Novokomponovani roditelji koji od djece prave debile...

[detroit-mercy]

Odes nedjeljom u safet zajko i sjedni na tribine kada djeca igraju utakmice i sve ces vidjeti...vise djece uplakane ide prema autu nego kad ih trener mezeti poslje poraza....kad babuka pocne da ispire mozak...i onda nakon 2 3 mjeseca mali odusto kaze skola trpi

Pa neka i odustane ako sebe ne vidi u tome i ako to radi zbog pritiska roditelja onda je bolje da odustane i da se posveti necemu sto ce voljeti ili imati afinitet za.
Moj kcerka se jedno vrijeme nafurala na odbojku, hoce da igra, ok igraj. Samo sam joj rekao kad izadjes na teren igraj kako treba nemoj da se vuces ko slina da dzabe trosis moje i svoje vrijeme samo da se broji da igras. Igrala par godina i onda jedan dan dodje i samo rece, ovo mi je zadnja godina, dolazi vrijeme kad se moram posvetiti vise skoli i pripremi za fax. OK, neces vise neces.
Malac trenutno igra fudbal, ufuro se je da zna nesto, ko sam ja da mu rusim realnost .
Ok, sve dok budes vidio sebe u tome igraj, prvi dan kad mi dodje i kaze necu vise ja sam sasvim ok. Ali je isto tako dobio i uslov, fudbal da ali necu da vidim da druge strane zapustas, posebno edukaciju. Za sada sve fercera kako treba.

Ma to je drugo skroz, zamisli sad sebe da si ti sebi kao cilj u zivotu zadao da od djeteta napravis novog Dzeku, kontas o tome govorim, a mali nit hoce nitniđa talenta, i ono sto bi htio ti ga ubijes u pojam

Meni je jedini cilj da od njih napravim covjeka koji ce za koju godinu moci da samostlno jedri kroz zivot i zivotne probleme jer mi (roditelji) necemo biti uvijek tu da pomognemo. Pokusavam da im dam jednu sirinu, empatiju prema drustvu, da nikoga ne ugrozavaju ili osudjuju.
Ja sam stava da djeca treba prvo da budu djeca, tinejdzeri tinejdzeri i td. Sve u svoje vrijeme. Ne trazim od njin neke spektakularne stvari ali ako hoce da idu u tom pravcu necu ih ni sputavati.

[moimoi]

Pa ja vise procitah komentara o tudjoj djeci bogami.

I onda se ubaci neki komentar o svojoj, cisto kao usporedba. A izgleda i da se stvara kod ljudi potreba da sebi i drugima brane svoje metode.

Jasno da dijete ne treba biti samozivo, skakati po restoranima, itd itd, uostalom to je i smisao ove teme. Ja samo hocu reci da se stvara pogresna ideja da je to ono najbitnije na sta ljudi trebaju misliti kada odgajaju svoje - vlastito dijete.

Jer pobogu sta ce ljudi reci.

To se zove socijalizacija. Onog momenta kada te bas briga “sta ce drugi reci”, dobices asocijalnu osobu.
Jer ako je tebe bas briga za okolinu, neces ga nauciti ni da se pozdravlja, ni da pricuva vrata nepoznatoj osobi, ni da se ustane starijim etc. jer su to sve radnje koje ne radi u datom momentu radi sebe vec drugih.

Ne zove se to socijalizacija vec iskompleksiranost.
Socijalizacija je nesto sasvim drugo.

Nisam rekao da me bas briga za druge nego me ne interesuje sta ce neko tracati o meni.

Mozda ja drugacije tumacim to “sta ce neko reci”?
Mislim na normalno, uljidno ponasanje.. nekad bi “bonton”…A ne da su svi isti i da ne iskacu iz “kalupa”.

[detroit-mercy]

To se zove socijalizacija. Onog momenta kada te bas briga “sta ce drugi reci”, dobices asocijalnu osobu.
Jer ako je tebe bas briga za okolinu, neces ga nauciti ni da se pozdravlja, ni da pricuva vrata nepoznatoj osobi, ni da se ustane starijim etc. jer su to sve radnje koje ne radi u datom momentu radi sebe vec drugih.

Ne zove se to socijalizacija vec iskompleksiranost.
Socijalizacija je nesto sasvim drugo.

Nisam rekao da me bas briga za druge nego me ne interesuje sta ce neko tracati o meni.

Mozda ja drugacije tumacim to “sta ce neko reci”?
Mislim na normalno, uljidno ponasanje.. nekad bi “bonton”…A ne da su svi isti i da ne iskacu iz “kalupa”.

Znas li ti za nase mahale i mahaluse .

[moimoi]

Ne zove se to socijalizacija vec iskompleksiranost.
Socijalizacija je nesto sasvim drugo.

Nisam rekao da me bas briga za druge nego me ne interesuje sta ce neko tracati o meni.

