Poeme za boeme :) ...
Moderator: Chloe
-
leticija
- Posts: 793
- Joined: 17/01/2004 00:00
#76
KNJIGE
Opkolile me nocas knjige -
Zure u mene iz svog praha.
Cutljive - ko od strašne brige.
Zbijene - ko od teškog straha.
Ja znam da svaka kao živa
(Mada neima oka, uha!)
Za mene neki govor skriva
U nepomicnoj urni duha.
I sve što gledam u njih dublje
Sve mi se manje mrtvim cine
Te škrinje mraka, tajne zublje.
Jedne me mame, druge plaše -
Neznanim glasom ko iz tmine:
Udji u mrtvo carstvo naše!
Stevan Raickovic
U mojoj glavi stanujes
U mojoj glavi stanujes:tu ti je
Soba i mali balkon s kog puca
Vidik na moje misli najtananije.
Ponekad slusas kako mi zakuca
Srce ko zivi leptir iz kutije.
Ja ti odskrinem vrata:niz basamake
Silazis u vrt za kog niko ne zna.
Na povetarcu lebdis poput slamke.
(dok za to vreme,mozda:neoprezna
Stojis na nekom rubu,ispred zamke…)
Nekad (u mojoj glavi dok bas skaces
U morsku penu,ispod sunca,gola)
Spazim te kako po kisi preskaces
Barice i sva u blatu do pola
Zuris na posao s licem ko da places.
Prolazi dan za danom i sva svota
Vremena tvog se po dva puta zbira:
Pa pola oko moga klupka mota
Vidim sa tvog lica punog mira
Da ne znas kako zivis dva zivota.
U mojoj glavi stanujes i dubis
Crne i bele hodnike za moje
Misli:kako mi bezis il me ljubis?
Van tebe druge misli ne postoje.
Samo dok spavam ti se nekud gubis…..
Stevan Raickovic
Opkolile me nocas knjige -
Zure u mene iz svog praha.
Cutljive - ko od strašne brige.
Zbijene - ko od teškog straha.
Ja znam da svaka kao živa
(Mada neima oka, uha!)
Za mene neki govor skriva
U nepomicnoj urni duha.
I sve što gledam u njih dublje
Sve mi se manje mrtvim cine
Te škrinje mraka, tajne zublje.
Jedne me mame, druge plaše -
Neznanim glasom ko iz tmine:
Udji u mrtvo carstvo naše!
Stevan Raickovic
U mojoj glavi stanujes
U mojoj glavi stanujes:tu ti je
Soba i mali balkon s kog puca
Vidik na moje misli najtananije.
Ponekad slusas kako mi zakuca
Srce ko zivi leptir iz kutije.
Ja ti odskrinem vrata:niz basamake
Silazis u vrt za kog niko ne zna.
Na povetarcu lebdis poput slamke.
(dok za to vreme,mozda:neoprezna
Stojis na nekom rubu,ispred zamke…)
Nekad (u mojoj glavi dok bas skaces
U morsku penu,ispod sunca,gola)
Spazim te kako po kisi preskaces
Barice i sva u blatu do pola
Zuris na posao s licem ko da places.
Prolazi dan za danom i sva svota
Vremena tvog se po dva puta zbira:
Pa pola oko moga klupka mota
Vidim sa tvog lica punog mira
Da ne znas kako zivis dva zivota.
U mojoj glavi stanujes i dubis
Crne i bele hodnike za moje
Misli:kako mi bezis il me ljubis?
Van tebe druge misli ne postoje.
Samo dok spavam ti se nekud gubis…..
Stevan Raickovic
-
ishak
- Posts: 65
- Joined: 25/11/2006 20:43
#78
Posto mi engleski nije jaca strana
, bio bi zahvalan da mi neko prevede ovu pjesmu:Cruel World
Author: Zora Teofilovic
Azra, Azra,
Wake up Azra.
Wake up Azra,
It is time to go.
Go where you must
But hate to do so.
Azra, it hurts me to say,
But you are the way.
Wake up Azra,
You have to go.
Azra, Azra,
You are made of gold,
But the gold, I cannot hold.
Wake up Azra, you must go.
I know Azra,
The world is cruel world.
This world is not yours or mine.
This world is not the one
We want to be.
This world is not
For you or me.
Azra, my little girl,
Your magical power,
Your ocean blues eyes,
Your smile of innocence,
Your body like a bud of rose
Is what will save us all?
It is your sweet innocence Azra,
That our lives depend on.
I know Azra it is not fare.
I know Azra it is too much
For you to bare.
But you see Azra,
I do deeply care.
For I love you more than you
Will ever know.
It is you Azra
That will save us all.
Wake up Azra
For you have to go.
Oh Mother, must I,
Must I really go?
Oh Mother, don’t you know,
I am only five years old.
Oh Mother, can’t you see
My body aches.
Oh Mother, can’t you hear the screams-
The screams of my soul.
Oh Mother, must I really go?
Azra, Azra, my heart aches for you.
Azra I would love to
Instead of you, go.
You see my child
They do not want me.
They say I am too old, and
They want a little girl like you,
In their arms to hold.
Author: Zora Teofilovic
Azra, Azra,
Wake up Azra.
Wake up Azra,
It is time to go.
Go where you must
But hate to do so.
Azra, it hurts me to say,
But you are the way.
Wake up Azra,
You have to go.
Azra, Azra,
You are made of gold,
But the gold, I cannot hold.
Wake up Azra, you must go.
I know Azra,
The world is cruel world.
This world is not yours or mine.
This world is not the one
We want to be.
This world is not
For you or me.
Azra, my little girl,
Your magical power,
Your ocean blues eyes,
Your smile of innocence,
Your body like a bud of rose
Is what will save us all?
It is your sweet innocence Azra,
That our lives depend on.
I know Azra it is not fare.
I know Azra it is too much
For you to bare.
But you see Azra,
I do deeply care.
For I love you more than you
Will ever know.
It is you Azra
That will save us all.
Wake up Azra
For you have to go.
Oh Mother, must I,
Must I really go?
Oh Mother, don’t you know,
I am only five years old.
Oh Mother, can’t you see
My body aches.
Oh Mother, can’t you hear the screams-
The screams of my soul.
Oh Mother, must I really go?
Azra, Azra, my heart aches for you.
Azra I would love to
Instead of you, go.
You see my child
They do not want me.
They say I am too old, and
They want a little girl like you,
In their arms to hold.
-
ishak
- Posts: 65
- Joined: 25/11/2006 20:43
#79
POZIV
Ne zanima me od čega živiš.
Želim znati za čim žudiš
i imaš li hrabrosti snivati
o ispunjenju želja srca svoga.
Ne zanima me koliko ti je godina.
Želim znati jesi li spreman riskirati
da ispadneš budala zbog ljubavi,
zbog svojih snova,
zbog ove pustolovine koju nazivamo životom.
Ne zanima me koji planeti djeluju na tvoj mjesec.
Želim znati jesi li stigao do središta vlastite boli,
jesu li te životna razočaranja otvorila
ili si se skutrio i zatvorio od straha
da ponovno ne osjetiš bol.
Želim znati jesi li u stanju trpjeti bol,
moju ili svoju,
a da je pritom ne moraš skrivati
ili ublažavati
ili izbrisati.
Želim znati znaš li se radovati,
zbog mene ili sebe,
i možeš li divlje zaplesati
i pustiti da te ekstaza preplavi sve do vrškova prstiju,
a da nas pritom ne upozoravaš neka budemo pažljivi,
realni,
svjesni ljudskih ograničenja.
Ne zanima me je li priča koju mi pričaš istinita.
Želim znati jesi li spreman razočarati drugoga
kako bi bio iskren prema sebi;
jesi li spreman podnijeti optužbe za izdaju,
a pritom ne iznevjeriti sebe;
možeš li biti izdajica
i samim time vrijedan povjerenja.
Želim znati jesi li u stanju vidjeti ljepotu,
pa i ako nije lijepa,
svakoga dana,
i možeš li svoj život nadahnjivati njezinom prisutnošću.
