Odred El-Mudžahid

[ZAGORS]

Mnogo se ovaj odred spominje i po dobrom, i po lošem. Imao sam prilike da pričam sa vojnicima ARBIH koji su ratovali zajedno sa mudžahidima. Da li su oni stvarno bili hrabri, neustrašivi borci koji se ne boje smrti ili se tu krije nešto drugo ? Znam za njhovu veliku ulogu na Vozućoj, ali da li su imali i drugih velikih bitaka osim Vozuće ? Koliko je pripadnika brojao odred ?

[argyle]

nesto iz arhiva ICTY

[argyle]

[argyle]

[argyle]

[dust in the wind]

po podbrezju su harali... mjestani se bojali..i logicno i zasto jesu

[argyle]

[argyle]

[argyle]

[Objektivni navijac]

Pogledas pod ISIL Sirija i sve isto u 5 deka

[argyle]

[argyle]

[argyle]

[argyle]

[argyle]

[argyle]

slaba bezbjednosta kultura u saobracaju prvo sto je primjetio i rodjo kad je bio u Jordanu

[argyle]

[argyle]

[argyle]

zasto su se cetnici bojali mudzahedina?

jedno je kad ih zarobi Armija...


drugo kad zarobi Mudzahedin...ako ih ikako zarobi

[Tutnjavac]

Evo šta maloprije napisah, i ne znajući za ovu temu, na jednoj drugoj na ovom podforumu

Previše značaja predajete tim strancima. Njih nikada nije bilo više od 1.000, ni u najnapuhanijim prognozama. Nisu svi bili članovi El-Mudžahida, postojalo je više grupa, među njima najpoznatija "Zubejrova grupa", koja je djelovala samostalno na ivici kriminala. Čak je 1995., poslije Vozuće, Armija očekivala da se Zubejrova grupa i El-Mudžahid međusobno porokaju.

Prema dokumentu 3. korpusa od 7. maja 1995. u odredu El-Mudžahid [koji je jačine jednog bataljona, sve do septembra 95., kada ih pojačavaju značajnim brojem lokalnih boraca i kada broje 1774 vojnika] ima 252 borca stranog porijekla. Tad, u maju, imali su i 178 domaćih boraca. Tada je na spisku 40 ranjenih boraca. Znači, ukupno je u maju ta jedinica imala 470 boraca (+ oko 40 neborbenih članova jedinice).

Svako ko je pročitao barem izvode iz presuda Deliću, Hadžihasanoviću i Kuburi, vidi da su strani dobrovoljci bili veliki problem Armiji BiH, odnosno Trećem korpusu, u čiju su zonu odgovornosti (Mehurić u dolini Bile, prva baza) ušli na proljeće 1993. (sve preko Hrvatske, čuda velikoga).

Osim uspjeha na Vozući i Pišanoj Jelici (iznad Jezera, između Vlašića i Teslića), ostale akcije stranih dobrovoljaca mogu se svesti na: 1. stalno maltretiranje nemuslimana, 2. često maltretiranje muslimana koji nisu dovoljno muslimani po njihovim mjerilima, 3. narušavanje reda i mira, 4. destabilizacija lokalnih jedinica Armije (nagovaranje boraca da iz običnih brigada prelaze u El-Mudžahid), 5. česti sukobi na ivici oružanog incidenta sa vojnicima Armije BiH, 6. redovno ucjenjivanje Koprusa i operativnih grupa da će ući u akciju samo ako sve bude onako kako oni hoće, 7. često propagandno djelovanje kojim su se omalovažavale strukture Armije i bh. političke vlasti (čak i A. Izetbegović, koji ih je trpio).

Većina rukovodstva Armije bila je protiv njih. Služba vojne bezbjednosti je u maju 1995. napravila plan akcije "Vranduk" (isti tip akcije kao i one protiv Cace i Ćele) da naprosto razbije sve strukture, ali je ta akcije redovno ometana od političkih strukura i policijske linije (direktno pod kontrolom SDA).

