cyprus wrote:
Ja poštujem činjenicu da značajnom broju nastavnika pismena priprema (bilo da je standardizovana ili nekog slobodnijeg tipa) pomaže i da se bez nje neki od njih mogu osjećati pogubljeno. Međutim, ponavljam - ona apsolutno nije garant kvalitetno realizovanog časa, niti znači da nastavnik koji nema pismenu pripremu ne obavlja svoj posao kako treba u funkcionalnom smislu... U formalnom - vjerovatno ne obavlja... I bojim se da kod nas to insistiranje na formi umjesto na suštini, vrlo često dovodi do kontraprodukata... A insistiranje na pimenoj pripremi je upravo to - forma umjesto suštine...
Pogrešno razmišljanje.
Kao prvo, u organizacijskom smislu, dobro planiranje i pripremanje znači pola obavljenog posla. Naravno da nije garancija uspješne realizacije ali nije ni nečija diploma garancija da je isti dobar stručnjak i tako bi mogli unedogled. A kao drugo, znači li to da oni nastavnici koji na časove dolaze bez ikakve pripreme znaju i pogađaju suštinu dok oni koji se temeljito pripremaju ne znaju to raditi i bave se samo formom? Dakle, pismeno pripremanje je zakonska obaveza i nije uvedena tek tako da bi se neko maltretirao već da bi na časove dolazio spreman, da ima vodič i podsjetnik da nešto ne zaboravi i da bi mu čas imao "glavu i rep". Govorim, dakle, o općem slučaju i sistematskom i naučno utemeljenom pristupu radu a ne o pojedinačnim slučajevima i sposobnostima nekih pojedinaca. Moj profesor na fakultetu, koji je u to vrijeme bio pred krajem svog radnog vijeka, dokazani i priznati stručnjak, nekadašnji predavač na njemačkom univerzitetu, na svojim predavanjima imao je pismeni koncept.
cyprus wrote:
Druga stvar, ja ne znam ni kako je moguće pripremu spovesti u djelo onako kako je zamišljeno... Nastavni proces je dvosmjeran i tu se mora imati sluha za različite potrebe, mogućnosti, interesovanja učenika, odnosno za povratnu informaciju koju daje razred... A nju nije moguće isplanirati pripremom... Maloprije je impovizacija spomenuta u negativnom kontekstu... Ali ja čvrsto stojim pri stajalištu da nastavnik mora biti i dobar improvizator, te da je improvizacija sastavni dio nastavničkog posla... Naravno, ne improvizacija u smislu znanja koje se prenosi, nego improvizacija u pristupu...
Kada se dobro poznaje materija i općenito svoj zanat, onda je itekako moguće čas realizirati onako kako se planira u velikoj mjeri. Naravno da su određena odstupanja moguća i to nije neka pogreška, jer su odjeljenja različita po svojoj strukturi.
Glede improvizacije, ona može biti prihvaćena u nekim segmentima časa (npr. kod nedostatka određenih nastavnih sredstava ili pomagala), no nastavni proces isuviše je ozbiljna stvar da bi se u znatnoj mjeri svodila na improvizaciju.
cyprus wrote:
Nije ovo zagovaranje diletantskog i mahalskog pristupa nastavi (ima i toga mnogo, da se ne lažemo), daleko od toga... Razumijem ja i zašto se pišu pripreme, ali mi jednostavno smeta taj formalizam i ukalupljenost, koja vrlo često može sputavati nastavnika u kvalitetnom obavljanju svog posla...
Opet pogrešan pristup. Pismeno pripremanje nije nikakav formalizam niti ukalupljenost. To rade i ljudi koji čitav svoj život posvetili određenom poslu. Prisustvovao sam brojnim stručnim skupovima, seminarima, predavanjima itd. na kojima su izlaganja imali dokazani i priznati stručnjaci koji materiju imaju "u malom prstu", ali bez obzira na to NIKADA i NIKO od njih nije održao neko predavanje bez određenog vizuelnog koncepta, najčešće u formi PPoint prezentacije a ponekad u formi pismene skice.
Na kraju, sve dok se ne izvrši neko istraživanje i dok se naučno ne dokaže da je nastavni proces bez pismenog planiranja jednakog ili boljeg kvaliteta od nastavnog procesa zakoji postoji pismeni koncept, može se govoriti samo o pojedinačnim slučajevima ili sposobnostima nekih pojedinaca a nikako o sistemskom, naučnom ili stručnom pristupu.