Patologija u nama....

Nesferatu · Post by **Nesferatu** » 03/08/2005 17:01

Imam jedan problem, ne znam ni sam, u zadnje vrijeme kao da sam upao u neku krizu identiteta. Zivim u dijaspori vec 7-ma godina, rat i poratno vrijeme sam proveo u BiH do 1998. Zivim sam, starci su mi ovdje u USA ali hiljadu milja daleko od mene. Ne druzim se sa Bosancima, ne zato sto imam nekakvu stigmu ili kompleks vec ih nema oko mene mnogo a ono sto ima, nemamo neke zajednicke dodirne tacke, uglavnom standard mi je od Bajrama do Bajrama da se susrecem sa nasom tom komunom. Uglavnom, moj sav kontakt sa Bosnom i svijetom u kojem sam proveo 18 godina je preko interneta. Svaki dan, htjeo to ili ne, vracam se na ratno-poratne neke memorije i bavim se glupostima tipa citanja o onome sta se desava danas a jos vise sta se je desavalo juce, kupim cesto i knjige i filmove o ratu, pa to onda citam i gledam i nemam od toga nikakve koristi cak sto vise, nesto sam bas u zadnje vrijeme, razocarao se i u samog sebe i u Bosnu i u Bosance, nista ovako individualno vec sta ja znam globalno govoreci. I dan danas, zna svako ko sam i odakle sam i sta sam, ako me pita naravno, ne stidim se toga cak sto vise, ne bjezim ni od kakvih samara i obaveza, ali nekako kontam vrijeme je meni da ja to sve ostavim iza sebe. Pogadaju me sve ove neke 10-godisnjice od ovoga i onoga, gledam u sta me je prosla decenija zivota i tako, jadno bijedno i cemerno. Dodje mi cesto da sam sebi kazem da nikad vise necu doci ni na jednu Bosansku internet stranicu, a opet lazem sam sebe. Postao sam kao neki mazohista, osjecam da onim sto radim, sebi skodim, ali dzaba ja i dalje, po starom, guraj dokle mozes, vise ne znam ni da li mogu, ogadilo mi se sve to...

Interesuje me sljedece, posto mi se cini da su ljudi u BiH ovaj proces prosli vec mnogo ranije i absolvirali to, da li je moguce ikad, staviti rat iza sebe (u kontkestu da se ne sjecate svakodnevno onoga sto se je desilo) i da li je moguce ikad naci neko mjesto, u sebi, na koje mozete smjestiti sve te memoare bez da vas deprimiraju i od vas kreiraju nekog irnocnog pesimistu i negativca? Vidim da postoje dvije velike grupe. Oni koji se klasificiraju kao flegmatici i debelokozci koji ne yebu to sve nista, ni 2% i oni koji su osjetljivi na bilo sta ratno dotle da ce raspravljati u tancine o nekim stvarima na kojima gube samo svoje vrijeme i kradu ga drugim, u raspravama bilo na internetu bilo u zivo i sa takvima mozes biti jedino ili za njih (tj. s njima) ili protiv njih. Jel imaju uopste treci? Oni kojima svakodnevni zivot nije proznjet ratnim memoarima ali opet nisu okrenuli svemu tome ledja i okrenuli novi list, kao da nista od toga nije bilo.

Ne znam da li sam bio jasan, ali eto, bolje vam ne mogu objasniti te neke ratne traume, mirnodobska zamrzavanja i odmrzavanja tijela i duse i sve to skupa kroz sta covjek prodje. Interesuje me sta vi o tome mislite, kako ste i jeste li kroz ovo prosli ili i sami prolazite danas, i kako ovome pristupate, jer sam siguran da ima ljudi koji su prosli kroz mnogo teze, iskusili mnogo gore, i dan danas moraju nastaviti da zive, ko normalni ljudi, nekad se pitam jesmo li mi uopste, svi ovako globalno gledajuci normalni vise ili se pretvaramo, je li ovo normalna psiha ljudska ili se je patologija kod nas duboko uvukla u srz svakog pojedinca, kao rak rana, jede nas iznutra, nekad mi se cini da ubija ono najbolje sto je u nama...

Hvala za vrijeme i trud svima koji procitaju i odgovore.

Zadig · Post by **Zadig** » 03/08/2005 17:11

nisi jedini jarane...

