Poezija.. nije muzika.

[HadiRa]

kako to biraš tako ?
amaan
baš ti je lahko,
pojaviti se u danu koji je protiv mene
kao da grešnici sami te mame
pomislim
u zasjedi da čekaš , noge da naidju same
noseći tijelo i vijenac, na glavi nevine žene
..
uplašim se, želiš mi krv modru proliti
iz mreže bih se otela
kao uhvaćena gazela
i u dan koji je za mene pobjegla
pa bolan ne bio
oko svoga grla sam te ovila
za srce gajtanom privezala
stopala užegla i kičmu povila
po žeravici vreloj hodajuć
oganj u prsima oko zidina nosajuć
pitaj glasnike vjerne svoje
unutar tvrdjave uvrijedjene tvoje
koliko ljubavi pred Kapijom ti ostavih..
Ljubavi i čemera
a ti.. ni hić' habera...

[HadiRa]

kad se danas planeta na lijevo nagne, u uglu sobe
zacas bijele jastuke satenske, u prozore poturi
rijeci tvoje slatke da ne iscure, iz moje utrobe
i miris mokre trave i zemlje sto nas kao novorodjencad zavio
od ljudi i od mjeseca
koji se iza oblaka rasutog kao perle bijele u tresnjin vrt sakrio.
poslije toga pozuri
sve demire i kapije zatvori i zamandali
da ne cujes uzdah
srce ludo kad mi od bola uzvrije
jer odoh matematiku uciti, a mjesec od srebra u rukama drzah
odoh uciti jezike i antropologiju, iako ih na tijelu uzavrelu kusah
s tobom
onomad nesvijest kad nas hvatala dok smo ispod oblaka letjeli
vocaka tihih krosnje i listove prstima utrnutim dirali..

nacrtala sam, milo, hiljade portreta
mah, ne zna im se broj
al' nijedan nije tvoj
odjeca mi se izderala trazeci te sirom bijela svijeta
sandale se pokidale.. nema te ni na jednoj granici
posvuda sumpor i sol
posvuda zloba i bol.
o damije
samo jos jednom sici na stanici
i zaci u polja boje meda
u zelenkastoj izmaglici .

[HadiRa]

jedno raskinuto srce, zubima lava, grize nocas emocija gladna
sa nocnog stola, pravo u tuzne oci, gleda me fotografija prazna
strast i zelja pod nokte se skrila, prestrasena drhti ruka mi hladna
voljeni,
vjeruj ovo sto ti pisem.. dan u kom te nema , najteza je kazna

o cujes li me zivote, cujes li tugu i zov bez glasa.. isti Bog nas stvorio
pronasli su, tebe i mene, zagrljene .. kasno je
mi putnici nekih drugih smo galaksija.. umoran si znam, predugo si se borio
protiv sebe
protiv mene.

[HadiRa]

[HadiRa]

voljeni
opraštam ti !
što izgubio si me u vrtlogu
lažnih osmijeha.. hladnih dlanova..
vrata srca moga skoro da su Zatvorena

od gorkog svijeta
Bježah, tvojim usnama.. nošena Krilima..
kako ti miriše Kosa, zaboravit ću
otiske stopala tvojih..
oprati sa starog ćilima..

vjeru
u milost tvoju, spram luda Insana
odavno sam zakopala..
na frišku Humku
dugo .. topla je kiša padala..

al probudit ceš se i ti jednog jutra
nebo neće više biti plavo..
možda ti se tad otme Uzdah iz njedara
kad se budeš od svijeta krio i otimao svim silama
nestat će osmijeha.. zaledit će se Krv i u tvojim žilama..

[HadiRa]

[sve na kvadrat]

Da se upišem...
Takva bijaše volja neba koja me izbavi iz usnulosti, obamrlosti i mladosti da bi me kao oslobođena povela u procesiji ljubavi. Jer, ljubav je jedina sloboda na ovome svijetu - ona uznosi dušu na najviše mjesto koje ne dosežu ljudski zakoni i običaji, kojim ne gospodare prirodni zakoni i mudrosti.

