Ni tamo, ni vamo

[Rockefeller]

Mene to interesuje da vidim di je ko

Jer selo u DE je dvadeset puta ruznije od sela u Ö. To govorim jer se ne bi mogao vidjeti nigdje sem Berlina.

Bavarska sela su lijepa isto tako. Berlin slobodan da slobodniji ne moze bit

U koji grad idete?

[BlackRiver]

Dom je tamo gdje ti je dobro. Nekome je to njegov sokak u nakaradnoj drzavi Bosni, a nekome evropske metropole.

Za mene je to selo u Austriji

U kakvo si se to selo svalio/la

Svalio se u lijepi, mali Bischofshofen

Nekoliko godina sam zivio u Salzburgu, ali posto supruga i ja oboje volimo prirodu htjeli smo ici negdje malo blize planinama.
Bischofshofen na jako lijepom mjestu. Dobro povezan sa St.Johan, pola sata od Salzburga i okolo skijalista koliko pozelis

[Cellos]

Bavarska sela su lijepa isto tako. Berlin slobodan da slobodniji ne moze bit

U koji grad idete?

Mi u Heidelberg.

[splinter]

Neka svako kome se ukaže ikakava prilika i ko ima i minimalnu volju pali odavde.
Što duže odugovlači, samo se više ukopava.

[no_sikiriki]

Neka svako kome se ukaže ikakava prilika i ko ima i minimalnu volju pali odavde.
Što duže odugovlači, samo se više ukopava.

Easier said than done...ali

[splinter]

Neka svako kome se ukaže ikakava prilika i ko ima i minimalnu volju pali odavde.
Što duže odugovlači, samo se više ukopava.

Easier said than done...ali

Mnogo je lakše.
Ali u konačnici to nije nikakvo opravdanje . . .

[ibizza]

Neka svako kome se ukaže ikakava prilika i ko ima i minimalnu volju pali odavde.
Što duže odugovlači, samo se više ukopava.

[Cellos]

Sto se tice posla, u Bosni se moze ostati i fino zivjeti jedino ako
imas neki svoj biznis ili radis u drzavnoj sluzbi. Nazalost, malo je takvih, ako nas i dalje ima 2M. Ali i to moli Boga da se ne razbolis zbog nakaradnog zdravstvenog sistema.

Sta ja znam, ne zelim sad ispast neka budala koja samo kritikuje BiH jer odlazi, ali zivio sam i tamo i ovdje i znam iz prve ruke kako je i koje su razlike.

Meni je ova pandemija (radio sam normalno- od kuce i tada cak) najbolje pokazala gdje smo zaista to mi i to je sigurno prelomilo i prelilo casu.

Ne mogu da shvatim i da nakon svih tih afera (respiratori, osmica, Sebijina diploma, Zukic, Asim) ne zelimo nista da mijenjamo. Boli me ta cinjenica i zato necu vise ovdje da zivim.

Bas sam nedavno imao s tatom prepirku oko toga, gdje sam ga samo pitao- Jesi li se borio za ovu drzavu? Jesam. Pa sta imas danas? Ljudi izasli iz rata u 35 godini, i dok trepnes im 40. I sta si dobio? Nema firmi, nema zaposlenja, ni tamo ni vamo, sjebali im zivot, i gdje je prispio? Ne govorim za oca nego opcenito, i ja nisam spreman napraviti istu gresku ili sutra moje dijete. Nije mi dao odgovor na ovo.

Ko god ima priliku za vani a odluci se ostati ovdje ( a ovdje nema nista) svaka mu cast, on je hrabriji od 70 % ljudi i zelim mu sve najbolje!

[no_sikiriki]

...i ako si iole normalna osoba, ni ne želiš "raditi" u državnoj službi ovdje, jer to nije normalan posao. Ja to ne bih mogla, normalno je htjeti raditi, a ne sjediti cijeli dan, piti kafe i glumiti da nešto radiš. Čast izuzecima, zavisi naravno koji je tačno posao, ali...

