Nostalgija

Vijesti sa cijele zemaljske kugle o dešavanjima u bh. dijaspori, zanimljivosti o drugim državama i slično.

Moderator: Bloo

Beno
Posts: 421
Joined: 05/11/2011 00:29

#26 Re: Nostalgija

Post by Beno »

Rockefeller wrote: 12/01/2021 22:38 Bas je lijepo doci par puta godisnje u Bosnu. Budem sa svojim, prijatelje vidim, bacimo suplju i koju ozbiljnu. Dan dva kod zeninih i nazad u zivot u Njemackoj. Sve okej, kakva nostalgija.

:bih:
Za vrijeme krize se auto mijenja. Odmah nema nostalgije.
User avatar
_BataZiv_0809
Nindža revizor
Posts: 65592
Joined: 09/05/2013 13:56
Location: ...da ti pricam prstima..kad padne haljina...
Vozim: Lancia na servisu

#27 Re: Nostalgija

Post by _BataZiv_0809 »

Rockefeller wrote: 12/01/2021 22:38 Bas je lijepo doci par puta godisnje u Bosnu. Budem sa svojim, prijatelje vidim, bacimo suplju i koju ozbiljnu. Dan dva kod zeninih i nazad u zivot u Njemackoj. Sve okej, kakva nostalgija.

:bih:
I ja bih gledo da sto prije zbrisem od punice :P
User avatar
Rockefeller
Posts: 7220
Joined: 02/02/2015 13:05
Location: Rijeka Sćona

#28 Re: Nostalgija

Post by Rockefeller »

Beno wrote: 14/01/2021 11:12
Rockefeller wrote: 12/01/2021 22:38 Bas je lijepo doci par puta godisnje u Bosnu. Budem sa svojim, prijatelje vidim, bacimo suplju i koju ozbiljnu. Dan dva kod zeninih i nazad u zivot u Njemackoj. Sve okej, kakva nostalgija.

:bih:
Za vrijeme krize se auto mijenja. Odmah nema nostalgije.
Hvala Bogu, svakome ovako bilo :mrgreen:
_BataZiv_0809 wrote: 14/01/2021 12:19 [quote=Rockefeller post_id=17076897 time=<a href="tel:1610487507">1610487507</a> user_id=296858]
Bas je lijepo doci par puta godisnje u Bosnu. Budem sa svojim, prijatelje vidim, bacimo suplju i koju ozbiljnu. Dan dva kod zeninih i nazad u zivot u Njemackoj. Sve okej, kakva nostalgija.

:bih:
I ja bih gledo da sto prije zbrisem od punice :P
[/quote]

Dobra je punana, nije zmija :lol:

Kakva je tvoja?
User avatar
exliberal-ex
Posts: 7707
Joined: 11/04/2013 00:01

#29 Re: Nostalgija

Post by exliberal-ex »

Ma kakva ba nostalgija, zivi zivot sad jebes proslost ...promjenit je nemozes
User avatar
Rockefeller
Posts: 7220
Joined: 02/02/2015 13:05
Location: Rijeka Sćona

#30 Re: Nostalgija

Post by Rockefeller »

exliberal-ex wrote: 15/01/2021 04:47 Ma kakva ba nostalgija, zivi zivot sad jebes proslost ...promjenit je nemozes
Mislim kada djeca dodju onda se mijenja sve u glavi.
User avatar
exliberal-ex
Posts: 7707
Joined: 11/04/2013 00:01

#31 Re: Nostalgija

Post by exliberal-ex »

Rockefeller wrote: 16/01/2021 10:59
exliberal-ex wrote: 15/01/2021 04:47 Ma kakva ba nostalgija, zivi zivot sad jebes proslost ...promjenit je nemozes
Mislim kada djeca dodju onda se mijenja sve u glavi.
Ja ih nemam pa nemogu da komentarisem o tome.
Kao sto rekoh ja neke nostalgije nemam, meni je smijesno bilo ljetos zovu me na neku zabavu. Naravno sve nasi i ja dosao a oni svi ruke digli i pjevaju .. ajmo curice ajmo djecaci....joj jel se sjecas kako je dobro bilo...ma bilo je k****, da je bilo dobro nebi zavrsili preko bare.
Sjebah im party :mrgreen:
User avatar
_BataZiv_0809
Nindža revizor
Posts: 65592
Joined: 09/05/2013 13:56
Location: ...da ti pricam prstima..kad padne haljina...
Vozim: Lancia na servisu

#32 Re: Nostalgija

Post by _BataZiv_0809 »

@exliberal-ex ako ne osjecas nostalgiju, otkud te na forumu?
User avatar
exliberal-ex
Posts: 7707
Joined: 11/04/2013 00:01

#33 Re: Nostalgija

Post by exliberal-ex »

_BataZiv_0809 wrote: 16/01/2021 17:09 @exliberal-ex ako ne osjecas nostalgiju, otkud te na forumu?
Samo pricam sa ljudima...nije mi ovo jedini forum, brbljam i na engleskim?
Ali nemam nostalgiju za proslim vremenima.
User avatar
Tafarel
Posts: 46
Joined: 13/11/2020 15:00

#34 Re: Nostalgija

Post by Tafarel »

Nostalgija za davnim vremenima


BLOG

Neko je ukrao zimske radosti

Lejla Hairlahović

Sanke za svu djecu u našem kraju je pravila Tvornica četaka „Bosna“ Cazin. Zvale su se „Jahorina“
Sanke za svu djecu u našem kraju je pravila Tvornica četaka „Bosna“ Cazin. Zvale su se „Jahorina“
Snijeg se prosuo po našim krajevima. Kuće stidljivo vire ispod bijelih kapa, šume i polja čine nepregledne prizore bjeline. Sve je kao nekad u djetinjstvu. Sve, osim što je neko ukrao zimske radosti.