[HadiRa]

Da se upišem...
Takva bijaše volja neba koja me izbavi iz usnulosti, obamrlosti i mladosti da bi me kao oslobođena povela u procesiji ljubavi. Jer, ljubav je jedina sloboda na ovome svijetu - ona uznosi dušu na najviše mjesto koje ne dosežu ljudski zakoni i običaji, kojim ne gospodare prirodni zakoni i mudrosti.

ahhhh, prekrasno ..



hvala najljepse

[sve na kvadrat]

...nekoliko minuta smo šutjeli predani mislima i očekujući da ono drugo započne razgovor. Ali, zar postoje riječi koje mogu izraziti razumijevanje dok se zbiva među zaljubljenim dušama? Postoje li glasovi i rečenice koje preko usana i jezika mogu približiti srca i umove? Zar ima ičeg uzvišenijeg od onoga što usta izgovaraju i čistije od onoga što glasne žice treperenjem izražavaju? Nije li to šutnja u kojoj zrake jedne duše obasjavaju drugu, koja šaptanje srca nosi drugome srcu? Nije li to šutnja koja nas iz vlastitih bića izdvaja, pa plovimo neograničenim pro-storom duha primičući se samim anđelima, osjećajući kako nam tijela ne mogu napustiti tijesne tamnice i da ovaj svijet nije ništa do daleko izgnanstvo?

[HadiRa]

...nekoliko minuta smo šutjeli predani mislima i očekujući da ono drugo započne razgovor. Ali, zar postoje riječi koje mogu izraziti razumijevanje dok se zbiva među zaljubljenim dušama? Postoje li glasovi i rečenice koje preko usana i jezika mogu približiti srca i umove? Zar ima ičeg uzvišenijeg od onoga što usta izgovaraju i čistije od onoga što glasne žice treperenjem izražavaju? Nije li to šutnja u kojoj zrake jedne duše obasjavaju drugu, koja šaptanje srca nosi drugome srcu? Nije li to šutnja koja nas iz vlastitih bića izdvaja, pa plovimo neograničenim pro-storom duha primičući se samim anđelima, osjećajući kako nam tijela ne mogu napustiti tijesne tamnice i da ovaj svijet nije ništa do daleko izgnanstvo?

ahhh, mene sad cisto stid na ovo postirati neki moj tekst..

ovo je direktno iz vene, krvlju zapisano... predivno !

[SaraFina]

Hadira, smijem ja ovu neku pjesmu s teme iskoristiti i narušiti autorska prava zarad viših ciljeva?

[sve na kvadrat]

@HadiRa...Helem,da ja ne narušavam tvoje napisano,bujrum,nešto novo napiši.

[HadiRa]

Hadira, smijem ja ovu neku pjesmu s teme iskoristiti i narušiti autorska prava zarad viših ciljeva?

dabome SaraFina, samo se ti posluzi.. cast mi je zaista

[SaraFina]

Hadira, smijem ja ovu neku pjesmu s teme iskoristiti i narušiti autorska prava zarad viših ciljeva?

dabome SaraFina, samo se ti posluzi.. cast mi je zaista

Zahvaljujem!

Ako upali fora, častim prvom prilikom.

[HadiRa]

@HadiRa...Helem,da ja ne narušavam tvoje napisano,bujrum,nešto novo napiši.

