Ni tamo, ni vamo

[u-pet-deka]

Pa nije forum ljekarna ustanova. Niti bi trebao biti ali svrha ove teme je šuplja. Kao i sami argumenti koje iznostite.

Kao prvo to 'ni tamo, ni vamo' je samo znak nezadovoljstva, i to materijalnog i društvenog karaktera. Tamo na Zapadu sigurno više materijalnog dok u BiH društvenog deficita. Ovdje oko mene ima more ljudi koji imaju ove probleme. Na Zapadu materijalni status nije dovoljan za potrebe u BiH, a opet u BiH društveni status je jako kratkog vijeka. I tako da samo idu iz jedne u drugu prazninu umjesto da u jednoj srediti stvore sebi ambijent odnosno saliju svu svoju energiju, ne oni bi na nekoliko konja zajahali istovremeno.

[no_sikiriki]

Pa nije forum ljekarna ustanova. Niti bi trebao biti ali svrha ove teme je šuplja. Kao i sami argumenti koje iznostite.

Kao prvo to 'ni tamo, ni vamo' je samo znak nezadovoljstva, i to materijalnog i društvenog karaktera. Tamo na Zapadu sigurno više materijalnog dok u BiH društvenog deficita. Ovdje oko mene ima more ljudi koji imaju ove probleme. Na Zapadu materijalni status nije dovoljan za potrebe u BiH, a opet u BiH društveni status je jako kratkog vijeka. I tako da samo idu iz jedne u drugu prazninu umjesto da u jednoj srediti stvore sebi ambijent odnosno saliju svu svoju energiju, ne oni bi na nekoliko konja zajahali istovremeno.

Meni je genijalno da pričaš "o tim tamo nekim ljudima koji su ni tamo ni vamo, s psihičkim problemima" itd. A ni sam ne shvataš da samim svojim prisustvom na ovoj temi i forumu dokazuješ da si također pripadnik te "grupacije". Ti da si stvarno svim srcem u Danskoj ne bi osjećao potrebu da uopće čitaš niti komentarišeš na ovom forumu, jer bi bio 100% zauzet životom u Danskoj, sa svim onim što obilježava tamošnji život, a ne onaj ovdje.
Ovo je tvoja teorija, btw, ne moja.

[u-pet-deka]

Pa nije forum ljekarna ustanova. Niti bi trebao biti ali svrha ove teme je šuplja. Kao i sami argumenti koje iznostite.

Kao prvo to 'ni tamo, ni vamo' je samo znak nezadovoljstva, i to materijalnog i društvenog karaktera. Tamo na Zapadu sigurno više materijalnog dok u BiH društvenog deficita. Ovdje oko mene ima more ljudi koji imaju ove probleme. Na Zapadu materijalni status nije dovoljan za potrebe u BiH, a opet u BiH društveni status je jako kratkog vijeka. I tako da samo idu iz jedne u drugu prazninu umjesto da u jednoj srediti stvore sebi ambijent odnosno saliju svu svoju energiju, ne oni bi na nekoliko konja zajahali istovremeno.

Meni je genijalno da pričaš "o tim tamo nekim ljudima koji su ni tamo ni vamo, s psihičkim problemima" itd. A ni sam ne shvataš da samim svojim prisustvom na ovoj temi i forumu dokazuješ da si također pripadnik te "grupacije". Ti da si stvarno svim srcem u Danskoj ne bi osjećao potrebu da uopće čitaš niti komentarišeš na ovom forumu, jer bi bio 100% zauzet životom u Danskoj, sa svim onim što obilježava tamošnji život, a ne onaj ovdje.
Ovo je tvoja teorija, btw, ne moja.

Nije zar uslov da mora neko biti 100% Danac ili Belgijanac kako nebi imao ovu prazninu koju vi imate, ili? Onda nije pitanje ni tamo ni vamo, nego pitanje identiteta kod vas.

