Pišite, pišite lijepo.... o svojim ljubavima......

[Boemica]

Ako mi staneš na put, vidjeću dunjaluk
I magle će se postidjeti
A ja ću poljubiti ugao tvojih usana
Zakačiću svoje srce na tvoju kosu
U tvojim dlanovima će se roditi pjesma
I ja ću znati gdje mi je mjesto

[Boemica]

Nisam ti nikada rekla, ali ...
Ono kad sam ti bradu naslonila na prsa i pogledala te suznim očima, uzeo si pramen kose i zadjenuo ga za moje desno uho, pa klimnuo skoro neprimjetno glavom, zaliječio si u meni nešto što nijedan psiholog u Sarajevu nije uspio sanirati.

[Boemica]

.

[al_akhisari]

..u noći kao što je ova, kad san daleko je, i sati kad polahko teku, u noći kao što je ova, ja mislim o tebi; skidam paučinu sa sjećanja, vrtim stari film, sjećam se, maštam, uživam; prizivam ti lik; čekam, napeto slušam sve dok ne začujem zvuk glasa tvog; pričaš, opet i mnogo, smiješ se i ja uživam opet i mnogo; tu si, vidim te, osjećam; pozelim i pomislim da te dotaknem; pružam ruke i zastanem; u noći kao što je ova,...ja opet mislim o tebi

[Boemica]

Sjedio je na ivici kreveta pognute glave i dok je spuštala poljupce niz njegovu kičmenu moždinu, po samom mjestu odakle je niklo sve što je njegovo, na usnama mu se rodio uzdah a iz njeg je potekla priča.

Priča bez riječi, tačaka i zareza, nešto što se ne može ispisati nikakvim olovkama ni tastaturama ovoga svijeta, nešto što bi u prevodu na ovozemaljski jezik prije bilo dodir nego glas, prije miris nego pauza.

Na njoj je bilo samo da je potpiše.

[Fudo387]

Sjedio je na ivici kreveta pognute glave i dok je spuštala poljupce niz njegovu kičmenu moždinu, po samom mjestu odakle je niklo sve što je njegovo, na usnama mu se rodio uzdah a iz njeg je potekla priča.

Priča bez riječi, tačaka i zareza, nešto što se ne može ispisati nikakvim olovkama ni tastaturama ovoga svijeta, nešto što bi u prevodu na ovozemaljski jezik prije bilo dodir nego glas, prije miris nego pauza.

Na njoj je bilo samo da je potpiše.

Aj bizi.
Rasplaka me.

[Boemica]

Sjedio je na ivici kreveta pognute glave i dok je spuštala poljupce niz njegovu kičmenu moždinu, po samom mjestu odakle je niklo sve što je njegovo, na usnama mu se rodio uzdah a iz njeg je potekla priča.

Priča bez riječi, tačaka i zareza, nešto što se ne može ispisati nikakvim olovkama ni tastaturama ovoga svijeta, nešto što bi u prevodu na ovozemaljski jezik prije bilo dodir nego glas, prije miris nego pauza.

Na njoj je bilo samo da je potpiše.

Aj bizi.
Rasplaka me.

I ovdje si doš'o da me zajebavaš, bjež ba fudo

[Fudo387]

Sjedio je na ivici kreveta pognute glave i dok je spuštala poljupce niz njegovu kičmenu moždinu, po samom mjestu odakle je niklo sve što je njegovo, na usnama mu se rodio uzdah a iz njeg je potekla priča.

Priča bez riječi, tačaka i zareza, nešto što se ne može ispisati nikakvim olovkama ni tastaturama ovoga svijeta, nešto što bi u prevodu na ovozemaljski jezik prije bilo dodir nego glas, prije miris nego pauza.

Na njoj je bilo samo da je potpiše.

Aj bizi.
Rasplaka me.

I ovdje si doš'o da me zajebavaš, bjež ba fudo

Majke mi, mene vise niko ozbiljno ne shvata, pa ni kad me osjecanja sloze...nema mi druge, moram mijenjati korisnicki nalog.

