Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
bull21 wrote:Jebo ti prijatelja kojem sa kojim ne možeš iskreno popričati kad imaš problem, pa ako ti već ne može pomoći onda bar da te sasluša. Ne znaš ti šta je suština prijateljstva.
I to mi je zanimljivo kao neka osnova za mjerenje kapaciteta za prijateljstvo.
Znaci ti si pravi drugar jer ti je svejedno ako ti prijatelj cetiri pune godine govori kako mu je grozno s zenom s kojom zivi, s zenom koja njihovoj djeci ne dozvoljava da vidjaju njegove roditelje i rodbinu, zenom koja mu oduzima svaku marku koju zaradi i trosi na sebe, zenom koju stalno govori da mora ostaviti jer taj zivot nema smisla i ne cini po tom pitanju nista. Samo se jadi i prica istu jednaku pricu cetiri godine. Zanimljive su mi vase potrebe i osjecaj za prihvatljivo kad su prijateljstva u pitanju. Sad mi je ova tema s vasim komentarima jos zanimljivija
Doduse uopste me nisu zanimala prijateljstva nego porijeklo i smisao potrebe da se bira patnja i uziva u patnji. Ali kao i uvijek, svako vidi ono sto trazi i interpretira stvarnost kroz prizmu svog stanja.
dobar osjecaj wrote:Doduse uopste me nisu zanimala prijateljstva nego porijeklo i smisao potrebe da se bira patnja i uziva u patnji. Ali kao i uvijek, svako vidi ono sto trazi i interpretira stvarnost kroz prizmu svog stanja.
Ja sam se licno prestala druziti s nekoliko bliskih prijatelja jer vise nisam mogla podnijeti te silne jadikovke i stalno ponavljanje istog bez stvarne volje i pokusaja da se nesto promijeni.
Bla ser kenj. Tipična klix tema, samo da se sere po drugima. Jer si ti baš cvijećak oko kojeg se vrti svijet.
bull21 wrote:Bla ser kenj. Tipična klix tema, samo da se sere po drugima. Jer si ti baš cvijećak oko kojeg se vrti svijet.
o&o
Pa ne znam sto se onda uzbudjujete ako je sve tipicno za forum na koji dolazite redovno. Ne bih se ja gnjavila pisati na temu koja mi je bla ser kenj ni da me puskom tjeraju. Ali valjda taj nagon da se sere...ne bira mjesto ni vrijeme.
joooj wrote:Nije normalan oblik ponasanja, ali isto tako nije normalno ni da momci i djevojke u najboljim godinama ne rade, da su toliki prijeratni giganti unisteni privatizacijama i malverzacijama, ljudi ostali bez posla, u maju ostadose bez kuca i ostale imovine zima dolazi a te kuce im nisu obnovljene, Vedran ode na utakmicu izgubi zivot od strane divljaka koji 5 godina bez kazne se slobodno krece, djeca znaju samo za iPhone i iPad i kuku lele ako im roditelji ne mogu iste kupiti, krecemo se ulicama punim lutalica koje drzava ne zeli da rijesi, kad za svaki veci zahtjev u drzavnim organima treba odnijeti kovertu ili kesu itd, itr..
I ja sam smatrala da je depresija glupost, zvala je bolescu modernog doba, vjerovala da se sve moze kad se hoce. Samo je potrebna volja. Ali nekad jednostavno ne ide tako. Ne ide danas, kad ako ne vidimo kod komsije, onda vidimo na fb kod familije iz dijaspore kako ljetuju i zimuju po fancy lokacijama diljem svijeta, a ti sjedis kuci dok ti roditelji ne dadnu 5KM. Nekom je to mozda za jedan dan, a nekom dzeparac za cijelu sedmicu. Nije to samo u Bosni tako i ne mora uopce biti vezano za materijalne stvari. Pa jel se nedavno Robin Williams ubio, a godinama se lijecio od depresije. Imao je i novac i mogucnost da ga lijece najbolji ljekari, ali kad um oboli to je strasno. A gore od svega toga je kad postoji neko ko smatra da te osobe uzivaju u patnji i tom osjecaju. Takvi ljudi ne odlucuju da pate, samo mogu odluciti da li zele da se izlijece i da se onda obrate ljekaru.
