Osmanlije su ............

[Sanjarko]

Sinđelić detonated a powder magazine within the rebel entrenchment, killing himself, his fellow rebels and the encroaching Ottoman soldiers.

[Sanjarko]

Ottomans built Skull Tower as a warning to potential future rebels.

[Sanjarko]

Imao je m... Sindzelic. Ali kad bolje i razmislim bas mozda i ne. Jer kako citam na vikiji nabili bi ih na kolac da su ih zarobili.

[Truba]

https://dialogos.ba/2017/06/19/dr-ciro- ... eobracali/

Dr Ćiro Truhelka kaže: »Osmanlija nije širio svoje vlasti obarajući kulturne tradicije što ih je zatekao do temelja, da na njima sagradi svoju islamsku kulturu, nego je sebi prilagodio autohtone kulturne prilike i na njima snovao svoju građu. Oni nisu na silu isturčili ni kmeta, ni vlastelina, nisu proganjali kršćane, nisu obarali crkve ni manastire, nisu otimali staroj vlasteli baštine ni privilegije, već su posao asimilacije prepustili vremenu«. A u pismu samog bosanskog kralja Papi, koje se čitalo 1461. na svečanom konklavu stoje između ostaloga i ovi redci: »Turci su sazidali nekoliko tvrđava u mojoj kraljevini, ljubezni su prema seljacima. Obećavaju, da će svaki biti slobodan, koji uz njih pristane«

Izvor: Ibrahim Džafičić, Fragmenti iz političke istorije bh. muslimana, Obod, Sarajevo, 1925., str. 8.

[Kejn]

Puno pismo Tomaševića S. napisano Papi 17.10. 1461

Obaviješten sam da turski car Muhamed misli idućega ljeta s vojskom da me udari da je već vojsku i topove pripravio. Tolikoj sili ne mogu ja sam odoljeti, stoga zamolih Ugre i Mlečane i Jurja (Kastriotu) Arbanasa da mi u pomoć priteku. Jednako molim i tebe; ja ne tražim zlatnih gora, ali bih rado da moji neprijatelji i zemljaci znaju da im neće uzmanjkati tvoja priklonost. Ako doznaju Bošnjaci da neću sam samcat biti u ratu, hrabrije će vojevati, a neće se ni Turci osmjeliti na moje zemlje napasti, jer su ulazi u njih vrlo tegotni, a gradovi na monogim mjestima gotovo neosvojivi. Tvoj predšasnik Eugenije ponudio je mom ocu krunu i još htio podići u Bosni biskupske crkve. Otac se ustručavaše da ne izazove protiv sebe mržnje Turaka; bijaše nov kršćanin i nije još izagnao maniheja (patarena) iz kraljestva. Ja sam pak kao dijete kršten i učio sam latinsku knjigu i čvrsto prihvatio kršćansku vjeru, pak se ne plašim čega se otac bojao. Stoga želim da mi krunu pošalješ i svete biskupe, što će biti znak da me nećeš ostaviti, ako bi rat planuo. Od tebe krunjen, donijet ću pouzdanje podanicima, strah neprijateljima. Za života moga oca bio si naredio da mu se pošalje oružje, skupljeno za križarsku vojsku a spremljeno u Dalmaciji u mletačkoj ruci; ali to nije mletačkom vijeću bilo po volji; zapovijedi da se sada meni pošalje. Sada ćeš valjda naći više odziva, budući da i mlečani drgačije misle, jer nakaniše, kako se govori, rat Turčinu navijestiti.Još molim da izašalješ poslanika također u Ugarsku, koji će moju stvar kralju preporučiti i naputiti ga da sa mnom pođe u vojnu. Tim se načinom može Bosna spasiti, inače će propasti. Turci su u mojoj kraljevini podigli nekoliko tvrđava i ljubezni se prema seljacima pokazuju; obećavaju da će svaki od njih biti slobodan koji k njima otpadne. Prosti um seljaka ne razumije prijevare te misli da će ona sloboda vazda trajati. Lako da će puk, tim varanjem zaveden, od mene otpast, ako se ne vidi da sam tvojom vlašću ojačan; ni vlastela nisu se dugo održala u svojim gradovima, ostavljena od seljaka. kada bi Muhamed samo moju kraljevinu tražio, a ne bi htio dalje poći, onda bi me mogli sudbini prepustiti, te ne bi trebalo uzbuniti ostalo kršćanstvo radi moje obrane. Ali nezasitljivo vlastoljublje nema granica; nakon mene napast će na Ugarsku i Dalmaciju, potčinjenu Mlecima, i preko Kranjske i Istre potražit će Italiju koju želi svladati. I o Rimu često govori te mu onamo srce čezne. Ako on nemarom kršćana moju kraljevinu osvoji, naći će najprikladniju zemlju i naj zgodnija mjesta da ispuni svoju želju. Ja prvi dočekujem buru, a za mnom će Ugri i Mlečani i ostali narodi okusiti svoju sudbinu. Ovako misli neprijatelj: ono što iskusih tebi obznanjujem, da ne bi jednom rekao da nije bilo prijavljeno i da ne bi mene s nemarnosti potvorio. Moj je otac tvomu predšasniku Nikoli i Mlecima udes Carigrada proricao; kršćanstvo je na veliku štetu izgubilo carski stol, stolicu patrijaršije i stup Grčke. Sada ja o tebi proričem: ako mi vjerujete i pomognete, spasit ću se; inače ću propasti i sa mnom mnogi drugi. Ovo ti doglasuje Stjepan; ti, koji si otac kršćanstva, daj savjet i pomoć.“

