Otes 04.12.1992 - 04.12.2012

Post Reply
User avatar
MorningStar
Posts: 9431
Joined: 22/11/2019 18:43

#1801 Re: Otes 04.12.1992 - 04.12.2012

Post by MorningStar »

jefff wrote: 05/12/2020 23:14
Ne vidim Erika (Rikija).
Ne znam da li su ga obilježili kao Bošnjak ili Srbin.
Šehide cije sam identitete vec objavio ovdje nisam opet njihova imena uzimao iz Tokacine knjige. Materijal iz Tokacine knjige je ugrubo jer se odnosi na cijelu teritoriju Ilidze u kriticno vrijeme. Također sam iskljucio poginule iz agresorske vojske.
Jesu i ovo sehidi ili poginuli borci ?
POPOVIĆ ŽELJKO ANTON 21.09.1951 Hrvatska HRVAT Vojnik ARBIH 04.12.1992 IlidžaRAKOČEVIĆ SRĐAN DANILO 13.07.1967 Centar SRBIN Vojnik ARBIH 03.12.1992 IlidžaROGAN MARIO BRANKO 13.12.1969 Centar HRVAT Vojnik ARBIH 04.12.1992 IlidžaŠIMUNIĆ NINOSLAV BERISLAV 08.12.1972 Centar HRVAT Vojnik ARBIH 04.12.1992 IlidžŠIMUNOVIĆ MARIN IVICA 30.04.1960 Novo Sarajevo HRVAT Vojnik HV-HVO 02.12.1992 IlidžTUBIN NEBOJŠA BOŽIDAR 04.01.1961 Vareš SRBIN Vojnik ARBIH 04.12.1992 IlidžaUJLAKI NEBOJŠA ĐURO 06.08.1972 Banja Luka SRBIN Vojnik ARBIH 05.12.1992 Ilidža
User avatar
dječak sa šibicama
Posts: 40317
Joined: 29/06/2011 23:39

#1802 Re: Otes 04.12.1992 - 04.12.2012

Post by dječak sa šibicama »

Tih dana nam je rodica poginula, vec sam mislim i pisao, civil zena oko 50 godina sad ne znam tacno otprilike dajem godine mozda je i mladja bila... pred rat doselila na Otes iz starog grada, poginula sa jos nekim civilima u koritu Dobrinje prilikom pokusaja evakuacije.

Kako su ti civili pobijeni, granate?
Emiremir33
Posts: 2075
Joined: 16/12/2019 13:12

#1803 Re: Otes 04.12.1992 - 04.12.2012

Post by Emiremir33 »

trocadero wrote: 05/12/2020 22:31 Ne vidim Erika (Rikija).
Ne znam da li su ga obilježili kao Bošnjak ili Srbin.

Meko pakovanje


Bitka za Otes, Robert Hasanefendic, borac srpske ofanzivne jedinice, vec treci dan niti sta jede, niti spava. Mozda nacas dremne dok stoji iza betonskog stuba ili ceka da pretrci cistinu, i to je sve. Nema vremena za vise. Bitka za Otes usla je u prelomnu fazu. Sve linije dodira su sudarene i ako se sada ne pomjere, dugo se nece imati snage za novi udar. Sad je biti, ili ne biti. Ofanzivna jedinica, pest srpskog udara ne smije da popusti. Oni su ti koji lome.

Cudis se, Hasanefendic, a u srpskoj ofanzivnoj ceti ?! Robert je jedan od onih koji u ovom ratu nisu niciji. Lako je biti Srbin. Lako je biti Musliman. Lako je biti i Hrvat. Ali,... djeca iz mjesovitih brakova... Meko pakovanje ! ? Niko ih nece. I svi od njih zaziru.