[Cellos]

...i ako si iole normalna osoba, ni ne želiš "raditi" u državnoj službi ovdje, jer to nije normalan posao. Ja to ne bih mogla, normalno je htjeti raditi, a ne sjediti cijeli dan, piti kafe i glumiti da nešto radiš. Čast izuzecima, zavisi naravno koji je tačno posao, ali...

Taj jedan prijatelj sto je ostao ovdje radi tu, nista posebno ali ono hladovina, ima redovnu platu (nije tako visoka), vikendi slobodni, regres, placeni godisnji i topli obrok, osiguran do kraja zivota i ne moze dobit otkazosim ako bas nesto zajebe. To je zalosno jer to ne bi trebao biti nikakav luksuz, regres godisnji i vikendi slobodni.

Kad smo pricali, govori mi sta ja znam, pomirio sam se da na ovom poslu nikada necu napredovat i da cu tu docekat penziju koja ce opet biti veoma niska. To je posao za neambiciozne osobe koje ne zele napustit svoj sigurni krug. Mlad sam i nadam se da cu promijeniti misljenje za par godina. U prijevodu i on polako vec razmislja i preispituje svoje odluke. Ne bi bio prvi koga znam da je napustio i takav posao i otisao vani.

[palermo]

Kako se ono kaže, svugdje gdje pođeš sa sobom nosiš samoga sebe. Ko je ovdje sretan, velike su šanse da će i u inostranstvu biti, ko ovdje nije sretan...možda će biti u inostranstvu, a bogami možda i neće. Znam ljude kojima je odlazak u inostarnstvo promijenio život na bolje, a opet znam ljude koji nisu baš našli neku sreću u inostranstvu. Imam prijateljicu koja je profesorica na univerzitetu u Americi.....sama tamo, kao da ne živi. Uspjeli smo je nagovoriti da, obzirom da ima pare, da svakih šest mjeseci dolazi u BiH. I kao da se rodi kada dođe ovdje. Kao što rekoh, svako sa sobom nosi svoju sreću ili nesreću

Ko ne može ovdje posao dobiti tri-četiri godine, bogam,i je glupo da ne ide u inostranstvo. Inostranstvo, odnosno zemlje zapada, imaju svoje prednosti.
Imaš određenu socijalnu sigurnost, znaš da neće biti nestašica lijekova, znaš da nećeš umrijeti od gladi....opet ima i svoje nedostatke, kao prvo stranac si...kako god okreneš, stranac si. Ljepše je i ugodnije ondje gdje osjećaš svoje, gdje znaš ljude, gdje pričaš jezikom na kojem sanjaš....Al mislim, ako se misli ići da se treba ići do svoje 30-32 godine....poslije si nekako zakasnio....naravno, izuzimam one koji odlaze kao dokazani stručnjaci....

I još ovo da dodam, naslov teme je ni vamo nni tamo.....nekako sa ovim modernim sredstvima komuniciranja, sa uvođenjem avionskih linija, mislim da umjesto ni vami ni tamo sasvim lijepo može biti i vamo i tamo (osim ako si u americi i australiji). Imaš danas jeftine avionske linije iz čitave evrope za ove naše krajeve, bit će ih još i više....ako hoćeš možeš svaki drugi vikend provoditi ovdje.

N erekoh da sam živo u inostranstvu i vratio se....

[no_sikiriki]

...i ako si iole normalna osoba, ni ne želiš "raditi" u državnoj službi ovdje, jer to nije normalan posao. Ja to ne bih mogla, normalno je htjeti raditi, a ne sjediti cijeli dan, piti kafe i glumiti da nešto radiš. Čast izuzecima, zavisi naravno koji je tačno posao, ali...