[sadie_forever]

Puno pismo Tomaševića S. napisano Papi 17.10. 1461

Obaviješten sam da turski car Muhamed misli idućega ljeta s vojskom da me udari da je već vojsku i topove pripravio. Tolikoj sili ne mogu ja sam odoljeti, stoga zamolih Ugre i Mlečane i Jurja (Kastriotu) Arbanasa da mi u pomoć priteku. Jednako molim i tebe; ja ne tražim zlatnih gora, ali bih rado da moji neprijatelji i zemljaci znaju da im neće uzmanjkati tvoja priklonost. Ako doznaju Bošnjaci da neću sam samcat biti u ratu, hrabrije će vojevati, a neće se ni Turci osmjeliti na moje zemlje napasti, jer su ulazi u njih vrlo tegotni, a gradovi na monogim mjestima gotovo neosvojivi. Tvoj predšasnik Eugenije ponudio je mom ocu krunu i još htio podići u Bosni biskupske crkve. Otac se ustručavaše da ne izazove protiv sebe mržnje Turaka; bijaše nov kršćanin i nije još izagnao maniheja (patarena) iz kraljestva. Ja sam pak kao dijete kršten i učio sam latinsku knjigu i čvrsto prihvatio kršćansku vjeru, pak se ne plašim čega se otac bojao. Stoga želim da mi krunu pošalješ i svete biskupe, što će biti znak da me nećeš ostaviti, ako bi rat planuo. Od tebe krunjen, donijet ću pouzdanje podanicima, strah neprijateljima. Za života moga oca bio si naredio da mu se pošalje oružje, skupljeno za križarsku vojsku a spremljeno u Dalmaciji u mletačkoj ruci; ali to nije mletačkom vijeću bilo po volji; zapovijedi da se sada meni pošalje. Sada ćeš valjda naći više odziva, budući da i mlečani drgačije misle, jer nakaniše, kako se govori, rat Turčinu navijestiti.Još molim da izašalješ poslanika također u Ugarsku, koji će moju stvar kralju preporučiti i naputiti ga da sa mnom pođe u vojnu. Tim se načinom može Bosna spasiti, inače će propasti. Turci su u mojoj kraljevini podigli nekoliko tvrđava i ljubezni se prema seljacima pokazuju; obećavaju da će svaki od njih biti slobodan koji k njima otpadne. Prosti um seljaka ne razumije prijevare te misli da će ona sloboda vazda trajati. Lako da će puk, tim varanjem zaveden, od mene otpast, ako se ne vidi da sam tvojom vlašću ojačan; ni vlastela nisu se dugo održala u svojim gradovima, ostavljena od seljaka. kada bi Muhamed samo moju kraljevinu tražio, a ne bi htio dalje poći, onda bi me mogli sudbini prepustiti, te ne bi trebalo uzbuniti ostalo kršćanstvo radi moje obrane. Ali nezasitljivo vlastoljublje nema granica; nakon mene napast će na Ugarsku i Dalmaciju, potčinjenu Mlecima, i preko Kranjske i Istre potražit će Italiju koju želi svladati. I o Rimu često govori te mu onamo srce čezne. Ako on nemarom kršćana moju kraljevinu osvoji, naći će najprikladniju zemlju i naj zgodnija mjesta da ispuni svoju želju. Ja prvi dočekujem buru, a za mnom će Ugri i Mlečani i ostali narodi okusiti svoju sudbinu. Ovako misli neprijatelj: ono što iskusih tebi obznanjujem, da ne bi jednom rekao da nije bilo prijavljeno i da ne bi mene s nemarnosti potvorio. Moj je otac tvomu predšasniku Nikoli i Mlecima udes Carigrada proricao; kršćanstvo je na veliku štetu izgubilo carski stol, stolicu patrijaršije i stup Grčke. Sada ja o tebi proričem: ako mi vjerujete i pomognete, spasit ću se; inače ću propasti i sa mnom mnogi drugi. Ovo ti doglasuje Stjepan; ti, koji si otac kršćanstva, daj savjet i pomoć.“

znaci i on bio kao danas bakiri,dodiki,lagumdzije

da je "prostom umu" seljackom bilo dobro nebi otpadao od tebe

[ratomir]

osmanlije su potomci Osmana >( >)

