Obrazovanje u BiH-Osnovne škole u Sarajevu-Problemi-Šta vam najviše smeta, šta biste mijenjali i kako?

[Haris.ba]

Realnost:

- Kada pokušaš neku pozitivnu stvar da uvedeš u školu, u obrazovanje - to osim što ide sporo, nekako uvijek na kraju ispadne poluuspješno, počesto traljavo. I nekako se uvijek pretvori u svoju suprotnost.


- Pitanje svih reformi se prelomi na kraju na čistom uhljebizmu. Ako ima djece, daj školu i učitelje da ne ostanu bez posla. I to na kraju postane jedino bitno.

I kroz tu prizmu treba gledati maltretiranje djece sa materijom koja joj uopće nije neophodna. Ali, gdje ćeš ostaviti profu biologije bez hljeba. Kome će onda objašnjavati mejozu i mitozu, a djeca mu izađu iz gimnazije i ne znaju razlikovati hrast i bor.


Želje:

- obrazovanje ko u Finskoj
- da se ništa ne plati
- da obrazovanje uključuje i odgoj
- da neko to sve posloži i preuzme odgovornost za druge.

Realnosti:

- obrazovanje neće biti ko u Finskoj
- nećemo ništa platiti, jer nema volje da se ulaže u obrazovanje
- od odgoja u školama nema ništa
- jedino što će biti jeste očuvanje sistema i stečenih prava profesora i čekanja na penziju.

[azurna_obala]

meni je sporno odredjivati nastavni plan i program prema trenutnim interesima djeteta u osnovnoj skoli.
mog sina, recimo, zanima samo i iskljucivo nogomet. da se njega pita, samo bi se nogomet izucavao.

a zavrsio je osnovnu s 5.0, nije glup. no, dijete je i ne moze znati sta ce ga zanimati za koju godinu, koju bi profesiju mogao izabrati. da ga se poslusa, pa mu se iz kurikuluma izbaci ono sto ga ne zanima, sutra bi bio blecak onesposobljen da studira materiju za koju se u medjuvremenu zainteresirao.

to ne znaci da metodika ne poznaje individualnost, naprotiv. postoje nacini da se nastavni sadrzaj prenese svima, a da se onima koji imaju izrazen interes za pojedine teme, oblasti ili predmete ponudi dodatni. postoje i sekcije, dopunska nastava, klubovi, takmicenja - u nekim skolama s izrazitim uspjehom.

problem je u sistemu koji nedovoljno motivira nastavnika za individualiziran pristup, koji mu ne da osnovna sredstva, koji mu narusava dignitet. problem je sto se rad ne ocjenjuje niti nagradjuje.

besmisleno je pominjati finsku - ali da u nastavu idu samo najbolji studenti, imali bismo najbolju nastavu. ovako formalno imamo obrazovni sistem i nikad slabije obrazovanje. a trend je porazavajuci.

Ima smisla i taj argument. Hajmo onda raditi na utvrđivanju spornih i teških predmeta kod pojedinačnih slučajeva i pomoći takvim učenicima. Već si pomenula individualnost, ako sam dobro razumjela za one koje su nadareni. Ja bih se radije fokusirala na djecu kojima teže idu neki predmeti, njima najviše treba pomoći. Naravno, motivacija nastavnika i sloboda u radu u mnogome bi dali bolje rezultate.

[sarajevonekad]

Ja mislim da se roditelji ne mogu bas tako lako promijeniti, ai pitanje je zasto, sta i kako mijenjati.

Moji kucni prijatelji su zaista medju najobzirnijim ljudima koje sam ikada upoznao, i kontinuirano drze kcer na oko, angazuju je maksimalno i kontinuirano razgovaraju s njom (ovo govorim jer sam i sam to vidio), a opet, djevojcica je nekako na svoju ruku. Nije nasilna, ali je nekako stalno u centru necije paznje, sto opravdano sto neopravdano.

S druge strane, poznajem i roditelje koji su zaista bahati i nezreli ( zao mi je sto ovo moram konstatovati) ali su djeca zrelija od svojih roditelja.

Ja licno smatram da nije objektivno generalizirati niti zuriti sa zakljuccima u donosenju suda o roditeljima i djeci. Primjera radi, oni bahatiji roditelji koji imaju divnu djecu mogu se pohvaliti da je to njihova zasluga, sto nije posteno niti realno, jer dijete sigurno nije njihovom zaslugom mirno i odgovorno.

To izgleda rade i skole danas- kite se tudjim perjem, tj. hvale se mirnim i uspjesnim ucenicima, a ta djeca su vec dosla u skolu sa takvim karakternim profilom.

Mjerilo uspjeha jedne skole je kako stvarno od slabijeg ucenika napraviti uspjesnijeg u svakom smislu ( kako u ocjenama tako i u vladanju), a ne hvaliti se sa "gotovim proizvodom" koji nisu same proizvele ni skole a nerijetko ni sami roditelji.

To su bar neka iskustva iz moje uze okoline

s.

Ima milion stvari koje škripe, nesposobni eksperimentiraju sa našom djecom, zli političari zarađuju uništavajući budućnost djece ali ja bih prvo promijenio roditelje...