Tu prazninu tamo i vamo koju imate ste sami sebi stvorili. Meni je ok u Danskoj, nije idealno ali je ok. Nemam razloga da kukam ili lovim dugu. Imam hrpu obaveza od onih unutar porodice do posla itd. U BiH ili na prostorima SFRJ kada sam, prilagoditi se tempu i potrebama za taj kratak period je alfa i omega. A to da patim i govorim u sebi kada sam u BiH zašto nisam npr. u Danskoj i obratno kada sam ovdje zašto nisam na Balkanu, to je van svake pameti.

[no_sikiriki]

...
Ne mislim da shvataš smisao ove teme, toliko od mene.

[u-pet-deka]

Nije zar uslov da mora neko biti 100% Danac ili Belgijanac kako nebi imao ovu prazninu koju vi imate, ili? Onda nije pitanje ni tamo ni vamo, nego pitanje identiteta kod vas.

Kakvu prazninu?
Ja ne znam da li uopće shvataš ovu temu.
Tema je o jednom "fenomenu", u kontekstu toga kada neko iz BiH provede jedan dio svog života van BiH ili treenutno živi van BiH, ali ne može da bude 100% sretan, jer kad je vani vuče ga nešto ka "kući", ili kad je "kući", vuče ga nešto ka vani (jer je i to "vani" nekad predstavljalo kuću).

Nije to nikakv fenomen osim kod vas u glavi. Tu prazninu tamo i vamo koju imate ste sami sebi stvorili. Meni je ok u Danskoj, nije idealno ali je ok. Nemam razloga da kukam ili lovim dugu. Imam hrpu obaveza od onih unutar porodice do posla itd. U BiH ili na prostorima SFRJ kada sam, prilagoditi se tempu i potrebama za taj kratak period je alfa i omega. A to da patim i govorim u sebi kada sam u BiH zašto nisam npr. u Danskoj i obratno kada sam ovdje zašto nisam na Balkanu, to je van svake pameti.

[no_sikiriki]

Kakvu prazninu?
Ja ne znam da li uopće shvataš ovu temu.
Tema je o jednom "fenomenu", u kontekstu toga kada neko iz BiH provede jedan dio svog života van BiH ili treenutno živi van BiH, ali ne može da bude 100% sretan, jer kad je vani vuče ga nešto ka "kući", ili kad je "kući", vuče ga nešto ka vani (jer je i to "vani" nekad predstavljalo kuću).

Nije to nikakv fenomen osim kod vas u glavi. Tu prazninu tamo i vamo koju imate ste sami sebi stvorili. Meni je ok u Danskoj, nije idealno ali je ok. Nemam razloga da kukam ili lovim dugu. Imam hrpu obaveza od onih unutar porodice do posla itd. U BiH ili na prostorima SFRJ kada sam, prilagoditi se tempu i potrebama za taj kratak period je alfa i omega. A to da patim i govorim u sebi kada sam u BiH zašto nisam npr. u Danskoj i obratno kada sam ovdje zašto nisam na Balkanu, to je van svake pameti.

Iako rekoh "dosta od mene", zahvaljujući svojoj psihičkoj bolesti još jednom ću odgovoriti, jer mi očito fali malo samokontrole.
Zahvaljujem na psihoanalizi još jednom. Mislim da nisi dovoljno puta ponovio da su moji/stavovi drugih ljudi ovdje "za ljekarne ustanove."
Bitno je da si ti "zdrav i dobar" da nama kažeš šta je normalno/šta nije i kako bismo se trebali postaviti. Odmah ću da zakažem termin kod psihijatra i priložit ću ovu temu da mi dr. potvrdi tvoju dijagnozu.
Nebitno što ne znaš ama ba ništa o mom/našim životima, okolnostima, itd. Ti znaš kako/zašto smo mi takvi i da nam treba psihološka pomoć.

Ja sam promijenila 5 osnovnih škola, 2 srednje, 3 fakulteta, zbog konstantog "seljakanja". I u zadnjih 10 godina otkako sam u Sarajevu u kontinuitetu, u 2 navrata sam živjela opet vani u 2 različite zemlje.
Jesi li ti imao takav život? Imaš li imalo razumijevanja za druge ljude/okolnosti/živote i kako to utiče na nekoga? Misliš li da su ti komentari i dalje na mjestu?