Na hiljade ljudi pati od depresije i posttraumatskih poremećaja, 10 godina nakon krvavog rata na prostoru bivše Jugoslavije, pokazala je najnovija studija koja će danas biti objavljena u novinama Američke zdravstvene asocijacije

U studiji, koju je odobrio Institut za psihijatriju na Kings Collegeu u Londonu, navedeno je da kod mnogih traume postoje i nakon 10 godina od rata jer, između ostalog, neki od zločinaca još uvijek nisu izvedeni pred lice pravde.

Autori, sedam psihologa i psihijatara iz cijele bivše Jugoslavije ističu da ovi nalazi mogu imati važne implikacije na pokušaje pomirenja u postratnim zemljama i na učinkovitost tretmana traumatiziranih osoba koje su preživjele rat.

Na osnovi razgovora sa 1,358 osoba koje su preživjele rat stručnjaci su istraživali faktore koji doprinose kroničnoj depresiji kod onih koji su izgubili svoje najmilije i svoje domove ili su na neki drugi način traumatiziran

kub lajkan · Post by **kub lajkan** » 03/08/2005 17:17

Kakvim se poslom bavis? Jesi li zadovoljan ili je to preko volje?

Posmatrao sam jednog lika koji je puno supljirao o politici (ne mislim da si i ti takav), a onda je dobio dobro placen posao i prica mu se promijenila. Poceo je pricati samo o svojim "udarnickim normama" i ciframa. Ali bolje i to od suplje politicke...

danas · Post by **danas** » 03/08/2005 17:24

kub lajkan wrote:Kakvim se poslom bavis? Jesi li zadovoljan ili je to preko volje?

Posmatrao sam jednog lika koji je puno supljirao o politici (ne mislim da si i ti takav), a onda je dobio dobro placen posao i prica mu se promijenila. Poceo je pricati samo o svojim "udarnickim normama" i ciframa. Ali bolje i to od suplje politicke...

intersantno...
ja sam primjetila obrnut trend.. ljudi nisu mnogo politizirali dok je bilo puko prezivljavanje u pitanju... nauci jezik, nadji prvi posao, stani malo na noge...
sad kad su se malo stabilizovali, malo ekonomski ojacali, prica o ratu i politici izvire ponovo. nisi vise pod presijom da opstanes, i imas vremena da mislis i o necemu drugom osim o pukom prezivljavanju u tudjini.

ovo je inace simptomaticno, jer dok si u stanju soka ni nemas vremana da budes sjeban. prva samoubistva jevreja koji su izasli iz ausvica su se pocela desavati oko 10 godina nakon toga. i ove traume su dugotrajne i stravicne... smatam da mi i ne bi bili normalni kada bi to sve tako olako mogli zaboraviti i zivjeti kao da se nista i nije desilo. ne ide to tako...

rajvosa · Post by **rajvosa** » 03/08/2005 17:26

Pozdrav,
sta je konkretan problem ...Ako zelis napisi mi na PP...

Nesferatu · Post by **Nesferatu** » 03/08/2005 17:27

Trenutno sam graduate student, nije bas lagan studij, sta da kazem, nije u tome problem, sve je ok i korektna je sredina prema meni samom, doduse radi se mnogo, nekad i do iznemoglosti (dobro mi i dodje) a ja onda i ovo slobodnog vremena sto ga imam, uzmem pa ga trosim na gore navedene aktivnosti, da ne kazem gluposti. Ni sam ne znam koji mi je djavo.

