Novokomponovani roditelji koji od djece prave debile...

[jeza u ledja]

Samo prica o kontroli, disciplini, postovanju, ukorima...

Sve to ima svoje, ali ispada ovdje to ono glavno sto trebate pruzati djeci.

Ma ne. Kada počne urlati u prodavnici što mu nisam kupio novu igračku, treba ga pustiti. Ima pravo, sloboda govora.

Sve je to iz SAD došlo

Naravno da ne treba divljati po prodavnici i da ga ne treba pustati.

No nije mi ponasanje djeteta u prodavnici prioritetna stvar u njegovom odgajanju.

[jeza u ledja]

nije stvar kontrole vec nauciti dijete da ima mjere, to se kasnije na svasta nesto reflektuje(a najcesce na neutemeljenu arogantnost)

Stvar je nacionalnog sporta Bosanaca - kritikovanju odgoja djece drugih.

[suspect_zero]

Kako to da više kritikujemo tuđu djecu?....više smo svoje lične primjere iznosili i kritike na račun nas samih.
Bio je poneki komentar i za klince koje viđamo ali fakat ovdje sam više komentara pročitala na račun vlastite djece.

Teško je fakat od one male mrvice koju ti uvale u porodilištu (meni bio šok, ne znam šta ću sa njim ) odgojiti insana koji neće biti samoživi, bahati, zločesti balvan....nego neko od koga neće nikoga glava zaboliti, imati lijep odnos sa ljudima oko sebe.

Neka nam je Bog na pomoći, dobro @Ateista će reći nešto/neko drugi

[jeza u ledja]

Kako to da više kritikujemo tuđu djecu?....više smo svoje lične primjere iznosili i kritike na račun nas samih.
Bio je poneki komentar i za klince koje viđamo ali fakat ovdje sam više komentara pročitala na račun vlastite djece.

Teško je fakat od one male mrvice koju ti uvale u porodilištu (meni bio šok, ne znam šta ću sa njim ) odgojiti insana koji neće biti samoživi, bahati, zločesti balvan....nego neko od koga neće nikoga glava zaboliti, imati lijep odnos sa ljudima oko sebe.

Neka nam je Bog na pomoći, dobro @Ateista će reći nešto/neko drugi

Pa ja vise procitah komentara o tudjoj djeci bogami.

I onda se ubaci neki komentar o svojoj, cisto kao usporedba. A izgleda i da se stvara kod ljudi potreba da sebi i drugima brane svoje metode.

Jasno da dijete ne treba biti samozivo, skakati po restoranima, itd itd, uostalom to je i smisao ove teme. Ja samo hocu reci da se stvara pogresna ideja da je to ono najbitnije na sta ljudi trebaju misliti kada odgajaju svoje - vlastito dijete.

Jer pobogu sta ce ljudi reci.

[darius_maximus]

A onda neko kaže da svako dijete ima svoju nafaku.

Ima...

Božiji plan, što bi rekli...

Pa zavisi gdje je rodjeno. Mislim, tesko je imati svoju nafaku u Sudanu ali u Zapadnim zemaljama, gdje i mi sami spadamo, moze se reci da svako dijete ipak ima svoju nafaku.
Dosta je pogledati na masu uspijesnih ljudi koji i ne dolaze bas od nekih pretjerano uspijesnih roditelja koji su se ostavarili u raznim pravcima. Jako cesto vidim gresku roditelja, gdje oni pokasavaju da stvore djetetu nafaku umjesto da u odredjenoj mjeri kanalisu svoju djecu u odredjenom pravcu (rekao bih edukacija) ali u isto vrijeme da im daju slobodu izbora da idu u pravcu koji oni smatraju da trebaju ici. Naravo da ce sad uslijediti extremni komentari poput "hos ga pustit da se drorgira ili prostituise".
Otuda vidim jako puno komentara kako su danasnja djeca debili, nisu debili samo rastu u nekom drugom svijetu koji mnogi od nas ne mogu da shvate i razumiju.

Više sam mislio na to kako sam se uvijek divio Božijem planu prema kojem novorođeno dijete treba kazniti s nekom bolešću ili fizičkim/mentalnim problemom za čitav život. Naravno i u tom slučaju je bolje da je u Švici, nego u Sudanu (čak ne mislim da bi mu i kod nas bila neka nafaka).

A što se roditelja i djece tiče i tu sam uvijek na granici.
Stvoreni vs. rođeni genije/šampion/štagod.
Neki od najboljih sportista su produkt roditelja i njihove upornosti (Kostelići, sestre Williams, pa i Tiger Woods ili Mbappe).
Opet, nikad nisam volio kada roditelji "žive kroz djecu", pokušavajući nadoknaditi ono što nisu uspjeli kad su bili mlađi.
To je sigurno jedan od izazova roditeljstva, ta granica.

[jeza u ledja]

Božiji plan, što bi rekli...