[Mariella]

Ne trosi zivce, nije on dobar

[u-pet-deka]

Nije to nikakv fenomen osim kod vas u glavi. Tu prazninu tamo i vamo koju imate ste sami sebi stvorili. Meni je ok u Danskoj, nije idealno ali je ok. Nemam razloga da kukam ili lovim dugu. Imam hrpu obaveza od onih unutar porodice do posla itd. U BiH ili na prostorima SFRJ kada sam, prilagoditi se tempu i potrebama za taj kratak period je alfa i omega. A to da patim i govorim u sebi kada sam u BiH zašto nisam npr. u Danskoj i obratno kada sam ovdje zašto nisam na Balkanu, to je van svake pameti.

Iako rekoh "dosta od mene", zahvaljujući svojoj psihičkoj bolesti još jednom ću odgovoriti, jer mi očito fali malo samokontrole.
Zahvaljujem na psihoanalizi još jednom. Mislim da nisi dovoljno puta ponovio da su moji/stavovi drugih ljudi ovdje "za ljekarne ustanove."
Bitno je da si ti "zdrav i dobar" da nama kažeš šta je normalno/šta nije i kako bismo se trebali postaviti. Odmah ću da zakažem termin kod psihijatra i priložit ću ovu temu da mi dr. potvrdi tvoju dijagnozu.
Nebitno što ne znaš ama ba ništa o mom/našim životima, okolnostima, itd. Ti znaš kako/zašto smo mi takvi i da nam treba psihološka pomoć.

Ja sam promijenila 5 osnovnih škola, 2 srednje, 3 fakulteta, zbog konstantog "seljakanja". I u zadnjih 10 godina otkako sam u Sarajevu u kontinuitetu, u 2 navrata sam živjela opet vani u 2 različite zemlje.
Jesi li ti imao takav život? Imaš li imalo razumijevanja za druge ljude/okolnosti/živote i kako to utiče na nekoga? Misliš li da su ti komentari i dalje na mjestu?

Izmjenio sam ja dosta sredina, pa opet nemam takav problem odnosno imam sve pod kontrolom. Nije mi dosadno. Moj odgovor je na mjestu jer ljude oko sebe koji pate tako te pobleme poznajem jako dobro i vidim gdje je problem kod njih ali oni ga odbijaju i tvrde da je problem negdje drugo. To je tako.

[Bloo]

Izmjenio sam ja dosta sredina, pa opet nemam takav problem odnosno imam sve pod kontrolom. Nije mi dosadno. Moj odgovor je na mjestu jer ljude oko sebe koji pate tako te pobleme poznajem jako dobro i vidim gdje je problem kod njih ali oni ga odbijaju i tvrde da je problem negdje drugo. To je tako.

Sad si u jednoj sredini -Banovići.
Trajni.
Dosta i tebe više na svim mogucim PFovima, zvize.

[GandalfSivi]

Cuj zvize

Anyhow, on topic. Sta god kazem slagat cu. S jedne strane dobro sam se uklopio u Americi (ali sam otisao kao manje vise formirana licnost sa nekih 28 godina), imam neki sredjen zivot, lijepu porodicu, fino drustvo.

S druge strane trosim vise vremena na ovaj forum nego i na sta drugo u zivotu, znaci vuce me nesta k tamo. Davno sam odlucio da se necu vracati za stalno, ali opet, mali je svijet, naleti se redovno, pa i nije neka drama nostalgija…

[Bloo]

Cuj zvize

Anyhow, on topic. Sta god kazem slagat cu. S jedne strane dobro sam se uklopio u Americi (ali sam otisao kao manje vise formirana licnost sa nekih 28 godina), imam neki sredjen zivot, lijepu porodicu, fino drustvo.

S druge strane trosim vise vremena na ovaj forum nego i na sta drugo u zivotu, znaci vuce me nesta k tamo. Davno sam odlucio da se necu vracati za stalno, ali opet, mali je svijet, naleti se redovno, pa i nije neka drama nostalgija…

Mozda jos jedno dijete?
Vuce te mozda druzenje, ali ne zivi se od toga...plus jebo druzenje kad ti sve ostalo ide na kurac od salteruse do vozaca... plus Fadil.

