pitanje za sve vjernike

[Hakiz]

Baš kao vozačka.

Hakize vozacka nije pravo. Nego privilegija. Vozacku mozes da nikad ne dobijes ili da ti bude oduzeta iz nekih razloga. Dakle nikad ona nece biti pravo jer je otuđiva masom preduslova za to. Ako si mentalno retardiran nemas pravo jer da imas dao bi ti je neko po automatizmu bez ikakvih uslova.

A sto se tice ostalih neotudjivih prava, ne znaci ako ih neko nije realizovao da nema, nego mu se krse. Velika je razlika nekome krsiti pravo na nesto sto ima be ikakvih uvjeta i da nema pravo sa nekim.preduvjetima. hakizly.

Ne postoje neotuđiva prava.

[vjeshalica]

Ne postoje neotuđiva prava.

Auuuu dokaži

[Hakiz]

Ne postoje neotuđiva prava.

Auuuu dokaži

Neću imati djecu. Ta djeca koju neću imati nisu dobila pravo na život. Ti možeš reći da sam im ja pravo na život uskrstio, ali, kako nisu rođena, pravo na život im nije ni dano. Da imaju neotuđivo pravo na život, bila bi živa bez obzira na moju odluku.

Jednostavniji primjer: Abortus.

[vjeshalica]

Auuuu dokaži

Neću imati djecu. Ta djeca koju neću imati nisu dobila pravo na život. Ti možeš reći da sam im ja pravo na život uskrstio, ali, kako nisu rođena, pravo na život im nije ni dano. Da imaju neotuđivo pravo na život, bila bi živa bez obzira na moju odluku.

Jednostavniji primjer: Abortus.

Nesto sto ne postoji, nema ni pravo poyyy

Ta djeca koju ti neces imati, nisu ni stvorena

[vjeshalica]

https://www.klix.ba/vijesti/svijet/sved ... /230208203

[Bloo]

https://www.klix.ba/vijesti/svijet/sved ... /230208203

Mali korak za covjecanstvo, veliki za Sultana, branitelja islama.

[vjeshalica]

Razlika izmedju nekih ljudi je uocljiva
Neko je odlucio da bude seksualni predator i rasista, a drugi iapk ovo
https://avaz.ba/vijesti/globus/807569/o ... im-avionom

[Dope_Man]

A drugi da bude diktator koji ce pokusati da na par jeftinih fazona skupi koji politicki poen kad mu je vec odgovor na krizu, za koju je namjenski uveo porez, bio nikakav

[skupljac_zeljeza]

Kako se moze racionalno objasniti vjecni boravak u dzehenemu? Krscani u to vjeruju a Kuran je pun prijetnji dzehenemom. Kakav je ovaj narod mnogi zasluzuju adekvatku kaznu ali kako se pomiriti sa cinjenicom da je pakao vjecan za one koji to "zasluze"?

Ako covjeka nesto boli jako i neprestano a nemoze naci lijek taj covjek ce najvjerovatniji pociniti suicid jer nemoze da izdrzi bolove. U paklu nema izlaza.

Da ne duljim, i da ne pisem o tome sto Bog sve zna unaprijed odnosno neki vjeruju da je sve odredio bez obzira sto imamo slobodnu volju, sta je to za Boga da przi milijarde ljudi u vatri, vjecno? I to ne zbog toga ako cine okrutnosti prema drugima jer se mogu pokajati vec zbog nevjerovanja/pogresnog vjerovanja.

Prije dok sam slusao Pezica jer sam tada imao drugacije misljenje o njegovom ucenju, neko ga je upitao ovako "Pezicu, bil ti stvorioo ljude i przio ih vjecno u vatri"?. Njegov odgovor je bio.....da nekazem glup. Citao sam misljenje od jos nekih znalaca ali ni jedan odgovor nije bio logican. Shabir Ally je pokusao da zakljuci da dzehenem nije vjecan na osnovu par nekih hadisa ali je priznao da samo sasvim mali dio Islamski ucenjaka vjeruje u to.

Ne možeš Božiju Knjigu shvatati doslovno kada se govori o nepojavnom. Često ljudi Božije Biće vole uspoređivati sa čovjekom sa svim ljudskim atributima što se omaklo čak i Ajnštajnu kada je rekao:" “Želim znati božije misli; sve ostalo su detalji.”. Pošto postavljaš pitanje o ahiretu, džehennemu i džennetu tu je rečeno u hadisu:

Nedugo zatim on im je rekao: ''Čuo sam da molite Allaha da vam podari Džennet, a znate li šta u njemu sve ima?'' Odgovorili su: ''Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, najbolje znaju!'' Zatim je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Allah je Svojim robovima pripremio u Džennetu ono što oko nije vidjelo, niti uho čulo, i ono što ljudski razum ne može ni zamisliti. Učite ako želite kur'anski ajet: ” I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su činili, skrivene radosti čekaju .”(Es-Sedžda, 17.)