Pa zavisi gdje je rodjeno. Mislim, tesko je imati svoju nafaku u Sudanu ali u Zapadnim zemaljama, gdje i mi sami spadamo, moze se reci da svako dijete ipak ima svoju nafaku.
Dosta je pogledati na masu uspijesnih ljudi koji i ne dolaze bas od nekih pretjerano uspijesnih roditelja koji su se ostavarili u raznim pravcima. Jako cesto vidim gresku roditelja, gdje oni pokasavaju da stvore djetetu nafaku umjesto da u odredjenoj mjeri kanalisu svoju djecu u odredjenom pravcu (rekao bih edukacija) ali u isto vrijeme da im daju slobodu izbora da idu u pravcu koji oni smatraju da trebaju ici. Naravo da ce sad uslijediti extremni komentari poput "hos ga pustit da se drorgira ili prostituise".
Otuda vidim jako puno komentara kako su danasnja djeca debili, nisu debili samo rastu u nekom drugom svijetu koji mnogi od nas ne mogu da shvate i razumiju.

Više sam mislio na to kako sam se uvijek divio Božijem planu prema kojem novorođeno dijete treba kazniti s nekom bolešću ili fizičkim/mentalnim problemom za čitav život. Naravno i u tom slučaju je bolje da je u Švici, nego u Sudanu (čak ne mislim da bi mu i kod nas bila neka nafaka).

A što se roditelja i djece tiče i tu sam uvijek na granici.
Stvoreni vs. rođeni genije/šampion/štagod.
Neki od najboljih sportista su produkt roditelja i njihove upornosti (Kostelići, sestre Williams, pa i Tiger Woods ili Mbappe).
Opet, nikad nisam volio kada roditelji "žive kroz djecu", pokušavajući nadoknaditi ono što nisu uspjeli kad su bili mlađi.
To je sigurno jedan od izazova roditeljstva, ta granica.

Uhvatim sebe u zadnje vrijeme bas radeci ovo zadnje. Mislim, ne radeci, ali sa tim nekim mislima u glavi.

Ali nije to bas tako jednostavno. Neke stvari mi je normalno da recimo zelim djeci priustiti, ili otvoriti taj neki prozor u neki novi svijet (tipa putovanje u zemlju gdje nisam ni ja bio) ili ne znam, neki sport koji sam ja kao mali gledao na tv ali zglave nisam mogao gdje iskusiti ali sad moze moj malac. Pa ako ga zanima naravno, ne da sad dijete guram negdje gdje ne zeli zbog nekih fix ideja.

[mali_balon]

Odes nedjeljom u safet zajko i sjedni na tribine kada djeca igraju utakmice i sve ces vidjeti...vise djece uplakane ide prema autu nego kad ih trener mezeti poslje poraza....kad babuka pocne da ispire mozak...i onda nakon 2 3 mjeseca mali odusto kaze skola trpi

[vernes81]

Ja juce zenu u shoping a ja i malac (4g) na kafu, prilazi konobar: izvolite,
Kaze mu mali : pitaj me hoces li red bull .
Znaci to je vec sa 4g mudro i lukavo.

[moimoi]

Ja sam mastala o tome da ce moj obozavati Lego jer sam ga ja obozavala a u onom vaktu ga nije bilo kod nas za kupiti… jedino kada ti ga neko donese. Pa kurko.. samo je volio lego figurice

[darius_maximus]

Ja sam mastala o tome da ce moj obozavati Lego jer sam ga ja obozavala a u onom vaktu ga nije bilo kod nas za kupiti… jedino kada ti ga neko donese. Pa kurko.. samo je volio lego figurice

Zato što je Lego danas drugačiji nego "u naš vakat".
Prije je Lego služio da napraviš šta želiš i da potiče maštu.

Današnja filozofija im je da su postali 3D puzzle, jer su svi Lego setovi brendirani i praviš samo tu određenu stvar, po planu koji dođe u kutiji (Marvel, DC, Harry Potter, itd.).
Imam ja kući setova Harry Pottera, složio ih mali i neće više da ih rastavi, jer se (kada bi sakupio sve setove) mogu sklopiti u dvorac.

Tako da kupiš puzzle za 50-100 maraka, jednom se slože i onda uglavnom neće da ih rastave.

[moimoi]

Ja sam mastala o tome da ce moj obozavati Lego jer sam ga ja obozavala a u onom vaktu ga nije bilo kod nas za kupiti… jedino kada ti ga neko donese. Pa kurko.. samo je volio lego figurice

Zato što je Lego danas drugačiji nego "u naš vakat".
Prije je Lego služio da napraviš šta želiš i da potiče maštu.

Današnja filozofija im je da su postali 3D puzzle, jer su svi Lego setovi brendirani i praviš samo tu određenu stvar, po planu koji dođe u kutiji (Marvel, DC, Harry Potter, itd.).
Imam ja kući setova Harry Pottera, složio ih mali i neće više da ih rastavi, jer se (kada bi sakupio sve setove) mogu sklopiti u dvorac.