[Osmi Socrates]

Mene ništa nije privlačilo.

Ovdje odrastao. Čak ni jezik ne pričam savršeno tečno, mada možda moje pisanje zavarava.

I onda, prije nekih pet-šest godina, nakon privatnog stresnog događaja, odlučio da malo dublje zaronim u korijene, preko raznih foruma. Sad se kajem.

[GandalfSivi]

Cuj zvize

Anyhow, on topic. Sta god kazem slagat cu. S jedne strane dobro sam se uklopio u Americi (ali sam otisao kao manje vise formirana licnost sa nekih 28 godina), imam neki sredjen zivot, lijepu porodicu, fino drustvo.

S druge strane trosim vise vremena na ovaj forum nego i na sta drugo u zivotu, znaci vuce me nesta k tamo. Davno sam odlucio da se necu vracati za stalno, ali opet, mali je svijet, naleti se redovno, pa i nije neka drama nostalgija…

Mozda jos jedno dijete?
Vuce te mozda druzenje, ali ne zivi se od toga...plus jebo druzenje kad ti sve ostalo ide na kurac od salteruse do vozaca... plus Fadil.

Ma jok, nije vise ni druzenje. I kada dodjem, nadjem se sa par ljudi, ali sve je to nekako na kratko. A oni se medjusobno skoro i ne druze dok im ja ne dodjem kao razlog da se nadju. Poslovi, porodice, bla bla. Lijepo je vidjeti roditelje, lijepo je prosetati gradom, ispaliti se negdje u prirodu, lijepo je i Dobrinjom proci navece, vidjeti svoju generaciju sa coporima djece u bilo koje doba dana i noci, sjesti u Cuz jednom ili dva puta, pa laganini, aerodrom i hvala i dovidjenja.

[no_sikiriki]

Mene ništa nije privlačilo.

Ovdje odrastao. Čak ni jezik ne pričam savršeno tečno, mada možda moje pisanje zavarava.

I onda, prije nekih pet-šest godina, nakon privatnog stresnog događaja, odlučio da malo dublje zaronim u korijene, preko raznih foruma. Sad se kajem.

Nemoj tako, sad si bar upućen da nema šta da ti nedostaje kod nas neandertalaca.
Čak ja koja živim ovdje nisam bila upućena.

[no_sikiriki]

Cuj zvize

Anyhow, on topic. Sta god kazem slagat cu. S jedne strane dobro sam se uklopio u Americi (ali sam otisao kao manje vise formirana licnost sa nekih 28 godina), imam neki sredjen zivot, lijepu porodicu, fino drustvo.

S druge strane trosim vise vremena na ovaj forum nego i na sta drugo u zivotu, znaci vuce me nesta k tamo. Davno sam odlucio da se necu vracati za stalno, ali opet, mali je svijet, naleti se redovno, pa i nije neka drama nostalgija…

U ovome je moj problem. Da mogu otići negdje relativno blizu, gdje možeš godišnje obići roditelje itd. ne bih uopće bila ovdje. Ali kad ti je druga opcija takva da dolaziš jednom u 3-5 godina, to drastično mijenja situaciju/viđenje, bar meni...

[GandalfSivi]

Cuj zvize

Anyhow, on topic. Sta god kazem slagat cu. S jedne strane dobro sam se uklopio u Americi (ali sam otisao kao manje vise formirana licnost sa nekih 28 godina), imam neki sredjen zivot, lijepu porodicu, fino drustvo.

S druge strane trosim vise vremena na ovaj forum nego i na sta drugo u zivotu, znaci vuce me nesta k tamo. Davno sam odlucio da se necu vracati za stalno, ali opet, mali je svijet, naleti se redovno, pa i nije neka drama nostalgija…

U ovome je moj problem. Da mogu otići negdje relativno blizu, gdje možeš godišnje obići roditelje itd. ne bih uopće bila ovdje. Ali kad ti je druga opcija takva da dolaziš jednom u 3-5 godina, to drastično mijenja situaciju/viđenje, bar meni...