Želim znati jesi li dovoljno snažan
da živiš s neuspjehom,
svojim i mojim,
i da svejedno stojiš na rubu jezera
i ushićeno vičeš prema srebrnom punom mjesecu;
- To!
Ne zanima me gdje živiš
i koliko novaca imaš.
Želim znati jesi li sposoban ustati,
nakon noći ispunjene tugom i očajom,
umoran i do kostiju izubijan,
i učiniti sve što je potrebno
kako bi nahranio svoju djecu.
Ne zanima me koga poznaješ
i kako si dospio ovamo.
Želim znati hoćeš li i dalje sa mnom stajati u žaru vatre
i ne posustajati.
Ne zanima me gdje si
ili što si
ili s kim si studirao.
Želim znati sto te u tebi samom gura naprijed
u trenucima kad se sve ostalo ruši.
Želim znati možeš li biti sam sa sobom
i voliš li uistinu osobu koja jesi
u trenucima praznine.
Oriah Mountain Dreamer
__________________
Ne zanima me od čega živiš.
Želim znati za čim žudiš
i imaš li hrabrosti snivati
o ispunjenju želja srca svoga.
Ne zanima me koliko ti je godina.
Želim znati jesi li spreman riskirati
da ispadneš budala zbog ljubavi,
zbog svojih snova,
zbog ove pustolovine koju nazivamo životom.
Ne zanima me koji planeti djeluju na tvoj mjesec.
Želim znati jesi li stigao do središta vlastite boli,
jesu li te životna razočaranja otvorila
ili si se skutrio i zatvorio od straha
da ponovno ne osjetiš bol.
Želim znati jesi li u stanju trpjeti bol,
moju ili svoju,
a da je pritom ne moraš skrivati
ili ublažavati
ili izbrisati.
Želim znati znaš li se radovati,
zbog mene ili sebe,
i možeš li divlje zaplesati
i pustiti da te ekstaza preplavi sve do vrškova prstiju,
a da nas pritom ne upozoravaš neka budemo pažljivi,
realni,
svjesni ljudskih ograničenja.
Ne zanima me je li priča koju mi pričaš istinita.
Želim znati jesi li spreman razočarati drugoga
kako bi bio iskren prema sebi;
jesi li spreman podnijeti optužbe za izdaju,
a pritom ne iznevjeriti sebe;
možeš li biti izdajica
i samim time vrijedan povjerenja.
Želim znati jesi li u stanju vidjeti ljepotu,
pa i ako nije lijepa,
svakoga dana,
i možeš li svoj život nadahnjivati njezinom prisutnošću.
Želim znati jesi li dovoljno snažan
da živiš s neuspjehom,
svojim i mojim,
i da svejedno stojiš na rubu jezera
i ushićeno vičeš prema srebrnom punom mjesecu;
- To!
Ne zanima me gdje živiš
i koliko novaca imaš.
Želim znati jesi li sposoban ustati,
nakon noći ispunjene tugom i očajom,
umoran i do kostiju izubijan,
i učiniti sve što je potrebno
kako bi nahranio svoju djecu.
Ne zanima me koga poznaješ
i kako si dospio ovamo.
Želim znati hoćeš li i dalje sa mnom stajati u žaru vatre
i ne posustajati.
Ne zanima me gdje si
ili što si
ili s kim si studirao.
Želim znati sto te u tebi samom gura naprijed
u trenucima kad se sve ostalo ruši.
Želim znati možeš li biti sam sa sobom
i voliš li uistinu osobu koja jesi
u trenucima praznine.
Oriah Mountain Dreamer
__________________
- StLouis
- Posts: 2969
- Joined: 07/03/2004 00:00
- Location: USA
#80
Your Eyes Say Stay
How kinda farewell is this, what kinda goodbye
your eyes saying stay, your lips saying go
your look key, your eyes lock
your hands say open, your lips say go
Seperation is river with no turn back
Loneliness is a ruined deserted city
who knows how many love turned to ash like that
your tears say stay, your lips go
If i go, wont turn back
If i stay, will be beaten to my heart
I couldnt understand you, will go mad
your eyes say stay, your lips say go
our pictures are taken over walls?
our names become strangers?
how about our crazy nights?
memories say stay, your lips say go
this novel, too, maybe ends soon
what loves ruined from pride and coyness
Again melodies cry from the Hejaz
Songs say stay, your lips say go
Ahmet Selçuk İlkan
How kinda farewell is this, what kinda goodbye
your eyes saying stay, your lips saying go
your look key, your eyes lock
your hands say open, your lips say go
Seperation is river with no turn back
Loneliness is a ruined deserted city
who knows how many love turned to ash like that
your tears say stay, your lips go
If i go, wont turn back
If i stay, will be beaten to my heart
I couldnt understand you, will go mad
your eyes say stay, your lips say go
our pictures are taken over walls?
our names become strangers?
how about our crazy nights?
memories say stay, your lips say go
this novel, too, maybe ends soon
what loves ruined from pride and coyness
Again melodies cry from the Hejaz
Songs say stay, your lips say go
Ahmet Selçuk İlkan
- lilia
- Posts: 47
- Joined: 22/08/2007 21:33
#81
Enes Kišević - Izmedju dva krika
Čovjek sam, i ništa ne znam
Možda bih ti više mogao reći
Da sam svijetlo što se gnijezdi
U očima tvojim,
Jer da sam jelen, i jesen u planini,
Zbog tebe bih sišao među ljude,
Zbog tebe bih poželio imati ovo tijelo
Koje sve manje nosim kao teret.
Dobro je što nisam niknuo
U nekom poljupcu prije,
Ili poslije tvoga daha.
Dobro je što sam se zadesio
U istom svijetu sa tobom.
Ovaj kratki izlet na zemlji
U meni već prerasta
U jedno sveopće viđenje s tobom.
Ma gdje bila na svijetu
Dobro je znati da jesi.
Krikom me moja roditeljka
U tebi donijela,
I krikom ću nebo prepoloviti
Kad se budem otkidao od očiju tvojih.
Čovjek sam, i ništa ne znam
Možda bih ti više mogao reći
Da sam svijetlo što se gnijezdi
U očima tvojim,
Jer da sam jelen, i jesen u planini,
Zbog tebe bih sišao među ljude,
Zbog tebe bih poželio imati ovo tijelo
Koje sve manje nosim kao teret.
Dobro je što nisam niknuo
U nekom poljupcu prije,
Ili poslije tvoga daha.
Dobro je što sam se zadesio
U istom svijetu sa tobom.
Ovaj kratki izlet na zemlji
U meni već prerasta
U jedno sveopće viđenje s tobom.
Ma gdje bila na svijetu
Dobro je znati da jesi.
Krikom me moja roditeljka
U tebi donijela,
I krikom ću nebo prepoloviti
Kad se budem otkidao od očiju tvojih.
- StLouis
- Posts: 2969
- Joined: 07/03/2004 00:00
- Location: USA
#82
Kisevic. Prekrasno!lilia wrote:Enes Kišević - Izmedju dva krika
Čovjek sam, i ništa ne znam
Možda bih ti više mogao reći
Da sam svijetlo što se gnijezdi
U očima tvojim,
Jer da sam jelen, i jesen u planini,
Zbog tebe bih sišao među ljude,
Zbog tebe bih poželio imati ovo tijelo
Koje sve manje nosim kao teret.
Dobro je što nisam niknuo
U nekom poljupcu prije,
Ili poslije tvoga daha.
Dobro je što sam se zadesio
U istom svijetu sa tobom.
Ovaj kratki izlet na zemlji
U meni već prerasta
U jedno sveopće viđenje s tobom.
Ma gdje bila na svijetu
Dobro je znati da jesi.
Krikom me moja roditeljka
U tebi donijela,
I krikom ću nebo prepoloviti
Kad se budem otkidao od očiju tvojih.
- lilia
- Posts: 47
- Joined: 22/08/2007 21:33
#83
Mika Antić - Malilini
Mora biti da sam pošašavio
- načisto.
Zar ne vidiš da si lepa,
Malilini,
da si lepa kao ptica
od šarenog perja.
Nemam dukat da te kupim.
Nemam braću da te otmem.
Nemam majku da te uvračamo.