Robert je najstariji medju petero brace i tri sestre iz siromasnog dijela grada. Jos je bio klinac kada ih je otac, Musliman, ostavio da zive sami sa majkom, Srpkinjom. Upamtio je te dane i tesko ih je prebolio, a ocu nikad nije oprostio. Kad je nekoliko godina kasnije i mati umrla, djeca su ostala sama da se brinu o sebi, otac je vec bio nasao drugu zenu i tolika djeca iz prvog braka su mu smetala. Doduse, redovno je placao alimentaciju i kupovao neke stvari, starijima knjige i obucu za zimu, mladjima novogodisnje pakete, ali sve to je bilo tanko. Robert, kao najstariji, preuzima brigu o braci i sestrama. On kuva, pere, ide na roditeljske, lijeci grip. On je majka. Drugi brat, Goran, preuzima ulogu oca. Njegov dio posla je da zastiti i da donese novac u kucu. Goran to dobro radi. Vise sa one nego sa ove strane zakona, ali, jebi ga, novcu se ne gleda u zube. Lako je moralisati sit, zasticen i u toplom. Djeca rastu i taman kada su svi odrasli, da mogu sebi zaraditi, ono se zarati.

Robert pretrca ulicu i iza garaze cucnu da se odmori. Jos drugog dana akcije ostavio je pancirni prsluk, jer nije mogao da ga nosi, ali, sad koljena klecaju, tesko se krece i bez njega. Nasloni se na zid garaze i iz cuturice se napi mlake vode. Onda vlaznom rukom protrlja potiljak i sljepocnice.

Noc uoci rata u kafanskom obracunu kriminalac treceg reda, slucajno Musliman, na prevaru ubije Gorana. Pricalo se da je razlog neki nerasciscen racun sumnjvih poslova, a koji, niko ne zna. Sad je svejedno. Otac u gradu, vec politicki aktivan u SDA, pocinje da skuplja nove politicke poene. Na muslimanskoj televiziji izjavljuje da su mu jednog sina cetnici ubili, a da ostale drze u zatvoru. Sicari na krvi, a Goran sedam dana lezi u mrtvacnici. Kao da nikoga svog nema. Zbog prezimena Srbi ne daju da se sahrani na njihovom groblju, a zbog imena Muslimani na svom. Samo Robert zna gdje je i kako sahranio brata.

- Roberte, je l' ti to spavas ? – upozorava ga Brane.
- Jok. Samo odmaram oci.

Denis, jedan od brace, ode ocu u muslimanski dio grada. NIje se prije polaska ni javio Robertu i ostalima koji ostaju. Mora da se plasio rastanka, ili da ga ne nagovore da ostane. Ne bi niko...

Tad oni koji misle da im je Gospod sa starim junackim prezimenom i uniformom dao i tapiju da mogu odlucivati o necijem zivotu i smrti hapse Roberta, ispituju ga, pa ga pustaju. Onda drugi, isti prvima, opet ga hapse, pa ga pustaju, a on zeli samo da ratuje. Da ocu i Denisu dokaze da su se zajebali.

- Salju ga na "Maderu". Tamo je najopasnije.
- Sto ? Dobar je i ovdje.
- Dzaba, ja mu ne vjerujem. Turcin je to napravio.

I dok Robert ide sa teskog na tezi polozaj, da bi se dokazao, opet mu oni prvi zezaju porodicu. Najmladji brat, Riki, to vise ne moze da podnese, pa i on odlazi ocu. Dva brata u jednoj, dva u drugoj vojsci. To je Balkan. To je Sarajevo. Sam djavo zna koliko su puta ukrstili puske i gledali se preko musice. A onda Brane, Robertov prijatelj iz djetinjstva, prebacuje ga u svoju ofanzivnu jedinicu, jer, kaze : "Treba mi neko ko me nece ostaviti kada bude gusto". Nekoliko dana kasnije krecu na Otes.

- Roberte nemamo jos puno. Od one zgrade, ispred nas, jos pedeset metara. Hajde da i to odradimo kako treba.

Robert ispuca pjesadijski tromblon u podrumski prozor i poce pucati po zgradi, stiteci Brana, koji je trcao ka njoj. Kad stize do coska, svojom vatrom zastiti Roberta, dok i on pristigne. A onda dalje, Brane otrca jos naprijed i otuda zove.