Mozda ja drugacije tumacim to “sta ce neko reci”?
Mislim na normalno, uljidno ponasanje.. nekad bi “bonton”…A ne da su svi isti i da ne iskacu iz “kalupa”.

Znas li ti za nase mahale i mahaluse .

Ja sam haustorce

[jeza u ledja]

Pa ja vise procitah komentara o tudjoj djeci bogami.

I onda se ubaci neki komentar o svojoj, cisto kao usporedba. A izgleda i da se stvara kod ljudi potreba da sebi i drugima brane svoje metode.

Jasno da dijete ne treba biti samozivo, skakati po restoranima, itd itd, uostalom to je i smisao ove teme. Ja samo hocu reci da se stvara pogresna ideja da je to ono najbitnije na sta ljudi trebaju misliti kada odgajaju svoje - vlastito dijete.

Jer pobogu sta ce ljudi reci.

To se zove socijalizacija. Onog momenta kada te bas briga “sta ce drugi reci”, dobices asocijalnu osobu.
Jer ako je tebe bas briga za okolinu, neces ga nauciti ni da se pozdravlja, ni da pricuva vrata nepoznatoj osobi, ni da se ustane starijim etc. jer su to sve radnje koje ne radi u datom momentu radi sebe vec drugih.

100% tacno.
Ja se iznerviram svaki put kad neko kaze "boli te briga sta ce drugi reci". Pa ne zivis u kolibi na Sibiru gdje u radiusu od 20km nema niko oko tebe. Normalno da je bitno sta ce ljudi reci, to su ljudi s kojima ces sutra saradjivati, rjesavati neka drustvena pitanja, itd. jako je bitno da nisi bio idio kojega boli briga sta ce drugi reci i svima ide na zivce.

Ama ne govorim o stvarima koje svima drugim idu na zivce, da dijete nekom skace po glavi a da tebe boli briga.

Govorim ili o stvarima koje se ne ticu uopste drugih (tipa sto djetetu nisam stavio dzemper) ili o stvarima koja su neka pretjerana ocekivanja od strane druge djece. Tipa da dijete od 3-4 godine sjedi mirno ko bubica ili ne znam da se malo dijete svaki put sjeti staviti ruku na usta kad se zakaslje.

Za neke stvari ljudi nemaju nimalo razumjevanja, ili ni sami nemaju djecu, ili su kretencine.

A naravno da djecu treba uciti da budu obzirni i ljubazni prema drugima. Meni je recimo bitnije da dijete ima razumjevanja prema ljudima i djeci, umjesto da na okolinu gleda sa zajedljivo sa cinizmom i hocel te neko prevarit i nesto uzeti. I ono sto govorim djeci pred drugima govorim im i kad smo nasamo. Ne da se pretvaramo da smo jedno, a iza ledja govorimo nesto drugo.

[jeza u ledja]

Pa neka i odustane ako sebe ne vidi u tome i ako to radi zbog pritiska roditelja onda je bolje da odustane i da se posveti necemu sto ce voljeti ili imati afinitet za.
Moj kcerka se jedno vrijeme nafurala na odbojku, hoce da igra, ok igraj. Samo sam joj rekao kad izadjes na teren igraj kako treba nemoj da se vuces ko slina da dzabe trosis moje i svoje vrijeme samo da se broji da igras. Igrala par godina i onda jedan dan dodje i samo rece, ovo mi je zadnja godina, dolazi vrijeme kad se moram posvetiti vise skoli i pripremi za fax. OK, neces vise neces.
Malac trenutno igra fudbal, ufuro se je da zna nesto, ko sam ja da mu rusim realnost .
Ok, sve dok budes vidio sebe u tome igraj, prvi dan kad mi dodje i kaze necu vise ja sam sasvim ok. Ali je isto tako dobio i uslov, fudbal da ali necu da vidim da druge strane zapustas, posebno edukaciju. Za sada sve fercera kako treba.

Ma to je drugo skroz, zamisli sad sebe da si ti sebi kao cilj u zivotu zadao da od djeteta napravis novog Dzeku, kontas o tome govorim, a mali nit hoce nitniđa talenta, i ono sto bi htio ti ga ubijes u pojam

Meni je jedini cilj da od njih napravim covjeka koji ce za koju godinu moci da samostlno jedri kroz zivot i zivotne probleme jer mi (roditelji) necemo biti uvijek tu da pomognemo. Pokusavam da im dam jednu sirinu, empatiju prema drustvu, da nikoga ne ugrozavaju ili osudjuju.
Ja sam stava da djeca treba prvo da budu djeca, tinejdzeri tinejdzeri i td. Sve u svoje vrijeme. Ne trazim od njin neke spektakularne stvari ali ako hoce da idu u tom pravcu necu ih ni sputavati.

E ovo, empatija prema drustvu. O tome govorim.

