"Pamtite me po pjesmama mojim"

[Mecena]

Godina 1975, toplo sarajevsko ljeto. Bregović je od Duška tražio nešto "jako, moćno" nešto što će tekstualno obilježiti drugi album. Duško je obećao, ali, nije imao neku posebnu inspiraciju... Ispijao je kafu u Parkuši kada je vidio Bebeka kako nasmijan ide prema njemu i pita ga "imal' pjesme?"... Rekao je da nema. Željko navaljuje, trebaju da idu na Borike, na pripreme, pa za London. Duško shvata, poslao ga je Bregović, kome se očigledno žuri. A onda, odjednom... prestaje da sluša Željka, jer ispred sebe vidi čovjeka koji ne hoda, nego lebdi ulicama Sarajeva na krilima sopstvene slave i popularnosti, pa i ovo prijateljsko požurivanje ima harizmu... Duško mu kaže "dobro, hajde navrati malo kasnije". Uzima salvetu, od konobara traži olovku i počinje da piše...

... ŠTA BI DAO DA SI NA MOM MJESTU...

Šta bi dao da si na mom mjestu?
Da te mrze, a da ti se dive
Šta bi dao?
Šta bi dao za veliku gestu,
Mjesto svoga da tvoj život žive?
Šta bi dao?

Ti, budi srećan sad što si preko puta
I što nas strašni let nad provalijom dijeli,
Jer ovo je mojih pet minuta,
A pred tobom stoji – život cijeli.

Šta bi dao da možeš ovako
Dići ruke, a puk da te slijedi?
Šta bi dao?
Da l’ bi i ti u svom srcu plak’o,
Kao što se moje srce ledi?
Da l’ bi i ti?

Ti, budi srećan sad što si preko puta
I što nas strašni let nad provalijom dijeli,
Jer ovo je mojih pet minuta,
A pred tobom stoji – život cijeli.

Ti, budi srećan sad što si preko puta
I što nas strašni let nad provalijom dijeli,
Jer ovo je mojih pet minuta,
A pred tobom stoji, o, život cijeli…

___________________

p.s.

Video je na prvoj stranici.

[Mecena]

Pristao sam biću sve što hoće
Evo, prodajem dušu vragu svome
I ostat ću samo crna tačka
Poslije ove igre, kad me slome
Kad me mirno slome

Pristao sam biću sve što hoće

Mislio sam da se zvijeri boje
Ove vatre koja trag mi prati
I to sam mislio
A sad nosim kako mi ga skroje
Po meni se ništa neće zvati
Po meni se ništa neće zvati

Zablude sam evo prestao da brojim
Nemam kome da se vratim kući
Nemam kome
Dokle pjevam dotle i postojim
Prijatelji bivši, prijatelji budući
Prijatelji bivši
Pamtite me po pjesmama mojim
Pamtite me po pjesmama mojim

__________________________

"Pristao sam biću sve što hoće"; video na prvoj strani.

[nosara]

Dobra tema o PJESNIKU...

Grešio sam mnogo i sad mi je žao,
i što nisam više, i što nisam ludje,
jer, samo će gresi, kada budem pao
biti samo moji - sve je drugo tudje.

Grešio sam mnogo, učio da stradam
leteo sam iznad vaše mere stroge
grešio sam, jesam, i još ću, bar se nadam
svojim divnim grehom da usrećim mnoge.

Grešio sam, priznajem, nisam bio cveće,
grešio i za vas koji niste smeli,
pa sad deo mog greha niko neće,
a ne bih ga dao - ni kad biste hteli.

Besmrtna pjesma


Ako ti jave: umro sam,
a bio sam ti drag,
onda ce u tebi
odjednom nesto posivjeti.
Na trepavici magla.
Na usni pepeljast trag.

Da li si uopste ponekad
mislio sta znaci zivjeti?

Ako ti jave: umro sam
evo sta ce biti.

Hiljadu sarenih riba
leprsace mi kroz oko.

I zemlja ce me skriti.
I korov ce me skriti.
A ja cu za to vreme
letjeti visoko...
Visoko.

Zar mislis da moja ruka,
koljeno,
ili glava
moze da bude sutra
korjen breze
il' trava?

Ako ti jave: umro sam,
ne vjeruj
to ne umijem.

Na ovu zemlju sam svratio
da ti namignem malo.
Da za mnom ostane nesto
kao leprsav trag.
I zato: ne budi tuzan.
Toliko mi je stalo
da ostanem u tebi
budalast i cudno drag.

Nocu,
kad gledas u nebo,
i ti namigni meni.
Neka to bude tajna.
Uprkos danima sivim
kad vidis neku kometu
da nebo zarumeni,
upamti: to ja jos uvek
sasav letim, i zivim.

[nosara]

Velike vatre

Prvo sam saznao ko sam
a onda krenuo svuda
gdje ima i gdje nema
sto usamljeni traze.

Od svega digao ruke
kroz zvjerka na oprezu
kroz pojas mrtve straze
krenuo u tu jezu.

Sto god sam gorio duze
manje sam grijao zna se
velike vatre sluze
da male vatre gase.