Taj jedan prijatelj sto je ostao ovdje radi tu, nista posebno ali ono hladovina, ima redovnu platu (nije tako visoka), vikendi slobodni, regres, placeni godisnji i topli obrok, osiguran do kraja zivota i ne moze dobit otkazosim ako bas nesto zajebe. To je zalosno jer to ne bi trebao biti nikakav luksuz, regres godisnji i vikendi slobodni.

Kad smo pricali, govori mi sta ja znam, pomirio sam se da na ovom poslu nikada necu napredovat i da cu tu docekat penziju koja ce opet biti veoma niska. To je posao za neambiciozne osobe koje ne zele napustit svoj sigurni krug. Mlad sam i nadam se da cu promijeniti misljenje za par godina. U prijevodu i on polako vec razmislja i preispituje svoje odluke. Ne bi bio prvi koga znam da je napustio i takav posao i otisao vani.

Znam osobu koja je živela vani, uspješna i ambiciozna, nagovorili je roditelji da se vrati, sređen joj državni posao, mislim da nije izdržala ni pola godine, dala otkaz i vratila se vani...

Ovdje je jednostavno odavno "nenormalno" postalo "normalno" u svakom smislu, i treba se ići dok i sam ne počneš tako razmišljati...

[no_sikiriki]

Kako se ono kaže, svugdje gdje pođeš sa sobom nosiš samoga sebe. Ko je ovdje sretan, velike su šanse da će i u inostranstvu biti, ko ovdje nije sretan...možda će biti u inostranstvu, a bogami možda i neće. Znam ljude kojima je odlazak u inostarnstvo promijenio život na bolje, a opet znam ljude koji nisu baš našli neku sreću u inostranstvu. Imam prijateljicu koja je profesorica na univerzitetu u Americi.....sama tamo, kao da ne živi. Uspjeli smo je nagovoriti da, obzirom da ima pare, da svakih šest mjeseci dolazi u BiH. I kao da se rodi kada dođe ovdje. Kao što rekoh, svako sa sobom nosi svoju sreću ili nesreću

Ko ne može ovdje posao dobiti tri-četiri godine, bogam,i je glupo da ne ide u inostranstvo. Inostranstvo, odnosno zemlje zapada, imaju svoje prednosti.
Imaš određenu socijalnu sigurnost, znaš da neće biti nestašica lijekova, znaš da nećeš umrijeti od gladi....opet ima i svoje nedostatke, kao prvo stranac si...kako god okreneš, stranac si. Ljepše je i ugodnije ondje gdje osjećaš svoje, gdje znaš ljude, gdje pričaš jezikom na kojem sanjaš....Al mislim, ako se misli ići da se treba ići do svoje 30-32 godine....poslije si nekako zakasnio....naravno, izuzimam one koji odlaze kao dokazani stručnjaci....

I još ovo da dodam, naslov teme je ni vamo nni tamo.....nekako sa ovim modernim sredstvima komuniciranja, sa uvođenjem avionskih linija, mislim da umjesto ni vami ni tamo sasvim lijepo može biti i vamo i tamo (osim ako si u americi i australiji). Imaš danas jeftine avionske linije iz čitave evrope za ove naše krajeve, bit će ih još i više....ako hoćeš možeš svaki drugi vikend provoditi ovdje.

N erekoh da sam živo u inostranstvu i vratio se....

Moj problem jeste što sam ni "tamo ni vamo", a "tamo" mi je Australija, tako da...

[palermo]

Kako se ono kaže, svugdje gdje pođeš sa sobom nosiš samoga sebe. Ko je ovdje sretan, velike su šanse da će i u inostranstvu biti, ko ovdje nije sretan...možda će biti u inostranstvu, a bogami možda i neće. Znam ljude kojima je odlazak u inostarnstvo promijenio život na bolje, a opet znam ljude koji nisu baš našli neku sreću u inostranstvu. Imam prijateljicu koja je profesorica na univerzitetu u Americi.....sama tamo, kao da ne živi. Uspjeli smo je nagovoriti da, obzirom da ima pare, da svakih šest mjeseci dolazi u BiH. I kao da se rodi kada dođe ovdje. Kao što rekoh, svako sa sobom nosi svoju sreću ili nesreću