[jeza u ledja]

To se zove socijalizacija. Onog momenta kada te bas briga “sta ce drugi reci”, dobices asocijalnu osobu.
Jer ako je tebe bas briga za okolinu, neces ga nauciti ni da se pozdravlja, ni da pricuva vrata nepoznatoj osobi, ni da se ustane starijim etc. jer su to sve radnje koje ne radi u datom momentu radi sebe vec drugih.

Ne zove se to socijalizacija vec iskompleksiranost.
Socijalizacija je nesto sasvim drugo.

Nisam rekao da me bas briga za druge nego me ne interesuje sta ce neko tracati o meni.

Mozda ja drugacije tumacim to “sta ce neko reci”?
Mislim na normalno, uljidno ponasanje.. nekad bi “bonton”…A ne da su svi isti i da ne iskacu iz “kalupa”.

Govorimo o istoj stvari. Bonton mi je sporedna stvar u zivotu, iako ga vjerovatno slijedim vise nego prosjecna okolina.
Hocul otvorit vrata i drzat escajg pravilno mi je najmanje bitno.

[moimoi]

Imam primjer u svojoj blizini osobe koja odgaja svoju djecu tako da se ne moraju pozdravljati, govoriti hvala i sl ako to ne zele.
Sada ti isti vode svoje dijete kod psihologa, jer nece ni u skoli da odgovara na pitanja. Kazu ima”selektivni mutizam”…
Ja ipak mislim da dijete ne bi bilo takvo da su ga tjerali na vrijeme da odgovara, da se pozdravlja, da kaze hvala itd. Cisto da se socializira…

[moimoi]

Ne zove se to socijalizacija vec iskompleksiranost.
Socijalizacija je nesto sasvim drugo.

Nisam rekao da me bas briga za druge nego me ne interesuje sta ce neko tracati o meni.

Mozda ja drugacije tumacim to “sta ce neko reci”?
Mislim na normalno, uljidno ponasanje.. nekad bi “bonton”…A ne da su svi isti i da ne iskacu iz “kalupa”.

Govorimo o istoj stvari. Bonton mi je sporedna stvar u zivotu, iako ga vjerovatno slijedim vise nego prosjecna okolina.
Hocul otvorit vrata i drzat escajg pravilno mi je najmanje bitno.

Ok

[Hakiz]

Samo prica o kontroli, disciplini, postovanju, ukorima...

Sve to ima svoje, ali ispada ovdje to ono glavno sto trebate pruzati djeci.

Ma ne. Kada počne urlati u prodavnici što mu nisam kupio novu igračku, treba ga pustiti. Ima pravo, sloboda govora.

Sve je to iz SAD došlo

Naravno da ne treba divljati po prodavnici i da ga ne treba pustati.

No nije mi ponasanje djeteta u prodavnici prioritetna stvar u njegovom odgajanju.

Ponašanje djeteta u prodavnici je simptom.

[darius_maximus]

Uhvatim sebe u zadnje vrijeme bas radeci ovo zadnje. Mislim, ne radeci, ali sa tim nekim mislima u glavi.

Ali nije to bas tako jednostavno. Neke stvari mi je normalno da recimo zelim djeci priustiti, ili otvoriti taj neki prozor u neki novi svijet (tipa putovanje u zemlju gdje nisam ni ja bio) ili ne znam, neki sport koji sam ja kao mali gledao na tv ali zglave nisam mogao gdje iskusiti ali sad moze moj malac. Pa ako ga zanima naravno, ne da sad dijete guram negdje gdje ne zeli zbog nekih fix ideja.

Put do pakla popločan je dobrim namjerama.
I supruga i ja volimo putovati i mali je do sada obišao svašta, jer volimo hodati s njim i stvarati te zajedničke trenutke.
Međutim, onda to njemu postane "normalno" i onda zna upitati "gdje ćemo sutra" ili "pa danas smo išli samo na Dječiji sajam, šta ćemo sada" (bubam) itd.
Razmaziš ga nekim stvarima iako to nisi želio.
Skontao sam da je sve mač s dvije oštrice, ali bukvalno i uvijek moraš vagati da ne preleti na neku stranu previše.

Druga opcija ti je da ga ne vodis nigdje da bi mu pokazo ili dokazo nesto.
Ali ni to nije fer, a sve to sto ga vodis i pokazujes mu razna mjesta ce se kasnije vratiti kroz jednu sirinu koju ce dobiti i koju ce pokazati u odnosu prema skoli, svom okruzenu i slicno.
I onda kad ne misilis da ih neke stvari sa tih putovanja ne interesuju ili ih ne vide, vide oni sve i upijaju na nacin primjeren tom dobu i pokazu to kasnije kroz razgovor, kroz pisane eseje u skoli i slicno.

Podsjeti me ovo tvoje na takvu situaciju.