Gdje sam blizu ba, okean svaki put moram preletjeti…

[sehohari]

Cuj zvize

Anyhow, on topic. Sta god kazem slagat cu. S jedne strane dobro sam se uklopio u Americi (ali sam otisao kao manje vise formirana licnost sa nekih 28 godina), imam neki sredjen zivot, lijepu porodicu, fino drustvo.

S druge strane trosim vise vremena na ovaj forum nego i na sta drugo u zivotu, znaci vuce me nesta k tamo. Davno sam odlucio da se necu vracati za stalno, ali opet, mali je svijet, naleti se redovno, pa i nije neka drama nostalgija…

U ovome je moj problem. Da mogu otići negdje relativno blizu, gdje možeš godišnje obići roditelje itd. ne bih uopće bila ovdje. Ali kad ti je druga opcija takva da dolaziš jednom u 3-5 godina, to drastično mijenja situaciju/viđenje, bar meni...

A što bi birala neku daleku zemlju?
Vazda na raspolaganju stoji jug Njemačke, Austrija, pa čak i sjever Italije.
Zmijem li znati šta si po zanimanju, otprilike? Čitao sam negdje da si završila faks?

[sehohari]

Rođen sam uz to, ne znam bukvalno bilo kakav momenat u svom životu kada mi nije tako bilo.

Iako sam se rodio, odrastao, školovao vani, ipak imam veoma jaku pripadnost prema Bosni (i Hercegovini naravno). Siguran sam da je taj moj sentiment dosta jači nego kod drugih "dijasporaša druge generacije". Mislim da je to prvenstveno zbog odgoja, čestih odlazaka i veza, mada još uvijek nisam baš siguran šta je tačan razlog.

Kako god, za mene je vazda bilo sasvim normalno da mi sa familijom, pa i bilo kojim drugim iz naših podneblja počinje neki drugi svijet. Kada dođeš kući, Njemačka na neko vrijeme prestaje postojati zemlja u kojoj živiš. Priča se na našem, gleda se dnevnik na Hayatu, Federalnoj, BN-u (kasnije N1, Novi...), navečer se smije uz Izeta Fazlinovića ili luduje uz utakmice reprezentacije. Naravno, svako već par dana unaprijed zna kada je utakmica, da se mora kupiti čips i sve ostalo, a i koliko glasno se mora galamiti kada padne gol. Ipak, i za njemačku reprezentaciju se veoma srčano navija (iako opet to nije baš to).

Onda sutradan ideš u školu, i opet živiš u Njemačkoj. A taj svijet opet stalno prekida telefonski razgovor ili kada se u školi sretneš sa sestrom, kada opet prebacuješ na bosanski jezik. Tako, potpuno automatski, prebacuješ iz jednog jezika u drugi po 10-15 puta na dan. Isto tako, veoma dugo mi je bila navika da kada se upoznam sa nekim ko je iz Bosne ili okruženja (najčešće isto druga generacija dijaspore, naravno), po mogućnosti odmah prebacim na naš jezik. I danas imam ogroman osjećaj neugodnosti kada sa nekim "našim" pričam na njemačkom. Iako taj jezik znam odlično (pa i bolje od samih Njemaca), maturirao na njemu čistom peticom, imam osjećaj da je neprirodno kada pričam s nekim kome je drugi maternji jezik bosanski, srpski ili hrvatski.

Isto tako na primjer čitam njemačku novinu čiji sam pretplatnik, da bi samo kasnije iz čistog mira malo vidio na klixu šta se to u Bosni dešava.

Ta paralelna stvarnost u kojoj faktički živim mi je tek prije par godina postala uočljiva, prije mi je to bilo sasvim normalno. Neka djeca npr. opisuju kako imaju problema sa tim miksom različitih kultura i običaja, ali ja to lično nikad nisam osjetio. Možda zato što nisam znao za drugačije, a možda sam se i odlučio za jednu stranu.

