Slazem se da je pitanje tesko i slozeno.toska wrote: ↑03/06/2023 17:32pitanje postojanja slobodne volje je jednako teško i za vjernike i za ateiste s tim da ateisti mogu obrazložiti kao što si ti učinio i da to većini bude prihvatljivo, pretpostavljam da se neće svi složiti ali to bi bila neka druga tema.Ateista wrote: ↑03/06/2023 08:34
Samo da ne bude zabune, kad govorimo o dobrim i losim stvarima, misli se na one na koje ne mozemo uticati, ne na ono sto sami sebi uradimo, sto se neko sam izbori za svoju srecu ili sam sebe unisti, iako je i tu upitan nas uticaj,ali o tome kasnije.
Kad govorino o toj sreci ili nesreci na koju nikako ne mozemo uticati, tu se slazem da razne slucajnosti, geni i okruzenje uticu na to, ali smatram da na isti nacin uticu i na pozitivne i na negativne stvari, pa ako stavimo kontekst boga tu onda je zasluzan i za jedno i za drugo.
Ono sto mogu donekle shvatiti je taj nacin razmisljanja da ce nekad nakon zivota ta nepravda biti zadovoljena. Ne mislim da je tako i ne vjerujem u to, samo mogu razumjeti taj nacin razmisljanja.
Ono sto mi logicki nikad nece imati smisla je koncept slobodne volje, jer ako postoji bice koje je svemoguce i koje nas je stvorilo onda ne postoji mogucnost slobodne volje, jer stvaranjem ljudi bi morao znati kakvi ce ljudi biti. Ako nije znao onda nije svemoguc. To je neka vrsta logickog paradoksa.
To nije vezano samo za postojanje boga, nevezano za to ja smatram da je nasa slobodna volja definisana kombinacijom faktora na koje nismo mogli uticati - geni i okolina koja je uticala na nas,dakle ne utice to samo na nasljedne bolesti i fizicke predispozicije, utice na kompletnu nasu licnost. Da je bilo sta od toga bilo drugacije u momentu naseg rodjenja, mi bismo bili drugacije osobe. Koliko drugacije i kakve ne mozemo znati, ali sigurno ne bismo bili isti, a govorimo o uticajima koje nismo mogli birati,u momentu kad mozemo uticati na neke stvari,nas su ti uticaji vec donekle formirali i nasi dalji uticaji su rezultat tih stvari na koje nismo mogli uticati.
Iz mog ugla to nije problematicno, ne mislim da postoji neka nagrada i kazna nakon ovog zivota, iz ugla vjernika koji vjeruje u nagradu i kaznu nakon zivota bi mi to bilo problematicno jer mi ne ide da budem kaznjen ili nagradjen ako nisam mogao birati ko cu i sta biti. Ako tome dodamo jos i uticaj boga koji je kao svemoguc morao imati uticaj na to jer inace nije svemoguc, problem je jos veci jer ispada da to kakav sam ja nije ni slucajnost nego je neko odredio unaprijed.
vjernici bi slobodnu volju trebali dokazivati jer bez nje svo vjerovanje gubi smisao, postaje apsurd.
tvoji argumenti o upitnosti slobodne volje su jaki, tačno je da nas geni i okruženje formiraju kao ličnosti.
dati ću svoj lični stav jer se u te teme ne upuštaju ni vjerski autoriteti, nema se šta ni pođoniti, doduše nisam ni previše tražio, ali ono što sam nalazio je plitko, površno i ne može zadovoljiti.
neko razmišljanje bez velikih pretenzija, pričamo:
slobodna volja u djelu, djelovanju vjerovatno ne postoji, postoji naš unutrašnji stav prema djelima koja činimo i upravo bi taj naš odnos prema učinjenom bio mjera stvari, to je ono što bi Bog mogao gledati i suditi.
to se može nazvati i savjest, svi je imaju ali se svi ne obaziru na nju.
da onda preformulišem prvu rečenicu, slobodna volja postoji ali u drugačijem obliku od one koja se podrazumijeva pod tim pojmom, možda bi trebao neki drugi izraz.
Meni je cak i pitanje savjesti i unutrasnjeg stava prema onome sto radimo opet uslovljeno uticajima koje nismo mi mogli izabrati. Znam da zvuci malo cudno, ispada i kao opravdanje, ali to je moj neki stav, opet nevezan za postojanje boga, da je sve sto mi radimo uslovljeno genima i tim uticajima i da je kompletna nasa licnost rezultat svega toga, ne vidim nacin kako bi moglo biti drugacije.