Ni tamo, ni vamo

[Bloo]

Been there, done that, ostala tetovaza...

[no_sikiriki]

Za kakve vi samo blasfemije koristite moju temu
Ai ono prije vise nikakve veze sa temom nema, no likey

[Bloo]

Za kakve vi samo blasfemije koristite moju temu
Ai ono prije vise nikakve veze sa temom nema, no likey

Moradoh do pocetnog posta da vidim o cemu je tema

[Nadzornik]

Za kakve vi samo blasfemije koristite moju temu
Ai ono prije vise nikakve veze sa temom nema, no likey

Bolje da si je nazvala ovako:

Čardak ni na nebu ni na zemlji...

[Bloo]

Za kakve vi samo blasfemije koristite moju temu
Ai ono prije vise nikakve veze sa temom nema, no likey

Bolje da si je nazvala ovako:

Čardak ni na nebu ni na zemlji...

Ili Nepodnošljiva težina postojanja sarajevskog by Nasikirani Kundera

[Nadzornik]

Pa dobro, avatar je iz vremena albuma Deveram, Deveram, a to je sredina 2000-tih

Pa to su i slusale generacije 70 i neke jer dolazeci na zapad i ostavljajuci iza sebe Sabrinu i Samantu okrenuli su se nostalgicnim
pjesmama poput one Kemine:

Ozeni me babo moj...

[_BataZiv_0809]

Nisi sluso Deveram Deveram 1970tih sigurno. Sluso si Ti si moj 13ti broj, Rekla si mi da ne volis zimu, Cvetaju lipe i Okrece se kolo srece

[Nadzornik]

Nisi sluso Deveram Deveram 1970tih sigurno. Sluso si Ti si moj 13ti broj, Rekla si mi da ne volis zimu, Cvetaju lipe i Okrece se kolo srece

Bato,rekao sam generacija 70 i neke a ne sta se slusalo 70 i neke...

[Rockefeller]

Pa dobro, avatar je iz vremena albuma Deveram, Deveram, a to je sredina 2000-tih

Avatar a i nik bio u igrici Ogejm, davnih dana. Sve ostalo je historija

Sta znam,nekao ozbiljno pricas kao da si kroz godine stekao neko zivotno iskustvo kojim se malo ko od mladje generacije moze pohvaliti.
Drugo sto mi je zapalo za oko je tvoj Avatar Kemal Malovcic pa zatim nick Rockefeller,dva pojma koja me asociraju na mladost i
staru Jugu sa kojom ti izgleda nemas nista zajednicko ali ipak slucajno ili ne iskoristo si ih kao svoju virtualnu licnost...

A nik Rockefeller se cini interesantnim iako je na starom akauntu bio Zatamnjena Stakla

[agnostic_front]

A jedno vrijeme je i Kemo Malovcic nesto bio popularan na forumu, ne mogu se sjetit kad tacno.

[u-pet-deka]

Samo Njemacka, Austrija je svima dozvolila da ostanu i starima i mladima
Njemacka samo par procenata zadrzala, oni su odmah na pocetku otvoreno rekli , ovdje niste dobrodosli mi cemo vas trpiti dok rat traje, cim se zavrsi napolje .....znaci skroz suprotno od onoga sto su ponudili Afrikancima bez papira bez radnih navika bez civiliziranih normi ponasanja- cudno ali je tako njihova zemlja njihova pravila

Po pitanju izbjeglica je mnogo tolerantnija bila Njemacka i ona nikoga nije protjerala a Austrija jeste i to mnogo ljudi,
medjutim oni su svi presli u Njemacku jer je ona izdavala onaj setifikat tj. cuveni Duldung ili u prijevodu "privremena
suspenzija deportacije".
Nakon isteka iste tj. nakon zavrsetka rata mnogi su nemajuci drugi izbor zapalili za Svedsku,drugi su se opet na neke nacine snasli i
ostali u Njemackoj.
Austrija je medjutim bila veoma stroga,nakon zahtjeva za radnu dozvolu sto je u to vrijeme bilo veoma tesko izganjati,nakon tri
odbijenice morao si nazad bez obzira na rat.