Tako da kupiš puzzle za 50-100 maraka, jednom se slože i onda uglavnom neće da ih rastave.

Pa nismo bas toliko stari I unasem vaktu, barem u mom, si imao dvorac, kucu etc. Jest bilo manje velicina i oblika tj imao si standardnih 10ak pa je mozda bilo lakse praviti nesto drugo.
A imas i danas tzv kreativne setove… puna kanta kockica pa pravi sta ti je volja.

[darius_maximus]

Ja sam mastala o tome da ce moj obozavati Lego jer sam ga ja obozavala a u onom vaktu ga nije bilo kod nas za kupiti… jedino kada ti ga neko donese. Pa kurko.. samo je volio lego figurice

Zato što je Lego danas drugačiji nego "u naš vakat".
Prije je Lego služio da napraviš šta želiš i da potiče maštu.

Današnja filozofija im je da su postali 3D puzzle, jer su svi Lego setovi brendirani i praviš samo tu određenu stvar, po planu koji dođe u kutiji (Marvel, DC, Harry Potter, itd.).
Imam ja kući setova Harry Pottera, složio ih mali i neće više da ih rastavi, jer se (kada bi sakupio sve setove) mogu sklopiti u dvorac.

Tako da kupiš puzzle za 50-100 maraka, jednom se slože i onda uglavnom neće da ih rastave.

Pa nismo bas toliko stari I unasem vaktu, barem u mom, si imao dvorac, kucu etc. Jest bilo manje velicina i oblika tj imao si standardnih 10ak pa je mozda bilo lakse praviti nesto drugo.
A imas i danas tzv kreativne setove… puna kanta kockica pa pravi sta ti je volja.

S ovim su počeli 2000-ih, tako da jesmo stari.
Prije jesu imali tipa farmu ili kucu, ali nisu bili licencirani setovi kod kojih "dio F56 ide tu" i onda trebas kupiti drugi set da uklopis, da bi dobio osnovu za treci set koji trebas kupiti. Ja kada sam vidio sta sve trebam kupiti djetetu za Harry Potter dvorac, odustali smo negdje na pola puta, a ne možeš te kockice kupiti odvojeno u "kreativnom setu".

Cash grab i nostalgija za starije, sta da ti kazem.

[Ateista]

Kako to da više kritikujemo tuđu djecu?....više smo svoje lične primjere iznosili i kritike na račun nas samih.
Bio je poneki komentar i za klince koje viđamo ali fakat ovdje sam više komentara pročitala na račun vlastite djece.

Teško je fakat od one male mrvice koju ti uvale u porodilištu (meni bio šok, ne znam šta ću sa njim ) odgojiti insana koji neće biti samoživi, bahati, zločesti balvan....nego neko od koga neće nikoga glava zaboliti, imati lijep odnos sa ljudima oko sebe.

Neka nam je Bog na pomoći, dobro @Ateista će reći nešto/neko drugi

Pa ja vise procitah komentara o tudjoj djeci bogami.

I onda se ubaci neki komentar o svojoj, cisto kao usporedba. A izgleda i da se stvara kod ljudi potreba da sebi i drugima brane svoje metode.

Jasno da dijete ne treba biti samozivo, skakati po restoranima, itd itd, uostalom to je i smisao ove teme. Ja samo hocu reci da se stvara pogresna ideja da je to ono najbitnije na sta ljudi trebaju misliti kada odgajaju svoje - vlastito dijete.

Jer pobogu sta ce ljudi reci.

Iicno ne mislim da je to najvaznije kod odgoja djece, samo je to ono sto se najvise primijeti kod druge djece sa kojima nismo u nekom licnom kontaktu. Isto tako ne ucim ga da to ne radi zbog toga sta ce ljudi reci, vec zbog njega da nauci neke stvari.

[detroit-mercy]

Odes nedjeljom u safet zajko i sjedni na tribine kada djeca igraju utakmice i sve ces vidjeti...vise djece uplakane ide prema autu nego kad ih trener mezeti poslje poraza....kad babuka pocne da ispire mozak...i onda nakon 2 3 mjeseca mali odusto kaze skola trpi

Pa neka i odustane ako sebe ne vidi u tome i ako to radi zbog pritiska roditelja onda je bolje da odustane i da se posveti necemu sto ce voljeti ili imati afinitet za.
Moj kcerka se jedno vrijeme nafurala na odbojku, hoce da igra, ok igraj. Samo sam joj rekao kad izadjes na teren igraj kako treba nemoj da se vuces ko slina da dzabe trosis moje i svoje vrijeme samo da se broji da igras. Igrala par godina i onda jedan dan dodje i samo rece, ovo mi je zadnja godina, dolazi vrijeme kad se moram posvetiti vise skoli i pripremi za fax. OK, neces vise neces.
Malac trenutno igra fudbal, ufuro se je da zna nesto, ko sam ja da mu rusim realnost .
Ok, sve dok budes vidio sebe u tome igraj, prvi dan kad mi dodje i kaze necu vise ja sam sasvim ok. Ali je isto tako dobio i uslov, fudbal da ali necu da vidim da druge strane zapustas, posebno edukaciju. Za sada sve fercera kako treba.