[Nekako s proljeća]

ODGOVOR COLUCCIA SALUTATIJA NA PISMO KRALJA TVRTKA O KOSOVSKOM BOJU * FIRENTINSKI KANCELAR SALUTATI OVU BITKU DOŽIVLJAVA KAO SUDAR BOSANSKOG KRALJEVSTVA I OSMANSKOG CARSTVA

Firenca, 20. oktobar 1389. godine

Kralju Bosne

Presvjetli i najkršćanskiji vladaru!

Primili smo glas o preslavnoj pobjedi koju je Vašoj Svjetlosti podarila dobrostivost Boga Svemogućega i Vječitoga, što se s visina osvrće na stado svoje, pobjedi kojom se naslađuju riječi pisma Vašega, te se i mi, sretni u duši a zajedno s vrhovnom vlašću Veličanstva vašega, ovoj neizmjerno radujemo.

Naime, premda smo, u svojoj odanosti Vama, već odavno bili doznali, putem glasova i mnogih dopisa, da je Vašoj Uzvišenosti sa neba dato ovo pobjedničko slavlje, pa nam je bilo i dobro znano kako su, 15. dana mjeseca juna što je tu posljednji minuo, u silnom krvoproliću, pali oholi neoprez i neoprezna oholost Amurata, poklonika Muhamedova, koji je, dokopavši se nasilno vlasti nad carstvom Frižana, odnosno Turaka, namislio da zbriše s lica zemlje svijet kršćanski i pomen imena Spasitelja našega, a da je mogao, i ovo da ukloni iz knjige živih, i koji je, navalivši ludo na međe carstva našega, poginuo na mjestu što se zove Poljem Kosova, i to s neizbrojnim mnoštvom naroda svoga i dvojicom sinova, ali opet, i pri svem tom, došlo nam je kao znak najvećeg uvaženja i bilo nam je nadasve drago što je ovo javljeno našoj poniznoj malenkosti još i pismom kraljevskim. Jer šta bi se moglo dojaviti ljepše i slavnije nama, pravim poštovateljima Krista, nego vijest o onome boju što mu glas treba trajati kroz sva vremena gdje su izginule tolike hiljade Trojanaca i nevjernika, a zajedno s groznim njihovim vladarem? Blaženo je polje onolikoga pokolja što će, kroz mnoga stoljeća čuvati kosti pobijenih kao spomen pobjedi.

Blaženo je Kraljevstvo Bosansko kome je pripalo da tako slavan boj bije i tako veliku pobjedu zadobije, po milosti Kristovoj.

Blažen je i dan onaj i spomen častan i glasovit na blaženoga Vida, Presvetoga mučenika, u koji je bilo dato da nadvladan bude onaj najsuroviji dušmanin. Blažena, trostruko i četverostruko blažena su i ona dvanaestorica plemića, četa ona što se probila kroz odrede konjanika neprijateljskih, i mačevima je put presjekla u kolu kamila lancima združenih, i u najkrepkijem naletu doprla do šatora Amuratovog. Blažen je nadasve i onaj junak koji je usmrtio vojvodu tolike vojske mačem neustrašivo zarivenim pod grlo i u slabine. Blaženi su i svi oni ostali koji su, u mučeništvu slavodobitnom, život svoj s krvlju svojom istočili nad groznim onim truplom, klane žrtve zaklanom sultanu!

