nerka iz turije

[mildred]

Evo ,neka ovo bude posljednje što ću reći na ovu temu.
Ljudi moji, bilo da ste vjernici,ateisti, doktori ili ne znam šta drugo ,ja vam mogu poželjeti jedno. Oni koji nisu u braku i nemaju djece, neće me moći razumjeti,ali oni koji imaju znat će o čemu govorim.
Ne do vam dragi Bog, nikada da doživite da izlazite iz bolnice,a ljekar vam govori da vam dijete može biti invalid, gluho i slijepo, da umjesto osjećaja radosti , osjećate kao da idete u rat, jer vam predstoji životna bitka, da vam beba plače mjesec dana po 16 sati dnevno,a ne možete joj pomoći, da 3 puta budete u bolnici u mjesec dana, a doktori vas otpuste sa dijagnozom grčeva, da mjesec dana ne spavate jer vam beba ima toliki spazam da joj pelenu ne možete staviti, da gledate kako drugi ljudi šetaju sa svojim bebama, a vaša je toliko ukočena da je ne možete staviti u sjedalicu auta, da se izvija u obliku slova c, a ne možete je ispraviti, da drugim ljudima ne možete objasniti zašto je beba takva, da umjesto da se smijete sa svojom bebom, plačete non stop jer znate da može dobiti cerebralnu paralizu, da je neurorizično dijete, da molite Boga ,ako već mora biti nešto, neka bude gluha ili slijepa,ali da hoda svojim nogama, i ne do Bog ,dragi moji ljudi, da tražite pomoć zbog zdravlja ni kod doktora, ni kod Nerke, ni kod hodža i šta znam kod koga sve.
Nikome ne bih poželjela pakao kroz koji smo moj suprug i ja prošli.
Zbog svega navedenog , boli me kada ljudi zbijaju šale na moj račun, pa mi se zbog toga više i ne komentariše.
Meni je moja borba dovoljna , i ona mi je najbitnija, nije mi do prepucavanja o tome da li je neko prevarant ili lažov ili sl.
O tome neka se bakću onda oni koji nemaju drugih borbi u životu,ja dobijam bitku po bitku, a da li ću rat, to ne znam, to ću znati tek kada se uvjerim da mi dijete hoda, da nema cerebralnu praralizu ili mentalnu retardaciju,ne do Bog, i kada budem mogla odahnuti od ovog psihičkog, fizičkog i materijalnog pritiska.

[Nosferatu]

Praise the lord and pass the ammunition sto bi rekli Amerikanci, tj. vjeruj u bog-a, ali ne uzdaj se ti ni u tu Nerku previse, ni u doktore, i to su ljudi, nego u sebe.

Sumnjam po prici da si psiholog (nije mi bitno jesi li ili nisi, ne radi se o tome vec...), jer bi shvatila da ti ides Nerki vise da tebi pomogne, nego tvom dijetetu i to je ok po meni. Ako ti vjerujes da to pomaze, i ako je tebi lakse, onda idi. Nemoj samo da zbog Nerke pocnes izbjegavati doktore i slicno, jer Nerki je malo naporno da pohvata ste je EEG rekao ovaj put, a sta magnetna rezonansa prosli put, pa ti moze reci, da oni ne znaju nista i da ti predjes kod nje 100% za posve.

Cerebralna paraliza je u stvari mozdani udar koji se desi ili u maternici ili pri porodu, ali posto je mozak vrlo elastican i neuroni nisu jos uvijek potpuno oformili se, moguce je jako mnogo plasticnosti tj. moguce je napraviti progres, uz konstantan rad i vjezbe u poredenju s starijim osoboma. Taj oziljak koji vide na MRI je u stvari vjerovatno proces re-organizacije i zaostatak od udara. EEG je bitan jer djeca mogu zavrsiti kao epilepticari nakon svega ovoga. Helem, najgori dio svega ovoga je da tebi ne moze niko ekspersno reci danas, sta je dijagnoza i sta da ti ocekujes s tim dijetetom - hoce biti normalno s minimalnim ili nikakvih deficitima (mozak ima toliko neurona da je jednostavno nisu mu potrebni svi za funkciju) ili ce biti invalid.