[moimoi]

Kako to da više kritikujemo tuđu djecu?....više smo svoje lične primjere iznosili i kritike na račun nas samih.
Bio je poneki komentar i za klince koje viđamo ali fakat ovdje sam više komentara pročitala na račun vlastite djece.

Teško je fakat od one male mrvice koju ti uvale u porodilištu (meni bio šok, ne znam šta ću sa njim ) odgojiti insana koji neće biti samoživi, bahati, zločesti balvan....nego neko od koga neće nikoga glava zaboliti, imati lijep odnos sa ljudima oko sebe.

Neka nam je Bog na pomoći, dobro @Ateista će reći nešto/neko drugi

Pa ja vise procitah komentara o tudjoj djeci bogami.

I onda se ubaci neki komentar o svojoj, cisto kao usporedba. A izgleda i da se stvara kod ljudi potreba da sebi i drugima brane svoje metode.

Jasno da dijete ne treba biti samozivo, skakati po restoranima, itd itd, uostalom to je i smisao ove teme. Ja samo hocu reci da se stvara pogresna ideja da je to ono najbitnije na sta ljudi trebaju misliti kada odgajaju svoje - vlastito dijete.

Jer pobogu sta ce ljudi reci.

To se zove socijalizacija. Onog momenta kada te bas briga “sta ce drugi reci”, dobices asocijalnu osobu.
Jer ako je tebe bas briga za okolinu, neces ga nauciti ni da se pozdravlja, ni da pricuva vrata nepoznatoj osobi, ni da se ustane starijim etc. jer su to sve radnje koje ne radi u datom momentu radi sebe vec drugih.

[detroit-mercy]

Pa zavisi gdje je rodjeno. Mislim, tesko je imati svoju nafaku u Sudanu ali u Zapadnim zemaljama, gdje i mi sami spadamo, moze se reci da svako dijete ipak ima svoju nafaku.
Dosta je pogledati na masu uspijesnih ljudi koji i ne dolaze bas od nekih pretjerano uspijesnih roditelja koji su se ostavarili u raznim pravcima. Jako cesto vidim gresku roditelja, gdje oni pokasavaju da stvore djetetu nafaku umjesto da u odredjenoj mjeri kanalisu svoju djecu u odredjenom pravcu (rekao bih edukacija) ali u isto vrijeme da im daju slobodu izbora da idu u pravcu koji oni smatraju da trebaju ici. Naravo da ce sad uslijediti extremni komentari poput "hos ga pustit da se drorgira ili prostituise".
Otuda vidim jako puno komentara kako su danasnja djeca debili, nisu debili samo rastu u nekom drugom svijetu koji mnogi od nas ne mogu da shvate i razumiju.

Više sam mislio na to kako sam se uvijek divio Božijem planu prema kojem novorođeno dijete treba kazniti s nekom bolešću ili fizičkim/mentalnim problemom za čitav život. Naravno i u tom slučaju je bolje da je u Švici, nego u Sudanu (čak ne mislim da bi mu i kod nas bila neka nafaka).

A što se roditelja i djece tiče i tu sam uvijek na granici.
Stvoreni vs. rođeni genije/šampion/štagod.
Neki od najboljih sportista su produkt roditelja i njihove upornosti (Kostelići, sestre Williams, pa i Tiger Woods ili Mbappe).
Opet, nikad nisam volio kada roditelji "žive kroz djecu", pokušavajući nadoknaditi ono što nisu uspjeli kad su bili mlađi.
To je sigurno jedan od izazova roditeljstva, ta granica.

Uhvatim sebe u zadnje vrijeme bas radeci ovo zadnje. Mislim, ne radeci, ali sa tim nekim mislima u glavi.

Ali nije to bas tako jednostavno. Neke stvari mi je normalno da recimo zelim djeci priustiti, ili otvoriti taj neki prozor u neki novi svijet (tipa putovanje u zemlju gdje nisam ni ja bio) ili ne znam, neki sport koji sam ja kao mali gledao na tv ali zglave nisam mogao gdje iskusiti ali sad moze moj malac. Pa ako ga zanima naravno, ne da sad dijete guram negdje gdje ne zeli zbog nekih fix ideja.

Ima i ona druga, gdje ja vidim da dosta ljudi pravi mozda nesmotreno greske. Poredi svoje djetinjstvo i odrastanje sa djetinjstvom i odrastanjem svoje djece.
Moje odrastanje je obiljezio rat, emigracija, izgradnja zivota u tudjini. Ne mogu ja od svoga djeteta ocekivati da zna kako je to kad puca ili kad nema struje ili kad si prva generacija vani pa si spreman da grizes i ujedas sve oko sebe.
Oni rastu u drugom okruzenju, neke stvari su im zagarantovane i ko sam ja da trazim od njih da rade neke stvari ili razumiju neke stvari koje sam ja morao raditi da bi dosao do nekog cilja.