[wewa]

meni je sporno odredjivati nastavni plan i program prema trenutnim interesima djeteta u osnovnoj skoli.
mog sina, recimo, zanima samo i iskljucivo nogomet. da se njega pita, samo bi se nogomet izucavao.

a zavrsio je osnovnu s 5.0, nije glup. no, dijete je i ne moze znati sta ce ga zanimati za koju godinu, koju bi profesiju mogao izabrati. da ga se poslusa, pa mu se iz kurikuluma izbaci ono sto ga ne zanima, sutra bi bio blecak onesposobljen da studira materiju za koju se u medjuvremenu zainteresirao.

to ne znaci da metodika ne poznaje individualnost, naprotiv. postoje nacini da se nastavni sadrzaj prenese svima, a da se onima koji imaju izrazen interes za pojedine teme, oblasti ili predmete ponudi dodatni. postoje i sekcije, dopunska nastava, klubovi, takmicenja - u nekim skolama s izrazitim uspjehom.

problem je u sistemu koji nedovoljno motivira nastavnika za individualiziran pristup, koji mu ne da osnovna sredstva, koji mu narusava dignitet. problem je sto se rad ne ocjenjuje niti nagradjuje.

besmisleno je pominjati finsku - ali da u nastavu idu samo najbolji studenti, imali bismo najbolju nastavu. ovako formalno imamo obrazovni sistem i nikad slabije obrazovanje. a trend je porazavajuci.

Ima smisla i taj argument. Hajmo onda raditi na utvrđivanju spornih i teških predmeta kod pojedinačnih slučajeva i pomoći takvim učenicima. Već si pomenula individualnost, ako sam dobro razumjela za one koje su nadareni. Ja bih se radije fokusirala na djecu kojima teže idu neki predmeti, njima najviše treba pomoći. Naravno, motivacija nastavnika i sloboda u radu u mnogome bi dali bolje rezultate.

nisam to potencirala, jer to podrazumijevam - posao nastavnika je da prenese znanje, ne da ispredaje materiju i ode kuci. nije odgovornost za postizanje obrazovnih ciljeva na djetetu, pa ni na roditelju ako cemo, nego na nastavniku - zato se i pisu famozne pripreme, zato se pohadja metodika nastave na maticnom fakultetu.

naravno da cemo lakse do obrazovanog naroda ako se udruze i institucije i roditelji i drustvo u cjelini, ali ne smijemo zaboraviti sta je cija primarna zadaca.

[vrapcic]

Odakle krenuti?
Od plana i programa koji je katastrofa ili od knjiga koje su jos gore (ko je sjeca vuka na grani i ovce koja daje med ili Neuma koji nije u BiH?)
Od groznih uvjeta u kojima djeca uce?
Od nezadovoljnih nastavnika sa platama manjim od onih sto ih imaju higijenicarke u JP Trznice? I jos kada nesto pozele promijeniti uvesti neku novinu u nastavnu, bivaju prijeko gledani od onih sto su tako navikli raditi 30 godina.
Od roditelja koji se na svaku nizu ocjenu idu zaliti ministarstvu?

Katastrofa
Da sam ja ne(t)ko..

Motiviranje nastavnika - na kraju svake skolske godine roditelji da ocjenjuju rad nastavnika, ekstremne ocjene zanemariti, na kraju skolske godine uvesti zavrsni ispit koji ne ulazi u krajnju ocjenu, cisto da se vidi nivo stecenog znanja.. za jedan do dva predmeta. Osoblje sa najboljim rezultatima nagraditi a one srednje ostaviti a one lose lose ... dati jos jednu priliku. Ili neki laternaticni vid evaluace, pa nisu svi ni za nastavnike. Ovo trazi dosta novca i vremena i priprema ali ako zelimo nastavnika koji se trudi, tesko da cemo ga dobiti tapsanjem po ledjima i udarnickom znackom. Novac je sasvim dovoljna nagrada. Znam da je ovo u domenu SF trenutno.

Pokusati nesto uraditi da se ti casovi ne svedu na puko prepricavanje zapisanog. Zao mo dodje djeteta kada je vidim da se bori sa necim (javne ustanove - 2 razred os) - ona prica a pojma nema o cemu prica..

Ovo bi bio moj san - Poslati jednu grupu razlicitih profila u Finsku i ugovoriti im sastanke sa njihovim nastavnicima, ministrima... i pokusati prepisati njihovu formulu, od udzbenika, metodologije. Pa ako oni kazu 10 minuta ucenja a onda 15 minuta igranja,idemo se igrati? Zasto izmisljati toplu vodu kada ona vec postoji. Usvojiti njihov nacin ocjenjivanja. ili eventulano prilagoditi nama. ko god kaze da je to kockanje sa generacijama koje dolaze neka samo pogleda zadnjih desetak generacija koje su zavrsile skolovanje. NAcionalnu grupu predmeta napisati sami koristeci se iskustvima Finaca. Ovo je SF za onaj gore SF znam ali eto pitanje je bilo sta bi mijenjali.