Išli mi u Italiju jedno ljeto, Gardaland i produžili na more.
Vratili se i heftu kasnije išli u Tuzlu s kumom i njegovom porodicom.
Tamo moj sin i kumov mali išli na kuglanje u BCC-u, bili u igraonici, jeli palačinke, tako te stvari.

Završio se raspust, kreće dijete u školu.
Na likovnom tema "Kako ste proveli raspust?"

Dijete je nacrtalo zgradu i na vrhu znak Binga.
Prvo nismo kontali šta je, kad kaže ono kad smo išli u Tuzlu.
To mu je bio highlight ljeta.
Jebo roadtrip autom, jebo Gardaland, jebo ljetovanje.
On je ljudima pričao kako se super proveo u Bingu.

[jeza u ledja]

Imam primjer u svojoj blizini osobe koja odgaja svoju djecu tako da se ne moraju pozdravljati, govoriti hvala i sl ako to ne zele.
Sada ti isti vode svoje dijete kod psihologa, jer nece ni u skoli da odgovara na pitanja. Kazu ima”selektivni mutizam”…
Ja ipak mislim da dijete ne bi bilo takvo da su ga tjerali na vrijeme da odgovara, da se pozdravlja, da kaze hvala itd. Cisto da se socializira…

Dijete se valjda prije svega socijalizira sa svojim vrsnjacima. Tebi je “socijalizacija” upoznavanje djeteta sa normama danasnjeg drustva. Ono sto kazu da nauci kako da se “ponasa”. Reci “hvala” odraslima nije nebitno, ali mi je recimo mnogo bitnije da drugoj djeci ne govori nesto ruzno, da im se ruga, da im nesto otima.
Ja sam znao ljude koji su strogo trenirali djecu sa budu “ljubazni” i “kulturni”, a ovamo haman pa navodili ih da budu kreteni prema drugoj djeci. (Jer zaboga tako se stvara identitet i sposobnost snalazenja u drustvu). A zasto im je bilo da govore “hvala” i “molim”, pa zato da drugi ljudi o njima (roditeljima) ne stvore losu sliku. Drugim rijecima, vaspitanje djeteta je islo iskljucivo u smjeru vlastitih interesa - da slika prema drugim ljudima bude sto bolja, a da se djeca znaju laktat i snalazit, bez puno obzira prema drugima.

[darius_maximus]

Imam primjer u svojoj blizini osobe koja odgaja svoju djecu tako da se ne moraju pozdravljati, govoriti hvala i sl ako to ne zele.
Sada ti isti vode svoje dijete kod psihologa, jer nece ni u skoli da odgovara na pitanja. Kazu ima”selektivni mutizam”…
Ja ipak mislim da dijete ne bi bilo takvo da su ga tjerali na vrijeme da odgovara, da se pozdravlja, da kaze hvala itd. Cisto da se socializira…

Dijete se valjda prije svega socijalizira sa svojim vrsnjacima. Tebi je “socijalizacija” upoznavanje djeteta sa normama danasnjeg drustva. Ono sto kazu da nauci kako da se “ponasa”. Reci “hvala” odraslima nije nebitno, ali mi je recimo mnogo bitnije da drugoj djeci ne govori nesto ruzno, da im se ruga, da im nesto otima.
Ja sam znao ljude koji su strogo trenirali djecu sa budu “ljubazni” i “kulturni”, a ovamo haman pa navodili ih da budu kreteni prema drugoj djeci. (Jer zaboga tako se stvara identitet i sposobnost snalazenja u drustvu). A zasto im je bilo da govore “hvala” i “molim”, pa zato da drugi ljudi o njima (roditeljima) ne stvore losu sliku. Drugim rijecima, vaspitanje djeteta je islo iskljucivo u smjeru vlastitih interesa - da slika prema drugim ljudima bude sto bolja, a da se djeca znaju laktat i snalazit, bez puno obzira prema drugima.

Pazi, ima ovo logike, ovisno o samom društvu.
Sutra kada se nešto npr. bude dijelilo, moje dijete će stati u red, molim vas mogu li dobiti to i to, itd.
Njihovo dijete će se progurati, slagati, oteti, sebi namjestiti da mu je dobro, pa se ti onda slikaj.

Često se pitam da li svoje dijete odgajam tako da će najebati dugoročno ovdje i potajno se bojim da je tako.