[mali_balon]

Odes nedjeljom u safet zajko i sjedni na tribine kada djeca igraju utakmice i sve ces vidjeti...vise djece uplakane ide prema autu nego kad ih trener mezeti poslje poraza....kad babuka pocne da ispire mozak...i onda nakon 2 3 mjeseca mali odusto kaze skola trpi

Pa neka i odustane ako sebe ne vidi u tome i ako to radi zbog pritiska roditelja onda je bolje da odustane i da se posveti necemu sto ce voljeti ili imati afinitet za.
Moj kcerka se jedno vrijeme nafurala na odbojku, hoce da igra, ok igraj. Samo sam joj rekao kad izadjes na teren igraj kako treba nemoj da se vuces ko slina da dzabe trosis moje i svoje vrijeme samo da se broji da igras. Igrala par godina i onda jedan dan dodje i samo rece, ovo mi je zadnja godina, dolazi vrijeme kad se moram posvetiti vise skoli i pripremi za fax. OK, neces vise neces.
Malac trenutno igra fudbal, ufuro se je da zna nesto, ko sam ja da mu rusim realnost .
Ok, sve dok budes vidio sebe u tome igraj, prvi dan kad mi dodje i kaze necu vise ja sam sasvim ok. Ali je isto tako dobio i uslov, fudbal da ali necu da vidim da druge strane zapustas, posebno edukaciju. Za sada sve fercera kako treba.

Ma to je drugo skroz, zamisli sad sebe da si ti sebi kao cilj u zivotu zadao da od djeteta napravis novog Dzeku, kontas o tome govorim, a mali nit hoce nitniđa talenta, i ono sto bi htio ti ga ubijes u pojam

[Sid the sloth]

Kako to da više kritikujemo tuđu djecu?....više smo svoje lične primjere iznosili i kritike na račun nas samih.
Bio je poneki komentar i za klince koje viđamo ali fakat ovdje sam više komentara pročitala na račun vlastite djece.

Teško je fakat od one male mrvice koju ti uvale u porodilištu (meni bio šok, ne znam šta ću sa njim ) odgojiti insana koji neće biti samoživi, bahati, zločesti balvan....nego neko od koga neće nikoga glava zaboliti, imati lijep odnos sa ljudima oko sebe.

Neka nam je Bog na pomoći, dobro @Ateista će reći nešto/neko drugi

Pa ja vise procitah komentara o tudjoj djeci bogami.

I onda se ubaci neki komentar o svojoj, cisto kao usporedba. A izgleda i da se stvara kod ljudi potreba da sebi i drugima brane svoje metode.

Jasno da dijete ne treba biti samozivo, skakati po restoranima, itd itd, uostalom to je i smisao ove teme. Ja samo hocu reci da se stvara pogresna ideja da je to ono najbitnije na sta ljudi trebaju misliti kada odgajaju svoje - vlastito dijete.

Jer pobogu sta ce ljudi reci.

To se zove socijalizacija. Onog momenta kada te bas briga “sta ce drugi reci”, dobices asocijalnu osobu.
Jer ako je tebe bas briga za okolinu, neces ga nauciti ni da se pozdravlja, ni da pricuva vrata nepoznatoj osobi, ni da se ustane starijim etc. jer su to sve radnje koje ne radi u datom momentu radi sebe vec drugih.

100% tacno.
Ja se iznerviram svaki put kad neko kaze "boli te briga sta ce drugi reci". Pa ne zivis u kolibi na Sibiru gdje u radiusu od 20km nema niko oko tebe. Normalno da je bitno sta ce ljudi reci, to su ljudi s kojima ces sutra saradjivati, rjesavati neka drustvena pitanja, itd. jako je bitno da nisi bio idio kojega boli briga sta ce drugi reci i svima ide na zivce.

[Ateista]

Pa ja vise procitah komentara o tudjoj djeci bogami.

I onda se ubaci neki komentar o svojoj, cisto kao usporedba. A izgleda i da se stvara kod ljudi potreba da sebi i drugima brane svoje metode.

Jasno da dijete ne treba biti samozivo, skakati po restoranima, itd itd, uostalom to je i smisao ove teme. Ja samo hocu reci da se stvara pogresna ideja da je to ono najbitnije na sta ljudi trebaju misliti kada odgajaju svoje - vlastito dijete.

Jer pobogu sta ce ljudi reci.

To se zove socijalizacija. Onog momenta kada te bas briga “sta ce drugi reci”, dobices asocijalnu osobu.
Jer ako je tebe bas briga za okolinu, neces ga nauciti ni da se pozdravlja, ni da pricuva vrata nepoznatoj osobi, ni da se ustane starijim etc. jer su to sve radnje koje ne radi u datom momentu radi sebe vec drugih.

