Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
pjega wrote:Sve je to lijepo i sve to stoji. Ali hajdemo pogledati stvari i sa jedne druge strane. Cinjenica je da je dosta, ali dosta, stanovnista prijeratne Banjaluke otislo. Takodje je cinjenica da ce se veoma mali, ali zaista mali, broj tih ljudi vratiti se nekada u zivotu u BL. Po istom principu uostalom kao sto ce se veoma mali broj ljudi iz dijaspore uopste vratiti u Bosnu.
Ja familije u BL vise nemam. Znaci, nemam koga posjetiti. Jesam rodjena u Banjaluci, jesam provela djetinjstvo i prve tinejdzerske godine tamo, ali me apsolutno nista vise ne veze za taj grad niti imam neku posebnu zelju da idem u redovne posjete. Mozda sam ja hladna, praznog osjecaja prema rodnoj grudi, nazovi kako god hoces, ali tako je. Moj dom je ondje gdje sam trenutno, a gdje cu na kraju zavrsiti, pojma nemam.
U isto vrijeme, moji roditelji zele zivjeti u Bosni, ali negdje drugo. Iz meni sasvim razumljivih razloga. Zasto drzati u posjedu jednu nekretninu koja ce uglavnom biti prazna? Zasto ne biti praktican pa to ‚prenijeti’ negdje drugo i uzivati tamo gdje zaista zelis za svog zivotnog vijeka. Evo i da su ostavili to tamo gdje jeste, sta bi se desilo? Ja cisto sumnjam da bih se vratila. Znaci bilo bi prazno tokom njihovog zivota, bilo bi prazno tokom mog zivota, a za zivota moje eventualne djece… pa ko zna.
Ne vidim kako se to neko odrice BL, svog djetinjstva, rodnog mjesta, brise nesto iz srca, time sto prodaje komad zemlje, kucu ili stan. Ja znam ko sam i odakle sam, a to sto ne zivim dole je zivotna sudbina i moja odluka. U necijim ocima mozda neispravna, ali u mojima ne. Slicno kao i milion drugih ljudskih sudbina koje su se odigrale na identican nacin, bilo to vezano za nasilno ili dobrovoljno premjestanje, pa nosioci tih sudbina vise ne zive u svojoj rodnoj grudi.
Ne branim ljude koji prodaju, ali mozda treba i tako nesto pokusati bar malo shvatiti prije se pocne pljuvati na sve i svakoga.
Slazem se. Nego kad budes isla u BL javi mi se za jednu kafu.
De vi meni recite, planirate li imati djecu, slati ih u skolu u BL itd? I sta cete uraditi kad Srbi za nekoliko godina (10, 15, 50?) ponovo odluce da pokradu i popale?
Sezam wrote:De vi meni recite, planirate li imati djecu, slati ih u skolu u BL itd? I sta cete uraditi kad Srbi za nekoliko godina (10, 15, 50?) ponovo odluce da pokradu i popale?
Svakodnevne scene iz Beca, treceg grada po sigurnosti u svijetu:
Pedagog pokusao zastiti djecu od bagre
Sezam wrote:De vi meni recite, planirate li imati djecu, slati ih u skolu u BL itd? I sta cete uraditi kad Srbi za nekoliko godina (10, 15, 50?) ponovo odluce da pokradu i popale?
Planiramo, a što pitaš?
I što bi ti rekli Banjalučani rekli - svog ti posla
Razumijem ljude koji su na naki nacin prisiljeni prodati svoje. Posebno oni koji zive u Bosni i iz razumljivih razloga ne zive u Banjaluci. Napr. neko deloziran u Sanskom Mostu mjenja imovinu. Postujem svaciji izbor ali mislim da jedan dijasporac koji zivi vani i navrati u Bosnu par sedmica u godini nema razloga prodavati svoje, jer ima gdje zivjeti. Znam jednog koji se zaletio pa sad na odmoru bulji u zidove u sarajevskoj Dobrinji(betonska djungla) jer nema gdje drugo. Pokajao se ali kasno je sad. Ako je Bosna postala samo zemlja godisnjeg odmora - tih par sedmica je opet bolje u svom gradu nego u drugom, gdje uostalom i nije velika prednost sto si "medju nasima". U Bosni se samo novac, pare, moc, status,... cjene - i rodjeni ce te prodati - tako da ti se nacija i ime ne pika bas previse. Neugodnost mozes dozivjeti i u Zenici - i nema velike razlike ako ti na zulj stane neki Mujo ili Jovo.