Ko ne može ovdje posao dobiti tri-četiri godine, bogam,i je glupo da ne ide u inostranstvo. Inostranstvo, odnosno zemlje zapada, imaju svoje prednosti.
Imaš određenu socijalnu sigurnost, znaš da neće biti nestašica lijekova, znaš da nećeš umrijeti od gladi....opet ima i svoje nedostatke, kao prvo stranac si...kako god okreneš, stranac si. Ljepše je i ugodnije ondje gdje osjećaš svoje, gdje znaš ljude, gdje pričaš jezikom na kojem sanjaš....Al mislim, ako se misli ići da se treba ići do svoje 30-32 godine....poslije si nekako zakasnio....naravno, izuzimam one koji odlaze kao dokazani stručnjaci....

I još ovo da dodam, naslov teme je ni vamo nni tamo.....nekako sa ovim modernim sredstvima komuniciranja, sa uvođenjem avionskih linija, mislim da umjesto ni vami ni tamo sasvim lijepo može biti i vamo i tamo (osim ako si u americi i australiji). Imaš danas jeftine avionske linije iz čitave evrope za ove naše krajeve, bit će ih još i više....ako hoćeš možeš svaki drugi vikend provoditi ovdje.

N erekoh da sam živo u inostranstvu i vratio se....

Moj problem jeste što sam ni "tamo ni vamo", a "tamo" mi je Australija, tako da...

Australija zaista znači tamo, ovamo nimalo......to je već odluka, a ovo u evropske zemlje je sasvim nešto drugo

[no_sikiriki]

Da, zato bih ja najradije negdje bliže, Engleska ili sl., ali nije baš da kucaju na vrata sa ponudama.

[Cellos]

Kako se ono kaže, svugdje gdje pođeš sa sobom nosiš samoga sebe. Ko je ovdje sretan, velike su šanse da će i u inostranstvu biti, ko ovdje nije sretan...možda će biti u inostranstvu, a bogami možda i neće. Znam ljude kojima je odlazak u inostarnstvo promijenio život na bolje, a opet znam ljude koji nisu baš našli neku sreću u inostranstvu. Imam prijateljicu koja je profesorica na univerzitetu u Americi.....sama tamo, kao da ne živi. Uspjeli smo je nagovoriti da, obzirom da ima pare, da svakih šest mjeseci dolazi u BiH. I kao da se rodi kada dođe ovdje. Kao što rekoh, svako sa sobom nosi svoju sreću ili nesreću

Ko ne može ovdje posao dobiti tri-četiri godine, bogam,i je glupo da ne ide u inostranstvo. Inostranstvo, odnosno zemlje zapada, imaju svoje prednosti.
Imaš određenu socijalnu sigurnost, znaš da neće biti nestašica lijekova, znaš da nećeš umrijeti od gladi....opet ima i svoje nedostatke, kao prvo stranac si...kako god okreneš, stranac si. Ljepše je i ugodnije ondje gdje osjećaš svoje, gdje znaš ljude, gdje pričaš jezikom na kojem sanjaš....Al mislim, ako se misli ići da se treba ići do svoje 30-32 godine....poslije si nekako zakasnio....naravno, izuzimam one koji odlaze kao dokazani stručnjaci....

I još ovo da dodam, naslov teme je ni vamo nni tamo.....nekako sa ovim modernim sredstvima komuniciranja, sa uvođenjem avionskih linija, mislim da umjesto ni vami ni tamo sasvim lijepo može biti i vamo i tamo (osim ako si u americi i australiji). Imaš danas jeftine avionske linije iz čitave evrope za ove naše krajeve, bit će ih još i više....ako hoćeš možeš svaki drugi vikend provoditi ovdje.

N erekoh da sam živo u inostranstvu i vratio se....