Pojava nije ogranicena na ljude sa stvarnim nerjesivim problemima, prirodnim nesrecama ili teskom finansijskom situacijom. Radi se cesto o ljudima odlicnog imovinskog stanja za koje sam navela u uvodnom postu da su sami svjesni problema i nacina na koji rijesiti problem koji imaju. Prividno sva rjesenja su im u rukama. Nista nemoguce. Ali ipak im vise prija tonuti i ne pomaknuti se korak prema spasu jer u toj patnji nalaze neko cudno zadovoljstvo. Vise me zanima taj uzitak u patnji nego depresija, prijateljstvo, kenjaza i forumsko institucionalno sjecanje.
dobar osjecaj wrote:Doduse uopste me nisu zanimala prijateljstva nego porijeklo i smisao potrebe da se bira patnja i uziva u patnji. Ali kao i uvijek, svako vidi ono sto trazi i interpretira stvarnost kroz prizmu svog stanja.
Patnja kao izbor moze imati totalno drugacije konotacije i uzroke od depresije. Na primjer, imas ljudi koji su debeli i godinama kukaju kako su debeli i kako ni jedan jedini komad odjece na njima ne izgleda normalno, kako ih sve steze, itd. Logicno bi bilo da jedna takva osoba krene sa dijetom, fizickom aktivnoscu, mozda lijecnickim pregledom da se utvrdi (ne)postojanje zdravstvenih ili hormonskih razloga za debljinu. Medjutim, lakse je godinama kukat' i patit' se jer je problem istovremeno izgovor za nesto drugo ili orudje za skretanje paznje na sebe. Bez obzira, srz problema je u psihi ali ne mora uvijek biti depresija. Na zalost, mi jos uvijek nemamo izgradjenu kulturu odrzavanja i pridavanja zasluzene vaznosti mentalnom i psihickom zdravlju koji su jedan od znacajnih uzrocnika devalvacije drustvenih normi i sveopceg kraha drustva. In my opinion.
joooj wrote:
I ja sam to vec napisala. Da depresija ne mora nuzno biti povezana sa materijalnim mogucnostima i navela najnoviji primjer poznate osobe koja je poduzela tako strasan korak, iako je prividno imao sve.
Ti ako si im dobra prijateljica, mozes sugerisati da potraze strucnu osobu i pomoc, jer je to jedini ispravan korak na putu za ozdravljenjem. Ti ako nemas snage ili volje udalji se od takvih osoba, ali nemoj vise tako razmisljati, ili se bar trudi da takvo misljenje zadrzis za sebe, jer depresija je strasna bolest i nazalost, stvarna je. Znas kako kazu, ako mozes pomozi, ali nemoj odmoci ili kako sada ispada nemoj nipodistavati moc bolesti uma.
da, samo sto se kod dijela ljudi koji zaista rado kukaju ne radi o depresiji. (cuj moc bolesti uma )niko btw ne negira agoniju depresije, ali mislim da je dobar osjecaj mislila na nesto drugo. na one kronicne placpi*ke, koji se svojim tiradama, kuknjavom , prenemaganjem, oslanjanjem na druge, vapajima za drugim...u biti izivljavaju na drugim i crpe im energiju. to su klasicni emocionalni vampiri, energetski vampiri koji se hrane drugim ljudima. i da, svakako, treba ih izbjegavati, ali nakon sto im se fakat tresne u lice kakvi su. ne da ce se oni promijeniti jer ce svakako naci drugu zrtvu, ali barem ce osobi koja im je dosada bila cilj biti lakse. ribe dosta pasu u ovu kategoriju...
sheilak wrote:
da, samo sto se kod dijela ljudi koji zaista rado kukaju ne radi o depresiji. (cuj moc bolesti uma )niko btw ne negira agoniju depresije, ali mislim da je dobar osjecaj mislila na nesto drugo. na one kronicne placpi*ke, koji se svojim tiradama, kuknjavom , prenemaganjem, oslanjanjem na druge, vapajima za drugim...u biti izivljavaju na drugim i crpe im energiju. to su klasicni emocionalni vampiri, energetski vampiri koji se hrane drugim ljudima. i da, svakako, treba ih izbjegavati, ali nakon sto im se fakat tresne u lice kakvi su. ne da ce se oni promijeniti jer ce svakako naci drugu zrtvu, ali barem ce osobi koja im je dosada bila cilj biti lakse. ribe dosta pasu u ovu kategoriju...