- Roberte, nema nikoga. prazno je. Otes je nas.

Robert sjede na prevrnuti betonski blok i izu cizme i carape. Nije mu smetala hladna decembarska kisa. Zacudo, nije mu se ni spavalo. Sav je utrnuo. Ni ne pomace se kad eksplodira nesto malo dalje od njega. Tek kad neko rece da je Brane poginuo, skoci i bos otrca u pravcu odakle je maloprije cuo eksploziju. Svog komandira i prijatelja iz djetinjstva zatece bez desne ruke, bez desnog plucnog krila i komada glave, mirnog i nepomicnog. Sitni dijelovi video-rekordera bili su razbacani svuda po ispreturanom stanu. Nekilicina ih je stajalo tu i niko se nije micao niti doticao sta, plaseci se da je minirano. Branov zamjenik se naze prema Robertu i sapnu mu :

- Izgleda da ti je i Riki poginuo u ovoj bici.

Robert ga pogleda sa neskrivenom mrznjom i izadje vani. Da trazi poginulog brata. Tog dana su sitni lopovi u Otesu mogli da vide Roberta kako tumara, prevrce leseve poginulih muslimanskih vojnika i trazi Rikija. Svaki lici na njega, ali nije on. Sta znas, mozda i nije istina, mozda su zle duse htjele samo da se ruzno nasale. Ipak, u jednom rovu, u srcu Otesa, kao da je zaspao na pusci, mrtav je lezao Riki. Na rukavu mu plavi stit sa ljiljanima. Robert gleda znacku Nemanjica na svom reveru, pa plavi stit na bratovoj bluzi, i nista mu nije jasno. Podize u narucje Rikija, i kao sto ga je nekad usnulog osio u krevetac, sad ga nosi ni sam ne zna gdje. Nece, valjda iti kao sa Goranom. Nece. Srpski komandant iz Nedzarica daje Robertu transporter da Rikija u miru izveze i sahrani.

- Brat je brat, nije vazno u kojoj je vojsci bio.

Robert je odvezao Rikija i sahranio ga u gradskom groblju, u dijelu gdje se sahranjuju ateisti.Na povratku je u srpskoj crkvi zapalio tri svijece. Za Rikija, Gorana i majku. A kad je kasnije radio-vezom nazvao oca u muslimanskom dijelu grada, ovaj mu nista nije htio reci o drugom bratu. Sav se razgovor sveo na pet recenica.

- Sto ste ostavili Rikija ?
- Nismo ga mogli izvuci.
- A kako su se sve druge komsije izvukle, cak i oni koji su prodali Otes, samo RIki nije ?!
- Ti si zadojen cetnickom propagandom. Tvoj brat je poginuo kao heroj slobodne Bosne !
- Jebli te heroji.


Zeljko Przulj
Jeli ovaj Robert preživio rat?
jefff
Posts: 5307
Joined: 05/08/2015 11:16

#1804 Re: Otes 04.12.1992 - 04.12.2012

Post by jefff »