Da odem u vojsku
dve-tri godine,
rano mi je za vojsku,
a i šta ću bez tebe.
Da idem po vašarima,
Da sviram po birtijama,
da kupujem perje,
da se kockam, pa da zaradim,
- udaćes se za nekog
dok se vratim, nesrećo.
Beži mi sa mojih očiju.
Mora biti da sam pošašavio
- načisto.
Nisi ti ni lepa,
Malilini.
nisi ti ni kao ptica
od šarenog perja.
Ima takvih u ciganskom rodu
i jos lepših - barem hiljadu.
Da te kupim za dukat,
da ga odmah potrošiš.
Šta će meni braća,
pa da se u tebe zaljube.
Da je živa moja mati,
ti bi u nju pogledala
urokljivim očima,
i ***** bi moju pretvorila
u vrbu.
A možda i ne bi,
Malilini.
Eto šta ja govorim.
Teško meni: lud sam!
Zar ne vidiš da si lepa,
Malilini,
da si lepa kao ptica
od šarenog perja - priznajem!
Nemoj da me kljuješ
u to moje grlo
sa tim lepim očima.
Ne mogu da dišem
od tebe.
U nosu mi duša,
nesrećo.
Ja žvaćem tvoju kosu.
Ti žvaćeš moju krv.
Ja žvaćem tvoje ruke.
Ti žvaćeš moje srce.
Ja žvaćem tvoju crvenu maramu.
Ti žvaćeš moj nikakvi život.
I moju nikakvu sudbinu.
Tako si me dovela u nešto
glupavo
pa govorim,
a ne znam šta govorim.
Pa osećam,
a ne znam šta osećam.
Pa ja plačem
i ne plačem ujedno.
Sad moram da idem
da probam da nađem
neki drugi život
i drukčiju sudbinu.
Idem u vojnike.
baš me briga za tebe.
Idem odmah sutra
da budem oficir.
Baš je meni
život lep.
Otkud da je nikakav.
Nakriviću kapu preko uveta.
Četa mirno!
Četa napred marš!
Eto vidiš šta govorim.
sve - koješta.
šalim se.
Oprosti.
Mora biti da sam pošašavio
- načisto.

Mora biti da sam pošašavio
- načisto.
Zar ne vidiš da si lepa,
Malilini,
da si lepa kao ptica
od šarenog perja.
Nemam dukat da te kupim.
Nemam braću da te otmem.
Nemam majku da te uvračamo.
Da odem u vojsku
dve-tri godine,
rano mi je za vojsku,
a i šta ću bez tebe.
Da idem po vašarima,
Da sviram po birtijama,
da kupujem perje,
da se kockam, pa da zaradim,
- udaćes se za nekog
dok se vratim, nesrećo.
Beži mi sa mojih očiju.
Mora biti da sam pošašavio
- načisto.
Nisi ti ni lepa,
Malilini.
nisi ti ni kao ptica
od šarenog perja.
Ima takvih u ciganskom rodu
i jos lepših - barem hiljadu.
Da te kupim za dukat,
da ga odmah potrošiš.
Šta će meni braća,
pa da se u tebe zaljube.
Da je živa moja mati,
ti bi u nju pogledala
urokljivim očima,
i ***** bi moju pretvorila
u vrbu.
A možda i ne bi,
Malilini.
Eto šta ja govorim.
Teško meni: lud sam!
Zar ne vidiš da si lepa,
Malilini,
da si lepa kao ptica
od šarenog perja - priznajem!
Nemoj da me kljuješ
u to moje grlo
sa tim lepim očima.
Ne mogu da dišem
od tebe.
U nosu mi duša,
nesrećo.
Ja žvaćem tvoju kosu.
Ti žvaćeš moju krv.
Ja žvaćem tvoje ruke.
Ti žvaćeš moje srce.
Ja žvaćem tvoju crvenu maramu.
Ti žvaćeš moj nikakvi život.
I moju nikakvu sudbinu.
Tako si me dovela u nešto
glupavo
pa govorim,
a ne znam šta govorim.
Pa osećam,
a ne znam šta osećam.
Pa ja plačem
i ne plačem ujedno.
Sad moram da idem
da probam da nađem
neki drugi život
i drukčiju sudbinu.
Idem u vojnike.
baš me briga za tebe.
Idem odmah sutra
da budem oficir.
Baš je meni
život lep.
Otkud da je nikakav.
Nakriviću kapu preko uveta.
Četa mirno!
Četa napred marš!
Eto vidiš šta govorim.
sve - koješta.
šalim se.
Oprosti.
Mora biti da sam pošašavio
- načisto.
-
FFK as Lucy01
- Posts: 3336
- Joined: 20/04/2005 17:57
- Location: USA
#84
Looking For Your Face-by Rumi
From the beginning of my life
I have been looking for your face
but today I have seen it
Today I have seen
the charm, the beauty,
the unfathomable grace
of the face
that I was looking for
Today I have found you
and those who laughed
and scorned me yesterday
are sorry that they were not looking
as I did
I am bewildered by the magnificence
of your beauty
and wish to see you
with a hundred eyes
My heart has burned with passion
and has searched forever
for this wondrous beauty
that I now behold
I am ashamed
to call this love human
and afraid of God
to call it divine
Your fragrant breath
like the morning breeze
has come to the stillness of the garden
You have breathed new life into me
I have become your sunshine
and also your shadow
My soul is screaming in ecstasy
Every fiber of my being
is in love with you
Your effulgence
has lit a fire in my heart
for me
the earth and sky
My arrow of love
has arrived at the target
I am in the house of mercy
and my heart
is a place of prayer
The World’s Most Beautiful-by Muhammad Edwan Shaharir
I’d give anything to see the sun set on the horizon,
I’d do anything to gaze at a full moon in the night sky;
Even a rainbow would make me smile,
And I’d love to swim in crystal clear waters
Of an untouched sea;
Sometimes I’ll see a shooting star,
And try to gaze from afar,
All the diamonds in the night sky;
The mist on the mountains is breathtaking,
As is walking in rainforest;
To see cascading waterfalls I’d do anything for,
As to stand on the highest peak in the world,
And look at the sights below;
I’d love to soar on wings above the clouds,
Across the bluest skies;
I’d do anything to see
All the beautiful things in the world,
Like a red rose blooming in the Sahara,
Like a river twisting through a dusty land,
All the beautiful things in the world;
But I also know I am looking at
The world’s most beautiful creation,
Every time you smile,
And every time I look into your eyes.
From the beginning of my life
I have been looking for your face
but today I have seen it
Today I have seen
the charm, the beauty,
the unfathomable grace
of the face
that I was looking for
Today I have found you
and those who laughed
and scorned me yesterday
are sorry that they were not looking
as I did
I am bewildered by the magnificence
of your beauty
and wish to see you
with a hundred eyes
My heart has burned with passion
and has searched forever
for this wondrous beauty
that I now behold
I am ashamed
to call this love human
and afraid of God
to call it divine
Your fragrant breath
like the morning breeze
has come to the stillness of the garden
You have breathed new life into me
I have become your sunshine
and also your shadow
My soul is screaming in ecstasy
Every fiber of my being
is in love with you
Your effulgence
has lit a fire in my heart
for me
the earth and sky
My arrow of love
has arrived at the target
I am in the house of mercy
and my heart
is a place of prayer
The World’s Most Beautiful-by Muhammad Edwan Shaharir
I’d give anything to see the sun set on the horizon,
I’d do anything to gaze at a full moon in the night sky;
Even a rainbow would make me smile,
And I’d love to swim in crystal clear waters
Of an untouched sea;
Sometimes I’ll see a shooting star,
And try to gaze from afar,
All the diamonds in the night sky;
The mist on the mountains is breathtaking,
As is walking in rainforest;
To see cascading waterfalls I’d do anything for,
As to stand on the highest peak in the world,
And look at the sights below;
I’d love to soar on wings above the clouds,
Across the bluest skies;
I’d do anything to see
All the beautiful things in the world,
Like a red rose blooming in the Sahara,
Like a river twisting through a dusty land,
All the beautiful things in the world;
But I also know I am looking at
The world’s most beautiful creation,
Every time you smile,
And every time I look into your eyes.