[sarajevonekad]

Azurna obala, mislim da se mozda i najveci problem, koji ujedno mozda i najvise otkriva slabosti naseg obrazovnog sistema, najbolje ogleda u nedostatku fokusiranja na djecu kojima teže idu neki predmeti, i kojima najviše treba pomoći. Naravno, motivacija nastavnika i sloboda u radu u mnogome bi dali bolje rezultate.

Apsolutno se slazem, a iznenadila bi se koliki je broj roditelja koji je ocajan upravo zbog nedostataka volje ili uspjesnih metoda da se pomogne djeci kojima teze idu i predmeti i "slusanje"....

Samo sto sm mi roditelji pasivno prihvatili da to treba prihvatiti i da ne vrijedi boriti se za pravedniji i odgovorniji obrazovni sistem.

Mislim da je ogromna greska svih nas roditelja (bar onih koji su zaista odgovorni/savjesni/zreli/obzirni) ljudi, sto ne pokusamo skolama i ministarstvu objasniti da etiketiranje "slabijih" ucenika (djece kojoj treba pomoc u savladavanju gradiva i "slusanja"), i bombardovanje te djece losim ocjenama iz gradiva i vladanja, zapravo granici sa indirektnom diskriminacijom, a ujedno i zatvara vrata toj djeci u buducnosti.

Mislim da upravo na toj tacki imamo jedan ozbiljan problem koji ignorisemo.

U moje doba (prije nekh 40-ak godina) samo ona djeca koju su bila stvarno i kontinuirano problematicna (ona koja su kontinuirano nekog napastovala fizicki ili ostecivala imovinu) su isla pedagogu i direktoru, a nije se pravila tragedija i drama ako neko dijete prica ili negoduje nastavniku jer smatra da mu je ucinjena neka nepravda. Da paradoks bude veci, govorim o jednoj prosjecnoj skoli u Sarajevu i to u doba komunizma. Dakle, manji stepen iskljucivosti i konzervativnsoti je tada bio u jednoj takvoj skoli negu u mnogim danasnjim skolama. Mislim da onaj "vozic" sistem koji pomenu neko na pocetku ima daleko ozbiljnije posljedice nego sto se moze naslutiti. Kada jednom dobro demotivira dijete od sebe, a mozda i od mnogih drugih stvari, skola moze proizvesti....ozbiljan problem dugorocno ne samo za porodicu i skolu, nego i za drustvo.

Ovo ni slucajno ne znaci da sada treba pravdati onu stvarno problematicnu djecu ( npr. prave bully-e/napasnike/nasilnike), ali voditi djecu pedagogu i direktoru za svaku rijec ili djecije glupiranje, ili sto djeca negoduju kada misle da im je izvrsena neka nepravda , te im smanjivati vladanje zbog toga, je po meni ne samo besmisleno, nego dugorocno i opsano jer se time dijete "obiljezava" za citav zivot u drustvu koje poslije rata uglavnom poznaje dvije krajnosti - onu pretjerano puritansku, s jedne, i onu, siroviju i grublju, s druge strane, i gdje se i to moze koristiti kao argument da se djeci roditelja bez stela, bez uticaja ili bez novca zatvore mnoga vrata ili da ih se lakse dovede u podredjeni polozaj osobe koja sluzi nekoj od "elita"... poslovnih ili drugih.

Mislim da je rjesenje da savjesni roditelji istraju i dovedu stanje na jednu malo visu razinu, kad ce u skolama pozitivna motivacija i sustinsko razumijevanje problema i zelja da se djeci pomogne biti standard, a ne iznimka, a "etiketiranje " "slabije" djece slabim ocjenama i smanjivanjem vladanja pod izgovorom "da im proradi savjest i/ili strah i da se tako potaknu na slusanje i bolje ocjene" biti stvar proslosti. U medjuvremenu, to ostaje izgleda praksa mnogih drzavnih, a izgleda donekle i nekih privatnih.

meni je sporno odredjivati nastavni plan i program prema trenutnim interesima djeteta u osnovnoj skoli.
mog sina, recimo, zanima samo i iskljucivo nogomet. da se njega pita, samo bi se nogomet izucavao.

a zavrsio je osnovnu s 5.0, nije glup. no, dijete je i ne moze znati sta ce ga zanimati za koju godinu, koju bi profesiju mogao izabrati. da ga se poslusa, pa mu se iz kurikuluma izbaci ono sto ga ne zanima, sutra bi bio blecak onesposobljen da studira materiju za koju se u medjuvremenu zainteresirao.

to ne znaci da metodika ne poznaje individualnost, naprotiv. postoje nacini da se nastavni sadrzaj prenese svima, a da se onima koji imaju izrazen interes za pojedine teme, oblasti ili predmete ponudi dodatni. postoje i sekcije, dopunska nastava, klubovi, takmicenja - u nekim skolama s izrazitim uspjehom.

problem je u sistemu koji nedovoljno motivira nastavnika za individualiziran pristup, koji mu ne da osnovna sredstva, koji mu narusava dignitet. problem je sto se rad ne ocjenjuje niti nagradjuje.

besmisleno je pominjati finsku - ali da u nastavu idu samo najbolji studenti, imali bismo najbolju nastavu. ovako formalno imamo obrazovni sistem i nikad slabije obrazovanje. a trend je porazavajuci.