[Boemica]

Majke mi, mene vise niko ozbiljno ne shvata, pa ni kad me osjecanja sloze...nema mi druge, moram mijenjati korisnicki nalog.

Neka te fudaro

[Boemica]

“ Ljubavi,

Više mi niko ne vjeruje da odlazim.
Slušajuci vlastite riječi, i sama počinjem da sumnjam, 'ta imam uši. Čujem šta govorim.
Administracija i ja u Kafkijanskoj buruleski. Ganjati papire je fantastičan izraz, jer ganjaš samo nekoga ko aktivno ne želi biti uhvaćen.
Preko kancelarija, spratova, vrata i ovjera, probijam se kao istočnoevropski Super Mario u nebuloznoj kompjuterskoj igrici u kojoj je jedini cilj izaći iz Sarajeva. Ide jako teško jer papiri ne žele biti uganjani, a ja ne želim ostaviti Sarajevo.

Prešla sam nivo 69: doktorski pregled.
Neki stari Jevrej me je u svom stanu, od oka i pijući caj od nane - pregledao. Sjedio je na kauču boje svoje kože i gledao me preko trokutastih naočala. Pitao me imam li tuberkulozu, hepatitis ili sidu. Rekla sam ne. Zatim me je pitao jesam li donjela novac. Odgovorila sam sa da. Odgovori su bili tačni. Izašla sam ispred zgrade, navukla oblak iznad glave, zapalila cigaru i zamislila plućno krilo kako me napušta. Samo me je jednom pogledalo mrko.

Sarajevo svijetli riđim sjajem, zabelentava me.
O, šejtane.
Zove me sirenom ambulantnih kola, pokazuje mi mjesta gdje su me slikali, kad mi je bilo pet. Evo, vidiš. Tu si stajala i smješila se ocu predškolskim zubićima. Previše poznatih lica.

Sarajevo me vrti na suknji cirkuske balerine i slutim da nije grad koji se ostavlja.
Mašem mu ovjerenim dokumentima a ono mi se smije u lice i nepoznatim prolaznicima crta oči koje odnekud znam.

Ako jednom budem napisala knjigu, znaj da sam očajna.”

[MarlboroGold]

Znat ćeš odavno slijede nas vuci
I njuše nam trag
U moje stihove ti se zavuci
Tamo si sigurna

Sigurna od svih
Na mojim rukama gdje smo ti i ja
Goli pod zvijezdama

I tko smo mi pod nebom
Na podivljalom moru
Nego ljuske oraha
Daj mi svoju ruku
Da preplivamo more
Sve do ruba svemira

[al_akhisari]

...zaspat ću noćas u okovima stare želje; i poželjet ću da vidim tebe, zbog koje se pjesnikom postaje; i poželjet ću da te poljubim, zagrlim te; zaspat ću noćas i oči će da traže, sve ono što ruka ne može da nađee; zaspat ću noćas u okovima stare želje,...i poželjet ću te prostije i jače od svakog mog stiha

[gradskadjeca]

“ Ljubavi,

Više mi niko ne vjeruje da odlazim.
Slušajuci vlastite riječi, i sama počinjem da sumnjam, 'ta imam uši. Čujem šta govorim.
Administracija i ja u Kafkijanskoj buruleski. Ganjati papire je fantastičan izraz, jer ganjaš samo nekoga ko aktivno ne želi biti uhvaćen.
Preko kancelarija, spratova, vrata i ovjera, probijam se kao istočnoevropski Super Mario u nebuloznoj kompjuterskoj igrici u kojoj je jedini cilj izaći iz Sarajeva. Ide jako teško jer papiri ne žele biti uganjani, a ja ne želim ostaviti Sarajevo.

Prešla sam nivo 69: doktorski pregled.
Neki stari Jevrej me je u svom stanu, od oka i pijući caj od nane - pregledao. Sjedio je na kauču boje svoje kože i gledao me preko trokutastih naočala. Pitao me imam li tuberkulozu, hepatitis ili sidu. Rekla sam ne. Zatim me je pitao jesam li donjela novac. Odgovorila sam sa da. Odgovori su bili tačni. Izašla sam ispred zgrade, navukla oblak iznad glave, zapalila cigaru i zamislila plućno krilo kako me napušta. Samo me je jednom pogledalo mrko.