-
Sarafcina
- Posts: 2258
- Joined: 19/09/2005 00:59
#85
ljudi... ima li iko pjesmu . ne znam naslov.. autor bi mogo biti Ljubivoje Rsumovic
a znam samo da ima stihove
...
kad imam koga ja nemam gdje
kad imam gdje ja nemam koga
...
a posto se svi ovdje tako fino druze uz poeziju... evo i od mene jedna... ozbiljna
So You Want To Be A Writer
if it doesn't come bursting out of you
in spite of everything,
don't do it.
unless it comes unasked out of your
heart and your mind and your mouth
and your gut,
don't do it.
if you have to sit for hours
staring at your computer screen
or hunched over your
typewriter
searching for words,
don't do it.
if you're doing it for money or
fame,
don't do it.
if you're doing it because you want
women in your bed,
don't do it.
if you have to sit there and
rewrite it again and again,
don't do it.
if it's hard work just thinking about doing it,
don't do it.
if you're trying to write like somebody
else,
forget about it.
if you have to wait for it to roar out of
you,
then wait patiently.
if it never does roar out of you,
do something else.
if you first have to read it to your wife
or your girlfriend or your boyfriend
or your parents or to anybody at all,
you're not ready.
don't be like so many writers,
don't be like so many thousands of
people who call themselves writers,
don't be dull and boring and
pretentious, don't be consumed with self-
love.
the libraries of the world have
yawned themselves to
sleep
over your kind.
don't add to that.
don't do it.
unless it comes out of
your soul like a rocket,
unless being still would
drive you to madness or
suicide or murder,
don't do it.
unless the sun inside you is
burning your gut,
don't do it.
when it is truly time,
and if you have been chosen,
it will do it by
itself and it will keep on doing it
until you die or it dies in you.
there is no other way.
and there never was.
a znam samo da ima stihove
...
kad imam koga ja nemam gdje
kad imam gdje ja nemam koga
...
a posto se svi ovdje tako fino druze uz poeziju... evo i od mene jedna... ozbiljna
So You Want To Be A Writer
if it doesn't come bursting out of you
in spite of everything,
don't do it.
unless it comes unasked out of your
heart and your mind and your mouth
and your gut,
don't do it.
if you have to sit for hours
staring at your computer screen
or hunched over your
typewriter
searching for words,
don't do it.
if you're doing it for money or
fame,
don't do it.
if you're doing it because you want
women in your bed,
don't do it.
if you have to sit there and
rewrite it again and again,
don't do it.
if it's hard work just thinking about doing it,
don't do it.
if you're trying to write like somebody
else,
forget about it.
if you have to wait for it to roar out of
you,
then wait patiently.
if it never does roar out of you,
do something else.
if you first have to read it to your wife
or your girlfriend or your boyfriend
or your parents or to anybody at all,
you're not ready.
don't be like so many writers,
don't be like so many thousands of
people who call themselves writers,
don't be dull and boring and
pretentious, don't be consumed with self-
love.
the libraries of the world have
yawned themselves to
sleep
over your kind.
don't add to that.
don't do it.
unless it comes out of
your soul like a rocket,
unless being still would
drive you to madness or
suicide or murder,
don't do it.
unless the sun inside you is
burning your gut,
don't do it.
when it is truly time,
and if you have been chosen,
it will do it by
itself and it will keep on doing it
until you die or it dies in you.
there is no other way.
and there never was.
-
FFK as Lucy01
- Posts: 3336
- Joined: 20/04/2005 17:57
- Location: USA
#86
Evermore-by Desperado
wait
just a moment in time
freeze
the movie in your mind
put aside the whispers
filter out the doubt
look into my eyes
ignore the muted shout
don't you wish to melt away?
into the golden sun?
don't you want to whisk away,
and have a little fun?
aren't you sick of pain
and fear inside your life
all I know inside of me
I want you as my wife
I'm tired of the race
I'm ill with blank disgrace
I want the world to leave us be
I want the world to set us free
take my hand and smile
you can let those tears fall
I'll make it worth your while
and always give it all
through good and bad I'll love you
through thick and thin I'll stay
from the blinking of the sun
to the fading of the day
and in the night I'll hold you
until the sun appears
I'll take away your sorrows,
and cast away your fears
so let our love combine us
and let our spirits soar
just take my hand within you
and I'll love you evermore...
wait
just a moment in time
freeze
the movie in your mind
put aside the whispers
filter out the doubt
look into my eyes
ignore the muted shout
don't you wish to melt away?
into the golden sun?
don't you want to whisk away,
and have a little fun?
aren't you sick of pain
and fear inside your life
all I know inside of me
I want you as my wife
I'm tired of the race
I'm ill with blank disgrace
I want the world to leave us be
I want the world to set us free
take my hand and smile
you can let those tears fall
I'll make it worth your while
and always give it all
through good and bad I'll love you
through thick and thin I'll stay
from the blinking of the sun
to the fading of the day
and in the night I'll hold you
until the sun appears
I'll take away your sorrows,
and cast away your fears
so let our love combine us
and let our spirits soar
just take my hand within you
and I'll love you evermore...
- lilia
- Posts: 47
- Joined: 22/08/2007 21:33
#87
Mreza - Miroslav Antic
vredi li se upuštati u tumačenja stvari kojima
nismo u stanju da sagledamo obim?
milijarde su godina potrebne da se vratimo
u dubine strpljena.
jer ogromna je starost
tog svojevrsnog čuda koje se zove: nas dvoje.
u tami prastare prošlosti, baš kao i sad,
ovako, spusti mi polako glavu na neko
bivše rame, i zagledaj se pažljivo u plave
barice neba.
da se ti nisi rodila, neko bi morao biti voljen
na ovom mestu. da se ja nisam rodio,
neko bi umesto mene bio tu da te voli.
drugi bi primili poruku i drugi bi produžili to
što se zove beskrajno.
veruj mi, prva ljubavi, nemoguće je voleti
prvi put u ovoj večnosti.
II
neko vreme sam mislio da imam ogromnu
moć nad dušom večernjih voda. otkrio
sam to slučajno.
ništa ne činim silom. ništa ne činim namerno.
ni naučeno napamet. niti umem da
predvidjam.
jer ja budućnost ne slutim. to ona mene
naslućuje kao daleko proricanje.
jednog je jutra voda postala u jezeru nestvarna,
mekša od želatina.
i ja sam, nadnesen nad nju, umesto moga
lika video nešto čudno: lice jedne
devojčice.
bio sam prvo uznemiren, pa zbunjen i smeten,
pa uplašen, kad je ta slika počela uporno da se ponavlja.
napustio sam jezero i zašao u brda.
ništa se nije izmenilo.
lik se i dalje javljao.
III
ubrzo sam razumeo da nema smisla bežati.
ne prati ona mene, već ja idem za njom.
nadnesem li se nad lokve, bunare ili potoke,
već je čekala tamo.
danima sam se mučio da je noktima oljuštim
sa površine talasa. i nije mi uspevalo.
onda sam pokušavao da je dotaknem usnama
i na prevaru posrčem. i skoro sam
se udavio.
skakao sam u nju. i gnjurao se uzalud. pleo
sam mreže od trave, vrše od grabovih mladica i zabacivao udice.
gadjao sam je kamenjem, a kamenje se vraćalo
i tuklo me po licu.
i ma koliko se trudio da je odatle izvadim,
uvek bi na dlanu ostao njen izgužvani
osmeh, mokar kao celofan, i curio mi
kroz prste.
a lik je u vodi bio i dalje jasan i netaknut.
--------------------------------------------------------------------------------
XIX
veruj mi, poslednja ljubavi, nemoguće je voleti
poslednji put u večnosti...
vredi li se upuštati u tumačenja stvari kojima
nismo u stanju da sagledamo obim?
milijarde su godina potrebne da se vratimo
u dubine strpljena.
jer ogromna je starost
tog svojevrsnog čuda koje se zove: nas dvoje.
u tami prastare prošlosti, baš kao i sad,
ovako, spusti mi polako glavu na neko
bivše rame, i zagledaj se pažljivo u plave
barice neba.
da se ti nisi rodila, neko bi morao biti voljen
na ovom mestu. da se ja nisam rodio,
neko bi umesto mene bio tu da te voli.
drugi bi primili poruku i drugi bi produžili to
što se zove beskrajno.
veruj mi, prva ljubavi, nemoguće je voleti
prvi put u ovoj večnosti.