Mislim da sam na neki način, bez da bi to radio namjerno, našao neki "ispušni" ventil za sve to: Općenito je u meni narasla neka volja za učenjem stranih jezika, upoznavanju stranih kultura, dešavanja... što je dovelo do toga da danas govorim pet jezika, često volim čitati strane knjige, novine, upoznati se sa dešavanjima u veoma udaljenim područjima ovog svijeta. Možda je to neki način na koji sam na neki način, neznajući, naknadno "legitimisao" to moje "niti vamo, niti tamo".

Yay, ne mogu da vjerujem da se neko napokon vratio na temu. za post.
Ovo sa jezikom i šaltanjem mi je i više nego poznato, i dan danas razmišljam na na našem i na engleskom i često mi mozak zablokira, pa kažem nešto na engleskom umjesto na našem. Pa me onda neki ismijavaju "jer sam odavde, a glumim da ne znam vlastiti jezik."
Isto tako kao tebi, sa našim ljudima mi je uvijek bilo prirodnije govoriti na našem jeziku, kad sam bila vani, ali često bi se ti ljudi prešaltali na engleski, tako da sam se navikla i na to.
Isto tako postoje ljudi s kojima pričam samo na našem ili samo na engleskom, iako smo svi iz BiH. Komplikovan neki svijet.

p.s. Divim ti se na nivou pismenosti, ako si stvarno rođen i odrastao u Njemačkoj. Dobar dio ljudi koji nisu bili nikad van BiH nisu tako pismeni.

Hvala na divljenju
Vazda mi je bilo važno što bolje znati bosanski. Ne znam, roditelji su vazda insistirali na tome da pričam na našem (i korigovali me kada bi nešto rekao pogrešno), pa sam se potrudio da to sve bude što bolje. I onda opet, kao što rekoh, puno konzumiram bh. medije (novine, televiziju, pa i poneku knjigu).
Naša djeca vamo nažalost veoma loše pričaju naš jezik. Jedva sastave rečenicu, a neki ga čak i nikako neznaju. Kada bi kao mali išao u džamiju (a valjda su tu ljudi koji malo više paze na te stvari oko očuvanja tradicije, jezika i tkd.), često bi hodža nešto morao objasniti na njemačkom, dok bi mi između sebe na pauzama vazda pričali njemačkim (što me je i tada iznerviralo...).
Inače, nekako sam čak i uspio da naučim ćirilicu (stari bi često gledao RTRS, pa je meni dosadilo da ne znam ja one čudne znakove).

Ali stvarno ne znam zašto neko neće da uči svoju djecu maternji jezik. Mislim, nikad nisam čuo za neke negativne posljedice, a znanje još jednog jezika vazda nosi prednosti sa sobom.

[no_sikiriki]

U ovome je moj problem. Da mogu otići negdje relativno blizu, gdje možeš godišnje obići roditelje itd. ne bih uopće bila ovdje. Ali kad ti je druga opcija takva da dolaziš jednom u 3-5 godina, to drastično mijenja situaciju/viđenje, bar meni...

Gdje sam blizu ba, okean svaki put moram preletjeti…

Ma meni ti i Amerika djeluje kao "mačiji kašalj" naspram moje Australije i takvog leta.

[no_sikiriki]

U ovome je moj problem. Da mogu otići negdje relativno blizu, gdje možeš godišnje obići roditelje itd. ne bih uopće bila ovdje. Ali kad ti je druga opcija takva da dolaziš jednom u 3-5 godina, to drastično mijenja situaciju/viđenje, bar meni...

A što bi birala neku daleku zemlju?
Vazda na raspolaganju stoji jug Njemačke, Austrija, pa čak i sjever Italije.
Zmijem li znati šta si po zanimanju, otprilike? Čitao sam negdje da si završila faks?