No blaženo jeste ponajviše od sviju Veličanstvo Vaše, koje je tako slavna pobjeda neizbrisivo osveštala u pamćenju ljudi i kome priređena stoji i ona istinita slava bez konca, ako – u to moramo vjerovati pobožno – Bog Svemogući pripravlja kraljevstvo svoje za prave borce Kristove i mučenike. Neka je, dakle, hvala i slava bez kraja Bogu, tvorcu i začetniku sviju stvari, čiji ste Vi boj tako sretno izvojevali! I neka je Vašem Veličanstvu zahvalnost takva i tolika kakva i kolika može u riječ da se stavi i u duhu zamisli! Jer Veličanstvo Vaše udostojilo je našu poniznu malenkost ne samo glasa o toj i tolikoj sreći, a ovo krajnje dobrostivo i prijateljski, nego nas je i učinilo učesnicima i sudionicima u njoj. Bog neka stoga podari sreću Vašem Veličanstvu, a mi Vam najpokornije preporučujemo i sebe i grad svoj, na uzdizanje Kraljevske vlasti Vaše, a na potporu i ugled svekolikog kršćanskog svijeta.

Pisano u Firenci, dana 20. u mjesecu oktobru, indikta 13, 1389.

[otac_makarije]

Vidi sto guslaju po Firenci

[stubrijez]

Osmanlije su nam jebali koncepciju.

[Nekako s proljeća]

Vidi sto guslaju po Firenci

Ja ba, i to krasopisom. Dobar je ovog prilog dokument, baca novo svjetlo na mitomaniju koja prati to vrijeme i događaje u njemu, jedan naročito. Šteta je što se malo bolje ne upoznamo sa sadržinom i onim što se ukazuje kao zdrava logika. Možda @stubrijez ima nešto mudro da izjavi.

[Dozer]

Osmanlije su nam...hebale majku kroz majku. Da ih ne bi, danas bismo odavno bili u EU.

[90minut]

Al' bi ti ime bilo Filip.

[Dozer]

Big deal....

[90minut]

Big deal....

I bio bi hrvat ili srbin nije ni to big deal?

[Dozer]

A mozda i Svabo ili Austrijanac. Mozda i Madjar... A mozda i samo Bosanac, kao i sad...Who cares?

[Tromblon]

Bogami Clash of Titans se nastavlja i na ovoj temi.

Što se teme tiče ponovit ću svoj stav. Osmanlije su okupatori.

[90minut]

Nije to stav to je cinjenica, samo što je jedan dio naroda bio uz njih od samog pocetka jer su vidjeli priliku da poboljšaju status u društvu ili nesto deseto i potomci tih smo mi muslimani.

[Tegla ajvara]

Nije guslanje već činjenica. Bosanski odred na kosovskom polju predvođen Vlatkom Vukovićem je zaista pobijedio, tj njegova strana bitke, i nakon toga se povukao i poslao poruku Tvrtku, što je Tvrtko dalje proširio. Tako da, ako se iko može dičiti pobjedom na Kosovu, to smo onda mi

[Sultanahmed]

Tako da, ako se iko može dičiti pobjedom na Kosovu, to smo onda mi

Koja bolan pobjeda?

[otac_makarije]

Tako da, ako se iko može dičiti pobjedom na Kosovu, to smo onda mi

Koja bolan pobjeda?

Koji bolan mi

[Kejn]

Tako da, ako se iko može dičiti pobjedom na Kosovu, to smo onda mi

Koja bolan pobjeda?

Koji bolan mi

Bosanska vojska

[Tegla ajvara]

Tako da, ako se iko može dičiti pobjedom na Kosovu, to smo onda mi

Koja bolan pobjeda?

Ne razumijes. Naravno, nisam ovo ozbiljno rekao. Ali Tvrtko nije slao poruku u evropu s namjerom da slaze, vec je poslao ono sto mu je vlatkov kurir prenio, a to je da je vlatko fakat odnio pobjedu na svom krilu i povukao se.

[otac_makarije]

Koja bolan pobjeda?

Koji bolan mi

Bosanska vojska

Zato znači komanda 3. pješadijskog (Republika Srpska) puka Oružanih snaga Bosne i Hercegovine tradicionalno organizuje proslavu Vidovdana, krsne slave Vojske Republike Srpske i 3. pješadijskog (Republika Srpska) puka Oružanih snaga BiH

[Kejn]

Koji bolan mi

Bosanska vojska

Zato znači komanda 3. pješadijskog (Republika Srpska) puka Oružanih snaga Bosne i Hercegovine tradicionalno organizuje proslavu Vidovdana, krsne slave Vojske Republike Srpske i 3. pješadijskog (Republika Srpska) puka Oružanih snaga BiH

To šta rade, od strane Teofila Petranovića posrbljene Vlaške izbjeglice iz Smederevskog Sandžaka, 500 godina nakon što su ih Osmanlije naselile na prostor Bosne i Hrvatske nije nikakav "historijski argument".

Ovo je historijski argument:

Pismo Firence Kralju Tvrtku I-om 1389. godine

"Blazeno je Kralljevstvo bosansko kome je pripalo da tako slavan boj bije".