sure_alma · Post by **sure_alma** » 03/08/2005 17:34

da ti iskreno kazem da se i ja osjecam isto..zivim u USA, nema puno bosanaca, slabo se druzim i ovo malo sto ih ima ovdje iz istih razloga kao i ti (nema dodirne tacke)...s vremena na vrijeme popije se po neka kafa...
ali ono sto hocu reci jeste da rat i sve sto se desilo u ratu se jos uvijek vrti po mojoj glavi...
strahote koje smo prozivjeli, dani bez hrane, grante, podrumi....ne znam...veoma je depresivno misliti na ovakve stvari, ali ja ne mogu zaustaviti...pokusavam da se bavim drugim stvarima koje ce mi odvuci misli od svega, ali ne ide to tako lahko...
mislim da su ventili od rata poceli popustati tek poslije rata...u ratu se nije imalo vremena misliti na ovakve stvari jer je bila borba za opstanak, tek poslije rata smo poceli shvatati kroz kakve strahote i golgote smo prosli i onda su pocele misli da nadolaze o svemu sto se desilo...
slabo pricam i s kim o politici i o ratu, i sve sto se desava u mojim mislima i u mome srcu, nekako sama sa sobom rjesavam...
mislim da se ne moze pobjeci od ovakvih stvari i misli, ali moze se ako nista ublaziti bol...
nekad krivim sviju koji su oko mene, krivim amerikance jer ne znaju kroz sta smo prosli i glavna okupacija im je koje auto kupiti, krivim bosance jer su zaboravili neke stvari....ali svakom svacije...
tako da to sto ti osjecas nije cudno ili strasno, to je istinito...
cuvaj se...
pozdrav svima

pitt · Post by **pitt** » 03/08/2005 17:34

Nesferatu wrote:Trenutno sam graduate student, nije bas lagan studij, sta da kazem, nije u tome problem, sve je ok i korektna je sredina prema meni samom, doduse radi se mnogo, nekad i do iznemoglosti (dobro mi i dodje) a ja onda i ovo slobodnog vremena sto ga imam, uzmem pa ga trosim na gore navedene aktivnosti, da ne kazem gluposti. Ni sam ne znam koji mi je djavo.

jarane, u istim sam mukama (sto se skole i posla tiche) al opet trosim slobodno vrijeme (ono malo crkavice) na malo normalnije stvari (opijanje, ganjanje freshmen curica, itd...)

:D

Zadig · Post by **Zadig** » 03/08/2005 17:35

Nesferatu wrote:Trenutno sam graduate student, nije bas lagan studij, sta da kazem, nije u tome problem, sve je ok i korektna je sredina prema meni samom, doduse radi se mnogo, nekad i do iznemoglosti (dobro mi i dodje) a ja onda i ovo slobodnog vremena sto ga imam, uzmem pa ga trosim na gore navedene aktivnosti, da ne kazem gluposti. Ni sam ne znam koji mi je djavo.

gledaj da se pokusas samodisciplinirati da recimo 7 dana nista ne citas sa nasih prostora, ne posjecuj nase stranice, nadji neki hobi ili nesto pa vidi onda kako je

danas · Post by **danas** » 03/08/2005 17:39

Zadig wrote:
Nesferatu wrote:Trenutno sam graduate student, nije bas lagan studij, sta da kazem, nije u tome problem, sve je ok i korektna je sredina prema meni samom, doduse radi se mnogo, nekad i do iznemoglosti (dobro mi i dodje) a ja onda i ovo slobodnog vremena sto ga imam, uzmem pa ga trosim na gore navedene aktivnosti, da ne kazem gluposti. Ni sam ne znam koji mi je djavo.
gledaj da se pokusas samodisciplinirati da recimo 7 dana nista ne citas sa nasih prostora, ne posjecuj nase stranice, nadji neki hobi ili nesto pa vidi onda kako je

mislim da se potiskivanjem malo toga moze rijesiti. problem je u tome kako usmjeriti ove misli i osjecanja na nesto konstruktivno, a ne depresivno... jer ono sto se desilo ne moze se promijeniti, niti se mi mozemo pretvarati da toga nije bilo... i sve nas to boli i jede duboko u nama... a sta konstruktivno uciniti po tom pitanju je problem...

black · Post by **black** » 03/08/2005 18:08

...nisi jedini...dosta nas je takvih ili slicnih..i sam sam jedan od tih..prosao citav jebeni rat...dozivio svasta..nagledao se svasta..izgubio dosta prijatelja..i sam ranjavan..evo samo jedan fragment..donose me u bolnicu probusenog..lezim krvav cekajuci da me rade..dosta nas je taj dan ranjenih...upadaju vozeci nekog..izbusen je toliko da nisam prepoznao ga..pitam ko je to...kazu mi..prijatelj mi sa kojim sam do juce haman jeo iz istog tanjira...naravno nije mu bilo pomoci...