Ljubavi moja, voljeni moj. Nedostajes mi jako i bolno. Cujes li i ti kako klapara kisa, nocas, po avlijama i tamnim krovovima ? Sa koliko njeznosti natapa ona, tiha i mudra, moj Put do tvojih nutrina i tvoga poljupca.
Osjecam te sasvim. Osjecam kako treperis i cujem kad zaustavis dah, u bolnim ti prsima. Dah se topli tvoj kao paucinasta svila po meni tad, pocne necujno da rasipa. Duse moje serpentinama.
Znam zivote moj, ja znam da si ti moja sudbina. Suze, sto bijahu u nasim ocima, potekle su ispod ogromnih kamenja, pa teku zuboreci u suncana i zelena proljeca, u kojima pomijesani poput mladog smo korijenja. Ti i ja. Znas li da pretvorio si me u Vodu, i dotices neprekidno, iznutra.
Kazah li ti, da se ona ja u meni, kao zvijezda Padalica pomaknula, vodjena tvojim mehkim rukama. Evo te cekam. I volim ova izgnanstva, sto nam ih je bujica zivota nanijela.
Volim tog neimara u tebi, od gline zilave i hladne, pretvaras, u Bijelog me galeba.
Jer to mozes samo ti. Volim te.
Zauvijek.


evo.. valja li ?

[HadiRa]

Hadira, smijem ja ovu neku pjesmu s teme iskoristiti i narušiti autorska prava zarad viših ciljeva?

dabome SaraFina, samo se ti posluzi.. cast mi je zaista

Zahvaljujem!

Ako upali fora, častim prvom prilikom.

hvala milo.. vrlo rado ..

[sve na kvadrat]

@HadiRa...Helem,da ja ne narušavam tvoje napisano,bujrum,nešto novo napiši.

Ljubavi moja, voljeni moj. Nedostajes mi jako i bolno. Cujes li i ti kako klapara kisa, nocas, po avlijama i tamnim krovovima ? Sa koliko njeznosti natapa ona, tiha i mudra, moj Put do tvojih nutrina i tvoga poljupca.
Osjecam te sasvim. Osjecam kako treperis i cujem kad zaustavis dah, u bolnim ti prsima. Dah se topli tvoj kao paucinasta svila po meni tad, pocne necujno da rasipa. Duse moje serpentinama.
Znam zivote moj, ja znam da si ti moja sudbina. Suze, sto bijahu u nasim ocima, potekle su ispod ogromnih kamenja, pa teku zuboreci u suncana i zelena proljeca, u kojima pomijesani poput mladog smo korijenja. Ti i ja. Znas li da pretvorio si me u Vodu, i dotices neprekidno, iznutra.
Kazah li ti, da se ona ja u meni, kao zvijezda Padalica pomaknula, vodjena tvojim mehkim rukama. Evo te cekam. I volim ova izgnanstva, sto nam ih je bujica zivota nanijela.
Volim tog neimara u tebi, od gline zilave i hladne, pretvaras, u Bijelog me galeba.
Jer to mozes samo ti. Volim te.
Zauvijek.


evo.. valja li ?

Naravno da valja, ne bih bio fer da idem na suprotno..

[HadiRa]

ti, kad prozboriš
i započnes, svoj ljupki i mudri, diwan
pa… zadršću zidovi, dršće miruhan zrak
čistota sjaja lika tvog, uspravi se živa, nije hudi San
poslušan a skroman, u rukama alem, kao Znak
zanijeme mi usne, kad sjedneš ti na koljena
ljubim te.. i trebam,.. tako mi Vremena.
….
tvoje oči ,… kao fenjeri, gore
do zore.

[HadiRa]

[HadiRa]

nigdje živih, ničeg, samo glas koji osvaja prostor.



Vedade moj,
čekala sam te. Znaš koliko volim miris knjiga iz tvoje Biblioteke, koju si večeras ponovo zaključao za me.
Ti vrlo dobro znaš da sam tu, čuješ mi dah, dok stojim ispred vrata i mrvim se od nemira i pitanja, kad ćeš mi vec jednom otvoriti i zašto me kažnjavaš.
Nisam ti kazala, ne, ne očekuj nikada od mene, da imam spremnu matematičku jednačinu, za savršenu ljubav i Istinu.
Ne, nije ova droga do mene.
Ti si me naučio da te tražim i znaš da ne mogu da se umirim u ovom svjetlucavom sazviježdju sama, jer ću bez tebe samo nestati kao odraz lika u jezeru, suton kad poljubi vrhove obližnjeg brijega.