Delić i Hadžihasanović, koji su - ironično - u Haagu završili uglavnom zbog mudžaheidna, bili su strašno protiv njih, od samog početka, protiv njihove integracije u Armiju, protiv načina na koji im je data poluautonomija u ABiH.

Za podršku mudžahedinima najveći je krivac Sakib Mahmuljin. Još kao član Glavnog štaba i kao član komande 3. korpusa... bio je jedini oficir kojeg su poštovali i s kojim su htjeli komunicirati.

Najodvratniji zločini koji su počinili pripadnici Armije BiH - to su zločini odreda El-Mudžahid, strani dobrovoljci: odscijecanje glava... itd... Veliki broj zapaljenih vjerskih objekata i uništenih grobalja, katoličkih i pravoslavnih, u Srednjoj Bosni, krivica je upravo tih dobrovoljaca.

Vrh Armije je popušio u Haagu samo zbog njih.

Uz pomoć njih napravljen je bauk terorizma bosanskih muslimana, raširena je vehabijska verzija islama i političkog islama totalno nesvojstvena Bošnjacima i potpuno pogubna u Evropi.

Malo, malo koristi, kratkoročne i puno, puno dugoročne štete!

PS

Glavni emir stranih dobrovoljaca, šejh Enver Šaban, nije poginuo u borbi. Poginuo/ubijen je u okršaju s hrvatskom policijom na punktu u Žepču, zajedno sa Ebu Harisom, vojnim liderom jedinice i još trojicom drugih stranaca. Formalno gledano, ubijeni su jer se nisu htjeli zaustaviit na drugom punktu, uz sva upozorenja. Armija, a ni civilna policija, nisu insistirale da se rasvijetli ovaj slučaj. Ubijeni su 14. decembra. Tad je već sve bilo riješeno, Dayton dogovren, Alija obećao da će stranci otići, njima sve objašnjeno, iako je SVB Armije stalno insistirala na oprezu jer je moguće da se Arapi pobune protiv lokalne vlasti.

[ZAGORS]

Koliko sam ja čuo vojnici ARBIH nisu baš voljeli da ratuju zajedno sa ovim odredom. Usput da pitam koliko je vojnika ARBIH i odreda El-Mudžahid zajedno bilo u oslobađanju Vozuće. Našao sam podatak oko 10 000- 12 000, a na srpskoj strani oko 6 000. Srbi govore da je bilo znatno manje, ali bilo je dosta njihovih jedinica i brigada.

[Ramzess Veliki]

Ja ne volim nikakve bradonje. Meni je to sve isto.

[Tutnjavac]

Evo ti cijela tema, pa ćeš naći tamo: http://www.klix.ba/forum/vozuca-1995-t60063.html

Ja ne volim nikakve bradonje. Meni je to sve isto.

Joj ti broja postova, 4666

[Maharadza]

Evo jedan fin dokumentarac o ovome odredu i mladićima Vjernicima raznih nacionalnosti pa i Bošnjaka koji su se borili u odredu i razlozi pridruživanja istome (najupečatljiviji drugi dio):











Ovo dok je BHT bio pravi JAVNI servis koji je imao i PRAVE-REALNE dokumentarce i reportaže, tj. dok nije upao u krug udbaško-Islamofobičnih medija kojih je sada sigurno 90% u BiH!

Nisam pripadnik selefijskog pokreta i ovim bi da se ogradim i napomenem: U usta se poserem onome ko BILO ŠTA loše misli o ovim momcima

DA IH DRAGI ALLAH DŽ.Š. NAGRADI ZA SVE ŠTO SU DOBRO UČINILI ZA OPSTANAK NAŠE BOSNE I DA IM PODARI MNOGO ZDRAVE DJECE! U INAT DUŠMANIMA I ISLAMOFOBIMA!

[Tutnjavac]

Si đe, maharadža, seraču u usta.