MorningStar wrote: 05/12/2020 23:21
jefff wrote: 05/12/2020 23:14
Ne vidim Erika (Rikija).
Ne znam da li su ga obilježili kao Bošnjak ili Srbin.
Šehide cije sam identitete vec objavio ovdje nisam opet njihova imena uzimao iz Tokacine knjige. Materijal iz Tokacine knjige je ugrubo jer se odnosi na cijelu teritoriju Ilidze u kriticno vrijeme. Također sam iskljucio poginule iz agresorske vojske.
Jesu i ovo sehidi ili poginuli borci ?
POPOVIĆ ŽELJKO ANTON 21.09.1951 Hrvatska HRVAT Vojnik ARBIH 04.12.1992 IlidžaRAKOČEVIĆ SRĐAN DANILO 13.07.1967 Centar SRBIN Vojnik ARBIH 03.12.1992 IlidžaROGAN MARIO BRANKO 13.12.1969 Centar HRVAT Vojnik ARBIH 04.12.1992 IlidžaŠIMUNIĆ NINOSLAV BERISLAV 08.12.1972 Centar HRVAT Vojnik ARBIH 04.12.1992 IlidžŠIMUNOVIĆ MARIN IVICA 30.04.1960 Novo Sarajevo HRVAT Vojnik HV-HVO 02.12.1992 IlidžTUBIN NEBOJŠA BOŽIDAR 04.01.1961 Vareš SRBIN Vojnik ARBIH 04.12.1992 IlidžaUJLAKI NEBOJŠA ĐURO 06.08.1972 Banja Luka SRBIN Vojnik ARBIH 05.12.1992 Ilidža
Mahom sehidi i poginuli pripadnici oruzanih snaga BIH.
Rahmet im dusi i lahka im zemlja.
trocadero
Posts: 2418
Joined: 14/03/2013 13:57

#1805 Re: Otes 04.12.1992 - 04.12.2012

Post by trocadero »

Emiremir33 wrote: 05/12/2020 23:37

Jeli ovaj Robert preživio rat?
Jeste, ali to mu nije pravo ime i prezime. Malo ih je" izmješao".
Valter Gustav
Posts: 371
Joined: 10/12/2019 16:19

#1806 Re: Otes 04.12.1992 - 04.12.2012

Post by Valter Gustav »

trocadero wrote: 05/12/2020 20:14
jefff wrote: 05/12/2020 16:14 Nije zaveden kao clan ZB tako da mozete zaobici dusebriznicko spamanje teme.
Kakvo spamanje?
Piše da su Erik i Dzoni pristupili Zelenim beretkama pri samom osnivanju septembra '91 što je naravno neistina...nikad nisu bili u njima.
I fino ti Paša kaže da nije bilo nikakvog improvizovanog mosta za mehanizaciju preko rijeke.
Bio si u cetnicima i ti znas ko je bio u Zelenim beretkama.
Tromblon
Posts: 2022
Joined: 18/01/2015 19:37

#1807 Re: Otes 04.12.1992 - 04.12.2012

Post by Tromblon »

28 godina poslije i još uvijek se pojavljuju pisci historije, istorije i povijesti. Dajte više sjašite. Pišite o raskoši misli stranačkih lidera, a ove teme zaobiđite.

Kako je Otes pao znalo se 92., a danas se piše 'kako sam čuo, pročitao'.

Otes me mašio iz razloga kad smo 4. stigli na Stup haos je bio nevjerovatan i skrenuti smo na Stup 2.

I glavni udar je bio iz Pejtona. Jer je grupa iz Pejtona utrčala u praznu zgradu do pruge, uklinila se sa podrškon. Postavili snajpere i sijač i maltene kontrolisali cijelu situaciju. To je bilo ključno za pad Otesa.

Padom Otesa 5. decembra su pale i Bare jer su tenkovi ulucom došli našima sa boka i urušila se linija koja pomicala nazad do februara 93.
PM72
Posts: 17621
Joined: 30/04/2012 16:54

#1808 Re: Otes 04.12.1992 - 04.12.2012

Post by PM72 »

Upravo tako :thumbup:
Upali su prvo u zgradu do pruge zvanu Viktorija jer je u obliki slova V i sa nje kontrolisali skoro sve okolne zgrade i prolaze.Nakon toga su krenuli iz Sastavaka (spoj Bosne i Zeljeznice) i nakon 4 dana nevjerovatne artiljerijske pripreme ušli u srušeni naselje.

Artiljerijom su tukli i pozadinu kuda smo se izvlačili i pobili masu vojnika i civila.Zločina tipa klanje i neposredno ubijanje civila nije bilo jer su skoro svi Muslimani pobjegli o ostali su Srbi i Hrvati (dočekali oslobodioce).