Vidi, ne mogu ti obećati, da ćeš me sasvim jednostavno razumjeti, i ovu emociju koju osjećam. Ali, vjeruj, taj osećaj je neobjašnjiv, ne liči mi na ljubav prema bilo čemu. Noćas sam htjela da ti pričam o njemu.
Mislim, da ti jedini znaš, moju namjeru, smisao i Cijenu krajnjeg ishodišta, za koje trošim i nesebično rasipam Srce, u traganju.

[sve na kvadrat]

Nikada se nismo plašili oka uhode, niti smo osjećali grižnju savjesti, jer duša očišćena plamom i okupana suzama uzdiže se iznad onoga što ljudi nazivaju sramom i pokudom, oslobađa se robovanja zakonima i propisima koje je tradicija postavila osjećajima ljudskoga srca, te zastaje uzdignute glave pred prijestoljima...

[HadiRa]

tebi,
nemirne duše
čije lice prelijepo, u treptaju alema sabahom zadrhti
tebi,
kojemu Dah mirisan, iz drugog smijera puše
o, ti, koji me raspolućuješ, izmedju života i smrti.

o, ti,
koji spustaš Velove i razotkrivaš Tajne iz tople majčine utrobe
slikaru strahova mojih, na dlanu što spavaju mi, izliveni iz nutrina
o damije, nagledati se tvojih očiju, iz svemira kao tihe Sobe
ova ja,
nedostojna tvojih izmaglica
nedostojna tvojih usana, sa ukusom slatkog vina.

jutros
zaplela mi prste njezna paučina
jutros
zanijemili i oslijepili su pjesnici.. gusta je postala tišina.

[HadiRa]

o Shems,
ljubav je s tobom sasvim lahka, teče iskreno i u redovima kao knjiga..
osjećam se ponekad kao da pričaš samnom..
ogrneš me Istinom, ispod koje ima mjesta za sve ljude svijeta.

a ja, kao znam, šta ti iskreno zeliš čuti, šta te boli, koliko i koga voliš.
iz samo jedne Kaplje, tog divnog Mora tvoje Ljubavi.
moja si najfinija svila, posvuda si.. i zauvijek te ima
ti jedini znaš
kako riječi mogu boljeti, u grlu i nevinim grudima.

[HadiRa]

i ostavit cu te svim prozirnim usreciteljima zasticenim himbom i obmanom,

oslikanim hinjskim osmijesima da te podsjete sta je prazan bit...

ja bih te i na sudnji dan povela sa sobom, al' se bojim svjedocenja

da cu morat istinu rec

da si u pravednosti iskrenu ljubav skrivao..



ti si

k'o bistra kisna kap.. s neba od Boga spustena

sto je cuvah na dlanu

da ne izmigolji da te zednog ne ostavim,

a ne na milost da te podsjeti...
...............

lijepo sam ti rekla, srce je prepuno oziljaka.

[HadiRa]

nije milo moje, za svačijeg grla, ta fina
svilena prašina
ahh, ti kad bi znao najdraži
kako poželim jako, prestati robovati kipovima
ti, da budeš Melek moj, voljeni sin svim poznatim mudrostima
i insan da bude čovjek, prestane svoju skrivenu biit odbijati
sresti one, koji iskreno liječe i srcem svojim tješe
te da budemo od onih, koji su siromaštvom svojih želja bogati
ljubavi Uzvišene tragaoci i njeni vjerni Prosjaci, što griješe
i kaju se.. i kaju se..i kaju se
ne gledajuci u juče.

sasvim slijepi, dok sa mjeseca osipa se srebro
O, ti, Ademe moj.. tvoje te doziva rebro.