Ima smisla i taj argument. Hajmo onda raditi na utvrđivanju spornih i teških predmeta kod pojedinačnih slučajeva i pomoći takvim učenicima. Već si pomenula individualnost, ako sam dobro razumjela za one koje su nadareni. Ja bih se radije fokusirala na djecu kojima teže idu neki predmeti, njima najviše treba pomoći. Naravno, motivacija nastavnika i sloboda u radu u mnogome bi dali bolje rezultate.

[wewa]

Azurna obala, mislim da je mozda i najveci problem, koji ujedno mozda i najvise otkriva slabosti naseg obrazovnog sistema uprava ova tvoja opaska:

"Ja bih se radije fokusirala na djecu kojima teže idu neki predmeti, njima najviše treba pomoći. Naravno, motivacija nastavnika i sloboda u radu u mnogome bi dali bolje rezultate"

Apsolutno se slazem, a iznenadila bi se koliki je broj roditelja koji je ocajan upravo zbog nedostataka volje ili uspjesnih metoda da se pomogne djeci kojima teze idu i predmeti i "slusanje"....

Samo sto su pasivno prihvatili da treba s tim zivjeti.

Mislim da je ogromna greska svih nas roditelja ( bar onih koji su zaistta odgovorni/savjesni/zreli/obzirni) ljudi, sto ne pokusamo skolama i ministarstvu objasniti da bombardovanje djece koja su slabija u savladavanju gradiva i "slusanju" losim ocjenama iz gradiva i vladanja zapravo granici sa indirektnom diskriminacijom a ujedno i zatvara vrata toj djeci u buducnosti.

Mislim da upravo na toj tacki imamo jedan ozbiljan problem koji ignorisemo.

Ovo ni slucajno ne znaci da sada treba pravdati zaista problematicnu djecu ( npr. prave bully-e/napasnike/nasilnike), ali voditi djecu pedagogu i direktoru za svaku rijec ili djecije glupiranje, ili sto djeca negoduju kada misle da im je izvrsena neka nepravda , te im smanjivati vladanje zbog toga je po meni licno ne samo besmisleno, nego dugorocno i opsano jer se time dijete "obiljezava" za citav zivot, u drustvu koje poslije rata uglavnom poznaje dvije krajnosti - onu prejerano puritansku, s jedne, i onu, siroviju i grublju, s druge strane.
Mislim da je rjesenje ona neka zlatna sredina.

meni je sporno odredjivati nastavni plan i program prema trenutnim interesima djeteta u osnovnoj skoli.
mog sina, recimo, zanima samo i iskljucivo nogomet. da se njega pita, samo bi se nogomet izucavao.

a zavrsio je osnovnu s 5.0, nije glup. no, dijete je i ne moze znati sta ce ga zanimati za koju godinu, koju bi profesiju mogao izabrati. da ga se poslusa, pa mu se iz kurikuluma izbaci ono sto ga ne zanima, sutra bi bio blecak onesposobljen da studira materiju za koju se u medjuvremenu zainteresirao.

to ne znaci da metodika ne poznaje individualnost, naprotiv. postoje nacini da se nastavni sadrzaj prenese svima, a da se onima koji imaju izrazen interes za pojedine teme, oblasti ili predmete ponudi dodatni. postoje i sekcije, dopunska nastava, klubovi, takmicenja - u nekim skolama s izrazitim uspjehom.

problem je u sistemu koji nedovoljno motivira nastavnika za individualiziran pristup, koji mu ne da osnovna sredstva, koji mu narusava dignitet. problem je sto se rad ne ocjenjuje niti nagradjuje.

besmisleno je pominjati finsku - ali da u nastavu idu samo najbolji studenti, imali bismo najbolju nastavu. ovako formalno imamo obrazovni sistem i nikad slabije obrazovanje. a trend je porazavajuci.

Ima smisla i taj argument. Hajmo onda raditi na utvrđivanju spornih i teških predmeta kod pojedinačnih slučajeva i pomoći takvim učenicima. Već si pomenula individualnost, ako sam dobro razumjela za one koje su nadareni. Ja bih se radije fokusirala na djecu kojima teže idu neki predmeti, njima najviše treba pomoći. Naravno, motivacija nastavnika i sloboda u radu u mnogome bi dali bolje rezultate.

zasto bi ministarstvo s ovakvom osobom na celu imalo sluha za takve roditeljske apele?

drustvo na pozicije moci imenuje ljude koji ce adekvatno provoditi ciljeve koje takvom drustvu odgovaraju - a nasem drustvu ne trebaju kriticki umovi, djeca sposobna da razmisljaju, nego poslusnici. oni ciji interesi nece prevazici drustvene mreze, tabloide i eventualno udarne vijesti, oni koji ce na izborima zaokruziti Pravog kandidata, kako im je vec receno.

jer, kako drugacije objasniti da ti djetetu predaje neko ciji idiolekt poznaje pojmove 'rusak' i 'eskurzija', ko se na casu pogubi kad djeca krenu raspravljati u kojem je to shakespearovom djelu glavnik lik crnac, hamletu ili othellu, pa kaze da ce 'istraziti' (sic!), kako objasniti da usred sarajeva jedna generacija vec dvije godine nema lektire, da nastavnik vec 15 godina predaje sluzeci se biljeznicom B5 formata u kojoj je sazeto sve sto on misli da se treba znati...

rijetki su svijetli primjeri. a svima kojima djeca polaze u skolu prvo zaustim izraziti saucesce...