Zarobili su jednu grupu Muslimana koje su odveli na Ilidzu a među njima i vlasnika jedne poznate kafane.Jedan srbin -civil isao je sa vojskom sa Ilidze i govorio šta je čije.On je gardistima ili Brnetovim četnicima pokazao rukom na tog čovjeka i rekao ”to je taj”.
Odmah su ga izveli i ovaj ih je odveo do kuće gdje im je dao 70 000 DM keša i mercedesa iz garaže a ovi su mu rekli - ”stari,spasio si sebi glavu”.Zatim su ga sproveli do Vreoca i na traktoru (sa jpš civila) odveli do policijske stanice gdje ga nisu tukli a razmjenjen je na Kobiljaci.
Ostale su pune dvije garaže u bijelim zgradama odakle su danima izvlacili zastekana auta
Emiremir33
Posts: 2075
Joined: 16/12/2019 13:12

#1809 Re: Otes 04.12.1992 - 04.12.2012

Post by Emiremir33 »

trocadero wrote: 05/12/2020 23:55
Emiremir33 wrote: 05/12/2020 23:37

Jeli ovaj Robert preživio rat?
Jeste, ali to mu nije pravo ime i prezime. Malo ih je" izmješao".
Pretpostavio sam,samo u romanu 12 Žigosani su prave osobe
tempuser
Posts: 17100
Joined: 08/04/2015 10:35

#1810 Re: Otes 04.12.1992 - 04.12.2012

Post by tempuser »

MorningStar wrote: 05/12/2020 23:21
RAKOČEVIĆ SRĐAN DANILO 13.07.1967 Centar SRBIN Vojnik ARBIH 03.12.1992 Ilidža
ROGAN MARIO BRANKO 13.12.1969 Centar HRVAT Vojnik ARBIH 04.12.1992 Ilidža

Brat i kum mog prijatelja i komšije... Identifikovao ih u mrtvačnici jednog pored drugog.
Tužna je Srđanova priča. Rođen je kao blizanac sa bratom Mišom i oba su bili sa posebnim potrebama. Mišo je bio teži oblik, smješten u dom u Fojnici (ne znam da li je Drin ili su Bakovići), a Srđan lakši oblik, prilično samostalan, ali ipak sa poteškoćama. Srđan je bio regrutovan u JNA ali u neborbeni sastav, nije prošao vojničku obuku i nije imao dodir sa oružjem, nego je služio kao trpezarac itd. Poslije vojske je imao neki jednostavan posao, mislim izrada mrtvačkih sanduka u Pokpu ili tako nešto. Kako je bio u evidenciji opstinskog sekretarijataza NO tako su mu 1992. poslali poziv za mobilizaciju i odmah je poslat na Otes. Na dan kad je poginuo porodica je dobila nalaz da Sršan nije sposoban da služi vojsku i rješenje o demobilizaciji.
jefff
Posts: 5307
Joined: 05/08/2015 11:16

#1811 Re: Otes 04.12.1992 - 04.12.2012

Post by jefff »

Clanovi ZB koji su ranije izgubili zivot na teritoriji Otesa.

Image

Image

Image
jefff
Posts: 5307
Joined: 05/08/2015 11:16

#1812 Re: Otes 04.12.1992 - 04.12.2012

Post by jefff »

Image

Image

Image

Image
PM72
Posts: 17621
Joined: 30/04/2012 16:54

#1813 Re: Otes 04.12.1992 - 04.12.2012

Post by PM72 »

jefff wrote: 06/12/2020 09:52 Clanovi ZB koji su ranije izgubili zivot na teritoriji Otesa.

Image

Image

Image
Rahmetli Omer i Munib imaju veze sa Otesom taman kao i ti...
Ispašće da je više bilo Zelenih beretki nego marinaca u US Army
jefff
Posts: 5307
Joined: 05/08/2015 11:16

#1814 Re: Otes 04.12.1992 - 04.12.2012

Post by jefff »

BLOGGER.BA

Edin (Omer) Hukara

03.01.1965. - 14.09.1992.