Nemam vise nostalgije, niti srcedrapajuceg lokalpatriotizma, zala za nekim proslim vremenima, oguglao sam na nacionalizme i primitivizme, ne drobim vise o pravim Banjalucanima kao nekoj prednosti niti nabrajam vise mane onima koji to nisu, .... koja fajda od toga. Stvari su kakve jesu. Kako vrijeme prolazi sve vise razmisljam na jedan praktican nacin kada govorimo o Banjaluci. Tamo imam kucu sa avlijom i bastom, par vocki u basti, lozu koja pravi hlad,...u samom gradu - nesto sto na zapadu mogu samo sanjati ili da sam rob kredita i kamata. To vise i ne zovem babovinom sto provlaci neku masu principa i zvucnih rjeci. To je jednostavno mjesto gdje se osjecam dobro kad dodjem, gdje mogu uzivati na jedan privilegovan nacin buduci da kuca ima svoje prednosti. I tako sve vise rezonuju oni koji imaju kuce - vec oni koji imaju stanove na neki nacin ne osjecaju neku veliku razliku izmedju zivota u stokholmskoj, hamburskoj ili banjaluckoj betonskoj dzungli gdje si sa komsilukom samo na Zdravo. Dakle - Banjaluka mi sve vise postaje luksuzna turisticka destinacija kada uporedim sa jeftinim hotelima na Mediteranu.
Onda - nikad se nezna sta donosi buducnost. Dobro je imati nesto u Banjaluci kao neku vrstu rezervne varijante ako sve drugo propadne, a i kao kapital koji nikada ne propada, samo raste cjena. Zivimo u Evropi gdje su razdaljine sve manje, gdje neki skoknu do Bosne na produzeni vikend sto je prije bilo nezamislivo. U Evropi milioni ljudi sele za boljim zivotom u druge drzave, milioni Engleza u Francuskoj, Portuglaca u Njemackoj,... to je evropska stvarnost gdje se jedna familija ili pojedinac ko s'poslom presele u drugu drzavu zbog posla ili boljeg kvaliteta zivota. Mozda jednog dana i nasa djeca imaju tu mogucnost u Bosni, ne zbog neke nostalgije ili pateticnog patriotizma - vec ciste prakticnosti. Mozda Banjaluka bude u sklopu EU moderniji grad sa boljim zakonima i perspektivom za nas ostale koji nismo Srbi, povezana autoputevima i sa boljim mogucnostima za posao. Mi to svakako necemo docekati i provescemo najveci dio zivota vani, ali zasto trcati pred rudo i prodavati idealne nekretnine u najljepsem gradu zarad kratkotrajnog uzitka - ako ga uopste i ima. Neko drugi mozda jednog dana iskoristi. Zamisli da mi neko sad pokloni kucu u Marseju, ili Bariju, Bratislavi, Rijeci,... bi je vraga prodao - ostavio bi je kao alternativu i zgodnu varijantu svojoj djeci - ko zna - mozda bas tu im naumpane da zive.
I - primjecujem jednu tendenciju, modu, .. kod banjalucana u dijaspori. Zive dakle vani, ne prodavaju svoje u Banjaluci, ali ipak kupe najvise kreditima - i nekretninu u Federaciji. Za svaki slucaj, sto je u neku ruku razumljivo i opravdano - koliko covjek moze to priustiti a da ne bude rob posla i kredita. Sto ukazuje da Banjalucani u dijaspori - socijalno, materijalno, stambeno, poslovno,.. obezbjedjeni - ipak racunaju da se vakat moze promijeniti i svasta desiti. Mozda zbog egzodusa i ratnih trauma - ali cinjenica je da Banjalucani vise ne racunaju 100% nigdje da ce im biti sve fajn i da sami kroje svoju sudbinu.
Znaci imas nekretninu u Federaciji ako te sad potjeraju, a u Banjaluci ako sve bude kako treba u buducnosti.
Na kraju - da je bilo drugacije pola banjalucana bi davno rasprodalo svoje. Naime - u prvim poslijeratnim godinama je vecina razmisljala da proda svoje cim se imovina vrati. Govorim o godinama kada smo snimali svoje kuce kamerom iz auta u pokretu i u dijaspori se skupljali oko TV-a da to gledamo. Govorim o godinama kada je bilo nezamislivo da RS nema DGS, vojsku, svoju monetu, dokumenta, da se djamije obnavljaju,... Tada bi se vecina zaletila i na navidjeno da prodaju ili zamjene. Medjutim nije islo glatko sa tjeranjem useljenika van iz nasih kuca i povratom imovine, bila je masa nekih birokratskih zavrzlama, zavlacenja,.. i na kraju kada smo poslije nekoliko godina napokon dobili svoje nazad - situacija je bila bolja na bezbjednosnom planu i vec smo se bili ohladili od zamjene imovine. A mozda i zato sto je tada u Federaciji isto bio jad i cemer. Znaci - da su se napr. useljenici u nase kuce odmah u rekordnom vremenu iselili a vlast odmah vratila imovinu,... do 97-me bi vise od pola nas prodalo svoje. Tako da je eto bilo i srece u nesreci.
