozitivac i zasluzan za uspjesno organizovanje olimpijade, Pozderci su od mocnika postali zrtve, Abdic od heroja preko zrtve do zlocinca, Raif Dizdarevic je ocito surviver i uvjek se na noge doceka, Nijaz Durakovic ostaje upamcen da je prelako predao vlast ali su mu narod i javno mjenje ostali blagonakloni, Jole Musa prije rata nedodirljiv nakon rata potpuno marginalizovan, sjecam se jos imena kao Munir Mesihovic, Milanko Renovica (tada sam mislio da se zove Milan Korenovica), bio je neki Andric, Kazha Jelcic, Cecur, Bogicevic, Kecmanovic.
Interesantno bi bilo da neko napise malo vise o ovim ljudima, neko ko je pratio tadasnju politiku ili jos bolje licno ih poznavao. Sta je kasnije bilo sa njima, koliko ih je iznevjerilo ideje koje su godinama zastupali, jesu li mjenjali dresove itd, itd
Vidi sljedeću temu sa linka koja će se dodatno dopunjavati sadržajem , između ostalog, i onim što je u fokusu teme koje si otvorio, link : http://forum.klix.ba/bosna-i-hercegovin ... 41847.html
Ako se slažeš, ovu tvoju temu bi u cjelosti prebacili na temu sa linka iznad. Za volje ti. pozz
Prebaci sto se mene tice mada mi je ona tema skroz nepregledna
User avatar
stakasa
Posts: 8959
Joined: 14/11/2013 11:23

#96 Re: Politicko rukovodstvo SRBiH

Post by stakasa »

Meni samo nije jasno sto je ova tema na podforumu Devedesete
User avatar
Banksy
Posts: 28557
Joined: 18/07/2008 09:33

#97 Re: Politicko rukovodstvo SRBiH

Post by Banksy »

stakasa wrote: koliko ih je iznevjerilo ideje koje su godinama zastupali, jesu li mjenjali dresove itd, itd
Malo njih, skoro da se ne mogu sjetiti nijednog značajnijeg... Uglavnom su se povukli i tiho umrli.
User avatar
stakasa
Posts: 8959
Joined: 14/11/2013 11:23

#98 Re: Politicko rukovodstvo SRBiH

Post by stakasa »

Banksy wrote:
stakasa wrote: koliko ih je iznevjerilo ideje koje su godinama zastupali, jesu li mjenjali dresove itd, itd
Malo njih, skoro da se ne mogu sjetiti nijednog značajnijeg... Uglavnom su se povukli i tiho umrli.
Najupecatljiviji mi je primjer Branka Mikulica, ostao u ratnom Sarajevu, izasao na ljecenje i nakon sto su mu rekli da nema ljeka vratio se da umre u Sarajevu.
Sta je bilo sa onim Milankom Renovicom?
User avatar
Banksy
Posts: 28557
Joined: 18/07/2008 09:33

#99 Re: Politicko rukovodstvo SRBiH

Post by Banksy »

stakasa wrote:
Banksy wrote:
stakasa wrote: koliko ih je iznevjerilo ideje koje su godinama zastupali, jesu li mjenjali dresove itd, itd
Malo njih, skoro da se ne mogu sjetiti nijednog značajnijeg... Uglavnom su se povukli i tiho umrli.
Najupecatljiviji mi je primjer Branka Mikulica, ostao u ratnom Sarajevu, izasao na ljecenje i nakon sto su mu rekli da nema ljeka vratio se da umre u Sarajevu.
Sta je bilo sa onim Milankom Renovicom?
Nemam pojma, čini mi se da je Alija s njim mijenjao stan, kuću, šta li, ili je otkupio od njega. Koliko znam, nijedan nije skrenuo udesno, ili ih bar nije bilo u medijima. Uglavnom su bili tu negdje, zaboravljeni, i polako umirali, jedan po jedan. Tokom rata, Bracu Kosovca sam viđala svaki dan na ulici...
User avatar
stakasa
Posts: 8959
Joined: 14/11/2013 11:23

#100 Re: Politicko rukovodstvo SRBiH

Post by stakasa »

Evo sam pogledao. Bas dobar dokumentarac. Ocrnise Cvijetina Mijatovica, eto nije niko htjeo pricat sa njim kad je na saucesce dolazio. Za ovoga Zgonjanina je ja mislim vec neko ranije pisao da je bio nikakav, ne znam je li se Uzelac spominjao
Post Reply