Na tom tragu prevodeći Kur'an akademik Esad Duraković koji se čak usudio prevoditi Mualake i mislim da je prvi to uradio na ovim prostorima u jednoj svojoj studiji "Ogled o metafori džennet", Novi izraz, II(6): 95–105.objašnjava da opis dženneta, a logično analogijom i džehennema u Kur'anu nazove metaforom vodeći se gornjim hadisom, ali i morfologijom pojedinih riječi u ovom slučaju glagola ĐNN - skriti koji se koristi i u hadisu.

Budući da se Kur"an obraća čovjeku, razumljivo je što koristi njegova najviša iskustva u jeziku i književnosti, pa se vrlo često služi metaforom koja će ovom prilikom biti u centru moje pažnje, tačnije - razmatrat ću samo jednu krunsku kur"ansku metaforu: Džennet.

Sasvim pojednostavljeno rečeno, Džennet je bašča, vrt. Pošto je Kur"an tijesno povezan sa uslovima svoga jezika - koga je, baš kao takav, normirao i ovjekovječio - nužno je na početku tumačenja ove metafore ukazati na etimologiju riječi džennet da bi se vidjela njena složenost.

Osnovno značenje korijena đNN (iz koga je izvedena imenica džennet) je "skriti", "zakriti", pa se kao riječ koja je u najbližem susjedstvu ovom korijenu navodi korijen STR, što znači "pokriti". Međutim, korijen đNN uvijek znači pokrivanje, skrivanje, zakrivanje itd. u smislu da je nešto sklonjeno od pogleda, ali i da je, naročito, zaštićeno. Otuda je čitav niz derivacija iz ovoga korijena: al-Đanan=srce (skriveno i zaštićeno u grudima); al-Đunna=oklop (skriva i štiti grudi); al-Đanin=embrion (skriven i zaštićen u utrobi majke), itd. Al-đanna(t) označava vrt (u kome mora biti, osim drveća, vinove loze i palmi - inače je to al-Hadiqa - čije bilje je tako gusto da čovjeka koji boravi u njemu naprosto skriva gustišem i štiti ga debelim hladom. Ima mnogo čitalaca koji uopće ne znaju ovako iznijansirano značenje riječi džennet i njenu etimologiju, ali valja reći da ta riječ ni u znalca jezika ne izaziva uvijek ovako složene asocijacije.

https://balkanbosna.tripod.com/id77.html

Duraković također zamjera svojim prethodnicima u prevođenju Kur'anskog teksta što su pozajmljivali terminologiju iz nama bliskog kršćanstva pa recimo navodi primjer u Fatihi gdje Jevmu'd-din su redovno prevodili sa Sudnji dan dok bukvalan prijevod je Dan vjere.

[Hakiz]

koji se čak usudio prevoditi

[Hajvan]

vjernik je osoba koja vjeruje u jednog jedinog, a sve ostale odbacuje kao lazne tj. ne vjeruje u njihovo postojanje.

eh, ako vjernika oznacimo sa n
ja sam onda n+1

[skupljac_zeljeza]

GH biblioteka je dokaz da su ovi prostori imali vrsne poznavaoce arapskog jezika. Imamo i tri orijentalistike i niko do njega se nije usudio prevoditi Muallaqe. On lično je pričao kako je to bio vrlo zahtjevan posao. E sada, u kontekstu priče o metaforama možda je ova vrsta poezije ga navela da napiše studije o metaforama u Tekstu. Ono što Duraković zamjera i Handžiću da mu uspjelo promaći. Ima ovdje još nekoliko zanimljivih teza vezano za predislamsku poeziju i zašto Kur'an koristi upravo ovaj stil, ali otišli bi u tumačenje tumačenja. Nisu nikakva novost studije o posebnosti religijskog stila.

U tradicionalnoj, funkcionalnoj podjeli jezika, religijski stil
dugo vremena nije bio priznat kao samostalan stil, zanemarivan je i
naprosto pripajan književno-umjetničkom stilu. Ovakav pogled na
funkcionalnu diferencijaciju jezika moramo posmatrati ograničenim i
diskriminirajućim, jer ne postoje nikakvi argumenti (''osim
ideoloških''), na osnovu kojih se religijski stil ne bi mogao izdvojiti,
kao samostalan funkcionalni stil.
Sakralizacija pisma dovela je do toga da se slovo i tekst postave u centar
intelektualnih interesovanja društva, tako da su se svi najveći umovi u historiji
čovječanstva, ako ništa, bar dodirnuli pitanja pisma, jezika i stila. Iako
sve svete knjige i tekstove možemo posmatrati i kao književno-
umjetnička djela, mi ne smijemo zanemariti neospornu činjenicu da
umjetnička funkcija nije njihova primarna funkcija. Na osnovu
njihove nesumnjive umjetničke vrijednosti, mi svakako tekstove,
unutar religijskog stila, možemo proučavati ne samo kao isključivo
religijske tekstove, nego i sa književno-umjetničkog aspekta, ali ta
činjenica nimalo ne opravdava svrstavanje religijskog stila u
književno-umjetnički stil.