100% tacno.
Ja se iznerviram svaki put kad neko kaze "boli te briga sta ce drugi reci". Pa ne zivis u kolibi na Sibiru gdje u radiusu od 20km nema niko oko tebe. Normalno da je bitno sta ce ljudi reci, to su ljudi s kojima ces sutra saradjivati, rjesavati neka drustvena pitanja, itd. jako je bitno da nisi bio idio kojega boli briga sta ce drugi reci i svima ide na zivce.

Zavisi kako se gleda na to "sta ce drugi reci" i sta kome to znaci. Licno imam svoje norme ponasanja koje smatram da su ok, bitno je da budem pristojan i da nikog ne ugrozavam i ne ometam, tako i ucim svoje dijete, ali ne zbog toga sta ce drugi reci vec zato sto ja smatram da tako treba.
Ima puno toga sto "ljudi govore" ali me zaboli neka stvar za to jer ih se ne tice, od izbora muzike, oblacenja, toga sto ne koristem drusrvene mreze i ne gledam razne mainstream gluposti koje vecina gleda. Oni kojima je bitno sta ce ljudi reci su za mene oni koji ce se na sve moguce nacine prilagoditi sirim narodnim masama, da ne odskacu i da se sto bolje utope u masu, koji imaju jako malo licnog identiteta.

[moimoi]

To se zove socijalizacija. Onog momenta kada te bas briga “sta ce drugi reci”, dobices asocijalnu osobu.
Jer ako je tebe bas briga za okolinu, neces ga nauciti ni da se pozdravlja, ni da pricuva vrata nepoznatoj osobi, ni da se ustane starijim etc. jer su to sve radnje koje ne radi u datom momentu radi sebe vec drugih.

100% tacno.
Ja se iznerviram svaki put kad neko kaze "boli te briga sta ce drugi reci". Pa ne zivis u kolibi na Sibiru gdje u radiusu od 20km nema niko oko tebe. Normalno da je bitno sta ce ljudi reci, to su ljudi s kojima ces sutra saradjivati, rjesavati neka drustvena pitanja, itd. jako je bitno da nisi bio idio kojega boli briga sta ce drugi reci i svima ide na zivce.

Zavisi kako se gleda na to "sta ce drugi reci" i sta kome to znaci. Licno imam svoje norme ponasanja koje smatram da su ok, bitno je da budem pristojan i da nikog ne ugrozavam i ne ometam, tako i ucim svoje dijete, ali ne zbog toga sta ce drugi reci vec zato sto ja smatram da tako treba.
Ima puno toga sto "ljudi govore" ali me zaboli neka stvar za to jer ih se ne tice, od izbora muzike, oblacenja, toga sto ne koristem drusrvene mreze i ne gledam razne mainstream gluposti koje vecina gleda. Oni kojima je bitno sta ce ljudi reci su za mene oni koji ce se na sve moguce nacine prilagoditi sirim narodnim masama, da ne odskacu i da se sto bolje utope u masu, koji imaju jako malo licnog identiteta.

Naravno.

[darius_maximus]

Pa zavisi gdje je rodjeno. Mislim, tesko je imati svoju nafaku u Sudanu ali u Zapadnim zemaljama, gdje i mi sami spadamo, moze se reci da svako dijete ipak ima svoju nafaku.
Dosta je pogledati na masu uspijesnih ljudi koji i ne dolaze bas od nekih pretjerano uspijesnih roditelja koji su se ostavarili u raznim pravcima. Jako cesto vidim gresku roditelja, gdje oni pokasavaju da stvore djetetu nafaku umjesto da u odredjenoj mjeri kanalisu svoju djecu u odredjenom pravcu (rekao bih edukacija) ali u isto vrijeme da im daju slobodu izbora da idu u pravcu koji oni smatraju da trebaju ici. Naravo da ce sad uslijediti extremni komentari poput "hos ga pustit da se drorgira ili prostituise".
Otuda vidim jako puno komentara kako su danasnja djeca debili, nisu debili samo rastu u nekom drugom svijetu koji mnogi od nas ne mogu da shvate i razumiju.

Više sam mislio na to kako sam se uvijek divio Božijem planu prema kojem novorođeno dijete treba kazniti s nekom bolešću ili fizičkim/mentalnim problemom za čitav život. Naravno i u tom slučaju je bolje da je u Švici, nego u Sudanu (čak ne mislim da bi mu i kod nas bila neka nafaka).

A što se roditelja i djece tiče i tu sam uvijek na granici.
Stvoreni vs. rođeni genije/šampion/štagod.
Neki od najboljih sportista su produkt roditelja i njihove upornosti (Kostelići, sestre Williams, pa i Tiger Woods ili Mbappe).
Opet, nikad nisam volio kada roditelji "žive kroz djecu", pokušavajući nadoknaditi ono što nisu uspjeli kad su bili mlađi.
To je sigurno jedan od izazova roditeljstva, ta granica.

Uhvatim sebe u zadnje vrijeme bas radeci ovo zadnje. Mislim, ne radeci, ali sa tim nekim mislima u glavi.