[moimoi]

Imam primjer u svojoj blizini osobe koja odgaja svoju djecu tako da se ne moraju pozdravljati, govoriti hvala i sl ako to ne zele.
Sada ti isti vode svoje dijete kod psihologa, jer nece ni u skoli da odgovara na pitanja. Kazu ima”selektivni mutizam”…
Ja ipak mislim da dijete ne bi bilo takvo da su ga tjerali na vrijeme da odgovara, da se pozdravlja, da kaze hvala itd. Cisto da se socializira…

Dijete se valjda prije svega socijalizira sa svojim vrsnjacima. Tebi je “socijalizacija” upoznavanje djeteta sa normama danasnjeg drustva. Ono sto kazu da nauci kako da se “ponasa”. Reci “hvala” odraslima nije nebitno, ali mi je recimo mnogo bitnije da drugoj djeci ne govori nesto ruzno, da im se ruga, da im nesto otima.
Ja sam znao ljude koji su strogo trenirali djecu sa budu “ljubazni” i “kulturni”, a ovamo haman pa navodili ih da budu kreteni prema drugoj djeci. (Jer zaboga tako se stvara identitet i sposobnost snalazenja u drustvu). A zasto im je bilo da govore “hvala” i “molim”, pa zato da drugi ljudi o njima (roditeljima) ne stvore losu sliku. Drugim rijecima, vaspitanje djeteta je islo iskljucivo u smjeru vlastitih interesa - da slika prema drugim ljudima bude sto bolja, a da se djeca znaju laktat i snalazit, bez puno obzira prema drugima.

Ne znam kako si do takvog zakljucka dosao. Socijalizacija je sirok pojam. Vidis, ja se pretjerano ne mjesam u djeciji igru, ne glumim policajca, osim ako ne primjetim da igra ide u pogresnom smijeru gdje moze neko biti povrjedjen. Ruganje, ruzan govor etc dolazi iz kuce.

[moimoi]

Imam primjer u svojoj blizini osobe koja odgaja svoju djecu tako da se ne moraju pozdravljati, govoriti hvala i sl ako to ne zele.
Sada ti isti vode svoje dijete kod psihologa, jer nece ni u skoli da odgovara na pitanja. Kazu ima”selektivni mutizam”…
Ja ipak mislim da dijete ne bi bilo takvo da su ga tjerali na vrijeme da odgovara, da se pozdravlja, da kaze hvala itd. Cisto da se socializira…

Dijete se valjda prije svega socijalizira sa svojim vrsnjacima. Tebi je “socijalizacija” upoznavanje djeteta sa normama danasnjeg drustva. Ono sto kazu da nauci kako da se “ponasa”. Reci “hvala” odraslima nije nebitno, ali mi je recimo mnogo bitnije da drugoj djeci ne govori nesto ruzno, da im se ruga, da im nesto otima.
Ja sam znao ljude koji su strogo trenirali djecu sa budu “ljubazni” i “kulturni”, a ovamo haman pa navodili ih da budu kreteni prema drugoj djeci. (Jer zaboga tako se stvara identitet i sposobnost snalazenja u drustvu). A zasto im je bilo da govore “hvala” i “molim”, pa zato da drugi ljudi o njima (roditeljima) ne stvore losu sliku. Drugim rijecima, vaspitanje djeteta je islo iskljucivo u smjeru vlastitih interesa - da slika prema drugim ljudima bude sto bolja, a da se djeca znaju laktat i snalazit, bez puno obzira prema drugima.

Pazi, ima ovo logike, ovisno o samom društvu.
Sutra kada se nešto npr. bude dijelilo, moje dijete će stati u red, molim vas mogu li dobiti to i to, itd.
Njihovo dijete će se progurati, slagati, oteti, sebi namjestiti da mu je dobro, pa se ti onda slikaj.

Često se pitam da li svoje dijete odgajam tako da će najebati dugoročno ovdje i potajno se bojim da je tako.

Moj dok je bio mali uvijek je bio najmladji u raji. Hiljadu puta je oplakao jer mu nisu dali neku igracku i sl. Nikada mi nike pali na um da uzimam drugoj djeci i dam svom.. kao sto neki roditelji rade.. pustala sam ga da se sam izbori. Nekad uspjesno, pretezno neuspjesno.

[darius_maximus]

Dijete se valjda prije svega socijalizira sa svojim vrsnjacima. Tebi je “socijalizacija” upoznavanje djeteta sa normama danasnjeg drustva. Ono sto kazu da nauci kako da se “ponasa”. Reci “hvala” odraslima nije nebitno, ali mi je recimo mnogo bitnije da drugoj djeci ne govori nesto ruzno, da im se ruga, da im nesto otima.
Ja sam znao ljude koji su strogo trenirali djecu sa budu “ljubazni” i “kulturni”, a ovamo haman pa navodili ih da budu kreteni prema drugoj djeci. (Jer zaboga tako se stvara identitet i sposobnost snalazenja u drustvu). A zasto im je bilo da govore “hvala” i “molim”, pa zato da drugi ljudi o njima (roditeljima) ne stvore losu sliku. Drugim rijecima, vaspitanje djeteta je islo iskljucivo u smjeru vlastitih interesa - da slika prema drugim ljudima bude sto bolja, a da se djeca znaju laktat i snalazit, bez puno obzira prema drugima.