Mr. Amra Kozlica, RELIGIJSKI STIL (ANALIZA FUNKCIONALNOG STILA)

[Hakiz]

GH biblioteka je dokaz da su ovi prostori imali vrsne poznavaoce arapskog jezika. Imamo i tri orijentalistike i niko do njega se nije usudio prevoditi Muallaqe. On lično je pričao kako je to bio vrlo zahtjevan posao. E sada, u kontekstu priče o metaforama možda je ova vrsta poezije ga navela da napiše studije o metaforama u Tekstu. Ono što Duraković zamjera i Handžiću da mu uspjelo promaći. Ima ovdje još nekoliko zanimljivih teza vezano za predislamsku poeziju i zašto Kur'an koristi upravo ovaj stil, ali otišli bi u tumačenje tumačenja. Nisu nikakva novost studije o posebnosti religijskog stila.

U tradicionalnoj, funkcionalnoj podjeli jezika, religijski stil
dugo vremena nije bio priznat kao samostalan stil, zanemarivan je i
naprosto pripajan književno-umjetničkom stilu. Ovakav pogled na
funkcionalnu diferencijaciju jezika moramo posmatrati ograničenim i
diskriminirajućim, jer ne postoje nikakvi argumenti (''osim
ideoloških''), na osnovu kojih se religijski stil ne bi mogao izdvojiti,
kao samostalan funkcionalni stil.
Sakralizacija pisma dovela je do toga da se slovo i tekst postave u centar
intelektualnih interesovanja društva, tako da su se svi najveći umovi u historiji
čovječanstva, ako ništa, bar dodirnuli pitanja pisma, jezika i stila. Iako
sve svete knjige i tekstove možemo posmatrati i kao književno-
umjetnička djela, mi ne smijemo zanemariti neospornu činjenicu da
umjetnička funkcija nije njihova primarna funkcija. Na osnovu
njihove nesumnjive umjetničke vrijednosti, mi svakako tekstove,
unutar religijskog stila, možemo proučavati ne samo kao isključivo
religijske tekstove, nego i sa književno-umjetničkog aspekta, ali ta
činjenica nimalo ne opravdava svrstavanje religijskog stila u
književno-umjetnički stil.

Mr. Amra Kozlica, RELIGIJSKI STIL (ANALIZA FUNKCIONALNOG STILA)

Ma, sve je OK. Tekst koji je napisao čovjek je isuviše mističan da bi ga drugi čovjek preveo.

Normalno.

[toska]

Ja ne kontam sto po klixu na clancima o Turskoj sve vrvi sa Bog im se smilovao Allah im pomogao…
A on im dao zemljotres. Kako ovo racionalizuju vjernici?

To je ono sto je spomenuto par stranica ranije. Nemoguce je vjerniku da se pomiri sa tim da je:

Sve od boga - dakle i zemljotres je od boga i svaka tragedija uzrokovana istim. A opet, ako je od boga, mora da je dobro, dakle moras se zahvaliti bogu na tome sto se desilo. A opet iz ljudskog ugla znas da si smece ako si zahvalan na hiljadama besmislenih smrti koje su posljedica tog zemljotresa.

E onda se ide u "god works in mysterious ways" i predjes preko toga.

to ne propovjeda niti jedna vjera već možda New age, nude sljepilo za nevolje i samo se fura pozitiva.

- u dobru ili normali čovjek treba biti zahvalan
- u nevolji ili nečem lošem strpljiv, izdržljiv i vjeri da će biti bolje
- takođe u nevolji, u nadi da će biti bolje ako postoje min. šanse, ako ne postoje prihvatiti sudbinu

[Ateista]

To je ono sto je spomenuto par stranica ranije. Nemoguce je vjerniku da se pomiri sa tim da je:

Sve od boga - dakle i zemljotres je od boga i svaka tragedija uzrokovana istim. A opet, ako je od boga, mora da je dobro, dakle moras se zahvaliti bogu na tome sto se desilo. A opet iz ljudskog ugla znas da si smece ako si zahvalan na hiljadama besmislenih smrti koje su posljedica tog zemljotresa.

E onda se ide u "god works in mysterious ways" i predjes preko toga.

to ne propovjeda niti jedna vjera već možda New age, nude sljepilo za nevolje i samo se fura pozitiva.