Priznao sam



Priznao sam da si bolja
Laskao sam tvome hiru
Samo da te prođe volja
I da pustiš me na miru

Nisi bila zagonetka
Izdalo me tajno čulo
Sve je s tobom od početka
Mirisalo na rasulo

Zar ti nije bilo dosta
Pusti me ne kvari
Idi gledaj svoja posla
A mene zanemari

Pred tobom je izobilje
Iza tebe je pusto
Al setićeš se opet mene
Kad ti bude gusto...

Suparnica



Suparnica to je zena
koja hoce sta ja hocu
ispruza se ruka njena
da me gurne u samocu

Ona nece ljubav tvoju
hoce mene da istisne
uzmi drugu bilo koju
a nju pusti neka svisne

Ako sam ti ikad ista
znacila u tvom zivotu
nemoj sa njom
nemoj sa njom
uzmi drugu bilo koju
neku stasnu kao grom
al molim te
nemoj snjom

Nije mi do tebe stalo
nisi mi ti neko cvece
al kad je njoj na um palo
da te otme - e bas nece

Samoca


Povlacim se u samocu
tamo gdje su ljudi moga kova
tamo gdje se tesko zivi nocu
od tisine i opasnih snova

Digao sam ruke od skandala
od proslosti i pogresnih zelja
od ljepote izvora svih zala
od ljubavi i od prijatelja

Povlacim se, a ostavljam ljude
u njihovoj zabludi od zlata
da me nadju kad i njima bude
zakucala samoca na vrata

Iz ove koze



Iz ove koze srce nemas kuda
ostani tu i trosi se polako
a burno zivi koliko se moze
i pitaj me dokle cemo tako

Iz ove koze srce zar bi htjelo
zar mislis da se negdje bolje zivi
ja budno pratim svako nase djelo
mi nikom nismo ni duzni ni krivi

Ne trazi vraga i ne pravi skandala
niko ti za to nece reci hvala
vec burno zivi a trosi se polako
i ne pitaj vise dokle cemo tako

Ljubav nema bolje dane

Ljubav nema bolje dane,
sve je sad i nikad vise
sve sto iza toga dodje
dodje samo da nju zbrise.

Ljubav nema bolje dane
nema sutra nema juce
to je skola za ludake
koji malo teze uce .

Ljubav nema bolje dane
sam krece sama stane
sam pali sama gasi.

Nas unisti sebe spasi
nemoj da joj brojis mane
ljubav nema bolje dane.

Neka mu je laka zemlja...

[carlos acosta]

@nosara
ti si nesto pogrijesio tu, besmrtnu pesmu je napisao mika antic

[taksista s repovima]

jos jedna od pjesnika.....

[staza]

"Na mene su prstom rekli:
Za sve ovo on je kriv
Za njega bi bolje bilo
Da odavno nije živ...

...Rekli su mi mnogo više
Nego što se o tom zna
Ali nisu smjeli prići
Buktinji što vječno sja..."

"Na mene su prstom rekli";

Duško Trifunović,



pjesnik, književnik, televizijski autor (13.9. 1933. godine u Sijekovac, Bosanki Brod - 28. januara 2006. Novi Sad).
Autor dvadeset knjiga poezije, četiri romana i nekoliko drama. Jedan od najznačajnijih srpskih i bosansko-hercegovačkih književnika. Sarađivao je sa muzičarima širom Jugoslavije, od Dade Topića, Ibrice Jusića, Zdravka Čolića, "Teške industrije", "Indexa"... a najznačajniju saradnju je imao sa "Bijelim Dugmetom", gdje je čuvenu pjesmu "Šta bi dao da si na mom mjestu" ispisao na salveti u sarajevskoj "Parkuši". Njegova uglazbljena poezija nesmanjeno se čuje i danas, širom bivše Jugoslavije.

Ovaj topik sam pokrenuo u inat onima koji su na njega "prstom digli", a sa željom da ovdje postujemo njegovu pisanu poeziju, koja je obilježila epohu, kao i muzičke numere koje su nastale na temelju njegove fascinantne poezije.


Izvolite.

Sada, kada bez muzike čitaš, fascinantan nije, ali je možda ponajbolji pisac lirike (ovu riječ i Britanci namjerno koriste da bi istu semantiku uz zvukovnu podlogu označili) tj. tekstova omuzičenih.
Od sladunjavo-folklornoga Bore Đorđevića je pet puta bolji, a o indoktriniranosti politikom da ne govorimo, čega u Trifunovićevim pjesmama, osim konotativno, vjerovatno i nema.
Između režimskoga i državotvorno-nepolitičko-andrićevskoga, ogromna je razlika: danas se mnogi ovlaš mogu svrstat' režimskim, ili podsvjesnom željom da to budu, pogotovo zbog nedostatka državotvorja (koje bi im prijespomenutu namjeru namah blokiralo), a ne vjerujem da je Duško imao svjesnu namjeru uspostavljanja npr. tajne veze sa Partijom i Vođom.

[Mecena]

O ljudskoj potrebi za galvnim junacima i njihovoj tragičnoj sudbini...