Daaaaa...hvala .
Nisam mogla vjerovati koliko se ljudi prepoznalo u tom obliku ponasanja i koliko su zudno zurili da ga izjednace s depresijom i nekim visim silama koje ih "tjeraju" da sebi i drugima crpe energiju birajuci put patnje iako znaju da mogu drugacije i bolje.
Imam od jutros vec dva svjeza primjera. Prijatelj je spiskao sav novac bukvalno na pizdarije bez kojih objektivno moze i sad kuka kako ce platiti hranu i ostale zivotne potrebe do kraja mjeseca. Nicim izazvani ulet u patnju i kuknjava kojom ce sigurno rijesiti problem. Ja sam sigurno samo jedna jako losa prijateljica sto nemam dovoljno suosjecajnosti za to a on sigurno pati od viseslojne mreze depresija radi kojih impulsivno trosi. Pride se radi sigurno o zrtvi majskih poplava koje uopste nisu zahvatile regiju u kojoj zivi. Ide mu jako tesko u zivotu jer ima rijesena sva egzistencijalna pitanja i zaradjuje iznad bh. prosjeka. I ja sam veoma povrsna i priglupa jer ne mogu da razumijem da je bez obzira na sve prividne ok uslove zivota ipak savrsen materijal za sve moguce depresije i nikako ne moze biti odgovoran ni za jedan svoj svjesni postupak.
ma gle. uvijek ces ti biti i povrsna i glupa i losa prijateljica ako kazes ne parazitu. ja sam bas jako prijemciva za takve ljude, nemam pojma zasto, ali sav svoj emocionalni otpad istresaju na mene. bilo gdje, cak i neki random ljudi na kolodvorima. i cak se tu ni ne radi o biranju patnje, vec o nacinu reagiranja na neke stvari. njima je u vecini slucajeva sasvim dobro. ali vlastitu negativnost istresaju na drugima. umjesto da trpe suteci, kao sav ostali svijet.
dobar osjecaj wrote: Ljudi koje ste slusali 2010. ponavljaju istu pricu cetiri godine kasnije samo su stariji i imaju manje sanse da ucine nesto po pitanju koje ih muci.
kafe tuborg recimo 27. ili 28.12.2010. nas 4 lika sjedimo
nezaposlen lik koji neće da radi za privatnika priča o planovima...postdiplomski (završio FPN)...plata 1500 (čeka neki posao) amerika ili njemačka (tetke ode kod njih)
dobro mi se urezao u sjecanje taj razgovor
ovih dana... ista priča...1977. godište
razjebo svaku vezu u kojoj je bio... nije baš neš lijep ali ima neki stav koji očito pali kod cura zaista lijepih cura...
al eto vadi ga što imaju nekoliko stanova pa od iznajmljivanja žive...
Zivot me nije mazio, bilo je kriza i kriza, nevolja, losih perioda, cak i onih perioda u kojima nisam molila Boga da se nesto lijepo desi nego da se ne desi nista ruzno...
Uglavnom, nisam tip koji voli kukati ali ni hvaliti se...mozda mi je to mana...zbog toga sam ljudima dosadna...niti znaju kad sam sretna ni kada sam nesretna...da li je to dobro ili nije?
mislim da miješate kuknjavu i kurčenje upakovano pod kuknjavu.
komijev jaran "kukanjem" ustvari hoće da se pohvali da ne mora raditi jer ima kirije, jaran koji je kupio bespotrebnu luksuznu stvar hoće da se pohvali tom stvari, a režije i hranu će ipak nekako platiti, i tako dalje. ti takvi ljudi se kurče, hvališu, privlače pažnju, a ne pate uopšte. a onaj koga stvarno nešto boli, s dobrim razlogom ili ne - on će reći u redu je, nije mi ništa.
