Pišite, pišite lijepo.... o svojim ljubavima......
Moderators: _BataZiv_0809, Euridika
- GOT
- Posts: 3344
- Joined: 30/04/2016 12:10
#1976 Re: Pišite, pišite lijepo.... o svojim ljubavima......
Da li si mogla da zaboraviš
da je tvoja ruka nekad u mojoj ležala,
i da se neizmerna radost
iz tvoje ruke u moju,
sa mojih usana na tvoje prelila,
i da je tvoja kosa plava,
čitavo jedno kratko proleće
ogrtač sreće mojoj ljubavi bila,
i da je ovaj svet, nekad mirisan i raspevan,
sad siv i umoran,
bez ljubavnih oluja
i naših malih ludosti?
Zlo koje jedno drugom nanosimo
vreme briše i srce zaboravlja;
ali časovi sreće ostaju,
njihov sjaj je u nama.
da je tvoja ruka nekad u mojoj ležala,
i da se neizmerna radost
iz tvoje ruke u moju,
sa mojih usana na tvoje prelila,
i da je tvoja kosa plava,
čitavo jedno kratko proleće
ogrtač sreće mojoj ljubavi bila,
i da je ovaj svet, nekad mirisan i raspevan,
sad siv i umoran,
bez ljubavnih oluja
i naših malih ludosti?
Zlo koje jedno drugom nanosimo
vreme briše i srce zaboravlja;
ali časovi sreće ostaju,
njihov sjaj je u nama.
- vesela_sveska
- Posts: 56015
- Joined: 06/01/2010 23:32
- Location: na dekici za piknik
#1977 Re: Pišite, pišite lijepo.... o svojim ljubavima......
Pusti me da čujem tvoju tišinu,
da uđem u tajnu koju si otkrio
da zakoračim u tvoju sudbinu
jednom si u mojoj sudbini živio.
Pusti me da dodirnem tamu tvoga svijetla,
čujem taj glas što još me ne zove,
zašto nisam sa tobom krenut smjela,
zašto ostadoh na kraju staze ove.
Pusti me da otvorim ta vrata teška,
da se sama sudbini predam
Da te dodirne povjetarac moga smiješka,
hoću da te osmjehom gledam.
Pusti me da mjesec na tvoj prozor spustim,
udahnem zemlje duboku daljinu.
sunčev sjaj ću zbog tebe da napustim,
samo me pusti da čujem tvoju tišinu.....
da uđem u tajnu koju si otkrio
da zakoračim u tvoju sudbinu
jednom si u mojoj sudbini živio.
Pusti me da dodirnem tamu tvoga svijetla,
čujem taj glas što još me ne zove,
zašto nisam sa tobom krenut smjela,
zašto ostadoh na kraju staze ove.
Pusti me da otvorim ta vrata teška,
da se sama sudbini predam
Da te dodirne povjetarac moga smiješka,
hoću da te osmjehom gledam.
Pusti me da mjesec na tvoj prozor spustim,
udahnem zemlje duboku daljinu.
sunčev sjaj ću zbog tebe da napustim,
samo me pusti da čujem tvoju tišinu.....
- East_side
- Posts: 4046
- Joined: 11/11/2011 01:35
- Location: Dovoljno blizu
#1978 Re: Pišite, pišite lijepo.... o svojim ljubavima......
Napisano krajem aprila 2017., inspirisano tada friškim razočaranjem:
Bio je sunčan dan, zatim par kišovitih, pao je i snijeg... Trajalo je to mjesecima i svi ti dani su, ipak, imali nešto zajedničko: svakim od njih sam uzaludno, nekom čudnom, teško objašnjivom tvrdoglavošću uporno "uplaćivao listiće" valutom posljednjih zaliha svojih snova (usred "recesije" - kada su se sve rjeđe rađali neki novi), nadajući se "jack-potu" u vidu, makar, sićušne pahuljice njene naklonosti...
Ipak, da ne lažem, takav, neopravdano optimističan (i neskroman?) očekivao sam i više, znatno više od toga...
Možda zbog doslovnog tumačenja zelenog svjetla na semaforu koje ti poručuje "sad slobodno stisni gas!" - doslovno sam tumačio da sve što ima veze s tom bojom simbolizira prolaz, prihvaćenost, odobravanje…
Upravo zbog toga, problem su mi stvarale njene oči (istina, nešto maslinastije) čiji pogled je poput sunca obasjavao onu tamnu "poluloptu" moje stvarnosti i oživljavao vegetaciju tog ‘prostora’ koji se već neko vrijeme ‘odazivao’ na naziv “pustinja”.