[uglavnomja]

od kad postoji skolovanje bilo je losih ucenika, nikakav plan i program ni nastavnik ni roditelj to nece izmijeniti. nesto se moze popraviti trudom, ali ...

i uspjeh u osnovnoj nista ne znaci dalje u zivotu.

da ne pricam da imam u familiji lika koji je izgubio godinu u gimnaziji, a onda zavrsio faks sa odlicnim ocjenama u roku, u onom sistemu, i to poodavno.

sve je stvar onoga sta koga zanima, a sta ne


ocjene iz vladanja kad se izadje iz srednje - kao da se nikad nije desilo

[uglavnomja]

jer, kako drugacije objasniti da ti djetetu predaje neko ciji idiolekt poznaje pojmove 'rusak' i 'eskurzija', ko se na casu pogubi kad djeca krenu raspravljati u kojem je to shakespearovom djelu glavnik lik crnac, hamletu ili othellu, pa kaze da ce 'istraziti' (sic!), kako objasniti da usred sarajeva jedna generacija vec dvije godine nema lektire, da nastavnik vec 15 godina predaje sluzeci se biljeznicom B5 formata u kojoj je sazeto sve sto on misli da se treba znati...

.

kad se zagrebe malo ispod, svi minnistri, osim ovog sportiste, su bili sa fakulteta, znaci mozda 10% vremena su trosili na osnvno i srednje obrazovanje, ostatak na borbe za fotelje i pozicije u visokom obrazovanju. i na raspodjelu para, naravno

u nekom periodu savjetnik za informatiku je bio covjek koji je godinama "imao problema sa ocima" cim treb asjesti zakomp pa mu je sitna buranija pisala mailove

do nedavno je savjetnik za informatiku bila osoba koja je zavrsila bibliotekarstvo ... ne znam je li jos tamo, ali ko se ustolici

a tek ti famozni inspektori u obrazovanju




ili da u jednoj dobrokotiranooj skoli vise od pola nastavnog osoblja ima mjesto rodjenja u krugu 20 km od direktorovog rodnog sela? i jos su nedodirljivi nije krv voda

[sarajevonekad]

Jedno pitanje (uz molbu da me ne shvatite pogresno):

Kako je taj rodjak uspio upisati fakultet ( a tek postici odlicne ocjene u rokovima) ako je bio los ucenik prethodno ( cak i izgubio godinu u gimnaziji)?

Pitam, ne prejudicirajuci nista u vezi tvrdnje ili dogadjaja, vec cisto jer me interesuje da li je to moguce i na koji nacin.

S postovanjem
S.

od kad postoji skolovanje bilo je losih ucenika, nikakav plan i program ni nastavnik ni roditelj to nece izmijeniti. nesto se moze popraviti trudom, ali ...

i uspjeh u osnovnoj nista ne znaci dalje u zivotu.

da ne pricam da imam u familiji lika koji je izgubio godinu u gimnaziji, a onda zavrsio faks sa odlicnim ocjenama u roku, u onom sistemu, i to poodavno.

sve je stvar onoga sta koga zanima, a sta ne


ocjene iz vladanja kad se izadje iz srednje - kao da se nikad nije desilo

[Haris.ba]

Jedno pitanje (uz molbu da me ne shvatite pogresno):

Kako je taj rodjak uspio upisati fakultet ( a tek postici odlicne ocjene u rokovima) ako je bio los ucenik prethodno ( cak i izgubio godinu u gimnaziji)?

Pitam, ne prejudicirajuci nista u vezi tvrdnje ili dogadjaja, vec cisto jer me interesuje da li je to moguce i na koji nacin.

S postovanjem
S.

Ja imam primjer gdje je učenik u osnovnoj pušio, bio veoma slab učenik, imao sniženo vladanje. Jedina razlika je bila da je u srednjoj prestao pušiti. I bivša država mu je omogućila da upiše fakultet koji je htio. I da dobije stipendiju. Fakultet završio u roku sa velikim uspjehom i postao akademik (ne neke polu - lične akademije da se razumijemo).

[uglavnomja]

pa poslije te izgubljene godine je postao (morao postati) ozbiljniji, zavrsio zadnja 2 razreda gimnazije sa pristojnim uspjehom, a nije upisao udarne fakultete, madeicinu ili tehniku
(tad se uzimao prosjek iz zdanja dva razreda)

apsolutno 100% tacno

cak ni njegovi roditelji nisu nesto vjerovali da ce zavrsiti, a pogotovo ne tako

a danas je postigao u struci sve sto se moze postici, osim profesure

[Naslovnica]

Prvo i osnovno - Standardizacija udžbenika.
Znači, ako već ne može na nivou države ili federacije, onda bi trebalo na nivou kantona da se koriste isti udžbenici za iste predmete.
Sada bukvalno imamo situaciju da se u istoj školi koriste različiti predmetni udžbenici za iste razrede.
Svake godine se ti isti udžbenici mijenjaju.
Prosvjetna mafija.