- u dobru ili normali čovjek treba biti zahvalan
- u nevolji ili nečem lošem strpljiv, izdržljiv i vjeri da će biti bolje
- takođe u nevolji, u nadi da će biti bolje ako postoje min. šanse, ako ne postoje prihvatiti sudbinu

Takvo razmisljanje ne ide sa idejom boga kao svemoguceg bica, jer se postavlja kao da se dobre i lose stvari desavaju onako slucajno, pa ljudi to trebaju prihvatiti.
Ako svemoguce bice koje je stvorilo nas i cijeli svijet postoji, to znaci da je to bice odgovorno za sve sto se desava, i dobro i lose. Ako nije odgovorno za sve onda nije svemoguce. Ako je svemoguce a ne zeli da utice na neke stvari i prepusta slucajnosti ili nekom drugom, to opet znaci da je odgovorno jer prepusta nekom iako moze uticati na to.

[Dope_Man]

To je ono sto je spomenuto par stranica ranije. Nemoguce je vjerniku da se pomiri sa tim da je:

Sve od boga - dakle i zemljotres je od boga i svaka tragedija uzrokovana istim. A opet, ako je od boga, mora da je dobro, dakle moras se zahvaliti bogu na tome sto se desilo. A opet iz ljudskog ugla znas da si smece ako si zahvalan na hiljadama besmislenih smrti koje su posljedica tog zemljotresa.

E onda se ide u "god works in mysterious ways" i predjes preko toga.

to ne propovjeda niti jedna vjera već možda New age, nude sljepilo za nevolje i samo se fura pozitiva.

- u dobru ili normali čovjek treba biti zahvalan
- u nevolji ili nečem lošem strpljiv, izdržljiv i vjeri da će biti bolje
- takođe u nevolji, u nadi da će biti bolje ako postoje min. šanse, ako ne postoje prihvatiti sudbinu

To kazu sve tri velike monoteisticke religije. Za razliku od njih, druge bar imaju bogove koji se ne libe biti zli. Ali kad izmislis boga koji je savrsen, svemoguci, sve je pod njegovom kontrolom itd.. onda zapadas u paradokse da mu se na groznim stvarima moras samo zahvaliti.

Za mentalnu vjezbu odgovori sebi na ova pitanja:
- Da li tvoj bog kontrolise sve?
- Da li je tvoj bog savrseno dobar, dakle sve sto uradi je dobro?
Ako kontrolise sve, a salje zemljotres.. donesi svoj hipokriticni zakljucak kako je i dalje dobar.
Ako ne kontrolise sve, a savrseno je dobar, vec sjedi i gleda kako zemljotres ubija nevine ljude i djecu.. donesi svoj hipokriticni zakljucak kako je i dalje dobar.

[toska]

Daljom raspravom sigurno bi došli do toga: šta je dijete ili beba skrivilo pa da ga snađe nevolja ili smrt npr. u spominjanom zemljotresu, na to pitanje nemam nikakav prihvatljiv odgovor, a vjerujem ni vjerske vođe, vrlo nezgodno.
Pretpostavljam da je to pitanje i nemogućnost religijskog odgovora jedan od razloga ateizma, možda u samom vrhu.
Takođe, radi dijaloga da pojasnim svoj svjetonazor, jesam religiozan pa i nekakav vjernik, ali više u nekom filozofskom smislu.

Takvo razmisljanje ne ide sa idejom boga kao svemoguceg bica, jer se postavlja kao da se dobre i lose stvari desavaju onako slucajno, pa ljudi to trebaju prihvatiti.
Ako svemoguce bice koje je stvorilo nas i cijeli svijet postoji, to znaci da je to bice odgovorno za sve sto se desava, i dobro i lose. Ako nije odgovorno za sve onda nije svemoguce. Ako je svemoguce a ne zeli da utice na neke stvari i prepusta slucajnosti ili nekom drugom, to opet znaci da je odgovorno jer prepusta nekom iako moze uticati na to.

Bog jeste svemoguć i ništa ne bi trebalo biti slučajno, za dobro i loše takođe, evo cijeli ajeti, bez modernog skraćivanja:

78- Ma gdje bili, stići će vas smrt, pa kad bi bili i u visokim kulama. Ako ih stigne kakvo dobro, oni vele: 'Ovo je od Allaha!', a snađe li ih kakvo zlo, govore: 'Ovo je zbog tebe!' Reci: 'Sve je od Allaha!' Pa šta je tim ljudima?! – oni kao da ne razumiju ono što im se govori!

79- Sreća koja ti se dogodi od Allaha je, a nesreću koja te zadesi sam si zaslužio. Mi smo te, kao poslanika, svim ljudima poslali, a Allah je dovoljan svjedok.

To kazu sve tri velike monoteisticke religije. Za razliku od njih, druge bar imaju bogove koji se ne libe biti zli. Ali kad izmislis boga koji je savrsen, svemoguci, sve je pod njegovom kontrolom itd.. onda zapadas u paradokse da mu se na groznim stvarima moras samo zahvaliti.

