U duhu povratka, evo i jedna nedavna prica/desavanje.
Na moru upoznajem bracni par, Srbi iz Sarajeva, s dvoje male djece. Dosli iz Kanade. On rodjeni sarajlija, s Grbavice, ona s Ilidze. Kako to obicno biva, u neka doba krenu i prica kako uopste stigose do Kanade, i tu onda ide tuc-muc, te ovako, te onako, otisli '93...ali se na kraju ispostavlja da nisu otisli '93, nego nakon reintegracije, "sa svojima". Dobro, nista sporno.
Prica se nastavlja, gdje su sad, sta se radi i tako to, da bi se doslo na to da su se vratili iz Kanade, ali ne u Sarajevo, nego u Bijeljinu jer su, kao, njeni tamo, a ovdje nemaju vise nikoga. On @ebe sve redom, nigdje nista ne ostaje...hoce da pokrene neki posao, ali ne moze to tako lako jer je u Bijeljini go papak i seljober (cuj?!, op.a.), nema s kim, ovako-onako... Ona mudro suti. On je, onako, pravi carsijaner, klasicna sarajevska faca koja nije izgubila ni akcenat ni pricu, i podobro jos uvijek zivi u onom prijeratnom vremenu. Kao, uostalom, i svi mi koji smo imali dovoljno godina tada i koji se tog vremena sjecamo.
Dalje kroz pricu, kako se polako atmosfera opusta i ide treca piva, nadolazi se i na to da je ona cijeli rat radila kao medicinska sestra u Kasindolu, a on je bio na Grbavici. OK, nista sporno. Na njemu se vidi da se snebiva, da mu je i nelagodno, ne gleda me u oci, sve se nekako svodi na ono "ma, jebi ga, tako bilo, sta cu sad...". Na neki nacin mi izgleda k'o da bi sad rek'o - izvini jarane. Ona ne. Ona je zestoka, cak bi se moglo reci prava zadojena cetnikusa.
Ali, dobro...mene to u principu ne tangira jer svako bira svoj put. Ukratko - @ebe mi se. Meni ni iz dzepa, ni u dzep.
Opet se vracamo na pricu povratka, pa ih opet priupitam - a sto Bijeljina? Onda se tu dolazi do toga da, u stvari, nisu bas bili nacisto ni gdje ce ni sta ce, ali su znali da hoce da se vrate. Ispostavlja se i da on jos uvijek ima stan na Grbavici, ona kucu na Ilidzi. Opet se spominje pokretanje posla, vidim da bi on rado da mu ja nekako sugerisem sta i gdje bi bilo dobro poceti, a meni sega

.
Na kraju, pitam ih ja sto se ne vrate u Sarajevo, ipak je to grad, neuporediv sa Bijeljinom, vece su mogucnosti, pogotovo za nekoga ko ima lovu. Oni sute, gledaju negdje u stranu, oboje se snebivaju... A ja onda hladno i bukvalno ispalim - Sta je, jel' to Srbi ne smiju u Sarajevo? Toliko su vas ubijedili, a? @ebla vas RS i ta nakaradna propaganda. Dodjite slobodno, budite 5-10 dana, ako vam iko kaze i jednu rijec, zovnite me i slobodno me pljunite oboje.
Samo su sutili. Ali, izgleda i da su me poslusali, jer nakon nekih mjesec dana vidim njega u Titovoj, u nekoj zurbi, nosa nekakve papire.
Dakle, ono sto je zalosno jesu upravo ove poruke kojekakvih hodza i popova koji, svaki svoju vjeru/narod, pokusavaju drzati na distanci raznoranim prepadanjima, direktnim i indirektnim porukama o smrti, ubijanju i sl. A narod, da nije toliko svjesno i podsvjesno zastrasen, odavno bi zivio normalno.