Woody wrote:
I veliš da je to jedini (doduše ti kažeš da im je "najviše smetalo") razlog zašto su zauzeli Bosnu
Kakav Beč, kakav Budim i Pešta - Bosna je bila razlog ekspanziji Osmanlija na zapad. Pa, ja, vidiš ti to...
Gluposti cu igrnorisati i necu na njih odgovarati, samo ono sto je koliko toliko smisleno.
Da, upravo Bosnu, jer je Bosna bila tad jako razjedinjena i rastrgana iznutra od Vatikana i vatikanskih agenata na terenu, Franjevaca. Da ne pricam o progonu Bosnjana/Bosnjaka Crkve Bosanske, jednu grupu od 40 000 Bosnjana pripadnika Crkve Bosanske, Vlatko Vukovic je prihvatio na jugu. Oni su maltene pobjegli ispod rimokatolickog noza. To je opste poznata cinjenica. I naravno da ce Osmanlije u tome vidjeti svoju sansu, plus sprijeciti Vatikan da ovlada nekim teritorijem, pa to im je bio prije svega uzitak.
Woody wrote:
Pa, već su svi (ali SVI - 100%, bili kršteni) osim ako nisu bili pripadnici Islamske vjeroispovjesti, o čemu neki zagovarači proto-islama u Bosni već uveliko i knjige napisaše
Pa nisu bili ni 10% krsteni. Pripadnici Crkve Bosanske, cak i po onima koje je papa poslao u Bosnu da sire katolicanstvo macem i zitom, Franjevcima, nisu bili kriscani, oni ih nazivaju i dan danas "nevjernicima". A njih je bila vecina u Bosni.
Ali evo sta Franjevci govore za Bosnjake Crkve Bosanske:
Franjevci - Bosne Srebrene:
Razni izvori spominju da u Bosni koncem 12. st. postoji krivovjerje. Tako npr. knez Vukan iz Zete piše papi Inocentu III. da u Bosni sve vrvi od krivovjeraca pa da se i sama vladarska kuća (bana Kulina) njima pridružila. To je dalo povoda papi da zatraži od ugarskoga kralja da nastupi protiv njih.
Ujedno je papa poslao svog izaslanika (legata) Ivana de Casamare da izvidi stvar. On je postigao g. 1203. da su se bosanski krstjani odrekli hereze.
Ne znamo koliko je to odreknuće bilo iskreno. U 13. st., u drugoj njegovoj četvrtini, ponovo dolazi do žestokih nastupa i pape i ugarskih kraljeva protiv bosanskih krivovjeraca.
Znaci bilo je prekrizenih prstiju iza ledja, jer je papa ponovo morao slati inkvizitorsku kaznenu ekspediciju u Bosnu.
Inace ne mogu sad naci (ali cim ga nadjem, postavim ga) orginalni tekst pisma Franjevaca papi Piu II neposredno pred pad Bosne pod Osmanlije, gdje se oni zale da im pokrstavanje ide jako slabo, da se "nevjernici" i ako se pokrste, ponovo vrate "paganskim" obicajima i da im treba jos ljudstva (vjerovatno misleci "inkvizitora") koji razumiju bosanski jezik. To pismo postoji i danas u Vatikanu.
Woody wrote:
Katarina NIJE BILA bosanska kraljica. 100 puta sam dosad ponovio - treba li još jednom? A šta je bila? Bila je KRALJICA UDOVICA, eto šta je bila. Znači, NIKADA nije bila krunisana za kraljicu, jedino što je bila udata za Kralja Stjepana Tomaša - i to je to (a nije ni to-to, već je bila DRUGA žena Stjepana Tomaša, što opet katoličanstvo ne priznaje - jerbo se čo'ek ženi samo jednom, osim u slučaju kad mu umre žena, pa onda more opet, što ovdje nije bio slučaj). Znači: Niti je bila POSLJEDNJA niti je bila KRALJICA. Posljednja je bila Mara, žena Stjepana Tomaševića...
Ja nisam ni rekao da je bila bosanska kraljica izvrsioc, medjutim kad je ostavila Bosnu Vatikanu, ponasala se kao jedna takva i izgleda da je imala utjecaja tako se ponasati, ne samo kad je pobjegla u Rim, nego i puno prije.
Ali opet zatrazimo pomoc od inkvizitorskih srednjevjekovnih agenata u tome ko je zapravo Katarina.
Franjevci - Bosna Srebrena
Katarina Kosača-Kotromanić (1424 – 1478.)
Katarina je bosanska kraljica i franjevačka trećoredica. Kćer hercega Stjepana Hranića-Vukčića i žene mu Jelene, kćeri Stjepana Lazarevića, koji su bili bogumili, i žena bosanskog kralja Stjepana Tomaša, a obratila se na vjeru katoličku prije udaje. Vrlo je pobožna i sagrađuje katoličku crkvu o svom trošku u Vrilima, a u Jajcu i crkvu i franjevački samostan. Dio Jajca, gdje se nalazila ova crkva, naziva se i dan-danas Katina. Sama je vezla misnice i šila misno ruho. Poslije pada Bosne ide u Dubrovnik, a onda u Rim i tu ostaje do kraja života, živeći, kao franjevačka trećoredica i kao udovica, uzornim životom. Pokopana je u franjevačkoj crkvi Ara coeli, gdje se nalazi i nadgrobna ploča s njezinim likom i natpisom. U svojoj oporuci ostavlja bosansko kraljevstvo Svetoj Stolici. U "Franjevačkom martirologiju" i "Bibliotheca sanctorum", zapisana je kao blaženica Franjevačkog reda i u Bosni se štuje 25. 10. posebno u Kraljevoj Sutjesci.
Kako se moze vidjeti iz prilozenog, Katarina se bavila drzavnim poslovima i ne samo to, nego je smatrala da njoj Bosna pripada, pa da je ona kompetetna odluciti da njena djeca koju je napustila i ostavila Osmanlijama u Bosni, nece naslijediti bosanski prijestol, nego ce ga ona pokloniti Vatikanu. Inace djeca su joj puno kasnije umrla prirodnom smrcu i u osmanskom carstvu su nazivani kao bosanski kraljevici. Inace Osmanlije i kad su zauzimali neka kraljevstva, obicno su postavljali marionete koji imaju pravo na prijestol, sta je to natjeralo sultana da licno prisustvuje likvidaciji bosanskog kralja u Mlinima kod Visokog, kad ga je presreo franjevac koji je zatrazio zastitu za katolike, pa je iz toga nastala poznata Ahd-nama, to je veliko pitanje?
Pametnom dosta, a ako zelis, mogu te razvaliti jos argumentima. Samo se nasteli.