Nekoliko mojih prijatelja iz djetinjstva i školskih drugova emigriralo je u Njemačku 1991. Kada sam otišao u vojsku u proljeće 1991. još su bili u Sarajevu, ali mnogo godina kasnije sam saznao kako su emigrirali između ljeta i decembra te iste godine. Svi su deportovani natrag u BiH, 1997. ili 1998. godine. Što se tiče Austrije, čuo sam samo od prijatelja koji tvrdi da mu je tetka deportovana nazad u Sarajevo. I ona je emigrirala 1991. tako kaže.

Još uvijek nisam siguran da li je ovo bilo 1997. ili 1998. godine, ali porodica koja živi ovdje (Danska) pokušavala je tada osigurati ostanak za svoju neku rodbinu koja je u to vrijeme bila u Njemačkoj i pred deportacijom. Oni su bili doputovali u Dansku, ali su brzo deportovani nazad. Nisam siguran da li u Njemačku ili dirket u BiH.

Danska nije toliko bila rigorozna ali su bili naklonjeni mješovitim brakovima.
Na kraju im je ponuđen poseban status, mnogo brže su dobivli državljanstvo (bukvalno bez uvjeta), neki od njih su čak dobili novo mjesto (u Danskoj) rođenja.

Jedan koji je bio advokat u Jugoslaviji, ali je zbog rata izbjegao ovdje, rekao mi je da im je to ponuđeno kao dodatna zaštita jer su tada saznali da su svi automatski dobili državljanstvo Bosne i Hercegovine, pa su kao tako pravili da nebi bilo problema u BiH iz koje kakvih razloga, da vlasti BiH ipak ne mogu učiniti bilo šta protiv tih ljudi jer mjesto rođenja ne bi bilo isto i stoga više nije ista osoba u pitanju.

I nas 300-njak, koji smo došli dok su još imali "jugoslovenski zakon" koji se odnosio na izbjeglice iz SFRJ (ne samo BiH) bili smo različito tretirani, ali iako sam imao pravo da predam zahtjev za državljanstvo nakon tri godine boravka, ipak sam morao govoriti danski ili biti upisan u školu danskog jezika. Od mješovitih brakova nije se tražilo da barataju jezikom odnosno samo da mogu reći da žele biti građani te da nemaju duga do javnih ustoanova.

[no_sikiriki]

Bolje da si je nazvala ovako:

Čardak ni na nebu ni na zemlji...

Ili Nepodnošljiva težina postojanja sarajevskog by Nasikirani Kundera

Sekiranje je OK, od toga živim.

[TDK-90]

dupli

[TDK-90]

Po pitanju izbjeglica je mnogo tolerantnija bila Njemacka i ona nikoga nije protjerala a Austrija jeste i to mnogo ljudi,
medjutim oni su svi presli u Njemacku jer je ona izdavala onaj setifikat tj. cuveni Duldung ili u prijevodu "privremena
suspenzija deportacije".
Nakon isteka iste tj. nakon zavrsetka rata mnogi su nemajuci drugi izbor zapalili za Svedsku,drugi su se opet na neke nacine snasli i
ostali u Njemackoj.
Austrija je medjutim bila veoma stroga,nakon zahtjeva za radnu dozvolu sto je u to vrijeme bilo veoma tesko izganjati,nakon tri
odbijenice morao si nazad bez obzira na rat.

Ma obrnuta je situacija

Njemacka i Austrija su do cca 2010 imale po cca 150 000 useljenika iz BiH
Austrija sa 8 miliona stanovnika i Njemacka sa 80 mil. stanovnika.
U Njemackoj su ostali poneki logorasi ( vecina je otisla u Skandinaviju i USA) i neki koji su izganjali ljekarsko uvjerenje da imaju PTSP valjda .... vrlo malo ih je ostalo u Njemackoj .
Dok su u Austriji ostali svi koje znam , raspustili su kasarne i ostale zajednicke smjestaje i dali ljudima radne dozvole.

Austrija je sada stroga za useljevanje , ali 1990 ih su se papiri mogli i kupiti na neki nacin i bila je fora da te usvoje Austrijski drzavljani cak i kao punljetnog ,puno lakse je bilo i nije treba viza ni 1993 a Njemacka je uvela vize pocetkom 1992

Zamijenili su uloge , u Austriju je sada teze nego u Njemacku

[u-pet-deka]

Ma obrnuta je situacija

Njemacka i Austrija su do cca 2010 imale po cca 150 000 useljenika iz BiH
Austrija sa 8 miliona stanovnika i Njemacka sa 80 mil. stanovnika.
U Njemackoj su ostali poneki logorasi ( vecina je otisla u Skandinaviju i USA) i neki koji su izganjali ljekarsko uvjerenje da imaju PTSP valjda .... vrlo malo ih je ostalo u Njemackoj .
Dok su u Austriji ostali svi koje znam , raspustili su kasarne i ostale zajednicke smjestaje i dali ljudima radne dozvole.