Pazi, ima ovo logike, ovisno o samom društvu.
Sutra kada se nešto npr. bude dijelilo, moje dijete će stati u red, molim vas mogu li dobiti to i to, itd.
Njihovo dijete će se progurati, slagati, oteti, sebi namjestiti da mu je dobro, pa se ti onda slikaj.

Često se pitam da li svoje dijete odgajam tako da će najebati dugoročno ovdje i potajno se bojim da je tako.

Moj dok je bio mali uvijek je bio najmladji u raji. Hiljadu puta je oplakao jer mu nisu dali neku igracku i sl. Nikada mi nike pali na um da uzimam drugoj djeci i dam svom.. kao sto neki roditelji rade.. pustala sam ga da se sam izbori. Nekad uspjesno, pretezno neuspjesno.

U savršenom svijetu bi bilo "It takes a village..."
Ja ne bih imao ništa protiv da neko mom djetetu kaže da npr. ne treba nešto uraditi, opomenuti ga, itd. ako ja ne vidim, ali bih isto volio i ja reći drugoj djeci.
U tom tvom slučaju mislim da ne bi bilo loše da se može reći "Hajde da svi dijelimo igračke. Malo se jedno igra s jednom, pa se zamijenite." Međutim, danas više ništa nikome ne možeš reći, tako da i to otpada, jer odmah svi za vratove skaču.

[moimoi]

Pazi, ima ovo logike, ovisno o samom društvu.
Sutra kada se nešto npr. bude dijelilo, moje dijete će stati u red, molim vas mogu li dobiti to i to, itd.
Njihovo dijete će se progurati, slagati, oteti, sebi namjestiti da mu je dobro, pa se ti onda slikaj.

Često se pitam da li svoje dijete odgajam tako da će najebati dugoročno ovdje i potajno se bojim da je tako.

Moj dok je bio mali uvijek je bio najmladji u raji. Hiljadu puta je oplakao jer mu nisu dali neku igracku i sl. Nikada mi nike pali na um da uzimam drugoj djeci i dam svom.. kao sto neki roditelji rade.. pustala sam ga da se sam izbori. Nekad uspjesno, pretezno neuspjesno.

U savršenom svijetu bi bilo "It takes a village..."
Ja ne bih imao ništa protiv da neko mom djetetu kaže da npr. ne treba nešto uraditi, opomenuti ga, itd. ako ja ne vidim, ali bih isto volio i ja reći drugoj djeci.
U tom tvom slučaju mislim da ne bi bilo loše da se može reći "Hajde da svi dijelimo igračke. Malo se jedno igra s jednom, pa se zamijenite." Međutim, danas više ništa nikome ne možeš reći, tako da i to otpada, jer odmah svi za vratove skaču.

Savrsen svijet nazalost ne postoji. Treba ih nauciti da se sami za sebe izbore koliko je to moguce… naravno da pritom ne gaze druge. Zadrzati moral je najvaznije.

[jeza u ledja]

Imam primjer u svojoj blizini osobe koja odgaja svoju djecu tako da se ne moraju pozdravljati, govoriti hvala i sl ako to ne zele.
Sada ti isti vode svoje dijete kod psihologa, jer nece ni u skoli da odgovara na pitanja. Kazu ima”selektivni mutizam”…
Ja ipak mislim da dijete ne bi bilo takvo da su ga tjerali na vrijeme da odgovara, da se pozdravlja, da kaze hvala itd. Cisto da se socializira…

Dijete se valjda prije svega socijalizira sa svojim vrsnjacima. Tebi je “socijalizacija” upoznavanje djeteta sa normama danasnjeg drustva. Ono sto kazu da nauci kako da se “ponasa”. Reci “hvala” odraslima nije nebitno, ali mi je recimo mnogo bitnije da drugoj djeci ne govori nesto ruzno, da im se ruga, da im nesto otima.
Ja sam znao ljude koji su strogo trenirali djecu sa budu “ljubazni” i “kulturni”, a ovamo haman pa navodili ih da budu kreteni prema drugoj djeci. (Jer zaboga tako se stvara identitet i sposobnost snalazenja u drustvu). A zasto im je bilo da govore “hvala” i “molim”, pa zato da drugi ljudi o njima (roditeljima) ne stvore losu sliku. Drugim rijecima, vaspitanje djeteta je islo iskljucivo u smjeru vlastitih interesa - da slika prema drugim ljudima bude sto bolja, a da se djeca znaju laktat i snalazit, bez puno obzira prema drugima.

Ne znam kako si do takvog zakljucka dosao. Socijalizacija je sirok pojam. Vidis, ja se pretjerano ne mjesam u djeciji igru, ne glumim policajca, osim ako ne primjetim da igra ide u pogresnom smijeru gdje moze neko biti povrjedjen. Ruganje, ruzan govor etc dolazi iz kuce.