Za mentalnu vjezbu odgovori sebi na ova pitanja:
- Da li tvoj bog kontrolise sve?
- Da li je tvoj bog savrseno dobar, dakle sve sto uradi je dobro?
Ako kontrolise sve, a salje zemljotres.. donesi svoj hipokriticni zakljucak kako je i dalje dobar.
Ako ne kontrolise sve, a savrseno je dobar, vec sjedi i gleda kako zemljotres ubija nevine ljude i djecu.. donesi svoj hipokriticni zakljucak kako je i dalje dobar.

da, sve kontroliše, napisah iznad, a biti zahvalan na velikoj nevolji niti se traži niti je to čovjeku uopšte izvodivo, nonsens.

iskreno, pojam "Bog je dobar" djeluje neobično, koristi se i to samo ne znam koliko je ispravno, vjerovatno od milostiv, samilostan, a moje laičko znanje je "Bog je pravedan".
Božija pravda i ljudsko shvatanje iste, ne moraju se poklapati.

p.s. diskusija će biti nemoguća sa etiketiranjem "donesi svoj hipokriticni zakljucak", bolje da odmah završimo

[tranquil]

Daljom raspravom sigurno bi došli do toga: šta je dijete ili beba skrivilo pa da ga snađe nevolja ili smrt npr. u spominjanom zemljotresu, na to pitanje nemam nikakav prihvatljiv odgovor, a vjerujem ni vjerske vođe, vrlo nezgodno.
Pretpostavljam da je to pitanje i nemogućnost religijskog odgovora jedan od razloga ateizma, možda u samom vrhu.
Takođe, radi dijaloga da pojasnim svoj svjetonazor, jesam religiozan pa i nekakav vjernik, ali više u nekom filozofskom smislu.

Takvo razmisljanje ne ide sa idejom boga kao svemoguceg bica, jer se postavlja kao da se dobre i lose stvari desavaju onako slucajno, pa ljudi to trebaju prihvatiti.
Ako svemoguce bice koje je stvorilo nas i cijeli svijet postoji, to znaci da je to bice odgovorno za sve sto se desava, i dobro i lose. Ako nije odgovorno za sve onda nije svemoguce. Ako je svemoguce a ne zeli da utice na neke stvari i prepusta slucajnosti ili nekom drugom, to opet znaci da je odgovorno jer prepusta nekom iako moze uticati na to.

Bog jeste svemoguć i ništa ne bi trebalo biti slučajno, za dobro i loše takođe, evo cijeli ajeti, bez modernog skraćivanja:

78- Ma gdje bili, stići će vas smrt, pa kad bi bili i u visokim kulama. Ako ih stigne kakvo dobro, oni vele: 'Ovo je od Allaha!', a snađe li ih kakvo zlo, govore: 'Ovo je zbog tebe!' Reci: 'Sve je od Allaha!' Pa šta je tim ljudima?! – oni kao da ne razumiju ono što im se govori!

79- Sreća koja ti se dogodi od Allaha je, a nesreću koja te zadesi sam si zaslužio. Mi smo te, kao poslanika, svim ljudima poslali, a Allah je dovoljan svjedok.

To kazu sve tri velike monoteisticke religije. Za razliku od njih, druge bar imaju bogove koji se ne libe biti zli. Ali kad izmislis boga koji je savrsen, svemoguci, sve je pod njegovom kontrolom itd.. onda zapadas u paradokse da mu se na groznim stvarima moras samo zahvaliti.

Za mentalnu vjezbu odgovori sebi na ova pitanja:
- Da li tvoj bog kontrolise sve?
- Da li je tvoj bog savrseno dobar, dakle sve sto uradi je dobro?
Ako kontrolise sve, a salje zemljotres.. donesi svoj hipokriticni zakljucak kako je i dalje dobar.
Ako ne kontrolise sve, a savrseno je dobar, vec sjedi i gleda kako zemljotres ubija nevine ljude i djecu.. donesi svoj hipokriticni zakljucak kako je i dalje dobar.

da, sve kontroliše, napisah iznad, a biti zahvalan na velikoj nevolji niti se traži niti je to čovjeku uopšte izvodivo, nonsens.

iskreno, pojam "Bog je dobar" djeluje neobično, koristi se i to samo ne znam koliko je ispravno, vjerovatno od milostiv, samilostan, a moje laičko znanje je "Bog je pravedan".
Božija pravda i ljudsko shvatanje iste, ne moraju se poklapati.

p.s. diskusija će biti nemoguća sa etiketiranjem "donesi svoj hipokriticni zakljucak", bolje da odmah završimo

Nisi ti hipokritičan, barem ne skroz, jer si sam priznao da nemaš privatljiv odgovor na neka pitanja, možda nekada i dođeš do rješenja.