Austrija je sada stroga za useljevanje , ali 1990 ih su se papiri mogli i kupiti na neki nacin i bila je fora da te usvoje Austrijski drzavljani cak i kao punljetnog ,puno lakse je bilo i nije treba viza ni 1993 a Njemacka je uvela vize pocetkom 1992

Zamijenili su uloge , u Austriju je sada teze nego u Njemacku

Za YU državljanje do 28.4.1992. nije bilo viza ali i dugo kasnije nije bilo. Onaj kao krv/bordo crveni je bio zakon u svoje vrijeme. Ja sam sa istim preko granice kao izbjeglica ljeto 1992. do Danske. Trik je bio npr. u Danskoj ako si trebao dobiti penziju (dansku) a nisi imao dansko državljanjstvo onda su imali oni prednost koji su bili državljanji onih republika koji su preuzeli bilateralni zakon Jugoslavije i Danske o boravku. Bilo je primjera da neko je imao Slovenije a neko Hrvatske pa ovaj dobio puni iznos a ovaj iz HR jer je Zagreb izbacio YU bilateralne zakone, dobio samo frtalj penzije.

[Island Girl]

Najbolja odluka u zivotu.
Samo mi je zao sto nisam otisla prije, ali boze moj moze se i u skoro pa 40tim uzivati i krenuti ispocetka

[Samprotivsviju]

Najbolja odluka u zivotu.
Samo mi je zao sto nisam otisla prije, ali boze moj moze se i u skoro pa 40tim uzivati i krenuti ispocetka

Koja zemlja?

[Island Girl]

Najbolja odluka u zivotu.
Samo mi je zao sto nisam otisla prije, ali boze moj moze se i u skoro pa 40tim uzivati i krenuti ispocetka

Koja zemlja?

Bjutiful USA, Miami.

[Samprotivsviju]

Koja zemlja?

Bjutiful USA, Miami.

Meh, prije bi Chicago

Ali nije ni Florida losa

[Island Girl]

Bjutiful USA, Miami.

Meh, prije bi Chicago

Ali nije ni Florida losa

Volim ja tropsku klimu dosta mi je hladnoce

[Guadalajara]

[sehohari]

Kakvo je vaše iskustvo životno, ako ste živjeli neki period van BiH, ili jos uvijek živite, ili ste se vratili?
Možete li ikad biti sretni, ili je "grass always greener on the other side"?

Ja ne mogu nikako da budem skroz ok na jednom mjestu, jer ide vjecito poređenje sa onim drugim mjestom.
Živim u Sarajevu, ali čak i kroz forum vidim da najviše zajedničkog imam sa ljudima koji žive vani.
Očito da sam odlučila da ću radije biti u Sarajevu iz određenih razloga, dakle izvagala sam da preferiram život ovdje, ali opet se ne mogu pomiriti sa nekim stvarima.

Kakva su vaša iskustva?

Rođen sam uz to, ne znam bukvalno bilo kakav momenat u svom životu kada mi nije tako bilo.

Iako sam se rodio, odrastao, školovao vani, ipak imam veoma jaku pripadnost prema Bosni (i Hercegovini naravno). Siguran sam da je taj moj sentiment dosta jači nego kod drugih "dijasporaša druge generacije". Mislim da je to prvenstveno zbog odgoja, čestih odlazaka i veza, mada još uvijek nisam baš siguran šta je tačan razlog.

Kako god, za mene je vazda bilo sasvim normalno da mi sa familijom, pa i bilo kojim drugim iz naših podneblja počinje neki drugi svijet. Kada dođeš kući, Njemačka na neko vrijeme prestaje postojati zemlja u kojoj živiš. Priča se na našem, gleda se dnevnik na Hayatu, Federalnoj, BN-u (kasnije N1, Novi...), navečer se smije uz Izeta Fazlinovića ili luduje uz utakmice reprezentacije. Naravno, svako već par dana unaprijed zna kada je utakmica, da se mora kupiti čips i sve ostalo, a i koliko glasno se mora galamiti kada padne gol. Ipak, i za njemačku reprezentaciju se veoma srčano navija (iako opet to nije baš to).