I ne znajući, i ne želeći to (ili sam možda samo naivan!?), postala je konstantan, pomalo čak iritantan i dosadan ‘podstanar’ mojih misli, mojih snova, koji su mi djelovali tako realno, dokučivo.
Nagnalo me je to da se postepeno navikavam, pripremam teren za nekoga ko, eto, samo što ne postane aktivni učesnik i “glavni lik” moje svakodnevnice. Sve izraženije sam počinjao svojatati nešto što mi, zapravo, nikada nije ni moglo pripadati...
A ona, kao ona. Rutinski se rješavala mojih pokušaja da dosegnem makar ono slovo “B” od bliskosti sa njom.
Mudro, uz ne baš previse uloženog truda, „saopštila“ mi je kako bi bilo bolje da se probudim iz svog sna. Ne, nije mi to tako rekla. Nije mi zapravo ništa konkretno ni rekla (dajem sebi za pravo da u ovo ne ubrajam nekoliko ‚hladnjikavih‘ rečenica koje ne nose nikakvu smislenu poruku). I tako, ošamaren NIČIM, počeo sam da shvatam ‚koliko je sati.‘
Kao i svaki lijep san, i ovaj je bio lijep dok je trajao, ili još uvijek traje? Ipak je, bio i ostao, samo san.
Svejedno, sada sjedim pored telefona strpljivo čekajući poziv iz bolnice i javljanje da je „upravo preminula“ moja posljednja nada...
Bio je sunčan dan, zatim par kišovitih, pao je i snijeg... Trajalo je to mjesecima i svi ti dani su, ipak, imali nešto zajedničko: svakim od njih sam uzaludno, nekom čudnom, teško objašnjivom tvrdoglavošću uporno "uplaćivao listiće" valutom posljednjih zaliha svojih snova (usred "recesije" - kada su se sve rjeđe rađali neki novi), nadajući se "jack-potu" u vidu, makar, sićušne pahuljice njene naklonosti...
Ipak, da ne lažem, takav, neopravdano optimističan (i neskroman?) očekivao sam i više, znatno više od toga...
Možda zbog doslovnog tumačenja zelenog svjetla na semaforu koje ti poručuje "sad slobodno stisni gas!" - doslovno sam tumačio da sve što ima veze s tom bojom simbolizira prolaz, prihvaćenost, odobravanje…
Upravo zbog toga, problem su mi stvarale njene oči (istina, nešto maslinastije) čiji pogled je poput sunca obasjavao onu tamnu "poluloptu" moje stvarnosti i oživljavao vegetaciju tog ‘prostora’ koji se već neko vrijeme ‘odazivao’ na naziv “pustinja”.
I ne znajući, i ne želeći to (ili sam možda samo naivan!?), postala je konstantan, pomalo čak iritantan i dosadan ‘podstanar’ mojih misli, mojih snova, koji su mi djelovali tako realno, dokučivo.
Nagnalo me je to da se postepeno navikavam, pripremam teren za nekoga ko, eto, samo što ne postane aktivni učesnik i “glavni lik” moje svakodnevnice. Sve izraženije sam počinjao svojatati nešto što mi, zapravo, nikada nije ni moglo pripadati...
A ona, kao ona. Rutinski se rješavala mojih pokušaja da dosegnem makar ono slovo “B” od bliskosti sa njom.
Mudro, uz ne baš previse uloženog truda, „saopštila“ mi je kako bi bilo bolje da se probudim iz svog sna. Ne, nije mi to tako rekla. Nije mi zapravo ništa konkretno ni rekla (dajem sebi za pravo da u ovo ne ubrajam nekoliko ‚hladnjikavih‘ rečenica koje ne nose nikakvu smislenu poruku). I tako, ošamaren NIČIM, počeo sam da shvatam ‚koliko je sati.‘
Kao i svaki lijep san, i ovaj je bio lijep dok je trajao, ili još uvijek traje? Ipak je, bio i ostao, samo san.
Svejedno, sada sjedim pored telefona strpljivo čekajući poziv iz bolnice i javljanje da je „upravo preminula“ moja posljednja nada...
- Cherry-Cherry
- Posts: 6773
- Joined: 20/02/2013 14:14
#1979 Re: Pišite, pišite lijepo.... o svojim ljubavima......
Šta god tebi napišem, pocepam i obrišem, al' ti moraš znati...
- piupiu
- Posts: 16645
- Joined: 05/01/2008 05:08
#1980 Re: Pišite, pišite lijepo.... o svojim ljubavima......