"Sve dobro je od Boga, sve loše si sam zaslužio" iz citiranog ajeta nije prihvatljivo rješenje, nego cheat-code da se amnestira Svemogući od loših stvari koje se dešavaju bez ljudskog uticaja, i koje bi kao takve morale biti "Božija volja". Kao, da, to jeste Božija volja, ali si zaslužio nekada i nekako.

Razlog postojanja zanimanja "pedijatrijski onkolog" međutim nije "nesreća koju si sam zaslužio", niti je bilo ko zaslužio tako nešto. Istina, to nije ni dokaz za nepostojanje Boga, ali je po meni to barem dokaz za nepostojanje dobrog, pravednog, milosrdnog Boga.

[toska]

Svi znamo da ovakve diskusije ne vode daleko iz jednostavnog razloga da bez obzira na svjetonazor vjerovatno ne postoje dva čovjeka na planeti koji isto posmatraju život i sve posljedice koji isti donosi.

Svako od nas može govoriti samo u svoje ime jer sva naša životna iskustva i sve naučeno je jedinstveno i samo naše, sve izvan nas i svi drugi ljudi su svijet za sebe o kojem jako malo znamo.
Tu je i vrlo bitno, naš unutrašnji svijet sa našim mislima (dobrim i lošim), isto namjerama, željama... a na temi religija sve se to računa.

U ovakvim diskusijama se čak može isključiti i sve izvan naših ličnih života i naše svijesti.
Zbog toga imam sve više razumijevanja za fanove koji život tumače kao virtuelnu stvarnost, simulaciju, nije baš da se slažem, ali ni ta opcija nije bezveze.

"Sve dobro je od Boga, sve loše si sam zaslužio" iz citiranog ajeta nije prihvatljivo rješenje, nego cheat-code da se amnestira Svemogući od loših stvari koje se dešavaju bez ljudskog uticaja, i koje bi kao takve morale biti "Božija volja". Kao, da, to jeste Božija volja, ali si zaslužio nekada i nekako.

pa za "obične" nevolje u životu to ne bi trebalo biti sporno, pogrešnim ili lošim djelima ne možemo se baš nadati sreći i dobru.
a za prvi dio "Sreća koja ti se dogodi od Boga je" trebalo bi da se i ateisti mogu složiti, samo umjesto Boga staviti Prirodu, Život, gene, okruženje, univerzum...

[planinar60]

Bravo toska.
Ja bih samo jos dodao da su neke stvari jednostavno SUDBINA, i da su to te kobtrolne tacke u zivotu svakog pojedinca, zajednice pa na kraju i planete.
Sve izmedju tih tacaka covjek ima kao slobodnu volju, pa sad hoce li biti dobar, strpljiv u iskusenju ili zahvalan u blagodati do covjeka je, ili obrnuto.
I naravno da svako ima svoju ulogu, neko tezu, neko laksu ali i zato je nagrada ili kazna spram iskusenjem.
Bog je dobar jer daje razne blagodati, ono sto je nama ljudima tesko razumjeti jeste da je za neke ljude i bolest blagodat i siromastvo blagodat, kao sto je za nase poimanje (sto nam je sasvim razuljivo i logicno) zdravlje blagodat, bogatstvo blagodat, a znamo da postoje slucajevi gdje to i nije slucaj, ali naravno da ljudi bjeze od takvih zakljucaka, jer lakse je svaliti sve na Boga, nego reci , ej ja sam kriv.

[Ateista]

Svi znamo da ovakve diskusije ne vode daleko iz jednostavnog razloga da bez obzira na svjetonazor vjerovatno ne postoje dva čovjeka na planeti koji isto posmatraju život i sve posljedice koji isti donosi.

Svako od nas može govoriti samo u svoje ime jer sva naša životna iskustva i sve naučeno je jedinstveno i samo naše, sve izvan nas i svi drugi ljudi su svijet za sebe o kojem jako malo znamo.
Tu je i vrlo bitno, naš unutrašnji svijet sa našim mislima (dobrim i lošim), isto namjerama, željama... a na temi religija sve se to računa.

U ovakvim diskusijama se čak može isključiti i sve izvan naših ličnih života i naše svijesti.
Zbog toga imam sve više razumijevanja za fanove koji život tumače kao virtuelnu stvarnost, simulaciju, nije baš da se slažem, ali ni ta opcija nije bezveze.

"Sve dobro je od Boga, sve loše si sam zaslužio" iz citiranog ajeta nije prihvatljivo rješenje, nego cheat-code da se amnestira Svemogući od loših stvari koje se dešavaju bez ljudskog uticaja, i koje bi kao takve morale biti "Božija volja". Kao, da, to jeste Božija volja, ali si zaslužio nekada i nekako.

pa za "obične" nevolje u životu to ne bi trebalo biti sporno, pogrešnim ili lošim djelima ne možemo se baš nadati sreći i dobru.
a za prvi dio "Sreća koja ti se dogodi od Boga je" trebalo bi da se i ateisti mogu složiti, samo umjesto Boga staviti Prirodu, Život, gene, okruženje, univerzum...