Mislim da ce u buducnosti biti i grupisanja i getoizacije. Cuo sam za slucajeve gdje neki sa Hiseta, Mejdana,.. prodaju svoje i kupuju u Seheru i Novoseliji. Znali neko vise o tome?
@orbini, svako postovanje za trud utrosen na pisanju ovolikog teksta, ali ti je prica kompletno na sve strane. pretjerujes vala, a i ni jednog dobrog argumenta ne procitah, pa makar i daleko futuristicki bio.
Moja pranana bila sa Hiseta, udala se u Gornji Seher! Dakle, ima takvih slucajeva.
Htjela bih nesto reci o ovome svemu. Shvatam da su ljudi nakon rata prodavali sve svoje za male cijene da bi izbjegli psiholoski pakao ( ali i iz straha ) jer se nisu mogli pomiriti sa cinjenicom da je ono nase najdraze sada tudje ( a jeste bilo tudje ). Ali sada je situacija drugacija - ljudi tamo su postali normalniji ( neovisno o rezimu na vlasti, cije vrijeme prolazi i koji koristi nacionalizam i sovinizam da bi se odrzao ). Mi nikada nismo odustali od naseg stana u centru ( jedino smo zamijenili stan u Gradisci za Sarajevo jer je bila prijeka potreba ), a na proljece, ako sve bude kako treba, pocinjemo graditi kucu u Novoseliji. Jedino jos jedan ( veliki ) dio zemljista nismo vratili u posjed, ali sporimo se s njima oko toga ( izgradili su kuce na tom zemljistu ). Dakle, velika je greska prodavati sve, napustati grad koji je ipak nas, zauvijek. Ja ne bih mogla zivjeti s mislju da nikad tamo vise necu biti.
pjega wrote:@orbini, svako postovanje za trud utrosen na pisanju ovolikog teksta, ali ti je prica kompletno na sve strane. pretjerujes vala, a i ni jednog dobrog argumenta ne procitah, pa makar i daleko futuristicki bio.
Jos kada bi rekao sta to pretjerujem, i odvojio bar petinu vremena kao sto sam ja - bilo bi jos bolje. Samo fali da mi kazes da sjednem na mjesto i zakljucno 2 - dovoljno za prolaz. Bas je bilo prijatno s'tobom diskutovati.
Ma kakav prodavat imovinu.To je za mene kao kad bih prodao sebe,djete,....istoriju svoju.Mi zakljucali i jedna zena obidje i prozraci par puta hefticno.Ako se kad mogne zivjeti kao covjek u BL i mi idemo,a dotle zamandali i neka papak guli ka Drvaru,Mrkonjicu i ostalim mjestima odakle su.
Za sviju veliki pozdav,a posebno za ovog havera iz V kvarta gdje se istorija moje familije pisala.
pirmin wrote:Da li ste i za koliko prodali ocevinu, babovinu, djedovinu ili kako je vec nazvati u Banjaluci?
Prije neki dan sretnem jedan egzemplar koji je istu uspio utopiti za fantasticnih 20000 KM(slovima: dvadesethiljada) ...lokacija:Mejdan, kuca-dvospratnica sa dvoristem.
Zbog cega bih prodao nekretninu u Banja Luci i na taj nacin zavrsio proces etnickog ciscenja? Da sam to htio, mogao sam se odmah iseliti a ne cekati da me silom otjeraju! Sada sto dosta ljudi nema dovoljno mozga da shvate sta u stvari rade kada prodaju tu svoju nekretninu, to je njihov problem.
Rijetko je kome ko je vani toliko tesko da mora prodati stan ili kucu u BiH da bi prezivio.
Svako ima pravo da uradi sta hoce ali oni koji prodaju kuce ili stanove ondje gdje su zivjeli i onda kupuju nekretnine u federaciji nemaju pravo glasa sto se tice raspravljanja o situaciji u rodnom gradu.
Sezam wrote:De vi meni recite, planirate li imati djecu, slati ih u skolu u BL itd? I sta cete uraditi kad Srbi za nekoliko godina (10, 15, 50?) ponovo odluce da pokradu i popale?
Svakodnevne scene iz Beca, treceg grada po sigurnosti u svijetu:
Pedagog pokusao zastiti djecu od bagre
Gdje ti mislis slati djecu u skolu?
I kakve to ima veze sa slanjem djece koja zive u inostranstvu na skolovanje u B.L?
Kao, situacija u skolama u Becu je ista ona kakva je bila nesrbima u skolama u B.L. za vrijeme rata a na koju Sezam misli?