Onda sutradan ideš u školu, i opet živiš u Njemačkoj. A taj svijet opet stalno prekida telefonski razgovor ili kada se u školi sretneš sa sestrom, kada opet prebacuješ na bosanski jezik. Tako, potpuno automatski, prebacuješ iz jednog jezika u drugi po 10-15 puta na dan. Isto tako, veoma dugo mi je bila navika da kada se upoznam sa nekim ko je iz Bosne ili okruženja (najčešće isto druga generacija dijaspore, naravno), po mogućnosti odmah prebacim na naš jezik. I danas imam ogroman osjećaj neugodnosti kada sa nekim "našim" pričam na njemačkom. Iako taj jezik znam odlično (pa i bolje od samih Njemaca), maturirao na njemu čistom peticom, imam osjećaj da je neprirodno kada pričam s nekim kome je drugi maternji jezik bosanski, srpski ili hrvatski.

Isto tako na primjer čitam njemačku novinu čiji sam pretplatnik, da bi samo kasnije iz čistog mira malo vidio na klixu šta se to u Bosni dešava.

Ta paralelna stvarnost u kojoj faktički živim mi je tek prije par godina postala uočljiva, prije mi je to bilo sasvim normalno. Neka djeca npr. opisuju kako imaju problema sa tim miksom različitih kultura i običaja, ali ja to lično nikad nisam osjetio. Možda zato što nisam znao za drugačije, a možda sam se i odlučio za jednu stranu.

Mislim da sam na neki način, bez da bi to radio namjerno, našao neki "ispušni" ventil za sve to: Općenito je u meni narasla neka volja za učenjem stranih jezika, upoznavanju stranih kultura, dešavanja... što je dovelo do toga da danas govorim pet jezika, često volim čitati strane knjige, novine, upoznati se sa dešavanjima u veoma udaljenim područjima ovog svijeta. Možda je to neki način na koji sam na neki način, neznajući, naknadno "legitimisao" to moje "niti vamo, niti tamo".

[no_sikiriki]

Kakvo je vaše iskustvo životno, ako ste živjeli neki period van BiH, ili jos uvijek živite, ili ste se vratili?
Možete li ikad biti sretni, ili je "grass always greener on the other side"?

Ja ne mogu nikako da budem skroz ok na jednom mjestu, jer ide vjecito poređenje sa onim drugim mjestom.
Živim u Sarajevu, ali čak i kroz forum vidim da najviše zajedničkog imam sa ljudima koji žive vani.
Očito da sam odlučila da ću radije biti u Sarajevu iz određenih razloga, dakle izvagala sam da preferiram život ovdje, ali opet se ne mogu pomiriti sa nekim stvarima.

Kakva su vaša iskustva?

Rođen sam uz to, ne znam bukvalno bilo kakav momenat u svom životu kada mi nije tako bilo.

Iako sam se rodio, odrastao, školovao vani, ipak imam veoma jaku pripadnost prema Bosni (i Hercegovini naravno). Siguran sam da je taj moj sentiment dosta jači nego kod drugih "dijasporaša druge generacije". Mislim da je to prvenstveno zbog odgoja, čestih odlazaka i veza, mada još uvijek nisam baš siguran šta je tačan razlog.

Kako god, za mene je vazda bilo sasvim normalno da mi sa familijom, pa i bilo kojim drugim iz naših podneblja počinje neki drugi svijet. Kada dođeš kući, Njemačka na neko vrijeme prestaje postojati zemlja u kojoj živiš. Priča se na našem, gleda se dnevnik na Hayatu, Federalnoj, BN-u (kasnije N1, Novi...), navečer se smije uz Izeta Fazlinovića ili luduje uz utakmice reprezentacije. Naravno, svako već par dana unaprijed zna kada je utakmica, da se mora kupiti čips i sve ostalo, a i koliko glasno se mora galamiti kada padne gol. Ipak, i za njemačku reprezentaciju se veoma srčano navija (iako opet to nije baš to).

