Ovo bi se trebalo prijaviti Centru za socijalni rad. Nasilje koje vrši otac može još samo više eskalirati.dobar osjecaj wrote:Slušam člana bliže porodice jedne desetogodišnje djevojčice koju opisuje kao "debelu glupaču" i ljuti se na dijete što im svima u porodici predstavlja estetsku i svaku drugu smetnju. Biva mi zlo kad nekoga ko je i sam nečiji roditelj čujem da za bilo koje dijete može reći išta slično.Keiko wrote:Skoro pa ne mogu vjerovati da jedna ovako bitna tema ima relativno malo pregleda i jos manje odgovora. U neku ruku, to je i sama dijagnoza problema jer izgleda da se danasnji roditelji vise vole baviti svim i svacim nego vlastitom djecom i njihovim odgojem. Na zalost, ovo nije boljka samo u BiH, ex-Yu vec globalno.
Voljela bih da se ova tema razvije u ozbiljnu diskusiju i da se ukljuce roditelji djece svih dobi sa savjetima i iskustvima, pozitivnim i negativnim. Ne zaboravite da ce nasa djeca zaradjivati nase penzije i da nam je bolje da od njih pokusamo napraviti dobre, vrijedne i kulturne ljude.
Slušajući između redova opise iz života tog djeteta, zaključujem da djevojčica odrasta u nefunkcionalnom domu s roditeljima koji se ne poštuju i ne podnose. Bar jedanput u skorije vrijeme, djevojčica je prisustvovala sceni kad otac baca namještaj po kući, lomi veliki sto u dnevnom boravku nogom na pola i baca komade namještaja prema njoj optužujući tu desetogodišnjakinju da ga izaziva svojim ponašanjem i da zbog nje divlja kako divlja. Majka promoviše kao dobar primjer drugo dijete koje je makar prividno otpornije prirode, prihvatljivo mršavo i koje se dobro snalazi u školi i svom društvenom okruženju.
Ovih dana je desetogodišnja djevojčica iz sam bog zna kakve zbunjenosti i svega sto je opterećuje pogrešno shvatila nastavnicu da je nastava završena i uredno je otišla kući iz škole nakon tog časa. Pokrenuta je potraga za djevojčicom kad se nije pojavila na sljedećem času, a roditelji se dugo nikome iz škole nisu javljali na telefon. Kad su napokon došli i do roditelja i do djevojčice, svi su se obrušili na to jadno dijete. Roditelji na svoj način, nastavnici sazivaju vanredni roditeljski, djeca u školi pojačavaju pritisak i njeno dalje stigmatiziranje kao debele glupače jer se takva greška valjda nikome ne bi mogla desiti.
Kakva smo to čudovišta kao roditelji i društvo?
Kakvi su to ljudi koji svoju djecu tretiraju kao škart umjesto da im se posvete i rade na njihovom razvoju?
Kakvi su to ljudi koji ne uče djecu da ne napadaju i ne stigmatiziraju drugu djecu?
Kakvi su to pedagozi i prosvjetni radnici u našem školstvu ako nema nikoga da primjeti da se dijete suočava s toliko problema pa ga još uz sve s čim se suočava prozivaju javno i stavljaju na stub srama?
Kome se uopšte može obratiti jedno takvo dijete za pomoć?
nema ba fajde da mi ovde pisemo i ibretimo se....zovi muriju cent. Za soc rad ocitaj toj furdi od matere bukvicu .....pa uradi nesto
Skontala sam da mu se vec u pocetku njegovog zivota emocije oblikuju.Tad nije bilo kompjutora i Gugla.Strucni casopisi, "savjeti" starijih roditelja i cista logika bile su tadasnje mogucnosti.Stalno sam se trudila da mu u oblikovanju te osobine (emocije) pomognem.
