...Islamska zajednica u BiH obavezala je glavne imame na područjima svih muftijstava da razgovaraju sa organizatorima i predvodnicima, kako se navodi, „paradžemata”, te ih posavjetuju da je njihovo djelovanje štetno za islam i muslimane u BiH
- Obavezuju se glavni imami da do kraja januara 2016. godine obave razgovore sa organizatorima i predvodnicima paradžemata na području medžlisa. Istima je neophodno ukazati na štetnost njihovog djelovanja te zatražiti od njih da odmah, a najkasnije do kraja februara 2016. godine, prestanu sa održavanjem i organiziranjem vjerskih aktivnosti u objektima koje koriste kao mesdžide, a koji nemaju odobrenje za rad od nadležnog organa Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, te ih pozvati da se uključe u rad i aktivnosti naših džemata“, navodi se u uputstvu koje je glavnim imamima poslato iz tuzlanskog muftijstva.
Kako se navodi, uputstvo imamima izdato je na osnovu dopisa reisu-l-uleme IZ u BiH Huseina ef. Kavazovića, te na temelju zaključka usvojenog na sastanku muftija od 14. decembra 2015. godine.
http://www.avaz.ba/
Nova kovanica "paradžemat" bi trebala da znači nešto opasno po muslimansku zajednicu, sudeći po tonu Naredbe.
Pažljivom čitaču doduše neće promaći da Kavazović poštuje islamska pravila pristojnosti i strpljenja, sa riječima "ukazati na.." "zatražiti odmah" i "pozvati da se uključe", no logiku dobrih živaca krši zadati rok
Nesvjesna svoje vlastite unutrašnje slabosti pred novim teološkim izazovima, IZ BiH se pretvorila u Ministarstvo Vjere u Bošnjaka.
Da li IZ ima ikakvo pravo da bilo kome brani okupljanje vjernika koji svjesno i dobrovoljno imaju svoje sastanke, i na njima raspravljaju i uče o svojoj religiji?
Mislim da nema, i sve ovo naliči na rezultat medijske hajke i pritisak bezbjednosnih službi kojima su okupljanja vjernika u privatnim prostorima uzrok paranoje i traženja "unutrašnjih neprijatelja" u borbi protiv "indoktrinacije ekstremizmom".
Neosporna je atmosfera straha koja se širi stvaranjem slike o slobodnim okupljanjima kao o vrbovanju za terorizam, "pranju mozga", "odvajanju od zajednice" itd.
S druge strane, u Bosnu i među muslimane Bosne jeste došlo dosta razdora između tradicionalnog prakticiranja vjere (džamije i škole kao jedina mjesta okupljanja i vjeronauka)- i shvatanja da svako ima pravo pravo pozvati prijatelje ili "braću po vjeri" na druženje i privatnu razmjenu mišljenja o svojoj vjeri.
Selefije u svom okupljanju vide vjersku slobodu i napredak islama,a birokratska tradicionalna zajednica imama koji "zvanično" predstavljaju muslimane u tome vide opasnost.
Selefije imaju, u svom radu, i mnogo unutrašnjih problema, a najveći je fanatizam i militantnost, te netolerancija nekih istaknutih daijja (propovjednika) naspram drugih vjera i svjetonazora. U toj netrpeljivosti, naspram sekularizma, krišćanstva, te posebno izražen antisemitizam i patološka mržnja prema Izraelu i SAD, javnost prepoznaje negativne znake djelovanja tih "grupa". Velika većina selefija veoma jasno izražava svoje faktičko "odvajanje" od stava većine tradicionalnih vjernika, u brojnim pitanjima. Oni to shvataju kao reformu propalog i naturenog sistema i zajednice,a Islamska zajednica kao opasnost za svoj status u društvu i brojne privilegije.
Oni najekstremniji odlaze u rat, po facebooku lijepe stotine parola i polemika, ili javno deklamuju protiv cijelog društvenog sistema i sekularnih građanskih zakona( naročito ravnopravnosti žena, homoseksualaca, i prava drugih da javno ispoljavaju svoje svjetonazore).Pozivaju i druge na nasilje i revoluciju, shvatajući sebe kao neku vrstu "probijanja leda" u širenju "pravog islama".Ali njih je , kako vele dosadašnje špijunsko-policijske hajke, uhvaćeno jako malo. S obzirom na broj obavještajnih, policijskih i sigurnosnih službenika BiH i svih onih špijuna stranih ambasada koji haraju Sarajevom, Zenicom i Tuzlom, u mreži je završilo tek šaka fanatika,a u zemlju je pokopano tek par zaluđenika poginulih u Siriji.
Almir Džuvo, bivši šef OSA-e, jedan od najokorjelijih policijskih foteljaša u bijednoj istoriji postratne BiH, nekoć je tvrdio da Bosnom šeta 3000 potencijalno opasnih ljudi, sa jasnim aluzijama na "vehabije", tj selefije. Tim proglasom, loše sačinjenim i besmislenim policijskim pamfletom, ovaj drugorazredni špijunski pisar je na metu postavio sve one koji su "pustili bradu i skratili pantalone", čineći ih tako društveno nepoželjnima. Orwellovski idiotizam par-exellance...
Postavlja se pitanje, gdje vodi paranoična hajka na ljude koji veze nemaju sa ekstremizmom,a ne žele da vjeru prakticiraju po ustaljenim zakonima institucije IZ BiH?
Također, kako se odrediti prema onima koji svojim ekstremizmom zaista prijete smrću i nasiljem? Ko treba da očisti svoje redove i na koji način?
Sloboda okupljanja je neupitna, proglas IZ - po meni besmislen i iznuđen, a sljepilo i teološka netrpeljivost selefija neprihvatljiva.