Zato što imam državljanstvo daleke Australije, pa pored Bosne to vidim kao jedinu realnu opciju trenutno. A da mogu birati, išla bih u Englesku ili negdje slično.
Imam porodicu, tako da nije u pitanju samo šta bi ja lično, nego šta je realna opcija za bračni par sa djetetom. A i ovdje su moji roditelji (jedinica sam) i suprugova majka koja je sama, tako da su i oni faktor, kao i naravno mnoge druge stvari.
Lično otkako sam ovdje se bavim prevođenjem, a u Australiji sam radila u izdavačkoj kući. (Završila sam publishing i medije/komunikacije).

Što se tiče priče o jeziku itd., kad sam bila u Aus. bilo je dosta ljudi koji se nisu nimalo trudili da im djeca uče naš jezik, jer su htjeli da se što više asimiliraju i da djeca budu Australci. Donekle to razumijem, jer znaju ljudi imati predrasude i vezuju naše područje samo za rat i neke negativne stvari.
LIčno smatram da je svaki dodatni jezik bogatstvo i bilo bi mi tužno da sa vlastitim djetetom ne komuniciram na maternjem jeziku, ali svako ima svoje volje/želje/razloge.

[NelsonM]

Cuj zvize

Anyhow, on topic. Sta god kazem slagat cu. S jedne strane dobro sam se uklopio u Americi (ali sam otisao kao manje vise formirana licnost sa nekih 28 godina), imam neki sredjen zivot, lijepu porodicu, fino drustvo.

S druge strane trosim vise vremena na ovaj forum nego i na sta drugo u zivotu, znaci vuce me nesta k tamo. Davno sam odlucio da se necu vracati za stalno, ali opet, mali je svijet, naleti se redovno, pa i nije neka drama nostalgija…

U ovome je moj problem. Da mogu otići negdje relativno blizu, gdje možeš godišnje obići roditelje itd. ne bih uopće bila ovdje. Ali kad ti je druga opcija takva da dolaziš jednom u 3-5 godina, to drastično mijenja situaciju/viđenje, bar meni...

Ja sam u Njemackoj i dolazim 3x godisnje, imamo video poziv svaki dan, i opet se grizem sto nisam tu, posebno kako stare. Uvijek mi izgleda kao da necu biti tu kad im bude najpotrebnije. Gledajuci naziv teme, tamo mi je srce , vamo mozak

[GandalfSivi]

A što bi birala neku daleku zemlju?
Vazda na raspolaganju stoji jug Njemačke, Austrija, pa čak i sjever Italije.
Zmijem li znati šta si po zanimanju, otprilike? Čitao sam negdje da si završila faks?

Zato što imam državljanstvo daleke Australije, pa pored Bosne to vidim kao jedinu realnu opciju trenutno. A da mogu birati, išla bih u Englesku ili negdje slično.
Imam porodicu, tako da nije u pitanju samo šta bi ja lično, nego šta je realna opcija za bračni par sa djetetom. A i ovdje su moji roditelji (jedinica sam) i suprugova majka koja je sama, tako da su i oni faktor, kao i naravno mnoge druge stvari.
Lično otkako sam ovdje se bavim prevođenjem, a u Australiji sam radila u izdavačkoj kući. (Završila sam publishing i medije/komunikacije).

Što se tiče priče o jeziku itd., kad sam bila u Aus. bilo je dosta ljudi koji se nisu nimalo trudili da im djeca uče naš jezik, jer su htjeli da se što više asimiliraju i da djeca budu Australci. Donekle to razumijem, jer znaju ljudi imati predrasude i vezuju naše područje samo za rat i neke negativne stvari.
LIčno smatram da je svaki dodatni jezik bogatstvo i bilo bi mi tužno da sa vlastitim djetetom ne komuniciram na maternjem jeziku, ali svako ima svoje volje/želje/razloge.

Australija jeste bas daleko, ali opet, jednom kada sjednes na avion, na isto se svede.