II
neko vreme sam mislio da imam ogromnu
moć nad dušom večernjih voda. otkrio
sam to slučajno.
ništa ne činim silom. ništa ne činim namerno.
ni naučeno napamet. niti umem da
predvidjam.
jer ja budućnost ne slutim. to ona mene
naslućuje kao daleko proricanje.
jednog je jutra voda postala u jezeru nestvarna,
mekša od želatina.
i ja sam, nadnesen nad nju, umesto moga
lika video nešto čudno: lice jedne
devojčice.
bio sam prvo uznemiren, pa zbunjen i smeten,
pa uplašen, kad je ta slika počela uporno da se ponavlja.
napustio sam jezero i zašao u brda.
ništa se nije izmenilo.
lik se i dalje javljao.
III
ubrzo sam razumeo da nema smisla bežati.
ne prati ona mene, već ja idem za njom.
nadnesem li se nad lokve, bunare ili potoke,
već je čekala tamo.
danima sam se mučio da je noktima oljuštim
sa površine talasa. i nije mi uspevalo.
onda sam pokušavao da je dotaknem usnama
i na prevaru posrčem. i skoro sam
se udavio.
skakao sam u nju. i gnjurao se uzalud. pleo
sam mreže od trave, vrše od grabovih mladica i zabacivao udice.
gadjao sam je kamenjem, a kamenje se vraćalo
i tuklo me po licu.
i ma koliko se trudio da je odatle izvadim,
uvek bi na dlanu ostao njen izgužvani
osmeh, mokar kao celofan, i curio mi
kroz prste.
a lik je u vodi bio i dalje jasan i netaknut.
--------------------------------------------------------------------------------
XIX
veruj mi, poslednja ljubavi, nemoguće je voleti
poslednji put u večnosti...
- lilia
- Posts: 47
- Joined: 22/08/2007 21:33
#88
Zaboravi - Rade Serbedzija
Ako me sretnes negdje u gradovima stranim,
Po kojima se muvam u posljednje vrijeme,
Sretni me,
Kao da me sreces prvi put.
Nismo li se mi vec negdje vidjeli,
Kazi... i zaboravi.
Zaboravi dane koje smo nekada zajedno...,
I noci zaboravi...
Gradove kojima smo mijenjali imena,
I ucrtavali u karte samo nama dostupne...
Onaj hlad pod maslinama u nasoj uvali,
uvali mirnih voda.
Otok nas i ime broda pjesnika
koji nas je tamo nosio...
Zaboravi da si ikada rekla da me volis,
I kako se nikada, nikada, necemo rastati.
Treba zaboraviti naslove knjiga
Koje smo zajedno citali,
Filmove koje smo gledali,
Hemfri Bogarta i Kazablanku,
Narocito zaboravi.
Ulicu divljih kestenova s pocetka Tuskanca,
I onaj nas poljubac na kisi
Za koga bi znala reci:
"Nikada necu zaboraviti".
Molim te zaboravi...
I kada ti kazem da zaboravis,
Kazem ti to zato sto te volim
Kazem ti to bez gorcine,
Otvori oci ljubavi,
Nasim gradom prosli su tenkovi.
Odnijeli su sobom sve sto smo bili,
Znali..., imali...
Zato... Zaboravi.
Cemu sjecanja...?
Pogledaj kako tresnja u tvome vrtu,
Iznova cvjeta svakoga proljeca.
Nasmijesi se jutru koje dolazi,
Zagrli bjelinu novih dana
i zaboravi.
Kasno je vec dragana, hocu da kazem,
zreli smo ljudi,
To jest, nismo vise djeca
I znam da nije lako,
I znam da mozda i boli, ...ali pokusaj,
Molim te,.. pokusaj... zaboravi!
I ako me sretnes negdje u gradovima stranim,
Po kojima se muvam u posljednje vrijeme,
Sretni me, kao da me sreces prvi put;
Nismo li se mi vec negdje vidjeli,
Kazi... i zaboravi.
Ako me sretnes negdje u gradovima stranim,
Po kojima se muvam u posljednje vrijeme,
Sretni me,
Kao da me sreces prvi put.
Nismo li se mi vec negdje vidjeli,
Kazi... i zaboravi.
Zaboravi dane koje smo nekada zajedno...,
I noci zaboravi...
Gradove kojima smo mijenjali imena,
I ucrtavali u karte samo nama dostupne...
Onaj hlad pod maslinama u nasoj uvali,
uvali mirnih voda.
Otok nas i ime broda pjesnika
koji nas je tamo nosio...
Zaboravi da si ikada rekla da me volis,
I kako se nikada, nikada, necemo rastati.
Treba zaboraviti naslove knjiga
Koje smo zajedno citali,
Filmove koje smo gledali,
Hemfri Bogarta i Kazablanku,
Narocito zaboravi.
Ulicu divljih kestenova s pocetka Tuskanca,
I onaj nas poljubac na kisi
Za koga bi znala reci:
"Nikada necu zaboraviti".
Molim te zaboravi...
I kada ti kazem da zaboravis,
Kazem ti to zato sto te volim
Kazem ti to bez gorcine,
Otvori oci ljubavi,
Nasim gradom prosli su tenkovi.
Odnijeli su sobom sve sto smo bili,
Znali..., imali...
Zato... Zaboravi.
Cemu sjecanja...?
Pogledaj kako tresnja u tvome vrtu,
Iznova cvjeta svakoga proljeca.
Nasmijesi se jutru koje dolazi,
Zagrli bjelinu novih dana
i zaboravi.
Kasno je vec dragana, hocu da kazem,
zreli smo ljudi,
To jest, nismo vise djeca
I znam da nije lako,
I znam da mozda i boli, ...ali pokusaj,
Molim te,.. pokusaj... zaboravi!
I ako me sretnes negdje u gradovima stranim,
Po kojima se muvam u posljednje vrijeme,
Sretni me, kao da me sreces prvi put;
Nismo li se mi vec negdje vidjeli,
Kazi... i zaboravi.
-
leticija
- Posts: 793
- Joined: 17/01/2004 00:00
#89
ČEKAJ ME
Čekaj me i ja ću sigurno doći
samo me čekaj dugo
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom
Čekaj i kada vrućine zapeku
i kada mećava briše
čekaj i kada druge niko
ne bude čekao više
Čekaj i kada pisma prestanu
stizati izdaleka
Čekaj i kada čekanje dojadi
svakom koji čeka
Čekaj me i ja ću sigurno doći
Ne slušaj kada ti kažu
kako je vrijeme da zaboraviš
i da te nade lažu
Neka povjeruju sin i mati
da više ne postojim
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji
i gorko vino za moju dušu
nek piju kod ognjišta
Čekaj. I nemoj sjesti snjima
i nemoj piti ništa
Čekaj me i ja ću sigurno doći
sve smrti me ubiti neće
Nek rekne ko me čekao nije:
Taj je imao sreće!
Ko čekati ne zna, taj neće shvatiti
niti će znati drugi
da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim
Nas dvoje samo znat ćemo kako
preživjeh vatru kletu
naprosto, ti si čekati znala
kao niko na svijetu
Stihovi, Simonov
Čekaj me i ja ću sigurno doći
samo me čekaj dugo
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom
Čekaj i kada vrućine zapeku
i kada mećava briše
čekaj i kada druge niko
ne bude čekao više
Čekaj i kada pisma prestanu
stizati izdaleka
Čekaj i kada čekanje dojadi
svakom koji čeka
Čekaj me i ja ću sigurno doći
Ne slušaj kada ti kažu
kako je vrijeme da zaboraviš
i da te nade lažu
Neka povjeruju sin i mati
da više ne postojim
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji
i gorko vino za moju dušu
nek piju kod ognjišta
Čekaj. I nemoj sjesti snjima
i nemoj piti ništa
Čekaj me i ja ću sigurno doći
sve smrti me ubiti neće
Nek rekne ko me čekao nije:
Taj je imao sreće!