....ovo je samo djelic mog sjecanja...neposredno iza rata sam imao jedno vrijeme ruzne snove koji su me budili..ali vremenom su prestali...i mislim da nema haman dana da me nesto ne vrati na te ratne dane...naravno ja sam samo jedan od mnogih i puno je onih koji su jos gore prosli..a licno za tebe i druge koji su van Bosne mislim da bi trebalo da vam je vecim djelom lakse i bolje vec nama koji smo ostali..nemoj me pogresno shvatiti ne mislim da smo mi bolji ili tako nesto vec cisto na mogucnosti koje mozete imati sa cim se mozete zaokupiti...jer ovde je takvo stanje da te sve i svaka sitnica boli i vraca nazad..jer cesto se pitamo za sta dadosmo krv...dao nesto da bi dobio jedno veliko nista...tema je jako opsirna..da ne mlatim vise evo cak i ovo pisanje me vraca..i sam sebi zvucim mozda pomalo smjesno i pateticno....cuvaj se i iskoristi sanse koje imas....

sojka · Post by **sojka** » 03/08/2005 18:20

Kako je patologija vezana za pojam vremena, tako joj isto treba vremena za lijek. Svjesnost o njoj, a zatim i rad.

Preporucila bih da se sa tim problemom obratis iskljucivo psihoterapeutu.

rei · Post by **rei** » 03/08/2005 18:31

Nesferatu wrote:Trenutno sam graduate student, nije bas lagan studij, sta da kazem, nije u tome problem, sve je ok i korektna je sredina prema meni samom, doduse radi se mnogo, nekad i do iznemoglosti (dobro mi i dodje) a ja onda i ovo slobodnog vremena sto ga imam, uzmem pa ga trosim na gore navedene aktivnosti, da ne kazem gluposti. Ni sam ne znam koji mi je djavo.

Ja zivim u BiH i imam prijatelje i druzim se sa Bosnjacima , Hrvatima i Srbima, sasvim normalne odnose imamo, ali vjeruj kad sam pocela dolaziti na ove forume , pocela sam da se nerviram zbog raznoraznih izjava, a onda sam shvatila da ima puno ljudi koji ne dolaze sa DOBRIM NAMJERAMA, tako da sve ovo primam sa velikom rezervom i naravno ne nerviram se vise,
mada moram priznati da mi i dalje lazi smetaju, onda jednostavno odem
i ne citam bas sve gluposti...... TOLIKO LJUDI GLUPOSTI VALJAJU da nije normalno, zato ih ne uzimaj previse za ozbiljne sugovornike i idi i ne citaj sve ako te nervira, citaj nesto sto ce te opustiti i oraspoloziti....
Pozdrav

praznina · Post by **praznina** » 03/08/2005 18:39

Nesferatu wrote:Imam jedan problem, ne znam ni sam, u zadnje vrijeme kao da sam upao u neku krizu identiteta. Zivim u dijaspori vec 7-ma godina, rat i poratno vrijeme sam proveo u BiH do 1998. Zivim sam, starci su mi ovdje u USA ali hiljadu milja daleko od mene. Ne druzim se sa Bosancima, ne zato sto imam nekakvu stigmu ili kompleks vec ih nema oko mene mnogo a ono sto ima, nemamo neke zajednicke dodirne tacke, uglavnom standard mi je od Bajrama do Bajrama da se susrecem sa nasom tom komunom. Uglavnom, moj sav kontakt sa Bosnom i svijetom u kojem sam proveo 18 godina je preko interneta. Svaki dan, htjeo to ili ne, vracam se na ratno-poratne neke memorije i bavim se glupostima tipa citanja o onome sta se desava danas a jos vise sta se je desavalo juce, kupim cesto i knjige i filmove o ratu, pa to onda citam i gledam i nemam od toga nikakve koristi cak sto vise, nesto sam bas u zadnje vrijeme, razocarao se i u samog sebe i u Bosnu i u Bosance, nista ovako individualno vec sta ja znam globalno govoreci. I dan danas, zna svako ko sam i odakle sam i sta sam, ako me pita naravno, ne stidim se toga cak sto vise, ne bjezim ni od kakvih samara i obaveza, ali nekako kontam vrijeme je meni da ja to sve ostavim iza sebe. Pogadaju me sve ove neke 10-godisnjice od ovoga i onoga, gledam u sta me je prosla decenija zivota i tako, jadno bijedno i cemerno. Dodje mi cesto da sam sebi kazem da nikad vise necu doci ni na jednu Bosansku internet stranicu, a opet lazem sam sebe. Postao sam kao neki mazohista, osjecam da onim sto radim, sebi skodim, ali dzaba ja i dalje, po starom, guraj dokle mozes, vise ne znam ni da li mogu, ogadilo mi se sve to...