Nego, kad smo kod djece i jezika. Meni je zena Talijanka, tako da ona prica sa njim na talijanskom, ja na bosanskom, a u skoli na engleskom. Jos dok je dadilja zivjela s nama i ona je bila Talijanka, tako da je taj jezik preovladavao. Sin mi ima skoro tri godina i nekada nam treba mama da prevede sta je rekao, ali dugorocno se isplati. Plus, izgleda da cu i ja nauciti talijanski iz nekog 12og pokusaja

[no_sikiriki]

U ovome je moj problem. Da mogu otići negdje relativno blizu, gdje možeš godišnje obići roditelje itd. ne bih uopće bila ovdje. Ali kad ti je druga opcija takva da dolaziš jednom u 3-5 godina, to drastično mijenja situaciju/viđenje, bar meni...

Ja sam u Njemackoj i dolazim 3x godisnje, imamo video poziv svaki dan, i opet se grizem sto nisam tu, posebno kako stare. Uvijek mi izgleda kao da necu biti tu kad im bude najpotrebnije. Gledajuci naziv teme, tamo mi je srce , vamo mozak

Samo se ti hvali, čuj 3 puta godišnje.

Australija jeste bas daleko, ali opet, jednom kada sjednes na avion, na isto se svede.

Nego, kad smo kod djece i jezika. Meni je zena Talijanka, tako da ona prica sa njim na talijanskom, ja na bosanskom, a u skoli na engleskom. Jos dok je dadilja zivjela s nama i ona je bila Talijanka, tako da je taj jezik preovladavao. Sin mi ima skoro tri godina i nekada nam treba mama da prevede sta je rekao, ali dugorocno se isplati. Plus, izgleda da cu i ja nauciti talijanski iz nekog 12og pokusaja

Ma ne svede, ode skoro $10 000 na karte za troje kad ideš u Aus., sumnjam da je toliko iz Amerike.

Super za jezik, samo moraš biti baš uporan i pričati s malim samo na našem, jer italijanski i engleski već zna i dovoljno im je izložen. Znam tako neke parove i ko god nije bio baš uporan, nisu malci naučili da govore kako treba, ono razumiju većinu, ali nije to to.
Mom malom je 4, mi još uvijek u kući malo miješamo engleski iako smo u Sa, pa mi tako dodje i pita "hoce li biti chicken za ručak"

[Lily1234]

Ja sam u Njemackoj i dolazim 3x godisnje, imamo video poziv svaki dan, i opet se grizem sto nisam tu, posebno kako stare. Uvijek mi izgleda kao da necu biti tu kad im bude najpotrebnije. Gledajuci naziv teme, tamo mi je srce , vamo mozak

Samo se ti hvali, čuj 3 puta godišnje.

Australija jeste bas daleko, ali opet, jednom kada sjednes na avion, na isto se svede.

Nego, kad smo kod djece i jezika. Meni je zena Talijanka, tako da ona prica sa njim na talijanskom, ja na bosanskom, a u skoli na engleskom. Jos dok je dadilja zivjela s nama i ona je bila Talijanka, tako da je taj jezik preovladavao. Sin mi ima skoro tri godina i nekada nam treba mama da prevede sta je rekao, ali dugorocno se isplati. Plus, izgleda da cu i ja nauciti talijanski iz nekog 12og pokusaja

Ma ne svede, ode skoro $10 000 na karte za troje kad ideš u Aus., sumnjam da je toliko iz Amerike.

Super za jezik, samo moraš biti baš uporan i pričati s malim samo na našem, jer italijanski i engleski već zna i dovoljno im je izložen. Znam tako neke parove i ko god nije bio baš uporan, nisu malci naučili da govore kako treba, ono razumiju većinu, ali nije to to.
Mom malom je 4, mi još uvijek u kući malo miješamo engleski iako smo u Sa, pa mi tako dodje i pita "hoce li biti chicken za ručak"

A ti mu odgovoriš: "Nema chicken u ovoj kitchen... Niti bilo koje drugo meso... "

[no_sikiriki]

A ti mu odgovoriš: "Nema chicken u ovoj kitchen... Niti bilo koje drugo meso... "

Gdje ću mu to reći bona, dijete pravi Bosanac, ne odvaja se od mesa otkako mu je 6 mjeseci. Jednom smo mu pokušali dati nešto bez mesa, nije bio impresioniran. Onda smo skontali da može, ako je na mesnoj vodi.