Pa nisam ni ja rekao da cu se mijesati u igru djece previse samo sam se osvrnuo na taj pojam socijalizacije. Ispalo je da ako dijete ne zna reci hvala da ce biti asocijalan.

[jeza u ledja]

Imam primjer u svojoj blizini osobe koja odgaja svoju djecu tako da se ne moraju pozdravljati, govoriti hvala i sl ako to ne zele.
Sada ti isti vode svoje dijete kod psihologa, jer nece ni u skoli da odgovara na pitanja. Kazu ima”selektivni mutizam”…
Ja ipak mislim da dijete ne bi bilo takvo da su ga tjerali na vrijeme da odgovara, da se pozdravlja, da kaze hvala itd. Cisto da se socializira…

Dijete se valjda prije svega socijalizira sa svojim vrsnjacima. Tebi je “socijalizacija” upoznavanje djeteta sa normama danasnjeg drustva. Ono sto kazu da nauci kako da se “ponasa”. Reci “hvala” odraslima nije nebitno, ali mi je recimo mnogo bitnije da drugoj djeci ne govori nesto ruzno, da im se ruga, da im nesto otima.
Ja sam znao ljude koji su strogo trenirali djecu sa budu “ljubazni” i “kulturni”, a ovamo haman pa navodili ih da budu kreteni prema drugoj djeci. (Jer zaboga tako se stvara identitet i sposobnost snalazenja u drustvu). A zasto im je bilo da govore “hvala” i “molim”, pa zato da drugi ljudi o njima (roditeljima) ne stvore losu sliku. Drugim rijecima, vaspitanje djeteta je islo iskljucivo u smjeru vlastitih interesa - da slika prema drugim ljudima bude sto bolja, a da se djeca znaju laktat i snalazit, bez puno obzira prema drugima.

Pazi, ima ovo logike, ovisno o samom društvu.
Sutra kada se nešto npr. bude dijelilo, moje dijete će stati u red, molim vas mogu li dobiti to i to, itd.
Njihovo dijete će se progurati, slagati, oteti, sebi namjestiti da mu je dobro, pa se ti onda slikaj.

Često se pitam da li svoje dijete odgajam tako da će najebati dugoročno ovdje i potajno se bojim da je tako.

Iskreno da ti kazem, to je jedan od glavnih razloga sto sam otisao iz BiH. To laktanje, stela i slicne stvari. I onda i normalan covjek misli da tako treba jer ce u suprotnom njegovo dijete najebati.
Nije da toga nema vani ali ga ima mnogo manje.

Bar se meni tako cini.

[Ateista]

100% tacno.
Ja se iznerviram svaki put kad neko kaze "boli te briga sta ce drugi reci". Pa ne zivis u kolibi na Sibiru gdje u radiusu od 20km nema niko oko tebe. Normalno da je bitno sta ce ljudi reci, to su ljudi s kojima ces sutra saradjivati, rjesavati neka drustvena pitanja, itd. jako je bitno da nisi bio idio kojega boli briga sta ce drugi reci i svima ide na zivce.

Zavisi kako se gleda na to "sta ce drugi reci" i sta kome to znaci. Licno imam svoje norme ponasanja koje smatram da su ok, bitno je da budem pristojan i da nikog ne ugrozavam i ne ometam, tako i ucim svoje dijete, ali ne zbog toga sta ce drugi reci vec zato sto ja smatram da tako treba.
Ima puno toga sto "ljudi govore" ali me zaboli neka stvar za to jer ih se ne tice, od izbora muzike, oblacenja, toga sto ne koristem drusrvene mreze i ne gledam razne mainstream gluposti koje vecina gleda. Oni kojima je bitno sta ce ljudi reci su za mene oni koji ce se na sve moguce nacine prilagoditi sirim narodnim masama, da ne odskacu i da se sto bolje utope u masu, koji imaju jako malo licnog identiteta.

Otprilike tako nekako.
Bitno je prilagoditi se toj nekoj drustvenoj normi, bez obzira kakva je, iako je sve to samo pro forme radi.
Ne do bog da se u necemu razlikujes, odskaces. Tako je kod nas u svemu.

Balkanska posla, nemoj se isticati i odskakati od vecine.

[Hakiz]

Ne zove se to socijalizacija vec iskompleksiranost.
Socijalizacija je nesto sasvim drugo.

Nisam rekao da me bas briga za druge nego me ne interesuje sta ce neko tracati o meni.

Mozda ja drugacije tumacim to “sta ce neko reci”?
Mislim na normalno, uljidno ponasanje.. nekad bi “bonton”…A ne da su svi isti i da ne iskacu iz “kalupa”.

Govorimo o istoj stvari. Bonton mi je sporedna stvar u zivotu, iako ga vjerovatno slijedim vise nego prosjecna okolina.
Hocul otvorit vrata i drzat escajg pravilno mi je najmanje bitno.