[Dosadno mii]

Meni je presmiješno kad čitam vaše idealističke postove o tome kako bi trebalo da se posveti više pažnje djeci jer im ne idu neki predmeti.
Njima ti predmeti ne idu jer nemaju potrebno predznanje od ranije i jer nisu dovoljno učili kad je trebalo i onda najednom sve izgleda teško.

Ako dijete ne nauči tablicu množenja u drugom osnovne koju ocjenu očekivati da će dijete imati u trećem razredu?
Jedno povlači drugo i na kraju nastavnici krivi.

Dalje, zanemarujete činjenicu da nekoj djeci nije škola zanimljiva kakav god da pristup profesor ima. Neka djeca jednostavno ne žele da uče, gledaju kako će prepisati i što brže zavšiti razred prolaznom ocjenom.
Također, roditelji šalju svoju neogojenu djecu i misle da će profesor/nastavnik da obavlja njihov posao.
I nisu sva djeca genijalci i ne bi trebalo da sva djeca mogu uopće i upisati fakultet, ni "teži" ni "lakši", kao što je to kod nas moguće.

[TRANCE]

Da imamo normalne političare, problem nekvalitete i subjektivnosti profesora u ocjenjivanju bi se mogao veoma lako riješiti. Uvede se sistem da ocjenjivanje ne vrši školski profesor, nego da se ocjenjivanje vrši nakon svakog mjeseca ili tromjesečja standardizovanim testom iz svakog predmeta koji bi bio isti na nivou kantona i kojeg bi učenici u svim školama radili u isto vrijeme, a ispit da nadgledaju profesori iz različitih škola. Na kraju testove pregleda komisija na nivou kantona, izbaci ocjene i sumira rezultate prema svakom profesoru. Onim profesorima čiji učenici konstantno ostvaruju ispodprosječne rezultate dati nogu s posla, a onim čiji učenici ostvaruju iznadprosječne povećati platu 50-100% kao vid nagrade. Naravno upoređivati međusobno škole istog ranga, gimnazije s gimnazijama, tehničke s tehničkim i sl. Tako bi se za kratko vrijeme eliminisali nekvalitetni profesori i nagradili kvalitetni, a posao profesora ne bi bio da glume školskog šerifa, budu raja s učenicima, ocjenjuju učenike po ofrlje kriteriju i sl., nego da im prenesu znanje.
Nakon srednje škole uvesti da samo odlični učenici mogu upisati državne tehničke fakultete, medicinu i sl., prosječni društvene nauke, za ispodprosječne formirati praksi orijentisane fakultete za kuhare, varioce, servisere i sl.
Al' jbg. kako bi onda radili profesori s diplomama iz Kiseljaka, kako bi se uzimao mito za njihovo zapošljavanje, kako bi na časovima čitali ponudu za kladionicu itd.

[Dosadno mii]

Da imamo normalne političare, problem nekvalitete i subjektivnosti profesora u ocjenjivanju bi se mogao veoma lako riješiti. Uvede se sistem da ocjenjivanje ne vrši školski profesor, nego da se ocjenjivanje vrši nakon svakog mjeseca ili tromjesečja standardizovanim testom iz svakog predmeta koji bi bio isti na nivou kantona i kojeg bi učenici u svim školama radili u isto vrijeme, a ispit da nadgledaju profesori iz različitih škola. Na kraju testove pregleda komisija na nivou kantona, izbaci ocjene i sumira rezultate prema svakom profesoru. Onim profesorima čiji učenici konstantno ostvaruju ispodprosječne rezultate dati nogu s posla, a onim čiji učenici ostvaruju iznadprosječne povećati platu 50-100% kao vid nagrade. Naravno upoređivati međusobno škole istog ranga, gimnazije s gimnazijama, tehničke s tehničkim i sl. Tako bi se za kratko vrijeme eliminisali nekvalitetni profesori i nagradili kvalitetni, a posao profesora ne bi bio da glume školskog šerifa, budu raja s učenicima, ocjenjuju učenike po ofrlje kriteriju i sl., nego da im prenesu znanje.
Nakon srednje škole uvesti da samo odlični učenici mogu upisati državne tehničke fakultete, medicinu i sl., prosječni društvene nauke, za ispodprosječne formirati praksi orijentisane fakultete za kuhare, varioce, servisere i sl.
Al' jbg. kako bi onda radili profesori s diplomama iz Kiseljaka, kako bi se uzimao mito za njihovo zapošljavanje, kako bi na časovima čitali ponudu za kladionicu itd.

Ne moze tako. Profesori u Drugoj gimnaziji ce predavati vrijednijoj djeci nego profesori u npr. Cetvrtoj gimnaziji. Tako da ce ucenici profesora iz Cetvrte ostvariti losije rezultate i to nece biti njegova krivica.
Ili ako upoređuješ profesore unutar jedne škole. Logično je da će djeca koja su na matematičkom smjeru biti bolja od djece koja su na društvenom smjeru, pa će učenici profesorice koja predaje matematičkom smjeru ostvarit bolje rezultate.

Za taj boldirani dio si u pravu.