Samo da ne bude zabune, kad govorimo o dobrim i losim stvarima, misli se na one na koje ne mozemo uticati, ne na ono sto sami sebi uradimo, sto se neko sam izbori za svoju srecu ili sam sebe unisti, iako je i tu upitan nas uticaj,ali o tome kasnije.
Kad govorino o toj sreci ili nesreci na koju nikako ne mozemo uticati, tu se slazem da razne slucajnosti, geni i okruzenje uticu na to, ali smatram da na isti nacin uticu i na pozitivne i na negativne stvari, pa ako stavimo kontekst boga tu onda je zasluzan i za jedno i za drugo.

Ono sto mogu donekle shvatiti je taj nacin razmisljanja da ce nekad nakon zivota ta nepravda biti zadovoljena. Ne mislim da je tako i ne vjerujem u to, samo mogu razumjeti taj nacin razmisljanja.

Ono sto mi logicki nikad nece imati smisla je koncept slobodne volje, jer ako postoji bice koje je svemoguce i koje nas je stvorilo onda ne postoji mogucnost slobodne volje, jer stvaranjem ljudi bi morao znati kakvi ce ljudi biti. Ako nije znao onda nije svemoguc. To je neka vrsta logickog paradoksa.
To nije vezano samo za postojanje boga, nevezano za to ja smatram da je nasa slobodna volja definisana kombinacijom faktora na koje nismo mogli uticati - geni i okolina koja je uticala na nas,dakle ne utice to samo na nasljedne bolesti i fizicke predispozicije, utice na kompletnu nasu licnost. Da je bilo sta od toga bilo drugacije u momentu naseg rodjenja, mi bismo bili drugacije osobe. Koliko drugacije i kakve ne mozemo znati, ali sigurno ne bismo bili isti, a govorimo o uticajima koje nismo mogli birati,u momentu kad mozemo uticati na neke stvari,nas su ti uticaji vec donekle formirali i nasi dalji uticaji su rezultat tih stvari na koje nismo mogli uticati.
Iz mog ugla to nije problematicno, ne mislim da postoji neka nagrada i kazna nakon ovog zivota, iz ugla vjernika koji vjeruje u nagradu i kaznu nakon zivota bi mi to bilo problematicno jer mi ne ide da budem kaznjen ili nagradjen ako nisam mogao birati ko cu i sta biti. Ako tome dodamo jos i uticaj boga koji je kao svemoguc morao imati uticaj na to jer inace nije svemoguc, problem je jos veci jer ispada da to kakav sam ja nije ni slucajnost nego je neko odredio unaprijed.

[tranquil]

Stav po kojem se tzv. stvoritelj amnestira od svih loših stvari koje se ljudima dešavaju je uzrokovan samo odgojem i naučenim strahom - "ne smiješ ništa loše ni reći ni pomisliti za Boga ILI...!". Taj stav nema uporište, ni u logici, ni u realnosti.

Ali taj stav, koliko god apsurdno zvučao odrasloj osobi operisanoj od tih strahova, je čak i manje problematičan od druge strane te medalje: pripisivanje "Bogu" zasluge za sve dobro i lijepo što se čovjeku dešava. To je već pljačka svega onog što je lijepo, što je vrijedno u prirodi i u ljudima, kako u vrsti, tako i u svakom pojedincu. Primjera ima bezbroj - u suštini, skoro svako zahvaljivanje Bogu ima takvu pozadinu. Ljudi se, još od malih nogu, dresiraju, da čim vide nešto lijepo, nešto korisno, nešto dobro, da automatski, bez razmišljanja, kao papagaji kažu "hvala Bogu", ni ne razmišljajući da li je to tačno ili ne. Počeo sam se užasavati takvog, nažalost previše raširenog ponašanja.

Dodatni stav - "neko tvoj je teško bolestan - sigurno je ili njegova ili čak tvoja krivica" - to je samo šlag na tortu.

A ja sam, izgleda, opet dopustio (barem tako po tonu rasprave mogu zaključiti) da me u ovakvu raspravu uvuče nesvršeni student teologije.

[toska]

Samo da ne bude zabune, kad govorimo o dobrim i losim stvarima, misli se na one na koje ne mozemo uticati, ne na ono sto sami sebi uradimo, sto se neko sam izbori za svoju srecu ili sam sebe unisti, iako je i tu upitan nas uticaj,ali o tome kasnije.
Kad govorino o toj sreci ili nesreci na koju nikako ne mozemo uticati, tu se slazem da razne slucajnosti, geni i okruzenje uticu na to, ali smatram da na isti nacin uticu i na pozitivne i na negativne stvari, pa ako stavimo kontekst boga tu onda je zasluzan i za jedno i za drugo.