Image
Edin Hukara je rođen 03.01.1965. godine u Foči. Poginuo je 14.09.1992. godine na Otesu - Sarajevo, kao vojnik, na dužnosti pomoćnika komadanta za moral u 1. podrinjskoj brigadi. Posthumno je 1996. godine odlikovan najvišim ratnim priznanjem „Zlatni ljiljan“.
Kenan (Nedžad) Dubravić

19.08.1962. – 13.10.1992.

Image
Kenan Dubravić je rođen 19.08.1962. godine u Sarajevu. Poginuo je 13.10.1992. godine na Otesu u Sarajevu, kao vojnik, pripadnik 2. motorizovane brigade. Posthumno je 1996. godine odlikovan najvišim ratnim priznanjem „Zlatni ljiljan“.
User avatar
Nekako s proljeća
Posts: 4797
Joined: 01/12/2006 22:59
Location: Pozdrav domovini!

#1815 Re: Otes 04.12.1992 - 04.12.2012

Post by Nekako s proljeća »

Image
Image

Neka je vječni rahmet, slava i hvala našoj ratnoj braći.
jefff
Posts: 5307
Joined: 05/08/2015 11:16

#1816 Re: Otes 04.12.1992 - 04.12.2012

Post by jefff »

Amin
User avatar
exliberal-ex
Posts: 7707
Joined: 11/04/2013 00:01

#1817 Re: Otes 04.12.1992 - 04.12.2012

Post by exliberal-ex »

Kad je linija na otesu pala znam da su slali na ispomoc jedinice sa drugih ratista.
Ako se nevaram sa zuci su poslali jednu cetu, sjecam se jednog tipa otisao tamo niti zna gdje su linije ni sta treba da radi....pretrcavao je negdje izmedju stupa i otesa i tu ga pogodi metak u lijevo jaje, bez zajebancije...prezivio je cak i djecu je dobio poslije rata.
Kad sad razmisljam o tim danima kako se ratovalo bez ikakve uvezanosti, onako stihijski dobro smo mi i ostali zivi
wirger
Posts: 40
Joined: 05/11/2011 21:53

#1818 Re: Otes 04.12.1992 - 04.12.2012

Post by wirger »