Bonton je i to da se ne baci smeće na ulicu ili ne parkira na trotoar itd. A ne da zakon mora tjerati na civilizovano ponašanje u zajednici.

Bonton je i to da se hoda desnom stranom da se ne bi ljudi sudarali na trotoaru, kada se sretne neko i zastane da se sa njim popriča da se ili skloni sa trotoara ili barem stane uzduž trotoara a ne poprečno čime se blokira prolaz itd.

Sve je to bonton.

Otvaranje vrata i pravilno korištenje escajga je još i najmanji dio bontona.

[jeza u ledja]

Mozda ja drugacije tumacim to “sta ce neko reci”?
Mislim na normalno, uljidno ponasanje.. nekad bi “bonton”…A ne da su svi isti i da ne iskacu iz “kalupa”.

Govorimo o istoj stvari. Bonton mi je sporedna stvar u zivotu, iako ga vjerovatno slijedim vise nego prosjecna okolina.
Hocul otvorit vrata i drzat escajg pravilno mi je najmanje bitno.

Bonton je i to da se ne baci smeće na ulicu ili ne parkira na trotoar itd. A ne da zakon mora tjerati na civilizovano ponašanje u zajednici.

Bonton je i to da se hoda desnom stranom da se ne bi ljudi sudarali na trotoaru, kada se sretne neko i zastane da se sa njim popriča da se ili skloni sa trotoara ili barem stane uzduž trotoara a ne poprečno čime se blokira prolaz itd.

Sve je to bonton.

Otvaranje vrata i pravilno korištenje escajga je još i najmanji dio bontona.

Sve je to fino, i nije nebitno. Ali mi je bitnije od toga da dijete ne bude kreten koji se lakta, udara, uzima, ruga se, da ne izraste u covjeka kojemu su takve stvari normalne.

[moimoi]

Sve to sto vi pisete je nekada spadalo u “bonton”
Od pljuvanja, psovanja pa do pridrzavanja vrata

[moimoi]

Govorimo o istoj stvari. Bonton mi je sporedna stvar u zivotu, iako ga vjerovatno slijedim vise nego prosjecna okolina.
Hocul otvorit vrata i drzat escajg pravilno mi je najmanje bitno.

Bonton je i to da se ne baci smeće na ulicu ili ne parkira na trotoar itd. A ne da zakon mora tjerati na civilizovano ponašanje u zajednici.

Bonton je i to da se hoda desnom stranom da se ne bi ljudi sudarali na trotoaru, kada se sretne neko i zastane da se sa njim popriča da se ili skloni sa trotoara ili barem stane uzduž trotoara a ne poprečno čime se blokira prolaz itd.

Sve je to bonton.

Otvaranje vrata i pravilno korištenje escajga je još i najmanji dio bontona.

Sve je to fino, i nije nebitno. Ali mi je bitnije od toga da dijete ne bude kreten koji se lakta, udara, uzima, ruga se, da ne izraste u covjeka kojemu su takve stvari normalne.

Nema sanse da izraste u takvu jedinku ako mu otac i majka nisu takvi.

[Hakiz]

Govorimo o istoj stvari. Bonton mi je sporedna stvar u zivotu, iako ga vjerovatno slijedim vise nego prosjecna okolina.
Hocul otvorit vrata i drzat escajg pravilno mi je najmanje bitno.

Bonton je i to da se ne baci smeće na ulicu ili ne parkira na trotoar itd. A ne da zakon mora tjerati na civilizovano ponašanje u zajednici.

Bonton je i to da se hoda desnom stranom da se ne bi ljudi sudarali na trotoaru, kada se sretne neko i zastane da se sa njim popriča da se ili skloni sa trotoara ili barem stane uzduž trotoara a ne poprečno čime se blokira prolaz itd.

Sve je to bonton.

Otvaranje vrata i pravilno korištenje escajga je još i najmanji dio bontona.

Sve je to fino, i nije nebitno. Ali mi je bitnije od toga da dijete ne bude kreten koji se lakta, udara, uzima, ruga se, da ne izraste u covjeka kojemu su takve stvari normalne.

Valjda jedno ne isključuje drugo? Ako dijete učiš nekom sistemu vrijednosti, učiš ga raznim elementima tog sistema vrijednosti paralelno, ne čekajući da usvoji jedan element pa da pređete na drugi. Naravno, u skladu sa uzrastom kada te elemente može shvatiti (Vjerovatno će dijete ranije shvatiti sebičnost-nesebičnost nego religiju, na primjer).

Pa se onda dijete može u isto vrijeme učiti i "filozofskim" elementima sistema vrijednosti (Da ne bude sebično, na primjer) kao i "praktičnim" (Da starijem ustupi mjesto, recimo).