da, da...baš tako.necko_hz wrote:
Kao i sa ostalim vrstama muzike i pjevačima i pjesmama iz drugih žanrova, tako ni Šabana nisam slušao stalno, ali je često bilo tih momenata da ti u datom trenutku naleti neka njegova pjesma ili da se osjećaš tako da ti odgovara opustiti se uz neku njegovu staru, pa još jednu, pa još jednu... Onda shvatiš koliko je tih hitova otpjevao i koliko ih i zaboraviš dok se ne podsjetiš.
U zadnje vrijeme nisam ga puno slušao, ali kada sam pročitao vijest o pogibiji prirodna reakcija je opet bila da krenem po starim hitovima i šta da ti kažem, sjebeš se kad vidiš kakav je pjevač bio i koliko vrhunskih pjesama je otpjevao, te kakve glasovne mogućnosti je imao.
Čak mi je teško i izabrati neke od omiljenih, jer svaka od njih ima svoje vrijeme i mjesto da se istaknu u prvi plan.
meni ga je u prvi nalet bilo žao jer je dio mene i mog života..to je ono sto sam forumasu pokusao objasniti...slusao, ne slusao ga, nisi ga mogao zaobići. htio ne htio, dio je tvog života.
i kao što šeln reče, svako doba života traži neku svoju boju, ton, osjećaj.
tako sam i ja gotivio samo tomu kao pubertetlija, i tragom majčinog voljenja starogradskih otkrih zvonka bogdana...a od ostalih narodnjaka tek po koja od šabana, tozovaca, cuneta, halida.
sa trideset, tvoje vode i nebo se smiruju, a ti se odjednom počneš promalaziti i intenzivnije doživljavati u onome što je cijelo vrijeme bilo tu pored tebe, uz tebe...ali tvoje vode, tvoji damari bili su negdje drugdje okrenuti, sve jedno je li u2 ili šobić i ibrica u pitanju, raven, kurac palac, the cult, ovaj, onaj.
i onda kad dodje to vrijeme, kad nastupi smiraj a ti iskusnije i trezvenije počneš spoznavati sebe i ono oko sebe....počneš da otrkivaš, zatim tražiš, kopaš i kopaš... i oduševljavas se nečim što je...cijelo vrijeme bilo tu.
i bilo je - tvoje.
i čekalo te.
apsolutno.A za koncert u Sava centru je suvišno bilo šta i reći. U onim godinama onako teške pjesme moći iznijeti na onaj način fakat je dostignuće vrijedno svakog divljenja.
jel joj to brena menadzerica?