skupljac_zeljeza wrote: ↑02/03/2024 14:17
Hakiz wrote: ↑02/03/2024 12:42
Ti kada napraviš robota....
Fulio si totalno metaforu. Niti je čovjek programiran kao robot niti je Bog čovjek i ne razmišlja, niti se ponaša kao čovjek. Kada inženjer napravi mašinu za veš, pošalje u bubnju knjigu sa uputstvom za upotrebu i šta ne trebamo činiti da bi sačuvali mašinu od kvara kao i drugi inženjeri za druge uređaje. Čovjek je dobio Uputstvo i tamo piše... 5. Poštuj oca svoga i majku svoju, 6. Ne ubij!, 7. Ne učini preljuba!, 8. Ne ukradi!, 9. Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga!, 10. Ne poželi kuće bližnjega svoga! Itd....itd.... Debelo je Uputstvo. A na stranu to što čovjek nije vječno na Zemlji nego samo određeni broj godina što isto mijenja njegov smisao.
Kada čovjek napravi mašinu za veš, napravi i uputstvo. A to uputstvo treba drugom čovjeku. Ne treba ni onome koji je mašinu napravi, on već zna kako da upravlja tom mašinom, a ne treba ni mašini jer ona radi ono šta joj tvorac kaže.
Nema smisla napraviti nešta pa onda reći mu da bih te nagradio moraš se ponašati dobro, a ne loše. Ti si onaj koji je to napravio, napravi da ne može da se ponaša loše. Tako da je cijeli taj koncept potrebe da se zasluži raj, zapravo, besmislen.
Sa druge strane, ni ta priča da dobro ponašanje ne treba bogu, nego treba nama, pa zato moramo zaslužiti, opet je besmislena. Zašto bi trebalo da praviti me da biram da budem dobar? Napravi me bog da je nemoguće da budem loš i sve je riješeno. Da li ima neki cilj zbog kojeg čovjek kroz borbu i patnju treba da zasluži nagradu? Recim oda ima. Zbog čega bi to trebao? To ne znaju ni oni koji tvrde da ima, ali uprkos tome što ne znaju i dalje tvrde da ima.
Imaš dva vrlo jednostavna rješenja:
Odmah čovjeka odvedi na cilj koji si mu odredio kao svhu postojanja, preskoči poigravanje sa njim.
Drugo rješenje je mnogo logičnije: Nemoj ga praviti. Čemu čovjek? Treba li čovjek bogu? Ne treba. Postoji li i jedna stvar koju će samo čovjek moći riješiti, nekada u budućnosti, a bog neće moći, pa je bog morao stvoriti čovjeka da popravi stvari u trenutku kada bog ne bude sposoban da ih popravi? Naravno da ne, bog je svemoguć. Treba li čovjek svemiru? Ne treba. Svemir, pa i sama naša planeta i život na njoj ne da mogu bez čovjeka, nego bi im bez čovjeka bilo i bolje. Dake, čovjek je nepotreban. Ako nije u pitanju zadovoljavanje ega boga, pravljenje igračke kojom će se igrati, čemu onda sve ovo, čemu ga praviti da ispuni sudbinu? Ne napraviš ga pa i nema sudbine koju mora ispuniti. A i tu sudbinu si ti napravio.
Postoji još jedan odgovor: Bog je morao ovo napraviti ovako. Nije mogao ne napraviti. Nešto šta je odredilo koja je sudbina boga i šta mora uraditi da on ne bi bio kažnjen mu je odredilo da mora da nas napravi baš ovako. Ali, onda "bog" i nije bog, zar ne?
Odgovor je jasan: Sva ta filozofska akrobacija, od izmišljanja pojma boga do sve ove akrobacije da se ta izmišljotina učini nečim šta je postojeće, a ne izmišljeno, da se opravda vjerovanje u tu ideju, je potrebna nama. Kao bijeg od zastrašujuće pomisli da smo nepotrebni i da postojimo zahvaljujući slučajnosti. I da zahvaljujući slučajnosti možemo i nestati bez ičega šta bi mogli uraditi da t ospiječimo.
Strah i osjećaj nemoći. To je name of the game.