Muhamed Đakmić wrote:Super, meni je plaho drago da si ti toliko iznad svega što se dešava oko tebe. Jest malo ružno što ne smiješ sa pravog profila pisati, ali Bože moj, nije to kompleks, pusti nas što tvrdimo da jeste, mi smo depresivni ionako
Odoh ja s teme da ne kvarim, ti uživaj, ko god bila
ajoooooooooooj, ko nam je ovo odrasto
a na temu...
posebna priča su kuknjave u državnim firmama. to je kuknjava s predumišljajem: što više kukam, manje će mi posla dati da radim. državna je firma, istu ću platu dobiti, a ionako će se naći neki hamal da tegli za nas ostalih 5-6.
Meni je kukanje dio osobnosti... Lakše se nosim sa problemima kad kukam Dakle, daleko bolje i uspješnije funkcionišem i djelujem pod motom 'kuku meni, kako ću' nego pod motivacijskim sranjima tipa 'ja to mogu, ja to hoću'...
Chmoljo wrote:
posebna priča su kuknjave u državnim firmama. to je kuknjava s predumišljajem: što više kukam, manje će mi posla dati da radim. državna je firma, istu ću platu dobiti, a ionako će se naći neki hamal da tegli za nas ostalih 5-6.
Ovog ima i u privatnom sektoru, pogotovu vecim firmama. Joj kako cu, pa ne znam, pa de nek mi neko pokaze, uh opet sam pogrijesio/la, cek, cek, kako ono?... sve dok onome ko je izgubio pola dana pokazujuci i objasnjavajuci ne pukne film pa sam/a uradi.
U pravu je @sheilak - ima tih profesionalnih pacenika koji kukaju bez obzira na sve.
Negdje pročitah tekst o "vampirima", odnosno ljudima koji "sišu" tuđu energiju tako što ih opterećuju svojim problemima,odnosno prebacuju ih na druge, te na taj način održavaju svoju stabilnost. S druge strane, "žrtve" osjete znatan gubitak energije. To ja stvarno osjetim nakon vremena provedenog s tim osobama. Lakše bi mi bilo da sam to vrijeme proveo kopajući.
Chmoljo wrote:
posebna priča su kuknjave u državnim firmama. to je kuknjava s predumišljajem: što više kukam, manje će mi posla dati da radim. državna je firma, istu ću platu dobiti, a ionako će se naći neki hamal da tegli za nas ostalih 5-6.
Ovog ima i u privatnom sektoru, pogotovu vecim firmama. Joj kako cu, pa ne znam, pa de nek mi neko pokaze, uh opet sam pogrijesio/la, cek, cek, kako ono?... sve dok onome ko je izgubio pola dana pokazujuci i objasnjavajuci ne pukne film pa sam/a uradi.
U pravu je @sheilak - ima tih profesionalnih pacenika koji kukaju bez obzira na sve.
Ta kuknjava na poslu je nesto drugo obzirom da takvi pojedinci znaju zanat kako se izvuci i prebaciti svoj posao na nekog drugog. To je u mom svijetu supacka kuknjava i to nije predmet mog interesovanja.
Mene fascinira istinska glad za stalnom dozom patnje u stilu "i kad osjecas da je sve ok stavi kamen u cipelu da te zulja blabla".
Nevezano za komentare koje citiram, zanimljivo je sta sve ljudi imaju potrebu reci na bilo koju temu
ako te toliko fascinira, a ne posjeduješ istu (potrebu za kuknjavom) kako to da kukaš o tome što drugi kukaju?
ako si toliko operisana od te kuknjave (sebe i drugih) kako to da toliko vremena provodiš razmišljajući o tome, ja bih rekla da si ti isto što i oni, samo upakovana drugačije, tebi smeta što oni kukaju, dok kukaš o njihovoj kuknjavi.
dakle, umjesto da otkrivaš zašto oni kukaju, zašto ne poradiš na tome da ti ne kukaš (ako već imaš kapacitet?)
Pretpostavljam kako se djelomicno postavljac nespretno izrazio ili postavio temu.