Pomislila sam da je Momo Kapor, podsjetilo me na "Unu", ali sam na FB našla da je autor Tara Djukić i da je pjesmu napisala za insp.rs časopis.snijeg_led wrote: ↑29/03/2020 15:41divno, znas li ko je napisao?GOT wrote: ↑29/03/2020 09:26GOT wrote: ↑25/02/2020 18:45 Bio sam mnogo stariji od nje
Stid me je i da vam kažem koliko.
Svaki put kada bi mi otvorila vrata svog stana
Onako u pidžami, sa punđom na glavi
I nenašminkanog lica
Pomislio sam
’’Bože, ona je devojčica’’.
Prolazio sam sa njom kroz sva ona dela
Svetske književnosti
Koja je čitala na fakultetu.
Nismo pričali o ljudima iz okoline
Ni o našem nemirnom gradu
Ni o stvarnosti.
’’Ogovarao’’ sam Karenjinu
Dok ju je ona branila
Zajedno smo sudili Raskoljnikovu
Istim žarom i gorčinom..
Nisam znao
Vidi li u meni očinsku figuru
Ili srodnu dušu.
Nikad nisam uspeo da je dokučim do kraja.
Budila je u meni mladost
Želju za životom
Jer, ja i jesam bio
Mlad čovek zatočen u telu odraslog muškarca.
Posle toliko decenija
Opet sam pisao prstima po zamagljenim prozorima
I radovao se prvom snegu
I bivao opčinjen njenim trepavicama.
Njena mekana koža podsećala me je
Na njene krhke godine.
Još uvek je bila žustra, glasna, tvrdoglava
Buntovna prema životu
Tek je prevalila dvadesetu.
Još uvek joj je bila fora da se popne na prste i iskrivi mi šešir.
Nasmejavala me njena bezbrižna, rasejana mladost.
Nosili smo duge kapute
I pričali o piscima i novinarima
Koji su dobijali Pulicerove nagrade.
Gledali umetničke performanse
I plakali na delo Marine Abramović.
Slušao sam njene ideale
I bio pomalo ljubomoran na njih
Zbog ludačke strasti
S kojom je pričala o njima.
Nije mi bila teška
Kao što sam znao da je teška svim tim momcima
Za mene dečacima
Koji su njena generacija.
Volela je da se šminka i da izgleda starije
Približnije meni.
Pratila me na velikim događajima
I dodelama nagrada
Kao prijateljica.
Nosili smo crna odela
Oboje
Oštrog kroja
Sa kravatama.
Vezali bismo strogi, niski rep.
Oboje sa dugim kosama
Njena smeđa
Moja proseda…
Bila je luda
I ja sam bio lud
Za njom.
Toliko me je provocirala
Toliko mi je dolazila i izmicala
Ne zadržavajući se dugo
Ni u dolasku ni u odlasku
Volela je da je slušam
Znala je da ja kao odrastao
Stariji, zreo i ostvaren čovek
Neću gledati sa podsmehom
Na njena pitanja o smislu života
Na pitanja o sopstvenom egu
Pa čak ni na ona o modi, o minimalizmu, i parfemima.
Duše su nam se razumele
A vreme nas je u ogledalu
Svakog dana podsećalo
Koliko smo udaljeni jedno od drugog.
Tad sam se pitao
Prvi put
Šta je to vreme?
I kakvog smisla ono ima uopšte?
Posula je svoju magiju svuda po mom životu
Po peškirima kojim sam brisao njenu kožu od viskija
Po stolovima
I zidovima po kojima smo škrabali citate
Iz ljubavnih pisama velikana
Po policama
I knjigama sa vrhovima stranica obojenim u roze
Od njenog mokrog kupaćeg kostima
I po tepihu, i po parketu, i po krevetu…
Pustio sam je da ode
Kad sam shvatio da bi moja budućnost sa njom
Zaustavljala prirodan tok njene budućnosti.
Prestao sam da joj dolazim na vrata
I video sam je nedavno
U prolazu
Izdaleka
Bila je našminkana
Kao i uvek kad je želela da izgleda starije
Sa strogo vezanim, niskim repom.
Vraćam se u svoj stan
Kao napušteni samac
Tu se uvek pitam
’’Šta to vreme predstavlja?’’
Jer duša ne stari, samo telo
A po telu se poznamo, biramo i tražimo
Umesto po duši.
Tu je osećam
Kako demonstrativno viče kada je zezam
Što jedino što zna da napravi je Nes kafa
Tu se vrti praveći piruete
Tu me ispituje o mojim filmovima, knjigama i životu
I sluša me kao kada deci čitate bajke ili strašne životne priče
Nozdrve i zenice joj se šire
A usne opuštaju
Onako spremne da ih ljubim
Kao onda prvi put
Kad sam proklinjao i sebe i život
Što to radim
A istovremeno
Što nisam to radio ceo svoj život.