Interesuje me sljedece, posto mi se cini da su ljudi u BiH ovaj proces prosli vec mnogo ranije i absolvirali to, da li je moguce ikad, staviti rat iza sebe (u kontkestu da se ne sjecate svakodnevno onoga sto se je desilo) i da li je moguce ikad naci neko mjesto, u sebi, na koje mozete smjestiti sve te memoare bez da vas deprimiraju i od vas kreiraju nekog irnocnog pesimistu i negativca? Vidim da postoje dvije velike grupe. Oni koji se klasificiraju kao flegmatici i debelokozci koji ne yebu to sve nista, ni 2% i oni koji su osjetljivi na bilo sta ratno dotle da ce raspravljati u tancine o nekim stvarima na kojima gube samo svoje vrijeme i kradu ga drugim, u raspravama bilo na internetu bilo u zivo i sa takvima mozes biti jedino ili za njih (tj. s njima) ili protiv njih. Jel imaju uopste treci? Oni kojima svakodnevni zivot nije proznjet ratnim memoarima ali opet nisu okrenuli svemu tome ledja i okrenuli novi list, kao da nista od toga nije bilo.

Ne znam da li sam bio jasan, ali eto, bolje vam ne mogu objasniti te neke ratne traume, mirnodobska zamrzavanja i odmrzavanja tijela i duse i sve to skupa kroz sta covjek prodje. Interesuje me sta vi o tome mislite, kako ste i jeste li kroz ovo prosli ili i sami prolazite danas, i kako ovome pristupate, jer sam siguran da ima ljudi koji su prosli kroz mnogo teze, iskusili mnogo gore, i dan danas moraju nastaviti da zive, ko normalni ljudi, nekad se pitam jesmo li mi uopste, svi ovako globalno gledajuci normalni vise ili se pretvaramo, je li ovo normalna psiha ljudska ili se je patologija kod nas duboko uvukla u srz svakog pojedinca, kao rak rana, jede nas iznutra, nekad mi se cini da ubija ono najbolje sto je u nama...

Hvala za vrijeme i trud svima koji procitaju i odgovore.

Postoje i "treći".

praznina · Post by **praznina** » 03/08/2005 18:47

Zadig wrote:
Nesferatu wrote:Trenutno sam graduate student, nije bas lagan studij, sta da kazem, nije u tome problem, sve je ok i korektna je sredina prema meni samom, doduse radi se mnogo, nekad i do iznemoglosti (dobro mi i dodje) a ja onda i ovo slobodnog vremena sto ga imam, uzmem pa ga trosim na gore navedene aktivnosti, da ne kazem gluposti. Ni sam ne znam koji mi je djavo.
gledaj da se pokusas samodisciplinirati da recimo 7 dana nista ne citas sa nasih prostora, ne posjecuj nase stranice, nadji neki hobi ili nesto pa vidi onda kako je

Eh, da je to tako lako pa ja u BiH se ne mogu nekada kontrolisati da ne posjetim barem jedanput dnevno neki sajt sa prostora BiH-HR-SR. Dešava se da bude tako često da zaželim da i dođe do prekida i ovako jadne konekcije a poslije zažalim zbog toga. Mislim da se to zove zavisnost o Internetu.

Akcija · Post by **Akcija** » 03/08/2005 18:57

Trava zakon

ravno ti do mora

digger · Post by **digger** » 03/08/2005 19:33

Nesferatu wrote:Imam jedan problem...

Najprije, nemoj samo da izaberes put kao tvoj nick Nosferatu. Onih koji mi ponekada pokusavaju da piju krv ima vec dosta na forumu.

U jednom periodu zivota u Kanadi (prije dvadesetak godina), nasao sam se u "nepremostivim" teskocama. Mortgage, vlastita firma, finansijske obaveze, dugovi, svakodnevni poslovni problemi... da ne pricam. Nocu, kratko i istrzano spavanje, budjenje u neko doba u znoju, i slicno. Naravno, ovo je pogodilo i brak, sto je dodalo
ostalim problemima.