Ko čekati ne zna, taj neće shvatiti
niti će znati drugi
da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim
Nas dvoje samo znat ćemo kako
preživjeh vatru kletu
naprosto, ti si čekati znala
kao niko na svijetu
Stihovi, Simonov
- StLouis
- Posts: 2969
- Joined: 07/03/2004 00:00
- Location: USA
#90
Čemu ta jedina suza?
Samo mi pogledu smeta.
U mom je ostala oku
Od starijeh, prošlijeh ljeta.
Mnoge joj sestrice sjajne
Tako zginuše redom.
Zginuše u noć i vjetar
S radosti mojom i bijedom.
Zginuše kao i magla
I plave zvijezdice tako,
Uz koje sam radosno pjevo,
Uz koje sam jadovno plako.
I ljubav, ah, tako moju
Vjetar je sobom uz'o!
Daj se i ti rasplini,
Stara, samotna suzo!
Heinrich Heine
Samo mi pogledu smeta.
U mom je ostala oku
Od starijeh, prošlijeh ljeta.
Mnoge joj sestrice sjajne
Tako zginuše redom.
Zginuše u noć i vjetar
S radosti mojom i bijedom.
Zginuše kao i magla
I plave zvijezdice tako,
Uz koje sam radosno pjevo,
Uz koje sam jadovno plako.
I ljubav, ah, tako moju
Vjetar je sobom uz'o!
Daj se i ti rasplini,
Stara, samotna suzo!
Heinrich Heine
-
Leonid Breznjev
- Posts: 5302
- Joined: 04/11/2006 03:32
- Location: Kamenskoje
#91
Nocas je ulicama nasega grada
Prolazila kocija bijela,
I bijela mecava vije
Mutan dan...
Do u tajne sobe nase stare ljubavi
Trpim svoje i tudje sto me bije,
I mrzlo mi je u srcu...
Ne treba rakije - ne grije!
Za tebe ljubavi govorim ove rijeci.
Za tebe koju nosim u mozgu,
Kao uzarenu kuglu djetinjstva,
Kao ranu koju sam bolovao toliko puta.
Za tebe koja si dio mene
Duboko ukopana skoljka u kamenu.
Miris borovine zauvijek zaboden u krv moju prokletu.
Za tebe, zbog tebe, zbog sebe.
Predlazem da saberemo nase siromastvo
U dodir koji lijeci nasa srca,
U koja je rdja pala sa bijelom igrom u samoci.
Moj kriz placa racun ove noci.
Ne kuni me imenom na koje je moja krv postala imuna
Oguli narandzu, operi lice.
Otvori se utjeho
Zagrli me jako
I probudi se
Ne budim te tek tako.
Za tebe ljubavi govorim ovu pjesmu,
Za tebe koja si dio mene
Duboko ukopana skoljka u kamenu,
Za tebe sto u toplim rukama nosis ruze nijeme,
I prosipas ih u suhu fontanu.
Za tebe, zbog tebe, zbog Prevera,
Zbog svih pjesnika ljubavnih stihova,
I uprkos njima...
Ne budim te tek tako.
Otvori oci ljubavi i pogledaj kroz prozor
Vani su zasijale gorcine,
Tumaraju pomrcine i studen
I bijela mecava u gradu vije
Mutan dan...
Pa i srce je pocelo sumjeti: "Divljak - ovdje je kvar!"
Ne treba rakije - ne grije.
Dok bije u njedrima dobro nam je.
Gledaj!
Nemoj da ti trazim oci
Primakni se blize...jos blize
Zagrli me ljubavi, zagrli me jako,
probudi se Dragana,
Ne budim te tek tako...
Prolazila kocija bijela,
I bijela mecava vije
Mutan dan...
Do u tajne sobe nase stare ljubavi
Trpim svoje i tudje sto me bije,
I mrzlo mi je u srcu...
Ne treba rakije - ne grije!
Za tebe ljubavi govorim ove rijeci.
Za tebe koju nosim u mozgu,
Kao uzarenu kuglu djetinjstva,
Kao ranu koju sam bolovao toliko puta.
Za tebe koja si dio mene
Duboko ukopana skoljka u kamenu.
Miris borovine zauvijek zaboden u krv moju prokletu.
Za tebe, zbog tebe, zbog sebe.
Predlazem da saberemo nase siromastvo
U dodir koji lijeci nasa srca,
U koja je rdja pala sa bijelom igrom u samoci.
Moj kriz placa racun ove noci.
Ne kuni me imenom na koje je moja krv postala imuna
Oguli narandzu, operi lice.
Otvori se utjeho
Zagrli me jako
I probudi se
Ne budim te tek tako.
Za tebe ljubavi govorim ovu pjesmu,
Za tebe koja si dio mene
Duboko ukopana skoljka u kamenu,
Za tebe sto u toplim rukama nosis ruze nijeme,
I prosipas ih u suhu fontanu.
Za tebe, zbog tebe, zbog Prevera,
Zbog svih pjesnika ljubavnih stihova,
I uprkos njima...
Ne budim te tek tako.
Otvori oci ljubavi i pogledaj kroz prozor
Vani su zasijale gorcine,
Tumaraju pomrcine i studen
I bijela mecava u gradu vije
Mutan dan...
Pa i srce je pocelo sumjeti: "Divljak - ovdje je kvar!"
Ne treba rakije - ne grije.
Dok bije u njedrima dobro nam je.
Gledaj!
Nemoj da ti trazim oci
Primakni se blize...jos blize
Zagrli me ljubavi, zagrli me jako,
probudi se Dragana,
Ne budim te tek tako...
-
budala_mahnita
- Posts: 196
- Joined: 29/06/2006 15:42
- Location: iza ormara gdje si me i ostavio
#92
Ljubav je kad posudim od tebe 12 kuna
Za plavi oglasnik
Pa u njemu potrazim posao
A ne potrosim ih na 2 kave ili pivu
Ljubav je kad ne gledam
Tvoje roditelje s gadjenjem i sutim
Nego imam jaja bit pred njima
Jer znam da me volis
Pa ces ih sterat u kurac
Ako ce ti srat zbog mene
Ljubav je kad se ne bojim
Da ces me ikad ostavit
Iako bih tu opciju smatrao
Apsolutno shvatljivom
Ljubav je kad ti ne dodjem
U 5 ujutro iznimno pijan
I kazem da sam slupao auto
I tako ostanem pijano smrdit
Dok ne odes na posao
I ne operem sudje ujutro
Jer me boli glava
Pa ga moras oprat ti
Kad dodjes s posla
Ljubav je kad na tebi volim
Sva sranja koja mi se inace gade
I radi kojih bi neku drugu
Promptno dekapitirao
Motornom pilom stihl
Ljubav je kad ti znas koliko sam glup
I nije da me samo volis i zanemarujes to
Nego te ne jebe to pol posto
I guba ti je imat takvog kripla
Pored sebe
Ljubav je kad kazes da te zagrlim
A ja to ucinim
Bez da kazem, jos samo malo bum na netu
I tako zagrljeni zaspemo
Istovremeno, bez da razmisljam
Kaj sam propustil tim zagrljajem
Jer se stignemo grlit i sutra
Ljubav je dok glumim
Malu retardiranu zirafu
I totalno sam glup
A ti se smijes
Jer razumijes da sam
Jebena retardirana zirafa
Ljubav je kad sa mnom igras wormse
I ne ide mi toliko na kurac to
Kaj ti moram narihtat
Neograniceno vrijeme poteza
A znam da nikad neces naucit
I svejedno mi je
Ljubav je kad me pustas
Da se ganjam po gradu
Ko zadnja seljacina
I na moju glupu facu
I na pitanje 'timater sam najbrzi, si vidla?'