Vjerujem da je zelio kritikovati potrebu da te stalno nesto "muci", kao da je nedopustivo osjecati zadovoljstvo ili srecu u okolini u kojoj zivimo. Moras necim biti nezadovoljan ili fokusiran na negativnost. Jednostavan primjer bi bio kako se prije rasiri novost o necijoj smrti nego o vjencanju, iako nema bitne razlike kada se podvuce crta
una_bo wrote:ako te toliko fascinira, a ne posjeduješ istu (potrebu za kuknjavom) kako to da kukaš o tome što drugi kukaju?
ako si toliko operisana od te kuknjave (sebe i drugih) kako to da toliko vremena provodiš razmišljajući o tome, ja bih rekla da si ti isto što i oni, samo upakovana drugačije, tebi smeta što oni kukaju, dok kukaš o njihovoj kuknjavi.
dakle, umjesto da otkrivaš zašto oni kukaju, zašto ne poradiš na tome da ti ne kukaš (ako već imaš kapacitet?)
zanimljiva teza - ona dakle kuka jer joj smetaju ljudi koji kukaju
dobar osjecaj wrote:
Mene fascinira istinska glad za stalnom dozom patnje u stilu "i kad osjecas da je sve ok stavi kamen u cipelu da te zulja blabla".
Gornja recenica ima puno smisla.
Ako ti u zivotu sve ide od ruke i nemas nikakvih problema, ocekuj da ce te u skoroj buducnosti zadesiti katastrofa.
Odatle dolazi analogija sa kamenom i cipelom.
MedenoSrce wrote:Pretpostavljam kako se djelomicno postavljac nespretno izrazio ili postavio temu.
Vjerujem da je zelio kritikovati potrebu da te stalno nesto "muci", kao da je nedopustivo osjecati zadovoljstvo ili srecu u okolini u kojoj zivimo. Moras necim biti nezadovoljan ili fokusiran na negativnost. Jednostavan primjer bi bio kako se prije rasiri novost o necijoj smrti nego o vjencanju, iako nema bitne razlike kada se podvuce crta
ne bih rekao da je to fokusiranje na negativnost. kad umreš riješiš se svih briga, a sa vjenčanjem ih navaljuješ na vrat
una_bo wrote:ako te toliko fascinira, a ne posjeduješ istu (potrebu za kuknjavom) kako to da kukaš o tome što drugi kukaju?
ako si toliko operisana od te kuknjave (sebe i drugih) kako to da toliko vremena provodiš razmišljajući o tome, ja bih rekla da si ti isto što i oni, samo upakovana drugačije, tebi smeta što oni kukaju, dok kukaš o njihovoj kuknjavi.
dakle, umjesto da otkrivaš zašto oni kukaju, zašto ne poradiš na tome da ti ne kukaš (ako već imaš kapacitet?)
Mislim da sam ti se vec zahvalila za tvoj doprinos temi u vidu preporuke za stivo. Hvala jos jednom . Nema potrebe da mi ponavljas koliko sam ja negativna osoba jer me zanima pitanje patnje kao izbora. Shvatila sam te dobro i prvi put. Samo uzivaj
TEKST:
Emocionalni vampiri !
Vampire ne susrećemo samo imaginarno u Noći vještica, postoji jedan tip vampira koji je stalno tu negdje oko nas i vreba svoje žrtve – emocionalni vampiri. To su negativni ljudi, opsesivno –kompulzivni i opterećeni sami sobom. Vole tračati, komentirati i zaduženi su za to da nama pokvare raspoloženje.
Ako postanete žrtvom emocionalnog vampira prvi simptomi su poremećaji u prehrani, anksioznost, potištenost i depresija.
Emocionalni vampiri dolaze u svim oblicima i veličinama, pa ih je dosta teško uočiti, ali vjerojatno ćete ih prepoznati u jednoj od sljedećih kategorija: narcis, izigravač žrtve, kontrolor, kritičar, paranoik, histeričar ili razdvajač prijatelja.
Svi oni svoju žrtvu iskorištavaju samo svaki na drukčiji način. Treba naglasiti da emocionalni ljubavni vampirizam nije vezan za spol partnera. I muškarci i žene mogu biti emocionalni moberi u smislu emocionalnog vampirizma.
