Eborg wrote:Ima tu mnogo priče i mnogo pitanja ali u ovom kontekstu nikako mi se nije svidio odnos islama prema ženi, pogotovo u pravnom smislu. Ja sam muško, samo da se zna.
Zašto žena nasljeđuje polovinu onoga što nasljeđuje muškarac? Možda je to prije 1500 godina bilo prihvatljivo i opravdano ali u današnjem sistemu života gdje žena može o(p)stati i bez muškarca to je sasvim besmisleno.
šerijat se može posmatrati kao zakon koji funkcionira samo kada je primjenjen u cjelosti. dakle, ako uzmeš sa jedne strane da je po zakonu muškarac dužan da se brine o ženskim članovima svoje porodice sa svojim novcem, logično je da mu za to treba više novaca nego ženi koja nije dužna izdržavati nikoga.
sa druge strane, ukoliko ostavitelj želi, on može "pokloniti" kćerki imetka do 1/3 (plus ono što je svakako sljeduje).
Zašto moraju biti dvije žene svjedokinje a samo jedan muškarac? Dobio sam dva mišljenja - žene su prevrtljive pa se ovako to zaustavlja odnosno mensturacija pomućuje um. Vala iz mog iskustva niti su žene aždahe koje bi samo da slažu niti ih menstruacija čini retardiranima. Za tog muškarca haman niko ne pita kakav je, bitno je da je muškarac.
nije tačno da je bitno da je samo muškarac. da bi neko bio valjan svjedok, mora biti u društvu poznat kao izrazito pošten, istinoljubiv, bez krivičnih prijava...
svjedočenje dvije žene nasuprot jednog muškarca se spominje samo u kontekstu kupoprodajnog ugovora, dakle ne i ustalim granama prava.
sad se opet pozivam na cjelost šerijata koju sam gore spomenula, o muškarčevoj brizi da se finansijski brine za porodicu. ukoliko to uzmemo kao polaznu tačku, vidjet ćemo i obavezu muškarca da se bolje upozna sa finansijskim transakcijama nego što to moraju žene.
inače, u ostalim granama prava se ne spominje svjedočenje dvije žene, nego jednako - prilikom razvoda braka, sklapanja oporuke, kao i za svjedočenje protiv neke druge žene.
Zašto šerijasko pravo koje vuče korijene iz Kur'ana i prakse Muhammeda a.s. insistira na sankciji a ne uputi? U pravu postoje dva principa - edukovanje ljudi da poštuju zakone jer se time izbjegava haos i to je za njihovo dobro i prijetnja sankcijom. A u šerijatu je uglavnom samo kamenovanje, odsijecanje ovoga ili onoga, bičevanje, nigdje neke odgojne mjere kada neko zgriješi. Nego odmah krvožedno na čovjeka, samo prijetnja sankcijom i izvršenje iste.
kako ne insistira na uputi
? da bi neko podlijegao šerijatskim sankcijama, on mora biti upoznat sa istim. dakle, osoba ne može biti kažnjena ako nije znala da se određeno djelo smatra krivičnim. ko je dužan upoznati je s tim? država i njene institucije, a to će uraditi na način podučavanja, upute i savjetovanja.
sa druge strane, šerijat je zakon koji djeluje preventivno i to je (za mene) objašnjene zbog čega su kazne tako
visoke. dakle, ukoliko neko čuje da je čovjek kažnjen npr. odsijecanjem šake teško da će se odlučiti na krađu. time su svi potencijalni pokradeni ljudi unaprijed sačuvani od gubitka svoje imovine.
Zašto islam odnosno šerijatsko pravo odobravaju smrtnu kaznu? Smrtna kazna je ovozemaljska i ljudska kazna. Jedno je provesti je nad ubicom čime se zastrašuju ostali da to ne čine a drugo je to provesti nad čovjekom koji je napustio islam. Čovjek koji je napustio islam i ne smara druge ljude time nije opasnost po okolinu, on će biti kažnjen na onom svijetu. Zašto se islam toliko boji urušavanja iznutra pa gleda da svaki takav slučaj uništi u korijenu da spasi ostale? Dovoljno smo inteligentni da razmislimo o sebi i nije nam potreban Veliki brat koji će ubijati svaki mogući oblik iskušenja oko nas. Ne može se živjeti u vakuumu i sterilnoj sredini.
evo još jedne postavke - muslimanskom društvu osnova identifikacije je vjera, atak na vjeru je na neki način i atak na identitet.
u islam se niko ne smije natjerati i to je potpuno lični izbor. no, kada je čovjek već u vjeri, onda se od njega očekuje ozbiljan pristup u kojem neće biti stalnog dvoumljenja, izlaska i ulaska u vjeru.
tačno je da je za riddet (izlazak iz islama) sankcija smrtna kazna, ali samo za one koji nakon izlaska nastave raditi protiv islama i muslimana. i to se ni nad njima neće sprovesti kazna dok se prethodno optuženik ne zadrži u zatvoru sve dok postoje i minimalne šanse da se predomisli.
nad ženom se ni u kom slučaju neće sprovesti smrtna kazna.
Za ovo zadnje nisam siguran ali samo muškarac ima pravo da traži razvod braka. Zašto? Ako sam pomiješao s nečim drugim, moje izvinjenje.
ovdje bi sada odgovarao onaj arzuhalov post o većem "pravu" - čitaj: odgovornosti muža u braku, ne sjećam se sad na kojoj temi ga ne napisao.
no, treba imati u vidu da prilikom svakog sklapanja braka postoji mogućnost tzv. predbračnog ugovora u kojem žena može zahtijevati određena prava, npr. da muž ne smije ženiti drugu ženu, ali isto tako se u tom ugovoru mogu dogovoriti da žena sebi uzima pravo traženja razvoda. u tom slučaju, ako pristane, muž ga neće imati.
pored toga, žena ima pravo tražiti razvod braka u slučaju da je muž ne izdržava, da je zanemaruje (pa i u intimnom smislu), u slučaju da je sterilan, da je zlostavlja, itd.
Toliko sam se mogao sjetiti.
uzdravlje!