Slazem se u vecini, samo sto se ja i ovdje odavno osjecam kao stranac. Nikog ne znam, otislo pola ljudi, nema prijateja, izadjes u grad ne znas nikog zivog. Jedino eto sto pricas na svom jeziku pa je lakse i obicnije, prirodnije.

[Cellos]

Egzodus:Bosnu i Hercegovinu je tokom 2021. napustilo oko 170.000 osoba, a skoro pola miliona građana je otišlo iz BiH od 2013. Ovo su rezultati istraživanja Unije za održivi povratak i integracije BiH, piše Večernji list BiH.

Prema posljednjem popisu stanovništva, Banja Luka, kao drugi najveći grad u BiH, ima oko 185.000 stanovnika. To praktično znači da je BiH u 2021. napustilo skoro cijeli jedan grad.

Službene brojke

Prema evidencijama Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, u 51 zemlji svijeta boravi oko dva miliona osoba porijeklom iz BiH. Izvan zemlje živi 1,671.177 osoba rođenih u BiH, dok s potomcima ovaj broj doseže dva miliona stanovnika, stoji na službenoj stranici Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH. Ističu kako stopa emigracije iz BiH u odnosu na broj stanovništva u zemlji iznosi 44,5% što Bosnu i Hercegovinu svrstava u red zemalja s najvećim brojem iseljenika u odnosu na ukupan broj stanovnika.

Nesto mi ovo prenapuhano, jel moguce da je za godinu dana otislo 170k ljudi?

[Truba]

ma lažu

odlaze ljudi ali ja znam dvojicu koja su zajedno 14 puta odlazili
obojica su sad u SA

[nekome]

Ne bih rekao da je 170k za godinu ispravna brojka...

Iz Hrvatske, koja je usla u EU, od 2012. znaci u 10 godina otislo 400k ljudi. Oni nisu ni morali ganjati papire ni jezike. Tako da ovo 170k je nerealno ali je jako tesko procijeniti...

[u-pet-deka]

Ja mislim da kod velikog broja to ni tamo ni vamo nije nastalo preko noći. Igraju tu faktori život bez smisla (život od socijalne pomoći odnosno ne biti "radno sposoban") i dugi niz godina boravka na Zapadu. Govorim o preko 20 godina boravka.

[Rockefeller]

U koji grad idete?

Mi u Heidelberg.

Prelijep je grad. Imam cilj jednog ljeta ga obici.

[u-pet-deka]

Ne bih rekao da je 170k za godinu ispravna brojka...

Iz Hrvatske, koja je usla u EU, od 2012. znaci u 10 godina otislo 400k ljudi. Oni nisu ni morali ganjati papire ni jezike. Tako da ovo 170k je nerealno ali je jako tesko procijeniti...

Dosta je napustilo. Ja poznajem preko 10 primjera (nemaju dugog osim BiH državljanstva), koji su napustili BiH zbog novog posla negdje vani. Dosatno toj brojci tri primjera gdje je brak u pitanju. Svi primjeri su iz Sarajeva.

[LjutiDabar]

Opet ja A ima li primjera da su se ljudi vratili u Sarajevo? I ako da, koja zivotna dob?
Svi pricaju o odlasku, a ja znam par ljudi vani koji se premisljaju da bi se vratili nakon10-15 godina i vise.

[no_sikiriki]

Ja sam ti već pisala o svom povratku, mogu samo dodati da sam imala 26, ako ti je to nešto relevantno. Dakle još jednom ponavljam, nekome bih preporučila da se vrati samo ako će imati siguran posao i ako nema zdravstvenih problema.

[Tango556]

Ja sam ti već pisala o svom povratku, mogu samo dodati da sam imala 26, ako ti je to nešto relevantno. Dakle još jednom ponavljam, nekome bih preporučila da se vrati samo ako će imati siguran posao i ako nema zdravstvenih problema.

Ja bih preoprucio da se vrate i pokrenu biznis. Recimo, meni bi bio/je plan da se vratim i da imam neki svoj biznis.