Tu njena magija isijava iz svakog kvadrata
Tu je volim
Onako kako ljudi treba da nauče da vole
Onako da shvate da je ta
Ta prava ljubav smisao celog našeg bednog života…
Ostao sam bez moje devojčice i devojke, ljudi
Ostao sam bez smisla.”
Cekam jos lajkova
Nije sto sam ja postavila, nego sto dugo vremena nista ljepse ne procitah
- Challenger_
- Posts: 13551
- Joined: 05/03/2013 21:09
- Location: 永恆 - bez podrumskih entiteta i taketo-maketo koalicije
- Contact:
#1981 Re: Pišite, pišite lijepo.... o svojim ljubavima......
Legenda kaže: Prvo nastane jedinstvena duša u svijetu nevidljivom. Pa se duša podjeli na muški i ženski dio. Pa se rodi, prvo muški, pa ženski dio duše. Rijetko kad u istom gradu, istoj zemlji. Često ih razdvajaju kontinenti. Kada se sretnu, nestane dah, srce poludi, nema se sna i nastane Pjesma nad pjesmama, nastane Tadž Mahal.
Sreo sam je, vidio je, udahnuo je; osjetio je.
Živim sa njom.
Sreo sam je, vidio je, udahnuo je; osjetio je.
Živim sa njom.
- ing-ecc
- Posts: 18125
- Joined: 31/03/2013 09:58
#1982 Re: Pišite, pišite lijepo.... o svojim ljubavima......
ko umace sancu
- GOT
- Posts: 3344
- Joined: 30/04/2016 12:10
#1983 Re: Pišite, pišite lijepo.... o svojim ljubavima......
Nikad nećeš biti bivša.
U misli bi mi, kao u san, dolazila
da me pitaš znam li zašto ne mogu da spavam,
jesam li konačno srećan tako sam,
da li znam da sam ti bio važniji od svega
i da si me volela više no što zaslužujem,
više no što me je iko ikada voleo,
pa bi se u srce spustila
da te želja mine,
da proveriš ima li koga,
da se prisetiš srećnih dana i noći
dok si u njemu stanovala,
da čuješ prazninu kojom je ispunjeno
i odjek neizgovorenih reči,
da proveriš da li i dalje drhti za tobom,
ili ne može da dočeka da zauvek prestane
da drhti od uspomene na tebe.
Nikad nećeš biti bivša.
U san bih ti dolazio da cvilim,
da objašnjavam, da te podsećam,
da molim da saslušaš,
da molim da pokušaš da shvatiš
da su moji ostaci koje si zatekla
jedva preživeli život,
da ne znaju za šta su krivi
onima kojima ništa nisu skrivili,
da ne veruju nikom,
da više ne umeju
i ne samo da ne umeju,
nego neće da vole,
za inat onima koje su voleli,
onako kako ih niko neće voleti,
da te pitam odakle ti snage
da me oživiš,
da me naučiš da ti verujem
i da pristanem da te volim,
lepše no ikoga,
za inat onima koje sam volelo,
onako kako ih niko neće voleti.
Nikad nećeš biti bivša.
Budućih za mene nema.
Naslušao sam se zakletvi i obećanja.
Ne želim nikom zlo,
ali neka nekog drugog
sustigne ljubav kakvom sam bio voljen.
Malo mi je budućnosti ostalo
da bih je protraćio poluživotom
kakvim sam umirao dok te nisam sreo.
Bolje ću od tebe proći –
meni je tebe dao da za tebe živim dok sam živ,
a tebi mene da za mene živiš i kad ostaneš bez mene,
pa tako ni ja tebi nikad neću biti bivši.
U misli bi mi, kao u san, dolazila
da me pitaš znam li zašto ne mogu da spavam,
jesam li konačno srećan tako sam,
da li znam da sam ti bio važniji od svega
i da si me volela više no što zaslužujem,
više no što me je iko ikada voleo,
pa bi se u srce spustila
da te želja mine,
da proveriš ima li koga,
da se prisetiš srećnih dana i noći
dok si u njemu stanovala,
da čuješ prazninu kojom je ispunjeno
i odjek neizgovorenih reči,
da proveriš da li i dalje drhti za tobom,
ili ne može da dočeka da zauvek prestane
da drhti od uspomene na tebe.
Nikad nećeš biti bivša.