Svaka vama cast banjalucani pravi sto volite svoj grad i zemlju ali nije sve u tome, naime veliki problem je u Banja Luci nedostatak bosnjaka,a i ostalih u upravnom vijecu grada Banja Luke, ovo ne vrijedi samo za Banja Luku nego za sve gradove u RS odakle su nasi ljudi rasijani po cijelom svijetu, uglavnom zbog nedostatka predstavnika bosnjaka u gradskim vijecima, odborima i svim ostalim ustavnim funkcijama, moguce je kvalitetno provoditi diskriminaciju ostalih, jer nema niko da se bori za prava ovih ljudi koji zive u BL ili da stavi Veto na neke odluke,nego se odluke provode kako je njima volja jer ih niko ne sprijecava u tome, tako danas nemamo rijesen status hotela Palas koji je vakufska zemlja jer nema niko tamo iz reda naseg naroda da se usprotivi tome ili sto se pravi crkva na mjestu gdje je bila poznata cesma Emina itd.niko nas ne pita zato, tako da slobodno ako zelite da mezarluci vasih predaka budu preorani i na njihovom mjestu napravljen novi trzni centar,il da se vasa imovina kulturno uzima radi prolaska nekog puta ili neceg drugog, samo zato jer su oni donijeli takve odluke,a da vase pravo nema ko da brani u gradskom vijecu ilii skupstini, slobodno nastavite stim sto i sada dobro radite, dakle slobodno jos ispoljavajte svoju Nezainteresiranost za svoj grad i domovinu, treba da se probudite i da date svoj GLAS za svoj grad i za domovnu, ja nisam politicar niti se time bavim, ali to je jedini nacin da se nesto poduzme, jer veliki broj banjalucana koji su u dijaspori ima CIPS dokumenat koji mu daje pravo glasa, to pravo ne ispoljava, glasajte molim vas za bilo koju politicku opciju koju vi mislite da je u redu ali glasajte, nemojte mi price, svi su oni isti... jer ovdje se ne radi samo o tome vec se radi i o egzistenciji vasih rodjaka koje ostavite da zive u Banja Luci dok vi budete daleko od rodne grude, nije dovoljno samo voliti svoj grad treba uciniti nesto i da ga spasis,a njemu je spas potreban jer genocid se i dalje provodi ne nozem i puskom nego drugim metodama, molim vas osvjestite se i razmislite, jer sramota je da od 50 000 banjalucana protjeranih, samo 2000 dadne svoj glas sto nije dovoljno ni za jednog clana skupsitne treba barem 4000 glasova, banjaluka nije uposte kako se vama cini koji dodjete na dvije sedmice odmora, hvala vama sto dodjete bujrum, ali je realnost mnogo drugacija ,vjerujete, ali vi to mozete promijeniti samo VI, jer kad su vam vec dali to pravo da mozete glasati u dijaspori nemojte pokazivati ne zainteresovanost jer se to itekako i vas tice i pokazite barem malo obzira prema svojoj domovini...
Ja cak nisam ni banjalucanin tako da ne mogu ni dati svoj glas ja sam samo student i vraticu se u svoj kraj poslije tako da nazalost nisam od koristi,ali vi itakako mozete, vi se jedini spas za domovinu
Eto moja familija sa očeve (rahmetli) strane su prodali kuću i ogroman voćnjak na (vjerovatno bivšoj) Zagrebačkoj ulici. Dok su svi svoj dio dobili ja sam završio sa nekih $2500 kanadskih. Mlad bio pa me nije nešto ni interesovalo a mislio sam da mi familija prodaje za dobru cijenu. Ispostavi se da su prodali budzašta. Sad taj novi vlasnik hoće da diže neku zgradu tu pa kad je papire radio provalio da ja jedini ja i moj buraz nismo potpisali prenos tog velikog voćnjaka.
Koliko razumijem nema ništa od zgrade dok se to ne uradi. Pravo mi se nešto ruka umorila
SeadK wrote:Eto moja familija sa očeve (rahmetli) strane su prodali kuću i ogroman voćnjak na (vjerovatno bivšoj) Zagrebačkoj ulici. Dok su svi svoj dio dobili ja sam završio sa nekih $2500 kanadskih. Mlad bio pa me nije nešto ni interesovalo a mislio sam da mi familija prodaje za dobru cijenu. Ispostavi se da su prodali budzašta. Sad taj novi vlasnik hoće da diže neku zgradu tu pa kad je papire radio provalio da ja jedini ja i moj buraz nismo potpisali prenos tog velikog voćnjaka.
Koliko razumijem nema ništa od zgrade dok se to ne uradi. Pravo mi se nešto ruka umorila
kud ce ti bolje
Vidi sa advokatima i ne slusaj puno raju
Dakle, ima takvih slucajeva. 
