poznanik wrote:kockica_kockica wrote:Pitanje na razgovoru za posao: da li s planirate udati, ili ako je udata da li planirate uskoro prinovu je nesto najnormalnije sto te neki potencijalni poslodavac moze pitati...
zasto?
Pa evo predala sam papire za drzavni posao.. posao dobila ona koja je bila "podobnija" od mene ... nakon samo 1,5 mjeseci procitam otvoren konkurs za isto radno mjesto dok se doticna "podobna" ne vrati sa porodiljnog....
Privatnik nema kad primati jednu koja ce za 5 mjeseci reci da ide na trudnicko ili za 9 mjeseci da joj treba porodiljno... U prosjeku svakom normalnom insanu kad pocne raditi na nekom radnom mjestu, za upoznavanje sa poslovima kao i nacinom rada i organizacionom strukturom te organizacije/preduzeca ili institucije treba minilano 6 mjeseci ako ne i vise... Dakle on ce uloziti u tu osobu nekoliko mjesecei da bi onda ta persona otisla na porodiljno ili trudnicko sto njemu predstavlja problem po kome on mora traziti zamjenu za tu trudnicu... taman dok ta osoba nova nova nakon trudnice udje u posao, trudnica se vraca... nije to sve tako jednostavno....
Ali svakako ne podrzavam otkaze vec zaposlenim osobama koje ostanu u drugom stanju nakon nekoliko godina ili cak vise godina rada za neku firmu... to je bruka i sramota....
Mislim da sam citala da neke firme u Europi traze od zaposlenica i zaposlenika da nece imati djecu ( oba spola mogu koristiti porodiljno) narednih recimo 3 godine ....
Svašta si ti ovdje udrobila

Svoje osobno iskustvo postavljaš kao pravilo, odobravaš uplit poslodavca u privatnost kandidata za posao samo zbog njegove nesposobnosti da kvalitetno organizira svoje poslovanje
Vjerovatno imaš iskustva sa firmama sa manjim brojem uposlenih, sve do 5-8, 10 su takve, i mogu u kratkom vremenu osjetiti privremeni nedostatak radne kolegice, ali sposobnost uprave je da što prije nađe adekvatnu zamjenu, pa koliko god puta trebalo, zašto ne. Raspisati konkurs, izvršiti razgovor i odabir kandidata ne iziskuje puno vremena.
Bio sam nebrojeno puta u prilici da odlučujem o najpovoljnijim kandidatima, i nijednom od njih nije trebalo šest mjeseci prilagođavanja, štaviše, za nekoliko dana su se ponašali kao "dugogodišnjaci", i njihova sposobnost prilagođavanja radnoj sredini je individualna, nije pravilo, ali je pravilo prilagođavanje radnim zadacima. Stručna osoba odmah započne sa poslovima...

Nije licno iskustvo samo primjer.... desava se....
U mojoj firmi nas je 15 plus vanjskih jedan veci broj.... Jedno samo kad ode na bolovanje ispastamo svi... Jer svi trebamo nadoknaditi neciji rad, zadatke, termine, rokove... nije to tako jednostavno... raspisivanje konkursa, razgovori, pa to traje beskonacno... i tesko je naci nekoga ko ce zadovoljiti sve kriterije ali nije nemoguce, samo sto mozda organizacije odnosno firme mozda nemaju da zaposle jos nekoga dovoljno sredstava... bezbroj zasto i zato pitanja i odgovora...
Prilagodjavanje sredini, zadacima je neminovna... i kao neko ko je primljen na odredjene poslove podrazumjeva se da ces ih obavljati ali ovaj period prilagodjavanja svemu i ulazenje u dubinu i srz zadataka je proces koji traje mimimalno 6 mjeseci...Pa majka mu stara probni rad je od 3 do 6 mjeseci... Zasto? Zato da ta osoba koliko toliko udje u posao i pokaze sta zna i da li svojim znanjem odgovara zadacima koji mu se namecu....
U svakom slucaju o temi, normalno je da nekog koga zaposljavas pitas za planove u buducnosti... gdej sebe vidi za 3 ili 5 godina, ako je single hoce li se udavati ili zeniti uskoro, ako nema djecu da li ih planira... to su svuda u svijetu normalna pitanja...