Lijepa priča. Lijepo pokazuje kako se ništa nije značajno promijenilo. Isto kao i danas, gdje su jedni većina, ostali mogu qrcu svirat'. Posebno mi se sviđa ovaj dio oko nataliteta, jedni se "raskotiše k'o živina" a ovi drugi su se "namnožili", što je bezbeli skroz druga stvar. Jao, jao. Sve to naravno uz staru dobru, nezaobilaznu mantru, "Svako zlo nam je anam od njiha." Mnogo toga ova priča oslikava, a najbolje zašto smo tu gdje jesmo i zašto nam se dešava sve što nam se dešava. Ne sumnjam da je bilo mudrih staraca i iz druga dva plemena koji su u slobodno vrijeme isto ovako laprdali.dr_Evil wrote: ↑20/11/2019 13:25 Ovim nasim je bitna samo zarada, nikada im nije bila bitna drzava ni nacija, briga njih sto se citava drzava iseljava, tipicni bosnjacki begluk, samo naprijed!
Bit ce da je temu kolega pokrenuo da nam pokaze da je bilo 100 000 radnih mjesta
https://www.bosnjackooko.com/index.php? ... &Itemid=54
Naše se selo zove Dabar, a od starina je, što se pamti, bilo samo naše. Nije bilo u njemu vlaškog uha ni hizmeta. Ama, kako su nam stariji naši kazivali, ima otada preko stotinu, dvadeset li godina, zavlada mubarećija i pomorila, što no riječ i staro i mlado. Da vam ne duljim, spalo naše selo na tri kuće. Ali da je sreće, dao bi Bog, pa bi se narodilo naroda i opet bilo kao i prije, da na Bajram nije sav svijet mogao stati u džamiju, nego ga je viša pola bila u džamijskoj avliji. Nego, po nesreći, skoro je sva zemlja bila u selu nekog bega iz Stoca, i on pozove iz Crne Gore nekakve seljake, da mu oni rade na zemlji. Naseli ih među nas, da mu ne bi ostala neko vrijeme pusta zemlja, dao Bog, pa ne bilo ni njih ni begova, jer nam je svako zlo od njih, ima dvjesta godina.
- Pazi se, šta govoriš, poturice nijedna – nahorozio se Selim beg, spreman da se bije, ali opet skočiše ljudi, koje je okupilo Bećirovo kazivanje, da ne dođe do gužve. Dok se sve stiša, započe opet Đuliman:
- Čuo moj dedo, da hoće beg da naseli vlahe među nas, pa išao u Stolac moliti ga, da se okani te ćorotinje, da neće spasti na prosjački štap, ako mu se neko vrijeme njive zaledine, a kad se narodi svijeta, otimat će se ko će zemlju obrađivati. Ali daj ti mahnitu dogovori! On učinio, što je naumio, i naselio deset kuća, ali sve nekakvih drzmana, pa se raskotiše ko živina. Bog je dao, pa smo se i mi namnožili, ali se dušmani odmetnuše od sultana na tri godine pred Švabin dolazak, a kako bijasmo malina prema njima i vlahovluk opkolio sa svih strana, morasmo bježati u Stolac. Ja sam tada bio kao kao ono moje unuče sada. U naramku su me nosili.
Pardon, zanio sam se. Naš je "kazivao" a laprdali su anam njihovi, naravno.