Sarajevo svijetli riđim sjajem, zabelentava me.
O, šejtane.
Zove me sirenom ambulantnih kola, pokazuje mi mjesta gdje su me slikali, kad mi je bilo pet. Evo, vidiš. Tu si stajala i smješila se ocu predškolskim zubićima. Previše poznatih lica.

Sarajevo me vrti na suknji cirkuske balerine i slutim da nije grad koji se ostavlja.
Mašem mu ovjerenim dokumentima a ono mi se smije u lice i nepoznatim prolaznicima crta oči koje odnekud znam.

Ako jednom budem napisala knjigu, znaj da sam očajna.”

BRAVO

[sumirprimus]

napravi mi mezu draga, i ne masi rukama, jednom u zivotu.
prigovaraj al da te ne cujem, ne kvari mi cejfa.
utakmica je izadji napolje.
kad se budes vracala kupi koju pivu. i majoneze fali..

[SmokingMan]

Solemn remembrance,
which soul carry along,
brings something back,
much worth to me,but less for you,
things that were never happend,
makes load much heavier,
not only to soul of mine,
but to every dreamer,
who want to stand on the edge of wishes,
just let me be bystander,
to feel alive once more,
praying to winds,
which do not bring the rain,
to wash away the sadness,
letting soul tranquil.

[kiligonzales]

Bilo je lijepo dok je trajalo, sad nam nema ni nazad ni naprijed.

[al_akhisari]

...lahko je tebi, ti ne znaš kako je kad kiša krene i kad sve je prazno; ne znaš ti kako je čekati neko novo jutro i dan novi bez oblaka i bez kiše; lahko je tebi, ne znaš ti kako je pružati ruke ka nekom tako dalekom; ne znaš ti kako je sa svakom drugom živjeti sa možda...možda je to ljubav, možda mi se ipak vratiš

[sikstinajn]

.....

[sikstinajn]

....

[Yenna]

Kako sam samo fulila ovu temu
Divnih postova

[al_akhisari]

...htio bih napisati jednu tihu i sretnu pjesmu; prosto je, još uvijek mi bježiš, a tako bih htio ispreplesti moju tišinu i tvoju sreću; htio bih...možda bih se malčice privio uz tebe, pustio neku suzu možda; na tren samo, srce bih ti oslušnuo i pomirisao lijevi ispeglani rever na košulji; htio bih napisati pjesmu, tihu i sretnu pjesmu,...ako pristaneš da mi ju vratiš nepovrijeđenu

[Yenna]

...htio bih napisati jednu tihu i sretnu pjesmu; prosto je, još uvijek mi bježiš, a tako bih htio ispreplesti moju tišinu i tvoju sreću; htio bih...možda bih se malčice privio uz tebe, pustio neku suzu možda; na tren samo, srce bih ti oslušnuo i pomirisao lijevi ispeglani rever na košulji; htio bih napisati pjesmu, tihu i sretnu pjesmu,...ako pristaneš da mi ju vratiš nepovrijeđenu

[Rootboi]

[al_akhisari]

...prošlo je mnogo vremena, cijela jedna vječnost od kada sam te zadnji put sreo; gdje si, s kim si, kako si,...ponekad se pitam; jesi l sretna, smiješ li se i da l još uvijek pričaš mnogo; imaš li još onu iskru sjajnu u oku i da li ponekad još bojiš svoju kestenjastu kosu u plavo; jesi li još uvijek onako visoka i tanka, je l možda poneka bora našla put do tvog lijepog lica; pitam se, da l ponekad još poželiš da me pozoveš, onako umilno i radosno, kako samo ti to znaš; prošlo je mnogo, cijela jedna vječnost,...gdje si, ponekad se pitam

[Ramzess Veliki]

Slomila nogicu daBogda ...
Obje iskreno zelim ... slomljene ...


A nije o bivsim tema?