Ali nije to bas tako jednostavno. Neke stvari mi je normalno da recimo zelim djeci priustiti, ili otvoriti taj neki prozor u neki novi svijet (tipa putovanje u zemlju gdje nisam ni ja bio) ili ne znam, neki sport koji sam ja kao mali gledao na tv ali zglave nisam mogao gdje iskusiti ali sad moze moj malac. Pa ako ga zanima naravno, ne da sad dijete guram negdje gdje ne zeli zbog nekih fix ideja.

Put do pakla popločan je dobrim namjerama.
I supruga i ja volimo putovati i mali je do sada obišao svašta, jer volimo hodati s njim i stvarati te zajedničke trenutke.
Međutim, onda to njemu postane "normalno" i onda zna upitati "gdje ćemo sutra" ili "pa danas smo išli samo na Dječiji sajam, šta ćemo sada" (bubam) itd.
Razmaziš ga nekim stvarima iako to nisi želio.
Skontao sam da je sve mač s dvije oštrice, ali bukvalno i uvijek moraš vagati da ne preleti na neku stranu previše.

[jeza u ledja]

Kako to da više kritikujemo tuđu djecu?....više smo svoje lične primjere iznosili i kritike na račun nas samih.
Bio je poneki komentar i za klince koje viđamo ali fakat ovdje sam više komentara pročitala na račun vlastite djece.

Teško je fakat od one male mrvice koju ti uvale u porodilištu (meni bio šok, ne znam šta ću sa njim ) odgojiti insana koji neće biti samoživi, bahati, zločesti balvan....nego neko od koga neće nikoga glava zaboliti, imati lijep odnos sa ljudima oko sebe.

Neka nam je Bog na pomoći, dobro @Ateista će reći nešto/neko drugi

Pa ja vise procitah komentara o tudjoj djeci bogami.

I onda se ubaci neki komentar o svojoj, cisto kao usporedba. A izgleda i da se stvara kod ljudi potreba da sebi i drugima brane svoje metode.

Jasno da dijete ne treba biti samozivo, skakati po restoranima, itd itd, uostalom to je i smisao ove teme. Ja samo hocu reci da se stvara pogresna ideja da je to ono najbitnije na sta ljudi trebaju misliti kada odgajaju svoje - vlastito dijete.

Jer pobogu sta ce ljudi reci.

To se zove socijalizacija. Onog momenta kada te bas briga “sta ce drugi reci”, dobices asocijalnu osobu.
Jer ako je tebe bas briga za okolinu, neces ga nauciti ni da se pozdravlja, ni da pricuva vrata nepoznatoj osobi, ni da se ustane starijim etc. jer su to sve radnje koje ne radi u datom momentu radi sebe vec drugih.

Ne zove se to socijalizacija vec iskompleksiranost.
Socijalizacija je nesto sasvim drugo.

Nisam rekao da me bas briga za druge nego me ne interesuje sta ce neko tracati o meni.

[detroit-mercy]

Više sam mislio na to kako sam se uvijek divio Božijem planu prema kojem novorođeno dijete treba kazniti s nekom bolešću ili fizičkim/mentalnim problemom za čitav život. Naravno i u tom slučaju je bolje da je u Švici, nego u Sudanu (čak ne mislim da bi mu i kod nas bila neka nafaka).

A što se roditelja i djece tiče i tu sam uvijek na granici.
Stvoreni vs. rođeni genije/šampion/štagod.
Neki od najboljih sportista su produkt roditelja i njihove upornosti (Kostelići, sestre Williams, pa i Tiger Woods ili Mbappe).
Opet, nikad nisam volio kada roditelji "žive kroz djecu", pokušavajući nadoknaditi ono što nisu uspjeli kad su bili mlađi.
To je sigurno jedan od izazova roditeljstva, ta granica.

Uhvatim sebe u zadnje vrijeme bas radeci ovo zadnje. Mislim, ne radeci, ali sa tim nekim mislima u glavi.

Ali nije to bas tako jednostavno. Neke stvari mi je normalno da recimo zelim djeci priustiti, ili otvoriti taj neki prozor u neki novi svijet (tipa putovanje u zemlju gdje nisam ni ja bio) ili ne znam, neki sport koji sam ja kao mali gledao na tv ali zglave nisam mogao gdje iskusiti ali sad moze moj malac. Pa ako ga zanima naravno, ne da sad dijete guram negdje gdje ne zeli zbog nekih fix ideja.

Put do pakla popločan je dobrim namjerama.
I supruga i ja volimo putovati i mali je do sada obišao svašta, jer volimo hodati s njim i stvarati te zajedničke trenutke.
Međutim, onda to njemu postane "normalno" i onda zna upitati "gdje ćemo sutra" ili "pa danas smo išli samo na Dječiji sajam, šta ćemo sada" (bubam) itd.
Razmaziš ga nekim stvarima iako to nisi želio.
Skontao sam da je sve mač s dvije oštrice, ali bukvalno i uvijek moraš vagati da ne preleti na neku stranu previše.