Voljeli smo taj snijeg. Sa nestrpljenjem bismo čekali da mama napravi uštipke za doručak i brzo smo ih mazali domaćim džemom od šipka. Onda je išlo ekspresno oblačenje skafandera, omotavanje šalova i navlačenje kapa. Otac bi već pripremio sanke i naša avantura je počinjala.


Brat i ja smo imali dvoje sanki. Sanke za svu djecu u našem kraju je pravila Tvornica četaka „Bosna“ Cazin. Zvale su se „Jahorina“ i to je i pisalo na njima. Kod moje tetke, uvijek je uz kuću bilo prislonjeno troje sanki, za njeno troje djece. Eminine su bile bordo boje. Bile su najbrže i najljepše su klizile po snijegu. Bili smo sretni kada bi nam dala da „sletimo“ na njima.

Nekako sinkronizirano, sva su djeca izlazila iz zgrada u isto vrijeme. Okupili bismo se i birali između dvije opcije: ostajemo iza svoje zgrade na mirnoj stazi gdje ćemo praviti hendek (mini skakaonicu) ili idemo na ledenu stazu „pod orah“. Ja nisam voljela tu ledenu stazu. Priznajem, nisam bila veliki avanturista. Za mene je i hendek bio izazov.

Lizanje ledenica
Snješka nismo često pravili, ali smo se po cijeli dan spuštali niz stazice koje smo pravili. Nije bilo lako napraviti brzu stazu. Prvo smo hodali uz i niz stazu da utabamo snijeg. Onda bi neko našao najlon i sjedeći se spustio niz stazu kako bi se dodatno uklonio višak snijega. Hendek smo pravili u kalupu od sanki u koji bismo trpali puno snijega kojeg smo tabali. Nakon što bi staza bila napravljena i isprobana, najstariji od nas bi otvorio taj sankaški dan pun vriske i smijeha.

Spuštanje niz stazu je imalo različite verzije: sjedeći, ležeći na stomaku ili leđima, okrenutih leđa ili u voziću. E, taj nam vozić nikad nije do kraja uspio. Uvijek je neko ispao na pola staze iako smo dobro zaveli sanke za sanke. No, jedan drugi voz nam je ostao u sjećanju. Moj brat nije volio kada idem sa njim na sankama jer mu kvarim ugođaj upornim kočenjem petom čizme po snijegu. Zato je niz stazu krenuo sam i zabio se u metalni voz na igralištu. Ostatak zime je nosio crne podočnjake i imao je zabranu sankanja.


Dolaskom rata, brat je sankanje ostavio meni. On i njegovi drugari, naši heroji, prešli su na „slićuranje“. Od plastičnih gajbica pravili su mini klizaljke koje su zvali „slićure“. Rezali bi dijelove gajbice, a onda kuhali i vreloj vodi da dobiju oblik klizaljke. Dok smo se mi djevojčice sankale, oni su se niz ledene staze spuštali na mini klizaljkama.

Dugo bi trajalo to naše igranje na snijegu. Usput bismo odlomili ledenice i lizali ih. Jeli bismo i snijeg i topili pahulje na jeziku. Malo je ekstremnija bila situacija kada je jedan dječak zalijepio jezik za stub ulične rasvjete. Polijevali su vrelu vodu da se odlijepi.

Sanke mog djetinjstva
Večer se brzo spuštala u tim zimskim danima, a bilo je čari u tom noćnom boravku na snijegu. Kući bismo išli kada bismo toliko promrzli i kada bismo osjetili da su nam čarape mokre. Pred ulazom bismo otresali zaleđeni snijeg sa odjeće i ulazili u kuću. Vatra je pucketala, a sva naša odjeća bi se stavljala iznad šporeta da se osuši za jutro. I tako iz dana u dan.

Snijeg je u našim krajevima zabijelio prije desetak i više dana. Djeca su se zatvorila u kuće koristeći sve pogodnosti društvenih mreža. Samo je jedna djevojčica bila ispred zgrade. Vukla je za sobom sanke „Jahorina“, sanke mog djetinjstva.


„Jako su spore“, požalila se. „Moraš ih namazati“, rekla sam iz iskustva. Djevočica plave kose je nestala iza zgrade.

Mrak se spuštao na našu ulicu, a pahuljice su veselo plesale. Vriske i smijeha nije bilo. Nije bilo zelenih i žutih slićura, kao ni sanki svezanih u voz. Tek poneko dijete, samo ili sa roditeljima, bilo je na snijegu. Neko je, zaista, ukrao zimske radosti.
Post Reply