[TRANCE]

Da imamo normalne političare, problem nekvalitete i subjektivnosti profesora u ocjenjivanju bi se mogao veoma lako riješiti. Uvede se sistem da ocjenjivanje ne vrši školski profesor, nego da se ocjenjivanje vrši nakon svakog mjeseca ili tromjesečja standardizovanim testom iz svakog predmeta koji bi bio isti na nivou kantona i kojeg bi učenici u svim školama radili u isto vrijeme, a ispit da nadgledaju profesori iz različitih škola. Na kraju testove pregleda komisija na nivou kantona, izbaci ocjene i sumira rezultate prema svakom profesoru. Onim profesorima čiji učenici konstantno ostvaruju ispodprosječne rezultate dati nogu s posla, a onim čiji učenici ostvaruju iznadprosječne povećati platu 50-100% kao vid nagrade. Naravno upoređivati međusobno škole istog ranga, gimnazije s gimnazijama, tehničke s tehničkim i sl. Tako bi se za kratko vrijeme eliminisali nekvalitetni profesori i nagradili kvalitetni, a posao profesora ne bi bio da glume školskog šerifa, budu raja s učenicima, ocjenjuju učenike po ofrlje kriteriju i sl., nego da im prenesu znanje.
Nakon srednje škole uvesti da samo odlični učenici mogu upisati državne tehničke fakultete, medicinu i sl., prosječni društvene nauke, za ispodprosječne formirati praksi orijentisane fakultete za kuhare, varioce, servisere i sl.
Al' jbg. kako bi onda radili profesori s diplomama iz Kiseljaka, kako bi se uzimao mito za njihovo zapošljavanje, kako bi na časovima čitali ponudu za kladionicu itd.

Ne moze tako. Profesori u Drugoj gimnaziji ce predavati vrijednijoj djeci nego profesori u npr. Cetvrtoj gimnaziji. Tako da ce ucenici profesora iz Cetvrte ostvariti losije rezultate i to nece biti njegova krivica.

Pa nije ni ta druga s Marsa pala kao jedna od najboljih. Druga gimnazija je možda trenutno bolja od Četvrte jer ima bolje profesore. Pošutaš u Četvrtoj profesore koji bi se u tom sistemu ocjenjivanja pokazali lošim, zaposliš nove mlađe ambicioznije i onda možda Četvrta bude bolja od Druge gimnazije. Zdrava konkurencija.
Tako davno kad sam trebao srednju upisati, htio elektrotehničku, međutim malo se raspitam, u to vrijeme u toj školi bile tuče, mangupi prodavali cigle spred škole, na časovima zahebancija, bacanje klupa kroz prozor itd. Kasnije desetak godina poslije upoznam jednog mladog malca, onako štreberski tip, kaže ide u elektrotehničku, izmijenili se profesori, pa sad sve normalno, nikakvih problema, upisuju se odlični učenici, a dosta se toga i nauči. Momak na kraju diplomirao i magistrirao elektrotehniku, sad radi u inostranstvu kao i većina njegove generacije iz škole, dok prijašnje generacije učenika koje su imale loše profesore možda sad kopaju kanale. Sve ti je to do kvalitete profesora i direktora škole.

[Dosadno mii]

Eto na primjeru elektrotehničke škole.
U trećem imaju smjerovi. Najbolji odu na informatički i automatiku. Najgori na telekomunikacije. Isti profesor, isti predmet, identično pređeno gradivo u svim razredima, rezultati očekivani-učenici na smjeru telekomunikacije ostvaruju najgore rezultate.

[mishic]

Interesantna i korisna tema ali sa ozbiljnim zakašnjenjem...
Ova diskusija trebala se voditi kasnih devedesetih a sada se krug već zatvorio pa je jako teško naći izlaz.
Osnovno obrazovanje sada, preko kadrova koji ga "nose", trpi posljedice devastiranog visokoškolskog.
Iz godine u godinu raste broj roditelja koji "sve znaju" i sve diktiraju. Kroje školu prema vlastitiom djetetu.
Hoće da obrazovanje bude igra i zabava. Relaksirano, prilagođeno, rasterećeno, a od ishodaje važna samo ocjena.
Sve je manje kućnog odgoja a sve više se očekuje od škole. A u školi već rade generacije koje su završile takvu školu.
Da ne govorimo o nesreći ove države u kojoj svaka općina hoće "svoj" obrazovni sistem, svoje udžbenike, zakonske i podzakonske propise...
A mali smo i kao država za pravljenje jednog ozbiljnog koherentnog i konzistentnog obrazovnog sistema sa kvalitetnim propisima, udžbenicima i kadrom. Za ovoliko novca koliko se kod nas ulaže u odgojno-obrazovni proces nije moguće obezbijediti ni približne standarde koji su dostignuti u drugim zemljama. Tražili ste, gledajte, ili koliko para toliko muzike. Igramo se školom a promašaji u obrazovanju imaju najmanje polustoljetne posljedice.

[uglavnomja]

Ne moze tako. Profesori u Drugoj gimnaziji ce predavati vrijednijoj djeci nego profesori u npr. Cetvrtoj gimnaziji. Tako da ce ucenici profesora iz Cetvrte ostvariti losije rezultate i to nece biti njegova krivica.

