sale07 wrote: ↑28/10/2021 11:02
Ja imam dvoje djece koji su razlicitih karaktera. Jednom djetetu je dovoljno jednom reci da ne smije se gurati s drugom djecom kada su na stepenicama jer rezultat toga moze biti katastrofalan. Dok drugo dijete to ne shvata i ono ponavlja isti postupak jer mu je to zabavno, vrlo vjerovatno.
Jel ja trebam drugo djete pustiti da to radi do momenta dok ne dodje do katastrofe i nauci lekciju ili primjeniti neku kaznu da bi sprjecio katastrofu?
Ovdje se otkriva jedan drugi aspekt religije o kojem ja cesto pricam na ovom podforumu. Naime, bog je arheotip oca. Veoma je intrigantno da ti ovdje sebe stavljas kao nekoga ko treba da se brine o djeci i ko zna sta je ispravno za njih i da si ti taj koji im daje sigurnost. Iz perspektive djeteta ti si bog. Sve ono sto ti osjecas prema bogu je ono sto djeca osjecaju prema tebi. Bog je materijalizacija oca zastitnika kad odrastes. Arheotip oca i ovo tvoje izlaganje savrseno dobro objasnjava to. Ti sam vidis boga kao oca zastinika.
Dalje, veoma je intrigantno da ti bozije kaznjavanje poredis sa roditeljskim kaznjavanjem. To pokazuje kako ti gledas na ulogu roditelja. Za mene je apsolutno pogresno KAZNITI dijete zato sto skace na stepenicama. Kazniti ga za rizike koje ne razumije. Dijete treba upozoriti na rizike i objasniti mu sta se moze desiti ako lose doskoci a ne treba ga kaznjavati samo zato sto skace. Nema nista pogresno u skakanju. Imam i ja dvoje djece i kad radim nesto oko kuce sto moze predstavljati rizik, ja ih zovnem da dodju i objasnim. Vidite ove daske sto su tu? Na njima ima dosta eksera. Ja ih jos nisam stigao odnijeti a ni eksere povaditi. Nije problem da se igrate ovdje ali ako neko padne moze se dobro povrijediti. Onda uzmem dasku sa ekserom i pokazem koliko duboko ekser moze uci. Nikad se jos nije desilo da se djeca povrijede kad im ovako objasnim. Nisu se cak ni igrali tu gdje su daske bile. Razumiju.
No intrigantno je da otac kaznjava kad pogrijesis. Nije ti objasnio sta si pogrijesio i zasto si pogrijesio. Nije ti objasnio posljedice nego ti je zaprijetio da nesto ne smijes a ti ne znas sto ne smijes. Ne smijes skakati na stepenicama ako budes skakao bice kaznjen. Ali skakanje na stepenicama je zabavno. nema veze, ja poznajem rizike i moze doci do katastrofe. To se ne spominje direktno, ali poruka koja se salje indirektno jeste: ti si dijete i ti si nesposoban da sam skontas sta je rizik.
Kad odraste, to dijete ce tako gledati i na boga jer bog je zapravo arheotip oca. Ne smije uzivati u zivotu jer ce biti kaznjen posto svako uzivanje nosi odredjeni rizik. Seks nosi rizik da se zarazis ili da napravis dijete. Tvoje dijete nece uzivati u seksu (pogotovo ako je curica) jer ce se bojati bozije kazne. Uzivanje i zabava = kazna. Zato sva religijska pravila i jesu takva da blokiraju zabavu. Samo zato sto roditelji nisu znali objasniti potencijalne rizike i sto su smatrali da su im djeca nesposobna da sama ocijene da li nesto vrijedi rizikovati ili ne.
Tvoje dijete mozda zeli da skace na stepenicama makar nogu slomilo. Ako mu objasnis, vjerovatno nece, ali mnogo lakse je kazati: sejtan ga nagovorio nego da ti odes do stepenica i ko fol padnes i tako mu pokazes kako se moze povrijediti.
Isto tako je i sa ljudima, svakodnevno se krecemo medju ljudima i lahko je uvidjeti dvije osobe istog uzrasta koje ne rezonuju stvari isto. Nekom je normalno baciti papiric na ulici, voziti gradskim prijevozu a ne platiti kartu, parkirati na trotuaru, dok druga osoba ne moze da shvati taj nacin razmisljanja. Zato moraju postojati pravila da bi vladao red, a onaj ko je stvorio covjeka logicno je i da je postavio odredjena pravila.