U san bih ti dolazio da cvilim,
da objašnjavam, da te podsećam,
da molim da saslušaš,
da molim da pokušaš da shvatiš
da su moji ostaci koje si zatekla
jedva preživeli život,
da ne znaju za šta su krivi
onima kojima ništa nisu skrivili,
da ne veruju nikom,
da više ne umeju
i ne samo da ne umeju,
nego neće da vole,
za inat onima koje su voleli,
onako kako ih niko neće voleti,
da te pitam odakle ti snage
da me oživiš,
da me naučiš da ti verujem
i da pristanem da te volim,
lepše no ikoga,
za inat onima koje sam volelo,
onako kako ih niko neće voleti.
Nikad nećeš biti bivša.
Budućih za mene nema.
Naslušao sam se zakletvi i obećanja.
Ne želim nikom zlo,
ali neka nekog drugog
sustigne ljubav kakvom sam bio voljen.
Malo mi je budućnosti ostalo
da bih je protraćio poluživotom
kakvim sam umirao dok te nisam sreo.
Bolje ću od tebe proći –
meni je tebe dao da za tebe živim dok sam živ,
a tebi mene da za mene živiš i kad ostaneš bez mene,
pa tako ni ja tebi nikad neću biti bivši.
- ing-ecc
- Posts: 18125
- Joined: 31/03/2013 09:58
#1984 Re: Pišite, pišite lijepo.... o svojim ljubavima......
Tacno me ova Seve razocarala
- GOT
- Posts: 3344
- Joined: 30/04/2016 12:10
#1985 Re: Pišite, pišite lijepo.... o svojim ljubavima......
KAD PROČITAŠ SPALI
Pišem ti poslednji put,
ne zato što ne znam šta bih pisao,
već zato što nema smisla.
Ako do sada nisi razumela, nikad nećeš.
Pišem tek da znaš da više neću pisati.
Možda odavno ne čitaš?
Možda si pre mene shvatila
da mojim rečima nije mesto u tvojim očima?
Život mi je prošao u čekanju tebe,
a jedino što sam od tebe imao
bilo je ono što sam pisao.
Odavno bih prestao,
al’ bilo bi to kao da sam ruku na tebe digao,
ne bih to sebi oprostio.
Čekao sam da nestaneš iz svega u čemu si bila,
da jedina žrtva mog ćutanja, ako je mora biti, budem ja.
Pišem ti poslednji put,
pišem kao da mi nećeš nedostajati,
kao da te se nikad neću setiti,
kao da nemam čega da se sećam,
kao da sam siguran da ću moći bez tebe,
kao da sam siguran da ću biti bez tebe,
kao da imam bogznašta da kažem,
kao da nakon ovoga neću imati šta da kažem,
kao da nikad više bez razloga i bez tebe neću zaplakati,
kao da pišem presudu kojom te oslobađam
svog postojanja.
Pišem ti poslednji put,
da bih prvi put prećutao koliko si lepa,
koliko si života dala mom životu,
koliko ničeg osim tebe nije bilo,
koliko me je čak i tuga radovala,
jer je tvojom zaslugom odsela kod mene.
Pišem ti poslednji put,
da bih i ja znao da je poslednji,
da shvatim da nemam ništa s tobom,
kao što ništa bez tebe nisam imao,
da stavim tačku na prazan list.
Kraj priče ne znači da je opet kraj sveta.
Prepoznaćeš nas nekad u tuđim slovima,
ali to nećemo biti mi,
to neka druga nekom drugom neće verovati na reč.
Pišem ti poslednji put,
da ne bude da sam te ostavio bez reči,
da ne bude da sam nestao bez traga,
da ne bude da nas nije bilo.
Pisaće ti drugi, al’ nećeš imati šta da čitaš.
Ovako se više ne piše, ovako se više ne čita.
Pišem ti poslednji put,
ne zato što ne znam šta bih pisao,
već zato što nema smisla.
Ako do sada nisi razumela, nikad nećeš.
Pišem tek da znaš da više neću pisati.
Možda odavno ne čitaš?
Možda si pre mene shvatila
da mojim rečima nije mesto u tvojim očima?
Život mi je prošao u čekanju tebe,
a jedino što sam od tebe imao
bilo je ono što sam pisao.
Odavno bih prestao,
al’ bilo bi to kao da sam ruku na tebe digao,
ne bih to sebi oprostio.
Čekao sam da nestaneš iz svega u čemu si bila,
da jedina žrtva mog ćutanja, ako je mora biti, budem ja.