Pa nije ni ta druga s Marsa pala kao jedna od najboljih. Druga gimnazija je možda trenutno bolja od Četvrte jer ima bolje profesore. Pošutaš u Četvrtoj profesore koji bi se u tom sistemu ocjenjivanja pokazali lošim, zaposliš nove mlađe ambicioznije i onda možda Četvrta bude bolja od Druge gimnazije. .

apsolutno netacno


ni najbolji nastavnik ne moze napraviti odlikasa od djeteta koje ima ispodprosjecan iq, koje dolazi sa minimalnim fondom rijeci, sa djetetom koje ni jedno slovo u kuci nije naucilo, nema radne navike, sa djetetom koje ni u vrtic nije islo, iz disfunkcionalnih porodica ...(primjer osnovnih skola gdje gravitiraju romska djeca ili djeca iz ljubice ivezic - nikakav trud ne moze nadooknaditi manjak kapaciteta, manjak zelje i manjak potrebe da se nesto nauci)
manje vise, sve se donosi od kuce, i fond rijeci i naucena slova, brojevi i najvaznije - stav prema ucitejici, skoli, obrazovanju

drugo, u drugu gimnaziju se najteze upisati, isto kao na medicinu ili tehniku. samo odlikasi recimo sto cini bazu za najbolje uspjehe, bez obzira na nastavnika

trece, dobar nastavnik ne moze trositi 30 ili 50% casa na jednog ili dva ucenika, koji zaostaju dok ostali, dobri ucenici, masu usima i onda oni zaostaju za ostalim razredima... nefer je.

[Dosadno mii]

Interesantna i korisna tema ali sa ozbiljnim zakašnjenjem...
Ova diskusija trebala se voditi kasnih devedesetih a sada se krug već zatvorio pa je jako teško naći izlaz.
Osnovno obrazovanje sada, preko kadrova koji ga "nose", trpi posljedice devastiranog visokoškolskog.
Iz godine u godinu raste broj roditelja koji "sve znaju" i sve diktiraju. Kroje školu prema vlastitiom djetetu.
Hoće da obrazovanje bude igra i zabava. Relaksirano, prilagođeno, rasterećeno, a od ishodaje važna samo ocjena.
Sve je manje kućnog odgoja a sve više se očekuje od škole. A u školi već rade generacije koje su završile takvu školu.
Da ne govorimo o nesreći ove države u kojoj svaka općina hoće "svoj" obrazovni sistem, svoje udžbenike, zakonske i podzakonske propise...
A mali smo i kao država za pravljenje jednog ozbiljnog koherentnog i konzistentnog obrazovnog sistema sa kvalitetnim propisima, udžbenicima i kadrom. Za ovoliko novca koliko se kod nas ulaže u odgojno-obrazovni proces nije moguće obezbijediti ni približne standarde koji su dostignuti u drugim zemljama. Tražili ste, gledajte, ili koliko para toliko muzike. Igramo se školom a promašaji u obrazovanju imaju najmanje polustoljetne posljedice.

Upravo to.
Što se tiče obrazovanja ja bih samo uvela da profesori mogu da kroje svoj nastavni plan i program za određeni predmet u cilju modernizacije i poboljšanja, da mogu da dobiju potrebnu opremu za realizaciju praktične nastave da ne bude samo suha teorija(kao što npr. u Trećoj gimnaziji na času biologije koriste mikroskop).

[hizo ramidovic]

ovi sesad nesta fale dasu uveli devet godina osnovnu skolu kofol modernu aja prie rata iso devet godina pa kontam dzelisu oni isli pato neznaju

[Korisnikk]

Ono što treba u svim školama u BiH izmijeniti je izbaciti tjelesni i zdravstveni odgoj iz nastavnog plana i programa. Nije mi jasno koji kreten može taj predmet uopšte braniti (osim ako je u pitanju nastavnik pomenutog predmeta). Šta sad, neko će biti živ i zdrav sto godina ako dvaput sedmično ganja loptu po 45 minuta? Naglasak na "ako", zato što znam da to ne rade. Išao sam i ja u školu. Čas TZO, a učenici u svlačioni puše duhan. Koja ironija.

[uglavnomja]

ovi sesad nesta fale dasu uveli devet godina osnovnu skolu kofol modernu aja prie rata iso devet godina pa kontam dzelisu oni isli pato neznaju

[Streptokok]

Ono što treba u svim školama u BiH izmijeniti je izbaciti tjelesni i zdravstveni odgoj iz nastavnog plana i programa. Nije mi jasno koji kreten može taj predmet uopšte braniti (osim ako je u pitanju nastavnik pomenutog predmeta). Šta sad, neko će biti živ i zdrav sto godina ako dvaput sedmično ganja loptu po 45 minuta? Naglasak na "ako", zato što znam da to ne rade. Išao sam i ja u školu. Čas TZO, a učenici u svlačioni puše duhan. Koja ironija.

ne, neka predmeta, neka se barem pošteno razgibaju jer sada svi vise na kompjuterima. ali ga ne treba ocjenjivati ili barem ne treba ulaziti u prosjek ocjena u rangu matematike i sl.