Me samo steras u kurac il velis 'aha'
I nasmijes se
Ljubav je kad te probudim
Glomaznom erekcijom i poljupcem
A ti ne kazes
Smrdi ti iz usta
I ja bih jos malo spavala
Za plavi oglasnik
Pa u njemu potrazim posao
A ne potrosim ih na 2 kave ili pivu
Ljubav je kad ne gledam
Tvoje roditelje s gadjenjem i sutim
Nego imam jaja bit pred njima
Jer znam da me volis
Pa ces ih sterat u kurac
Ako ce ti srat zbog mene
Ljubav je kad se ne bojim
Da ces me ikad ostavit
Iako bih tu opciju smatrao
Apsolutno shvatljivom
Ljubav je kad ti ne dodjem
U 5 ujutro iznimno pijan
I kazem da sam slupao auto
I tako ostanem pijano smrdit
Dok ne odes na posao
I ne operem sudje ujutro
Jer me boli glava
Pa ga moras oprat ti
Kad dodjes s posla
Ljubav je kad na tebi volim
Sva sranja koja mi se inace gade
I radi kojih bi neku drugu
Promptno dekapitirao
Motornom pilom stihl
Ljubav je kad ti znas koliko sam glup
I nije da me samo volis i zanemarujes to
Nego te ne jebe to pol posto
I guba ti je imat takvog kripla
Pored sebe
Ljubav je kad kazes da te zagrlim
A ja to ucinim
Bez da kazem, jos samo malo bum na netu
I tako zagrljeni zaspemo
Istovremeno, bez da razmisljam
Kaj sam propustil tim zagrljajem
Jer se stignemo grlit i sutra
Ljubav je dok glumim
Malu retardiranu zirafu
I totalno sam glup
A ti se smijes
Jer razumijes da sam
Jebena retardirana zirafa
Ljubav je kad sa mnom igras wormse
I ne ide mi toliko na kurac to
Kaj ti moram narihtat
Neograniceno vrijeme poteza
A znam da nikad neces naucit
I svejedno mi je
Ljubav je kad me pustas
Da se ganjam po gradu
Ko zadnja seljacina
I na moju glupu facu
I na pitanje 'timater sam najbrzi, si vidla?'
Me samo steras u kurac il velis 'aha'
I nasmijes se
Ljubav je kad te probudim
Glomaznom erekcijom i poljupcem
A ti ne kazes
Smrdi ti iz usta
I ja bih jos malo spavala
-
budala_mahnita
- Posts: 196
- Joined: 29/06/2006 15:42
- Location: iza ormara gdje si me i ostavio
#93
"Ko je onaj u mom uhu koji slusa moj glas,
ko je onaj sto izgovara rijeci ustima mojim?
Ko u mojim ocima posudjuje moj pogled?
Ko je ta dusa najzad, cija sam ja samo odjeca?"
Rumi
ko je onaj sto izgovara rijeci ustima mojim?
Ko u mojim ocima posudjuje moj pogled?
Ko je ta dusa najzad, cija sam ja samo odjeca?"
Rumi
-
budala_mahnita
- Posts: 196
- Joined: 29/06/2006 15:42
- Location: iza ormara gdje si me i ostavio
#94
Da li sam svuda gde su mi tragovi,
Ko zna s čim sam se spajao,
A nisam ni takao?
Možda sam boravio i u svom životu,
Možda, postoje izvesni znaci,
Ali kao da je neko stran.
Ali ipak uz mene se može, mada je neobično.
Sa mnom je opasno ići, ja se nikad ne umaram.
Valjda sam jedini svedok, koji sumnja u sebe
Sve češće mi se čini,
Da nisam nikakav oblik,
Već da slobodno jedrim kroz sopstveno
Pijanstvo – prepušten sunčevom vetru
Odlivam se i dolivam...
Ali ipak uz mene se može, mada je neobično,
Sa mnom je opasno hteti, ja nikad ne odustajem.
Neiskvaren iskustvom, poseban slučaj samoće.
Ponekad izmislim sadašnjost,
Da imam gde da prenoćim.
I suviše sam video, da bih smeo da tvrdim,
Mnogo toga sam saznao, da bih imao ijedan dokaz.
Ali ipak uz mene se može, mada je neobično,
Sa mnom je opasno voleti, ja nikad ne zaboravljam.
Pokušavam da shvatim učenja koja mene shvataju.
Nejasna mi je vera, spremna u mene da veruje.
Teško je biti okovan u moju vrstu slobode.
Lako mi je s nemirom, ne mogu da umirim mir.
Ali ipak uz mene se može, mada je neobično.
Sa mnom je čudno čak i umreti, jer ja se ne završavam...
M. Antić
Ko zna s čim sam se spajao,
A nisam ni takao?
Možda sam boravio i u svom životu,
Možda, postoje izvesni znaci,
Ali kao da je neko stran.
Ali ipak uz mene se može, mada je neobično.
Sa mnom je opasno ići, ja se nikad ne umaram.
Valjda sam jedini svedok, koji sumnja u sebe
Sve češće mi se čini,
Da nisam nikakav oblik,
Već da slobodno jedrim kroz sopstveno
Pijanstvo – prepušten sunčevom vetru
Odlivam se i dolivam...
Ali ipak uz mene se može, mada je neobično,
Sa mnom je opasno hteti, ja nikad ne odustajem.
Neiskvaren iskustvom, poseban slučaj samoće.
Ponekad izmislim sadašnjost,
Da imam gde da prenoćim.
I suviše sam video, da bih smeo da tvrdim,
Mnogo toga sam saznao, da bih imao ijedan dokaz.
Ali ipak uz mene se može, mada je neobično,
Sa mnom je opasno voleti, ja nikad ne zaboravljam.
Pokušavam da shvatim učenja koja mene shvataju.
Nejasna mi je vera, spremna u mene da veruje.
Teško je biti okovan u moju vrstu slobode.
Lako mi je s nemirom, ne mogu da umirim mir.
Ali ipak uz mene se može, mada je neobično.
Sa mnom je čudno čak i umreti, jer ja se ne završavam...
M. Antić
- anais_nin
- Posts: 21856
- Joined: 06/07/2005 09:35
- Location: Mostar u srcu, guza u Torontu
#95
Le temps perdu - Jacquest Prevert
Devant la porte de l'usine
le travailleur soudain s'arrête
le beau temps l'a tiré par la veste
et comme il se retourne
et regarde le soleil
tout rouge tout rond
souriant dans son ciel de plomb
il cligne de l'œil
familièrement
Dis donc camarade Soleil
tu ne trouves pas
que c'est plutôt con
de donner une journée pareille
à un patron ?
Devant la porte de l'usine
le travailleur soudain s'arrête
le beau temps l'a tiré par la veste
et comme il se retourne
et regarde le soleil
tout rouge tout rond
souriant dans son ciel de plomb
il cligne de l'œil
familièrement
Dis donc camarade Soleil
tu ne trouves pas
que c'est plutôt con
de donner une journée pareille
à un patron ?
- anais_nin
- Posts: 21856
- Joined: 06/07/2005 09:35
- Location: Mostar u srcu, guza u Torontu
#96
Semper eadem
«D'où vous vient, disiez-vous, cette tristesse étrange,
Montant comme la mer sur le roc noir et nu?»
— Quand notre coeur a fait une fois sa vendange
Vivre est un mal. C'est un secret de tous connu,
Une douleur très simple et non mystérieuse
Et, comme votre joie, éclatante pour tous.
Cessez donc de chercher, ô belle curieuse!
Et, bien que votre voix soit douce, taisez-vous!
Taisez-vous, ignorante! âme toujours ravie!
Bouche au rire enfantin! Plus encor que la Vie,
La Mort nous tient souvent par des liens subtils.
Laissez, laissez mon coeur s'enivrer d'un mensonge,
Plonger dans vos beaux yeux comme dans un beau songe
Et sommeiller longtemps à l'ombre de vos cils!
— Charles Baudelaire
_________________
Ever the Same
"Whence comes to you, you asked, this singular sadness
That rises like the sea on the naked, black rock?"
— Once our heart has gathered the grapes from its vineyard,
Living is an evil. That's a secret known to all,
A simple pain, with no mystery,
As obvious to all men as your gaiety.
So abandon your search, inquisitive beauty;
And though your voice is sweet, be still!
Be silent, ignorant! ever enraptured soul!