Onda sutradan ideš u školu, i opet živiš u Njemačkoj. A taj svijet opet stalno prekida telefonski razgovor ili kada se u školi sretneš sa sestrom, kada opet prebacuješ na bosanski jezik. Tako, potpuno automatski, prebacuješ iz jednog jezika u drugi po 10-15 puta na dan. Isto tako, veoma dugo mi je bila navika da kada se upoznam sa nekim ko je iz Bosne ili okruženja (najčešće isto druga generacija dijaspore, naravno), po mogućnosti odmah prebacim na naš jezik. I danas imam ogroman osjećaj neugodnosti kada sa nekim "našim" pričam na njemačkom. Iako taj jezik znam odlično (pa i bolje od samih Njemaca), maturirao na njemu čistom peticom, imam osjećaj da je neprirodno kada pričam s nekim kome je drugi maternji jezik bosanski, srpski ili hrvatski.

Isto tako na primjer čitam njemačku novinu čiji sam pretplatnik, da bi samo kasnije iz čistog mira malo vidio na klixu šta se to u Bosni dešava.

Ta paralelna stvarnost u kojoj faktički živim mi je tek prije par godina postala uočljiva, prije mi je to bilo sasvim normalno. Neka djeca npr. opisuju kako imaju problema sa tim miksom različitih kultura i običaja, ali ja to lično nikad nisam osjetio. Možda zato što nisam znao za drugačije, a možda sam se i odlučio za jednu stranu.

Mislim da sam na neki način, bez da bi to radio namjerno, našao neki "ispušni" ventil za sve to: Općenito je u meni narasla neka volja za učenjem stranih jezika, upoznavanju stranih kultura, dešavanja... što je dovelo do toga da danas govorim pet jezika, često volim čitati strane knjige, novine, upoznati se sa dešavanjima u veoma udaljenim područjima ovog svijeta. Možda je to neki način na koji sam na neki način, neznajući, naknadno "legitimisao" to moje "niti vamo, niti tamo".

Yay, ne mogu da vjerujem da se neko napokon vratio na temu. za post.
Ovo sa jezikom i šaltanjem mi je i više nego poznato, i dan danas razmišljam na na našem i na engleskom i često mi mozak zablokira, pa kažem nešto na engleskom umjesto na našem. Pa me onda neki ismijavaju "jer sam odavde, a glumim da ne znam vlastiti jezik."
Isto tako kao tebi, sa našim ljudima mi je uvijek bilo prirodnije govoriti na našem jeziku, kad sam bila vani, ali često bi se ti ljudi prešaltali na engleski, tako da sam se navikla i na to.
Isto tako postoje ljudi s kojima pričam samo na našem ili samo na engleskom, iako smo svi iz BiH. Komplikovan neki svijet.

p.s. Divim ti se na nivou pismenosti, ako si stvarno rođen i odrastao u Njemačkoj. Dobar dio ljudi koji nisu bili nikad van BiH nisu tako pismeni.

[u-pet-deka]

Dajte molim vas, to lupanje kao maksim po diviziji o tome da neko nije ni tamo ni vamo. Taj neko je samo u takvom jednom modusu jer ima vremena na pretek i nema pojma šta da radi od puke dosade.

Jel' dobar dezen? Pitanje bi bilo.

Tamo gdje imaš posao, ideš u školu, porodica je mjesto gdje si, ako nije tako onda more bit bidne da osoba ima nekih psihičkih problema.

To niti tamo niti vamo je za ljude koji imaju profesiju biti sin, ćerka ili domaćica, pa od dosade pucaju.

[no_sikiriki]

Dajte molim vas, to lupanje kao maksim po diviziji o tome da neko nije ni tamo ni vamo. Taj neko je samo u takvom jednom modusu jer ima vremena na pretek i nema pojma šta da radi od puke dosade.

Jel' dobar dezen? Pitanje bi bilo.

Tamo gdje imaš posao, ideš u školu, porodica je mjesto gdje si, ako nije tako onda more bit bidne da osoba ima nekih psihičkih problema.

To niti tamo niti vamo je za ljude koji imaju profesiju biti sin, ćerka ili domaćica, pa od dosade pucaju.

A šta misliš da ostaviš ovu temu za sve nas sa psihičkim problemima, a ti svoje analize i priče ostaviš za neku temu koja je tebi relevantna/zanimljiva?

Unaprijed hvala.