Pišem ti poslednji put,
pišem kao da mi nećeš nedostajati,
kao da te se nikad neću setiti,
kao da nemam čega da se sećam,
kao da sam siguran da ću moći bez tebe,
kao da sam siguran da ću biti bez tebe,
kao da imam bogznašta da kažem,
kao da nakon ovoga neću imati šta da kažem,
kao da nikad više bez razloga i bez tebe neću zaplakati,
kao da pišem presudu kojom te oslobađam
svog postojanja.
Pišem ti poslednji put,
da bih prvi put prećutao koliko si lepa,
koliko si života dala mom životu,
koliko ničeg osim tebe nije bilo,
koliko me je čak i tuga radovala,
jer je tvojom zaslugom odsela kod mene.
Pišem ti poslednji put,
da bih i ja znao da je poslednji,
da shvatim da nemam ništa s tobom,
kao što ništa bez tebe nisam imao,
da stavim tačku na prazan list.
Kraj priče ne znači da je opet kraj sveta.
Prepoznaćeš nas nekad u tuđim slovima,
ali to nećemo biti mi,
to neka druga nekom drugom neće verovati na reč.
Pišem ti poslednji put,
da ne bude da sam te ostavio bez reči,
da ne bude da sam nestao bez traga,
da ne bude da nas nije bilo.
Pisaće ti drugi, al’ nećeš imati šta da čitaš.
Ovako se više ne piše, ovako se više ne čita.
- al_akhisari
- Posts: 1887
- Joined: 25/07/2008 10:28
#1986 Re: Pišite, pišite lijepo.... o svojim ljubavima......
...neću da pričam o tebi i neću da govorim o nama,...nikome; ako progovorim, bojim se, mogao bih vrištati, mogao bih početi glasno da psujem, da plačem; ako progovorim, bojim se, ubit će me i najtiša riječ; bojim se, da pričam o tebi, mogla bi da dođeš, da me zagrliš...bojim se, slomit će me i najblaži dodir tvoj; neću da pričam o tebi, bojim se, doći ćeš, pogledom jednim samo, probiti moj oklop, zarobiti mi srce, opet...zgrabiti mi vrisak sa usana; neću, ne mogu, ne smijem, da govorim o tebi...zato ti pišem i pjesmu ti poklanjam; da je čitaš, negdje tamo u samoći; ko zna, možda ćeš razumjeti šta slutim
- al_akhisari
- Posts: 1887
- Joined: 25/07/2008 10:28
#1987 Re: Pišite, pišite lijepo.... o svojim ljubavima......
...napolju je tiho, mirno kao što može biti mirno samo u ljudskoj duši; hladno je i prazno, kao što je u grudima mi; i što dalje bježim, sve te više želim,...svakog trena
- DEMONIKA
- Posts: 3542
- Joined: 06/03/2016 02:35
#1988 Re: Pišite, pišite lijepo.... o svojim ljubavima......
Sad kad moje vreme ko buktinja trne,
Kad moj put do cilja stiže;
Sad kada silazim već niz stube crne
Patnji što me grobu bliže;
Kada u dnu neba, tog sna moje snage,
Tamnog nepovratnog puta,
Vidim prošlost svoju, sve trenutke drage
Koje mračni vrtlog guta;
Sad kad znam da uvek laž mora da zine
Iz ljudskoga likovanja,
Pogružen, koračam uz rub te dubine
Kao biće koje sanja.
-
- Posts: 53
- Joined: 25/12/2003 00:00
#1989 Re: Pišite, pišite lijepo.... o svojim ljubavima......
...jer si moja djevojčica i to ćeš uvijek biti…
…jer imaš najljepši osmijeh na svijetu…
…jer mi plaziš jezik kad poplavi od pez-a…
…jer s tobom sutra nije samo još jedan dan…
…jer se ne ljutiš (puno) zato što vječno kasnim…
…jer pričam s tobom i kada nisi tu, i često kontam šta bi ti rekla ili uradila da si tu...
...jer se furamo jedno na drugo...
...jer je dovoljno samo da me uzmeš za ruku i kažeš da razumiješ i odmah su svi moji problemi riješeni...
...jer je vrijeme provedeno s tobom najljepši period mog života...
...jer imaš kul podlogu za miš...
...jer imamo isti blesavi nadimak jedno za drugo...
... jer si hrabra, jaka i sposobna...i jer se i ja tako osjećam pored tebe...
...jer smo zajedno skakali iz aviona...i u bazen...i ronili...
...jer bez tebe fali i dio mene...
...jer balansiraš moju neozbiljnost...i uvijek znaš šta treba reći kad pretjeram...
...jer u tvojim očima vidim sebe kakav u stvari jesam...