Ono sto mogu donekle shvatiti je taj nacin razmisljanja da ce nekad nakon zivota ta nepravda biti zadovoljena. Ne mislim da je tako i ne vjerujem u to, samo mogu razumjeti taj nacin razmisljanja.

Ono sto mi logicki nikad nece imati smisla je koncept slobodne volje, jer ako postoji bice koje je svemoguce i koje nas je stvorilo onda ne postoji mogucnost slobodne volje, jer stvaranjem ljudi bi morao znati kakvi ce ljudi biti. Ako nije znao onda nije svemoguc. To je neka vrsta logickog paradoksa.
To nije vezano samo za postojanje boga, nevezano za to ja smatram da je nasa slobodna volja definisana kombinacijom faktora na koje nismo mogli uticati - geni i okolina koja je uticala na nas,dakle ne utice to samo na nasljedne bolesti i fizicke predispozicije, utice na kompletnu nasu licnost. Da je bilo sta od toga bilo drugacije u momentu naseg rodjenja, mi bismo bili drugacije osobe. Koliko drugacije i kakve ne mozemo znati, ali sigurno ne bismo bili isti, a govorimo o uticajima koje nismo mogli birati,u momentu kad mozemo uticati na neke stvari,nas su ti uticaji vec donekle formirali i nasi dalji uticaji su rezultat tih stvari na koje nismo mogli uticati.
Iz mog ugla to nije problematicno, ne mislim da postoji neka nagrada i kazna nakon ovog zivota, iz ugla vjernika koji vjeruje u nagradu i kaznu nakon zivota bi mi to bilo problematicno jer mi ne ide da budem kaznjen ili nagradjen ako nisam mogao birati ko cu i sta biti. Ako tome dodamo jos i uticaj boga koji je kao svemoguc morao imati uticaj na to jer inace nije svemoguc, problem je jos veci jer ispada da to kakav sam ja nije ni slucajnost nego je neko odredio unaprijed.

pitanje postojanja slobodne volje je jednako teško i za vjernike i za ateiste s tim da ateisti mogu obrazložiti kao što si ti učinio i da to većini bude prihvatljivo, pretpostavljam da se neće svi složiti ali to bi bila neka druga tema.
vjernici bi slobodnu volju trebali dokazivati jer bez nje svo vjerovanje gubi smisao, postaje apsurd.

tvoji argumenti o upitnosti slobodne volje su jaki, tačno je da nas geni i okruženje formiraju kao ličnosti.
dati ću svoj lični stav jer se u te teme ne upuštaju ni vjerski autoriteti, nema se šta ni pođoniti, doduše nisam ni previše tražio, ali ono što sam nalazio je plitko, površno i ne može zadovoljiti.

neko razmišljanje bez velikih pretenzija, pričamo:
slobodna volja u djelu, djelovanju vjerovatno ne postoji, postoji naš unutrašnji stav prema djelima koja činimo i upravo bi taj naš odnos prema učinjenom bio mjera stvari, to je ono što bi Bog mogao gledati i suditi.
to se može nazvati i savjest, svi je imaju ali se svi ne obaziru na nju.
da onda preformulišem prvu rečenicu, slobodna volja postoji ali u drugačijem obliku od one koja se podrazumijeva pod tim pojmom, možda bi trebao neki drugi izraz.

[skupljac_zeljeza]

Ono sto mi logicki nikad nece imati smisla je koncept slobodne volje, jer ako postoji bice koje je svemoguce i koje nas je stvorilo onda ne postoji mogucnost slobodne volje, jer stvaranjem ljudi bi morao znati kakvi ce ljudi biti. Ako nije znao onda nije svemoguc.

Kada bude Sudnji dan i da nije bilo života na dunjaluku i ti se zaletiš u džennet i Bog ti kaže....hej ti, gdje si zapeo, ti si ateista, a ti kažeš da nisi i da si živio na dunjaluku bio bi teista, ali ti ta šansa nije data da to dokažeš i da ne želiš se pouzdati samo u Božije sveznanje. Ovako si dokazao ono što jesi i što su Kiramun katibin zabilježili nadzornim kamerama pa ti se da tablet da prelistaš šta si pričao, pisao i radio u svakoj sekundi svoga prolaznog života. Dokaz je u tvojoj lijevoj ruci najviše za tebe jer Bog je znao šta ćeš i kakav biti prije nego te stvorio.

Da Gospodar tvoj hoće, na Zemlji bi doista bili svi vjernici. Pa zašto onda ti da nagoniš ljude da budu vjernici? (10:99)

[planinar60]

Evo jedan primjer sudbine i slobodne volje:
Covjeku je sudjeno da jede i pije, i on jede i pije, ali kako jelo i pice mogu biti dozvoljeni(halal) ili zabranjeni(haram) to covjek ima slobodnu volju da izabere jedno od to dvoje.