Druga opcija ti je da ga ne vodis nigdje da bi mu pokazo ili dokazo nesto.
Ali ni to nije fer, a sve to sto ga vodis i pokazujes mu razna mjesta ce se kasnije vratiti kroz jednu sirinu koju ce dobiti i koju ce pokazati u odnosu prema skoli, svom okruzenu i slicno.
I onda kad ne misilis da ih neke stvari sa tih putovanja ne interesuju ili ih ne vide, vide oni sve i upijaju na nacin primjeren tom dobu i pokazu to kasnije kroz razgovor, kroz pisane eseje u skoli i slicno.

[jeza u ledja]

To se zove socijalizacija. Onog momenta kada te bas briga “sta ce drugi reci”, dobices asocijalnu osobu.
Jer ako je tebe bas briga za okolinu, neces ga nauciti ni da se pozdravlja, ni da pricuva vrata nepoznatoj osobi, ni da se ustane starijim etc. jer su to sve radnje koje ne radi u datom momentu radi sebe vec drugih.

100% tacno.
Ja se iznerviram svaki put kad neko kaze "boli te briga sta ce drugi reci". Pa ne zivis u kolibi na Sibiru gdje u radiusu od 20km nema niko oko tebe. Normalno da je bitno sta ce ljudi reci, to su ljudi s kojima ces sutra saradjivati, rjesavati neka drustvena pitanja, itd. jako je bitno da nisi bio idio kojega boli briga sta ce drugi reci i svima ide na zivce.

Zavisi kako se gleda na to "sta ce drugi reci" i sta kome to znaci. Licno imam svoje norme ponasanja koje smatram da su ok, bitno je da budem pristojan i da nikog ne ugrozavam i ne ometam, tako i ucim svoje dijete, ali ne zbog toga sta ce drugi reci vec zato sto ja smatram da tako treba.
Ima puno toga sto "ljudi govore" ali me zaboli neka stvar za to jer ih se ne tice, od izbora muzike, oblacenja, toga sto ne koristem drusrvene mreze i ne gledam razne mainstream gluposti koje vecina gleda. Oni kojima je bitno sta ce ljudi reci su za mene oni koji ce se na sve moguce nacine prilagoditi sirim narodnim masama, da ne odskacu i da se sto bolje utope u masu, koji imaju jako malo licnog identiteta.

Otprilike tako nekako.
Bitno je prilagoditi se toj nekoj drustvenoj normi, bez obzira kakva je, iako je sve to samo pro forme radi.
Ne do bog da se u necemu razlikujes, odskaces. Tako je kod nas u svemu.

[jeza u ledja]

Više sam mislio na to kako sam se uvijek divio Božijem planu prema kojem novorođeno dijete treba kazniti s nekom bolešću ili fizičkim/mentalnim problemom za čitav život. Naravno i u tom slučaju je bolje da je u Švici, nego u Sudanu (čak ne mislim da bi mu i kod nas bila neka nafaka).

A što se roditelja i djece tiče i tu sam uvijek na granici.
Stvoreni vs. rođeni genije/šampion/štagod.
Neki od najboljih sportista su produkt roditelja i njihove upornosti (Kostelići, sestre Williams, pa i Tiger Woods ili Mbappe).
Opet, nikad nisam volio kada roditelji "žive kroz djecu", pokušavajući nadoknaditi ono što nisu uspjeli kad su bili mlađi.
To je sigurno jedan od izazova roditeljstva, ta granica.

Uhvatim sebe u zadnje vrijeme bas radeci ovo zadnje. Mislim, ne radeci, ali sa tim nekim mislima u glavi.

Ali nije to bas tako jednostavno. Neke stvari mi je normalno da recimo zelim djeci priustiti, ili otvoriti taj neki prozor u neki novi svijet (tipa putovanje u zemlju gdje nisam ni ja bio) ili ne znam, neki sport koji sam ja kao mali gledao na tv ali zglave nisam mogao gdje iskusiti ali sad moze moj malac. Pa ako ga zanima naravno, ne da sad dijete guram negdje gdje ne zeli zbog nekih fix ideja.

Ima i ona druga, gdje ja vidim da dosta ljudi pravi mozda nesmotreno greske. Poredi svoje djetinjstvo i odrastanje sa djetinjstvom i odrastanjem svoje djece.
Moje odrastanje je obiljezio rat, emigracija, izgradnja zivota u tudjini. Ne mogu ja od svoga djeteta ocekivati da zna kako je to kad puca ili kad nema struje ili kad si prva generacija vani pa si spreman da grizes i ujedas sve oko sebe.
Oni rastu u drugom okruzenju, neke stvari su im zagarantovane i ko sam ja da trazim od njih da rade neke stvari ili razumiju neke stvari koje sam ja morao raditi da bi dosao do nekog cilja.

Ima i ta. Pogotovo za nas koje smo prezivili svasta pa otisli vani. Isto kao kad smo bili mali pa slusali razne price od baba i deda.