...jer ne glumiš i ne foliraš, i jer ti mogu slijepo vjerovati, bez straha ili sumnje...
...jer mi daješ snagu da nastavim kada zapnem, i guraš me naprijed, korak po korak...
...jer praviš extra puru ...
...jer obožavam kad se probudiš ujutro raščupana i bez šminke i kažeš „vidi me kakva sam“, a ne shvataš da si tad u stvari najljepša...
...jer nisi savršena, ali upravo te nesavršenosti te čine savršenom...za mene...
...jer se kladim na nas, i uvijek ću, bez razmišljanja...
...jer bih volio da budeš moj happy end, i da ja budem tvoj...
...jer samo s tobom volim jesti kokice i piti mojito...sa nanom koja raste na balkonu...
...jer ima još puno toga što ti želim reći, i još puno mjesta za vidjeti i gradova za putovati...
...jer nas možda život odnese na različite strane, ali ću uvijek imati podsjetnik na tebe, neizbrisivom tintom iscrtan...i sutra da umrem znam da će to biti s osmijehom na licu, jer će zadnja stvar koju ću vidjeti biti upravo to...
...jer te ne dam nikome, nikada i ni za šta...
...para siempre...
…jer imaš najljepši osmijeh na svijetu…
…jer mi plaziš jezik kad poplavi od pez-a…
…jer s tobom sutra nije samo još jedan dan…
…jer se ne ljutiš (puno) zato što vječno kasnim…
…jer pričam s tobom i kada nisi tu, i često kontam šta bi ti rekla ili uradila da si tu...
...jer se furamo jedno na drugo...
...jer je dovoljno samo da me uzmeš za ruku i kažeš da razumiješ i odmah su svi moji problemi riješeni...
...jer je vrijeme provedeno s tobom najljepši period mog života...
...jer imaš kul podlogu za miš...
...jer imamo isti blesavi nadimak jedno za drugo...
... jer si hrabra, jaka i sposobna...i jer se i ja tako osjećam pored tebe...
...jer smo zajedno skakali iz aviona...i u bazen...i ronili...
...jer bez tebe fali i dio mene...
...jer balansiraš moju neozbiljnost...i uvijek znaš šta treba reći kad pretjeram...
...jer u tvojim očima vidim sebe kakav u stvari jesam...
...jer ne glumiš i ne foliraš, i jer ti mogu slijepo vjerovati, bez straha ili sumnje...
...jer mi daješ snagu da nastavim kada zapnem, i guraš me naprijed, korak po korak...
...jer praviš extra puru ...
...jer obožavam kad se probudiš ujutro raščupana i bez šminke i kažeš „vidi me kakva sam“, a ne shvataš da si tad u stvari najljepša...
...jer nisi savršena, ali upravo te nesavršenosti te čine savršenom...za mene...
...jer se kladim na nas, i uvijek ću, bez razmišljanja...
...jer bih volio da budeš moj happy end, i da ja budem tvoj...
...jer samo s tobom volim jesti kokice i piti mojito...sa nanom koja raste na balkonu...
...jer ima još puno toga što ti želim reći, i još puno mjesta za vidjeti i gradova za putovati...
...jer nas možda život odnese na različite strane, ali ću uvijek imati podsjetnik na tebe, neizbrisivom tintom iscrtan...i sutra da umrem znam da će to biti s osmijehom na licu, jer će zadnja stvar koju ću vidjeti biti upravo to...
...jer te ne dam nikome, nikada i ni za šta...
...para siempre...
-
- Posts: 1440
- Joined: 15/01/2017 19:21
#1990 Re: Pišite, pišite lijepo.... o svojim ljubavima......
...
Last edited by sikstinajn on 19/09/2021 22:29, edited 1 time in total.
-
- Posts: 1440
- Joined: 15/01/2017 19:21
#1991 Re: Pišite, pišite lijepo.... o svojim ljubavima......
...
Last edited by sikstinajn on 19/09/2021 22:30, edited 1 time in total.
- vesela_sveska
- Posts: 56015
- Joined: 06/01/2010 23:32
- Location: na dekici za piknik
#1992 Re: Pišite, pišite lijepo.... o svojim ljubavima......
Odabrao sam te odavno i još uvek biram tebe svaki dan.
Ja biram tebe ujutro kada se probudiš, ti si moja prva misao.
Biram tebe večeras kada si mi zadnja misao pre spavanja.
Ja biram tebe kada se svađamo jer me nije briga ko nije u pravu ili u pravu, stalo mi je do tebe.
Ja biram tebe jer kada me zoveš '' bezobrazni'' osećam se voljeno.