Prema Albertu Bernsteinu, emocionalni vampiri hipnotiziraju lažnim obećanjima i u svojoj mreži do kraja isisaju. Pozovemo ih u svoj život i shvatimo da smo pogriješili, kada već imamo ranu na vratu, prazni novčanik i slomljeno srce. Neurotici izluđuju sebe, a vampiri druge. Očekuju savršenu ljubav bez uzvraćanja sa svoje strane. Imaju poremećaje u percepciji i interpretaciji sebe, drugih i događaja, u emocionalnom reagiranju, u interpersonalnim odnosima, u kontroliranju impulsa. Na svijet gledaju drugačije nego ostali ljudi.
Izvana izgledaju kao normalni ljudi, ali uvijek su u lovu na ljudski plijen. Mogu mijenjati svoj vanjski izgled. Ne mogu se pogledati u zrcalo. Nemaju ništa zajedničko s fer ponašanjem i poštenjem.
Traže nezrele partnere i nedostižne ciljeve. Zahtijevaju apsolutnu i neograničenu pozornost. Žele ugodan i uzbudljiv život. Izvana izgledaju odrasli, a iznutra su mala djeca. Nezrelost im omogućuje da se ponašaju bez razmišljanja je li nešto dobro ili zlo. Na druge gledaju kao izvore zadovoljavanja svojih potreba, a ne kao odvojena ljudska bića s vlastitim potrebama i emocijama.
Svoje potrebe smatraju važnijim odo tuđih. Pravila njihova ponašanja vrijede za njih, ali ne i za druge. Sebe smatraju nedužnima. Sve što žele moraju i odmah dobiti. Ako se to ne dogodi, pobjesne.
Treba imati pred očima činjenicu da je teško ovdje govoriti u zlostavljaču i žrtvi u isključivom i decidiranom smislu. I tu važi ona narodna: »Svaka batina ima dva kraja« kao i ona: »Nijedan pas sam sebe ne grize«. I tu važi reciprocitet međusobnog interagiranja. Često je teško na prvi pogled i razlučiti tko je zlostavljač a tko žrtva. To je nešto lakše kada se radi o fizičkom, tjelesnom zlostavljanju s očitim i prepoznatljivim posljedicama. Zato je emocionalno zlostavljanja veoma teško dokazivati na sudu i gotovo nemoguće sudskim putem kažnjavati.
Samo uz velik vlastiti napor i okoline mogu postati zreliji i zdravi odrasli.
Kod borbe protiv emotivnih vampira neće vam pomoći češnjak ili čarobni napitci. Jedini lijek je mirnoća i postavljanje granica čije prekoračenje nećete dopustit bez obzira na ljubav i osjećaje.
Najvažnije je da ne paničarite. Ne smijete reći nešto što ćete kasnije požaliti, jer to je ono što emotivni vampir od vas očekuje i želi. Za početak morate postaviti granice kojih ćete se oboje pridržavati, tako da se ni jedno ne osjeća napadnutim u budućnosti. Ukoliko postoji volja, ovakav odnos se može promijeniti, međutim beskonačno pokušavanje ukoliko druga strana nema volje neće pomoći. Stoga je jedino rješenje ponekad zauvijek zatvoriti vrata i više im ne dopustiti ulazak u život.
)niko btw ne negira agoniju depresije, ali mislim da je dobar osjecaj mislila na nesto drugo. na one kronicne placpi*ke, koji se svojim tiradama, kuknjavom , prenemaganjem, oslanjanjem na druge, vapajima za drugim...u biti izivljavaju na drugim i crpe im energiju. to su klasicni emocionalni vampiri, energetski vampiri koji se hrane drugim ljudima. i da, svakako, treba ih izbjegavati, ali nakon sto im se fakat tresne u lice kakvi su. ne da ce se oni promijeniti jer ce svakako naci drugu zrtvu, ali barem ce osobi koja im je dosada bila cilj biti lakse. ribe dosta pasu u ovu kategoriju...
Dakle, daleko bolje i uspješnije funkcionišem i djelujem pod motom 'kuku meni, kako ću' nego pod motivacijskim sranjima tipa 'ja to mogu, ja to hoću'... 