Covjeka niko nije stvorio nego je evoluirao al haj necemo sad o tome. Ja ne znam ni jedno religijsko pravilo koje govori da se ne treba bacati papiric na ulici. Ta pravila su kasnije izvedena i tebi predstavljena kao religijska. Saobracajna pravila nije odredio bog nego ljudi. Avio saobracaj funkcionise sasvim odlicno a nikada bog nije nista rekao na tu temu. Ljudi su savrseno dobro sposobni napraviti set pravila koja ce postovati kako bi svakodnevnica lakse funkcionisala. Ne treba ti bog niti kakav eksterni faktor to odredjivati.
Sirija ISIL, Afganistan, Somalija, Libija, Egipat, Saudijska Arabaija, Iran itd.
Mi u BiH imamo dosta slican zakon svicarskom zakonu ili zakonu bilo koje evropske zemlje, i jel to neki garant da je ovdje zivot slican onom tamo u evropi ? Nije, iz jednog prostog razloga a to je primjenjivanje zakona. Jel cinjenica da u Svicarskoj ako bacis smece na ne propisno mjesto vrlo vjerovatno ces platiti kaznu za to? Isti zakon i mi imamo a sta se ovdje desava?
Ista stvar je i sa ovim nabrojanim zemljama, ti stvarno mislis da se tamo primjenjuju Bozija pravila, to jest da sistem funkcionise po Bozijem zakonu?
imaju dva aspekta odgovora na ovo pitanje: prvi askept je formalne prirode i veoma je direktan: boziji zakon nije funkcionalan. nesto ne funkcionise. Drugi aspekt je interne prirode i on je vezan za interno stanje covjeka. Hajde da se sada vratimo na tvoje dijete koje skace na stepenicama i koje je kaznjeno. Kaznjeno zato sto se zabavljalo. Ti mozda to tako ne vidis, ali u ocima djeteta to tako izgleda. Moj otac mi ne vjeruje dovoljno i ne misli da sam ja dovoljno pametan da sam razumijem rizike. To je na internom emotivnom planu. Sta su moje alternative: da mu radim stvari iza ledja (propusim se, drogiram, imam seks, skacem, zabavljam se) dok glumim da sam dobar pred njim. Kada generacije ljudi odrastaju u takvom okruzenju i kada manje vise vjeruju u takvog boga, jer bog je arheotip takvog oca, onda za rezultat dobijes formalno slijedjenje religijskih pravila dok istovremeno dobijes drustvo koje je naucilo da MORA imati pravila za sve. Ako mu ne dadnes pravilo on se ne zna ponasati.
Upravo odatle dolazi razlika izmedju Svicarske i BiH. Isti zakon, drugaciji rezultat. Nije to da se ne postuju bozija pravila nego su generacije odrasle u drugacijem okruzenju. Ako odrastas u okruzenju gdje imas okrutnog oca koji ne zna da ti objasni rizike i onda te PUSTI da sam izaberes ti ces odrasti u emotivno nezrelu jedinku koja ce uvijek trebati oca u svom zivotu. Da mu dadne pravila i uputi na pravi put, pa i da ga kazni kad pogrijesi. Sta mislis zasto zene uzivaju u BDSM fantazijama i imaju daddy komplekse? Odavde to dolazi. Imale su lijenog oca koji nije vjerovao u njih. Sta hocu da kazem: u Svicarskoj generacije djece odrastaju sa ocevima koji su ukljuceniji u njihove zivote i koji vjeruju u svoju djecu. Ne kaznjavaju ih kada pogrijese nego im objasnjavaju rizike koje nesto nosi sa sobom i onda vjeruju da ce djeca izabrati pravi put. Niko nikog ne sili. U BiH djeca odrastaju drugacije i kad odrastu imaju potrebu da im neko pravi pravila. Ako ne napravi oni se ponasaju kao da pravila nema, izmedju ostalog i bacaju papire na ulicu.
No ako i uvijek. Za sve sto ne znamo objasniti svalicemo na boga. Tako je najlakse. Bog izuzetaka.