Ja biram tebe jer si moja, vredna si toga
Ja biram tebe jer si ti moj san u ladici koju želim izvući i živeti.
Ja biram tebe jer ako me pitaju da objasnim šta je ljubav, pričam im o tebi.
Izabrao sam tebe i stalno biram tebe uprkos daljini, problemima, mojim strahovima i tvojim strahovima, uprkos tebi i meni, uprkos svemu i svima koje biram tebe.
Biram tebe svaki dan jer se moja ruka savršeno uklapa samo u tvoju.
Svaki dan biram tebe jer da se osećam dobro trebam tebe...
Ja biram tebe ujutro kada se probudiš, ti si moja prva misao.
Biram tebe večeras kada si mi zadnja misao pre spavanja.
Ja biram tebe kada se svađamo jer me nije briga ko nije u pravu ili u pravu, stalo mi je do tebe.
Ja biram tebe jer kada me zoveš '' bezobrazni'' osećam se voljeno.
Ja biram tebe jer si moja, vredna si toga
Ja biram tebe jer si ti moj san u ladici koju želim izvući i živeti.
Ja biram tebe jer ako me pitaju da objasnim šta je ljubav, pričam im o tebi.
Izabrao sam tebe i stalno biram tebe uprkos daljini, problemima, mojim strahovima i tvojim strahovima, uprkos tebi i meni, uprkos svemu i svima koje biram tebe.
Biram tebe svaki dan jer se moja ruka savršeno uklapa samo u tvoju.
Svaki dan biram tebe jer da se osećam dobro trebam tebe...
- vesela_sveska
- Posts: 56015
- Joined: 06/01/2010 23:32
- Location: na dekici za piknik
#1993 Re: Pišite, pišite lijepo.... o svojim ljubavima......
Znao sam da je prava. Osjetiš. Mogao bi da ležiš s njom danima. Samo ležiš. Dišeš. Šutiš. Ne praviš ni jedan jedini pokret. Osim onoga što spaja usne. Ruke. I duše. Taj pokret ne moraš ni napraviti. Napravi se sam. Diši i slušaj. Tišina odzvanja sve neizgovorene riječi. Pozivnica za raj, prije raja. Neka granica, reklo bi se. Tamo na granici si čekao ovaj trenutak. Poseban. Uz posebnu..
- Optimus09
- Posts: 3083
- Joined: 27/11/2017 06:48
- Location: Berlin
#1994 Re: Pišite, pišite lijepo.... o svojim ljubavima......
Nemam inspiracije
- Cherry-Cherry
- Posts: 6773
- Joined: 20/02/2013 14:14
#1995 Re: Pišite, pišite lijepo.... o svojim ljubavima......
Sreća pa niko i ništa ne broji koliko puta dnevno pomislim na tebe.
- DEMONIKA
- Posts: 3542
- Joined: 06/03/2016 02:35
#1996 Re: Pišite, pišite lijepo.... o svojim ljubavima......
Dva galeba bela u crnoj noci
Leteli morem a bura je bila
Vetar ih baci na jednu stenu
A on tu osta slomljenih krila
-
- Posts: 1440
- Joined: 15/01/2017 19:21
#1997 Re: Pišite, pišite lijepo.... o svojim ljubavima......
...
Last edited by sikstinajn on 19/09/2021 22:20, edited 1 time in total.
-
- Posts: 1440
- Joined: 15/01/2017 19:21
#1998 Re: Pišite, pišite lijepo.... o svojim ljubavima......
....
Last edited by sikstinajn on 19/09/2021 22:20, edited 1 time in total.
-
- Posts: 6751
- Joined: 08/12/2019 21:35
#1999 Re: Pišite, pišite lijepo.... o svojim ljubavima......
sikstinajn wrote: ↑15/07/2020 23:24 Prvi poljubac
Sjećam se prvog poljubca, divan je bio dan.
Kad odlučih sebi muke skratit.
Sjećam se prvog poljubca, kad ostvarih svoj san.
Doduše moro sam platit.
-
- Posts: 6751
- Joined: 08/12/2019 21:35
#2000 Re: Pišite, pišite lijepo.... o svojim ljubavima......
I sta ona rece na tosikstinajn wrote: ↑19/07/2020 00:16 Intermission
U baru ''Kod Štake''
evo nje, evo mene.
Pijem kahvu sa curom iz stranke
Platforma za promjene.
Slušam je i gledam u dno
porculanske šolje.
K'ae glasaj za nas pa će i tebi
biti bolje
Ja nikad ne glasam rekoh joj
i napravih stanku
Al' daj da te poližem pa ću glasat
za tvoju stranku.