Jedna knjiga je sve izmjenila: The Ultimate Power. Uzeo sam je ozbiljno, studirao par puta od korica do korica, a onda izabrao elemente s kojima sam uspio da izmjenim dosta oko mojih pogleda i problema.

Druga knjiga od istog autora, A. Robbins-a, je "Awaken the giant within you" (nacices je u svakoj knjizari). Tu preporucujem za tebe. Neko moze da komentarise da je on jedan od tih "samozvanih" strucnjaka oko poznavanja samog sebe i ostalog. Fine with me. Ali bar u mom slucaju sve u istoj ima i mjesto i razum i funkcionisalo je kako je on izlozio.

Ja sam iz iste vec diskutovao nesto od toga na forumu. Citava poenta je da mi ustvari ne znamo kako da pravilno pridjemo vlastitim problemima. Kada to naucis, naucices kako da izmjenis situaciju bez ucesca trecih lica.

Siguran sam da ces tu naci mnoge odgovore na pitanja koja te muce.

Nemoj ovome prici skepticki. It makes sense and it works! Imajuci u vidu da sam ubijedjeni ateista, vjeruj mi da nema nista metafizicko ili spiritualno. Znaci, i dalje ces ostati dobar musliman.

Good luck.

nebi · Post by **nebi** » 03/08/2005 20:46

Moj savjet:zajebi savjete!
ko tebi moze objasniti sta tebe boli osim tebe samog?
Ok,probao si taj nacin zivota...nekako ne ide...probaj nesto drugo.
I ako mislis da je sva sreca u diplomi i 50.000 godisnje..onda si papak.

rei · Post by **rei** » 03/08/2005 21:34

Nije on papak, i nije on kriv sto mu se desava to sto mu se desava,
ali naravno da sebi moze pomoci ali mu vjerovatno treba
i strucna pomoc psihoterapeuta. Upravno neki dan sam gledala
jednu emisiju u kojoj ljudi imaju slicne i gore tegobe i doktor kaze
da je to posttraumatski sindrom kojim su pogodjeni vecina koji su
bili u ratu a narocito borci. Nakon ukazane strucne pomoci odnosno terapija vidjela sam da se ljudi sada dobro osjecaju.

nebi · Post by **nebi** » 03/08/2005 22:00

ma jebi strucnu pomoc...od ove nase suplje gora je samo suplja za koju ti jos uzmu pare

FortunaBela · Post by **FortunaBela** » 03/08/2005 22:36

Da krnem od početka.

Nasilno odvajanje ličnosti iz sredine, uvijek dovodi do traume.
Tu je uvijek pitanje, šta bi bilo da sam ostao tamo?
Znači prirodan redosljed u tvom životu nije bio....To pokupavaš da nadješ na internetu, greška to nikad nećeš naći samo tuđe doživljaje...

Prestao si da živiš u svojej prirodnoj sredini, ali nisi nastavio svoj žvot tamo gdje si se doselio, a kako bi i mogao kad su sva čula bila okrenuta prema Bosni...

Tada nisi imao izbora da biraš, morao si otići, ali fizički dio se razlikuje od psihe, taj mali dio nas sazrjeva puno kasnije, time i ta pitanja, taj osječaj izgubljenosti, nepripadanja, i onoga užasnog otetog....

Jedan jedini savjet je idi kod psihologa, on ti može pomoći, naravno uz tvoju želju...

Zapamti uvijek če ti ostati onaj osečaj otrgnutosti, ali moraš nastaviti živiti svoj život, gdje god se nalazio, jer ti ga stvaraš, svakim danom, a vijeruj mi on je veoma kratak. Ništa ti ne donosi pitanja, šta bi bilo kad bi bilo....