Prije samog napada zaboravio sam napisati da je u toku Novembra i tokom glavnog napada bila upotreba izuzetno teškog kalibra, kuću je znalo prepoloviti napola i ostavljalo je velike kratere. Srećom nije nijednu zgradu pogodilo. Na drugom forumu sam saznao da je u Remontnom zavodu Hadžići se nalazio brodski top vjerovatno preko 300 mm kalibra, te su isti postavili na improvizovano podnožje negdje u Blažuju i imali su ograničeni broj granata i korišten je do pada naselja.
1. Decembar - rano ujutru prvo ispaljenje pretpostavljam iz Butila i dugo fijukanje i eksplozija je bio znak za takvu kanonadu raznih oružja po cijelom naselju da mislim da nešto slično nije bilo tokom cijelog rata. Ja toga jutra nisam bio na dužnosti, ali sam krenuo prema mjestu gdje je bila smještena 2 četa. Kod visoke zgrade srećem uspaničenu ženu koja je vrištala i stalno ponavljala : Ušli su četnici (ne bih da uvrijedim nekoga, samo pričam kako je bilo) u zgradu. Skontao sam da je živjela u zgradi do Viktorije, ona što je okrenuta prema naselju i tadašnjem stadionu. Pomogao sam joj da uđe u prvi haustor. Dok se ovo dešava paljba se ne može opisati, one dvije visoke zgrade je vjerovatno Praga već uveliko bušila.
Pokušao preći do kuće gdje je 2. četa, međutim ulica je bila pod vatrom , svjetleće municija se odbijala od cestu i zgradu. Otišao sam visočije na drugi dio zgrade tzv. Holywood (istomeni restoran je bio smješten u toj zgradi), te između kuća došao do ukopane garaže u kući. Tamo je već bila haotična situacija. Komšija koji je bio na straži, stariji čovjek je bio u Viktoriji i pri početku artiljerijskog napada je vidio dva transportera koji su iz Vreoca preko rijeke Željeznice išli prema zgradi, te jedan T-55 koji je ispod željezničkog mosta koristeći grudobran uređenog korita rijeke iz Pejtona također išao u pravcu zgrade. Sa papovkom u rukama nije mogao ništa drugo nego pobjeći , usput je civilima javio šta se dešava i svi su putem tranšeja koji je bio preko stadiona se izvukli preko naselja. Nedoumica mi je jedino što je prije izvjesnog vremena jedna grupa vojnika otišla i tako su barem izvjestili da su postavili plinske boce sa eksplozivom ispod željezničkog mosta sa aktiviranjem na bateriju 4,5V. Ono bili su komentari da smo tu sigurni u slučaju prolaska oklopa. Drugovi koji su se tu zatekli nakon ovih vijesti su uzeli oružja i krenuli prema Viktoriji. Ubrzo loše vijesti o prvim gubitcima, Erik Karamehmedović prilikom izlaska iz tranšeja kretavši se prema zgradi do Viktorije odmah bio pogođen i na licu mjesta je nastradao. Rahim Ćatović školovani oficir koji je preuzeo komandu nad bataljonom možda par sedmica prije napada je sa desne strane iz kuća pokušao prema istoj zgradi proći međutim također je pokošen vatrom. Na mjestu pogibije i danas postoji spomen obilježje. Na tragičan način smo shvatili da su zgrade zauzeli te formirali kako se vojničkim terminima kaže zaprečnu vatru i to vrlo uspješnu. tranšeja koja je išla od te zgrade preko stadiona do kuća je bila neupotrbljiva iako cik-cak iskopana, ali sa zgrade je bila kontrolisana. Vojnici su se povukli po kućama i zgradam i na taj način pokušavala blokirati eventualni napad iz Viktorije. T55 je počeo ubrzo djelovati sa te pozicije po zgradama i kućama. Komandir Sejo mi je rekao da obzirom nisam još bio punoljetan da ne izlazim na položaj da budem na nekoj drugoj ispomoći, bilo kojoj ako zatreba. Osjećaj oduzetosti nogu i cijelog tijela, u stomaku se nešto prevrće od straha, nešto što se ne može opisati dok ne doživite.
Stigle su informacije o pokretanju napada iz pravca Osjeka, te farme prema školi, međutim tog prvog dana jedini uspijeh VRS je bila zgrada Viktorija. Ostatak dana je prošao u nastavku granatiranja i paljenju prvih zgrada. Predvečer među zgradama zatičem stranu novinarsku ekipu koji snimaju sanitetsko auto iz kojeg vire noge poginulih sa vojničkim čizmama i SMB pantalonama dovučenih iz Bara, odnosno borbi oko škole. Prevodilac mi govori da su izgleda pali Azići i pokazuje krug rukama, kao ono totalno okruženje. Ta vijest me je dodatno uplašila. Međutim srećom pokazala se netačnom.
Navečer , sa padom mraka, odjednom mir, pokoja puščana paljba se čuje i puno ispaljivanja svjetlećih mina, onih sa padobranom.
jefff
Posts: 5307
Joined: 05/08/2015 11:16

#1819 Re: Otes 04.12.1992 - 04.12.2012

Post by jefff »

Na paljanskoj televiziji se moglo vidjeti to zauzimanje zgrade na pocetku Otesa. Akciju je vodio meni poznato lice - Rajko Despić samoproklamovani ili pak od nekoga imenovani vojvoda i komandant te njihove specijalne jedinice ili šta je već bila. Na snimku se pojavljuje on i objašnjava da su zauzeli dio Otesa ali da oni nece ici dalje nego ce on sada da pozove protivnicku stranu na predaju putem megafona i onda on poziva na predaju preko megafona. Na kraju kaze da ce se on povuci sa svojom jedinicom iako oni, navodno mogu zauzeti Otes ako hoce.
PM72
Posts: 17621
Joined: 30/04/2012 16:54