Mouth with the child-like laugh! Still more than Life,
Death holds us frequently with subtle bonds.
Let, let my heart become drunk with a lie; let it
Plunge into your fair eyes as into a fair dream
And slumber long in the shadow of your lashes.
— William Aggeler, The Flowers of Evi
«D'où vous vient, disiez-vous, cette tristesse étrange,
Montant comme la mer sur le roc noir et nu?»
— Quand notre coeur a fait une fois sa vendange
Vivre est un mal. C'est un secret de tous connu,
Une douleur très simple et non mystérieuse
Et, comme votre joie, éclatante pour tous.
Cessez donc de chercher, ô belle curieuse!
Et, bien que votre voix soit douce, taisez-vous!
Taisez-vous, ignorante! âme toujours ravie!
Bouche au rire enfantin! Plus encor que la Vie,
La Mort nous tient souvent par des liens subtils.
Laissez, laissez mon coeur s'enivrer d'un mensonge,
Plonger dans vos beaux yeux comme dans un beau songe
Et sommeiller longtemps à l'ombre de vos cils!
— Charles Baudelaire
_________________
Ever the Same
"Whence comes to you, you asked, this singular sadness
That rises like the sea on the naked, black rock?"
— Once our heart has gathered the grapes from its vineyard,
Living is an evil. That's a secret known to all,
A simple pain, with no mystery,
As obvious to all men as your gaiety.
So abandon your search, inquisitive beauty;
And though your voice is sweet, be still!
Be silent, ignorant! ever enraptured soul!
Mouth with the child-like laugh! Still more than Life,
Death holds us frequently with subtle bonds.
Let, let my heart become drunk with a lie; let it
Plunge into your fair eyes as into a fair dream
And slumber long in the shadow of your lashes.
— William Aggeler, The Flowers of Evi
- anais_nin
- Posts: 21856
- Joined: 06/07/2005 09:35
- Location: Mostar u srcu, guza u Torontu
#97
ZAŠTO SE DJECA NE SMIJU
To što prolaze starci zamišljeni,
Što misli im o smrti obraze piju,
To još razumijem, al' ne znam zašto,
Zašto se djeca ne smiju?
I to što pored zrelih žena
Prolazi svijet umornih očiju -
I na to sam se navik'o, al' ne znam zašto,
Zašto se djeca ne smiju?
To što se u metrou ni riječ ne čuje,
Što parovi ruke u džepovima kriju -
To je već normalno, al' mene plaši,
Zašto se djeca ne smiju?
To da um služi jedino za to:
da o novcu sanja i plod u embriju -
I to sam prošao, al' ne znam zašto,
Zašto se djeca ne smiju?
Enes Kišević
To što prolaze starci zamišljeni,
Što misli im o smrti obraze piju,
To još razumijem, al' ne znam zašto,
Zašto se djeca ne smiju?
I to što pored zrelih žena
Prolazi svijet umornih očiju -
I na to sam se navik'o, al' ne znam zašto,
Zašto se djeca ne smiju?
To što se u metrou ni riječ ne čuje,
Što parovi ruke u džepovima kriju -
To je već normalno, al' mene plaši,
Zašto se djeca ne smiju?
To da um služi jedino za to:
da o novcu sanja i plod u embriju -
I to sam prošao, al' ne znam zašto,
Zašto se djeca ne smiju?
Enes Kišević
-
budala_mahnita
- Posts: 196
- Joined: 29/06/2006 15:42
- Location: iza ormara gdje si me i ostavio
#98
Rodio sam se odjutros, uprkos svim
podacima o meni,
a ipak, stariji sam od jutra i od sutra...
I nisam zaboravio šta je bilo pre
moga rodjenja...
I sećam se svega što je bilo posle moje
smrti...
I nisam kriv nizašta što se desilo juče...
podacima o meni,
a ipak, stariji sam od jutra i od sutra...
I nisam zaboravio šta je bilo pre
moga rodjenja...
I sećam se svega što je bilo posle moje
smrti...
I nisam kriv nizašta što se desilo juče...
-
Breza
- Posts: 5
- Joined: 03/07/2006 21:47
- Contact:
#99 Imali ili nemali
IMALI ILI NEMALI
Imali ili nemali
zdravlja kruha prijatelja
ljubavi doma djece
radosti
imali ili nemali
sve visočije
gledamo klečimo
sve dublje
pod ružom dvora
opsjednutog slugama smrti
skoro deset stoljeća predano
usmrćuju sve samoniklo
na imanju našem
bosanskom,
zašto je to tako
ne znam ne znaju
ni sluge smrti
ni ko bi mogao
znati ne znam,
mora da je
pameti ljudskoj
još nedokučiv
korjen u Bosni
utajen
eolfofgreenforest
Imali ili nemali
zdravlja kruha prijatelja
ljubavi doma djece
radosti
imali ili nemali
sve visočije
gledamo klečimo
sve dublje
pod ružom dvora
opsjednutog slugama smrti
skoro deset stoljeća predano
usmrćuju sve samoniklo
na imanju našem
bosanskom,
zašto je to tako
ne znam ne znaju
ni sluge smrti
ni ko bi mogao
znati ne znam,
mora da je
pameti ljudskoj
još nedokučiv
korjen u Bosni
utajen
eolfofgreenforest
- anais_nin
- Posts: 21856
- Joined: 06/07/2005 09:35
- Location: Mostar u srcu, guza u Torontu
#100
POSLE LJUBAVI
M. Antic
Opraštamo se,
opraštamo se i strašno dugim nogama
odlazimo u svet.
Ti u svoju mladost
onuda iza fabrika,
iza pristaništa
i mosta,
niz raskršća koja se razilaze kao posvađani ljudi.
Ja u svoju mladost
onuda uz prugu,
gde trava ima ukus vode,
peska
i sunca.
Nikad više nećemo sedeti u istoj klupi
ni jedno od drugog prepisivati zadatke,
ni deliti užinu na odmoru.
Nikada se više neću smejati tvojim olinjalim lutkama
ni ti mom neukroćenom žvrku na temenu
za koji su me večito čupkali
oni što sede iza nas.
Nije ovo više završena samo jedna školska godina.
Kažu:
gotovo je detinjstvo.
Jedno veliko detinjstvo danas je gotovo.
Kažu,
i svi su zajedno radosni
i kotrljaju se niz stepenice kao šaka prosutih klikera,
i svi su smešni od zadovoljstva
kao plastelinske figure,
i svi su šareni i čudni
kao grad za vreme velikih praznika.
Samo ja znam:
nikada više,
nikada više,
nećemo se uhvatiti za ruke
ni hodati od ugla do ugla
i pokušavati uzalud da se setimo dok ćutimo
nečega vrlo važnog,
nečega toliko ogromno važnog
čega se razdvojeni nikada više nećemo moći setiti.
M. Antic
Opraštamo se,
opraštamo se i strašno dugim nogama
odlazimo u svet.
Ti u svoju mladost
onuda iza fabrika,
iza pristaništa
i mosta,
niz raskršća koja se razilaze kao posvađani ljudi.
Ja u svoju mladost
onuda uz prugu,
gde trava ima ukus vode,
peska
i sunca.
Nikad više nećemo sedeti u istoj klupi
ni jedno od drugog prepisivati zadatke,
ni deliti užinu na odmoru.
Nikada se više neću smejati tvojim olinjalim lutkama
ni ti mom neukroćenom žvrku na temenu
za koji su me večito čupkali
oni što sede iza nas.
Nije ovo više završena samo jedna školska godina.
Kažu:
gotovo je detinjstvo.
Jedno veliko detinjstvo danas je gotovo.
Kažu,
i svi su zajedno radosni
i kotrljaju se niz stepenice kao šaka prosutih klikera,
i svi su smešni od zadovoljstva
kao plastelinske figure,
i svi su šareni i čudni
kao grad za vreme velikih praznika.
Samo ja znam:
nikada više,
nikada više,
nećemo se uhvatiti za ruke
ni hodati od ugla do ugla
i pokušavati uzalud da se setimo dok ćutimo
nečega vrlo važnog,
nečega toliko ogromno važnog
čega se razdvojeni nikada više nećemo moći setiti.