Pozdrav....

da pamtis · Post by **da pamtis** » 04/08/2005 09:58

Nesferatu wrote:Imam jedan problem,

Nadzi sebi vise/vecih problema..............recept knjige, vjera i zene, znaju izlijeciti ovakve probleme, ja ti predlazem da se zenis............ne zaboravi da ima i tezih slucajeva od tebe.......

nekad mi se cini da ubija ono najbolje sto je u nama...

pravi djecu i posmatraj kako odrastaju, kako su sratna i puna zivota.........puno se moze nauciti od djece, itekako puno.
mozda bi bilo dobro da odes u posjetu dole u BiH. Ja sam dosao ovdje krajem 92, tinedzer a sam, kad nisam mogo vise kad me je zivot slomio, otiso sam u BiH, kako me je BiH "izlijecila" nemas pojma evo me sad ko "nov"

PR80. · Post by **PR80.** » 04/08/2005 10:17

@Nesferatu...
Vidis i sam da nas ima dosta koji sebe prepoznamo u tvojim rijecima. Znaj da nisi jedini.
Zivim u dijaspori i kontakt sa bosancima je ogranicen.
A posljedice rata osjetim... naidje period gdje se samo "ocepim" i pricam o svemu tome sto sam prosla: granatiranje, protjeravanje iz rodne kuce, hapsenje, ranjeni vojnici, odvodjenje djevojaka (silovanje) i jos dosta toga... Prve 2 godine provedene u inostranstvu nisam toliko ni mislila o tome, tad je bilo skoncentrisi se i nauci jezik, ne gubi ni jednu godinu skolovanja... Tek kasnije su se pocele vracati sve te slike.
Nisam nista zaboravila ali vidim da te posljedice opet nekako blijede, mislim da je to sve zbog toga sto sam od prvog dana bila otvorena po tom pitanju. U pocetku smo znali sjesti, poceti pricati i plakati... sad pricamo o svemu tome ali gledamo te dozivljaje iz nekog drugog ugla.
Ali vidjela sam i ljude koji su padali u duboke depresije i koji nisu mogli naci laksi izlaz sem koristenja anti - depresive.

Ja sam bila dijete, lakse sam to sigurno prebrodila nego moji roditelji i ostali u njihovim godinama.

P.S. Ne znam da li si ikako isao u Bosnu i da li ides cesto?
Neki su odlucili da se pozdrave sa proslosti i da nikad vise ne ide u svoju domovinu. Ja mislim da se tako problemi ne rijesavaju.
Licno putujem redovno i vidim da vec zadnje 3 godine moje posjete su bazirane na sasvim nesto trece: sresti prijatelje i rodbinu, izici sa njima, price o svakidasnjici/ njihovim problemima... manje se prica o ratu... al` ja se i dalje svega sjecam i nista nisam zaboravila.

Tesko je pricati o ovakvim stvarima sa ljudima koji su izisli iz BiH 91.- pocetkom 92.-e godine, ali svak svoje muke muci na svoj nacin. Ne vjerujem da je ikome jednostavno, ali zivot ide dalje...

Mahalac · Post by **Mahalac** » 04/08/2005 10:39

Kao sto rekose sve ima gore od goreg. Zamisli samo da si ovdje pa da pored svih tih problema koje si naveo brines i jos neke koje mi ovdje brinemo a to su oni egzistencijalni.

Sve nas 'taru" te iste brige i misli i kad se sjetimo svega i patnje kroz sta smo prosli????
Ono kad se covjek sabere i potpuno razumno razmislja zna da moramo dalje zajedno i samo tako mozemo dalje ali ipak mislim da je najveci kamen spoticanja i prepreka NEPRAVDA koja nam je nanesena i koja nas tisti i boli i neda nam naprijed.
Kazes sve te obljetnice i memorije i onda kad skontas da su vecina od tih katila jos na slobodi...to je ono najgore gdje se covjek gubi

Da se stvari ljudi dogadjaji i sve ostalo stavi na svoje mjesto i glavi bi bilo puno lakse. Cist racun duga ljubav

Fair Life · Post by **Fair Life** » 04/08/2005 11:34

digger wrote:...Citava poenta je da mi ustvari ne znamo kako da pravilno pridjemo vlastitim problemima. Kada to naucis, naucices kako da izmjenis situaciju bez ucesca trecih lica.
(...)

Bravo Diger.... to je to.

Patologija u nama....

#1 Patologija u nama....

#2

#3

#4

#5

#6

#7

#8

#9

#10

#11

#12

#13

#14 Re: Patologija u nama....

#15

#16

#17 Re: Patologija u nama....

#18

#19

#20

#21

#22 Re: Patologija u nama....

#23

#24

#25 Re: Patologija u nama....