#1820 Re: Otes 04.12.1992 - 04.12.2012

Post by PM72 »

wirger wrote: 06/12/2020 18:21 Nedoumica mi je jedino što je prije izvjesnog vremena jedna grupa vojnika otišla i tako su barem izvjestili da su postavili plinske boce sa eksplozivom ispod željezničkog mosta sa aktiviranjem na bateriju 4,5V. Ono bili su komentari da smo tu sigurni u slučaju prolaska oklopa.
:thumbup:
Meščini imali ste viška plinskih flaša i uvijek sam se pitao šta bi sa one flaše što je bila u kukuruzima prema Vreocima a akumulator je bio u rovu gdje sam ja bio.Da li je ijedna pukla?
Ps.Jesmo li se hranili u onoj piceriji Holivud? Dobro se sjecam velikog akvarujuma u njoj i ribica koje se koprcaju kad je sastavila granata pred restoran i sjebala stakla i akvarijum.
jefff
Posts: 5307
Joined: 05/08/2015 11:16

#1821 Re: Otes 04.12.1992 - 04.12.2012

Post by jefff »

Image
jefff
Posts: 5307
Joined: 05/08/2015 11:16

#1822 Re: Otes 04.12.1992 - 04.12.2012

Post by jefff »

N snimku od 1.50 do 3.44 vide se snimci Otesa nakon pada uz agresorsku propagandu.

https://www.youtube.com/watch?v=RTQQNuK4fXY&t=230s
User avatar
Woody
Posts: 1690
Joined: 17/12/2003 00:00
Location: Jedna država, dva entiteta, tri naroda, četiri pičke materine

#1823 Re: Otes 04.12.1992 - 04.12.2012

Post by Woody »

Nego, nešta gledam ovu monografiju ZB, a Bogami i smrtovnice sa rupama ne-bošnjačkih pripadnika ARBiH, i sjetim se jednog slučaja:

Srpska porodica iz komšiluka (intelektualci-n'akav direktor i profesorica u gimnaziji) izgubi (mobilisanog, 74-godište) sina negdje na Nišićima. Sad, jedan bizaran detalj: Kao, momak je poginuo jer mu je metak od sijača presjekao grlo u tranšeju??? Nejse, NIKADA nisu uzeli ni kutiju cigara a kamoli paket od vojske, nit su dali smrtovnicu za tog poginulog mučenika. Nešto je odradila jedinica u kojoj je bio i to bi bilo sve. Odmah nakon Daytona, svi iz sarajevskog Centra, džematile odsele u Čajniče u neki izbjeglički smještaj. Malo kasnije, sretnem mu brata kada je dolazio da proda stan. I priča, 'vako, 'nako... veli on meni da spremaju optužnicu protiv Bosne i Hercegovine zbog NEZAKONITE mobilizacije i nadoknade duševne boli SVIH ranjenih, invalidnih i poginulih mobilisanih pripadnika ARBiH. I naknadno čujem da je bilo 100-tinjak ovakvih slučajeva koji su podnijeli optužnicu sudu za ljudska prava u Strasbourg-u (uglavnom Srbi i Hrvati, a čak nešto i Bošnjaka)

Je li iko čuo za ovo, i da li je bilo išta od ovog?
User avatar
Nekako s proljeća
Posts: 4797
Joined: 01/12/2006 22:59
Location: Pozdrav domovini!

#1824 Re: Otes 04.12.1992 - 04.12.2012

Post by Nekako s proljeća »

Možda bi trebao podijeliti sa nama ime i prezime poginulog pripadnika A RBIH sa Nišića-kog ratišta, pretpostavljam 1994.
jefff
Posts: 5307
Joined: 05/08/2015 11:16

#1825 Re: Otes 04.12.1992 - 04.12.2012

Post by jefff »

Šehidsku im niko nije mogao osporiti a na to tesko da je moglo uticati i promjena prebivalista. Helem
Post Reply