Istina jeste da nema goreg nego roditi dijete s bilo kojim deficitom, i to su egzistencijalne krize u kojima jedina parelala istih je ona u kojoj ljudi ne mogu da imaju dijete, pa idu na preglede, pa se naze da ne moze zena ili muskarac, pa onda se posvadjaju, razvod braka, i slicno, jer hoce da nadju partnera s kojim mogu imati djecu ili ostanu zajedno, i gledaju druge kako radjaju djecu.

Ali, zar i ti nebi htjela znati - sta je istina? Vec zelis da polako dolazis do relizacije iz godinu u godinu, jer, trebas da shvatis, sad, upravo sad, sta god je da je problem s tvojim dijetetom, pa cak i ako nije - ti trebas da naucis sto vise o tome, i da se pripremis, a ne da vices nedo bog meni, jer bog je dao svima nama, a niko nije ovaj zivot zivjeo a da ga je prezivjeo, ako hoces da vidis sta je tuga odi na temu humanitarne akcije pa pogledaj temu o djevojci od 19 godina koja ima automimuni hepatitis (znaci njeno tjelo samo - napalo jetru i unistilo) i treba joj transplant jetre koji kosta 150.000 evra. A djevojka bila sportasica do neki dan.

Moj najbolji prijatelj, iz rata, je imao cerebralnu paralizu, danas je fakultet zavrsio i ima posao. Hramlje, ne moze koristiti jednu ruku, ali nije mucak, niti ga ko drugi hrani, a postenijeg momka nema na daleko. I dan danas, sjecam se dana, kad je naucio plivati, a to je bilo mnogo, mnogo poslje iza nas svih drugih, koji nismo imali fizicke neke deficite. Isao je sam, na rijeku, kasno navece da pliva, ili je bilo to, ili se udaviti. Dok nije naucio. Koja je to radost za njega bila. Tu je i shvatio da drugi mozda imaju veci kapacitet i mogu brze od njega neke stvari, ali nista nije postojalo sto on sam, nije mogao s vjezbom. A sve to je pocelo, s majkom, koja nije nikad odustala, i koja je isla, i vodila ga na terapije i vjezbe i svaku noc, vjezbala sa njim, jos dok je bio jako mali, a kad je vec odrastao i bio sav sitnicav i musicav, nije dala da misli kako nece nikad nista biti od njega (a koja je djevojka sa 15-16 htjela momka koji hramlje i ne moze da ti pruzi ruku kad se rukuje?) i kako je mucak, kako je sjebana stvar koju ne moze ni bog ni otac da ispravi.

Zato, vjeruj u boga, ali se naoruzaj dobro, ne Nerkama vec informacijom, a ako ti je sta lakse, idi i kod Nerke. Bitno je da se i te tvoje emocije negdje adresiraju, jer to moze biti pola bitke dobijene jer ne radi se tu samo o bebi vec i o tebi, a i o buducoj dijeci koju trebas da imas.

[tranquil]

Eto, emotivni apel, sa djetetom postavljenim u prvi plan, i sada ako kažeš šta protiv nje svi će reći "đe će ti duša, šta ako nisi u pravu, ogriješićeš se o ženu" itd. itd.

Sve u svemu, violine s tužnom melodijom na stranu, i dalje ti ništa ne vjerujem. Većini forumaša ovo možda zvuči grubo, jer većina ne vjeruje do kojih moralnih dubina mogu pasti razni šarlatani, i šta sve mogu koristiti da bi privukli ljude sebi, ali nažalost ja znam na šta su sve spremni.

Evo ,neka ovo bude posljednje što ću reći na ovu temu.

Nadam se, ni ja se više neću javljati, muka mi je.

[Latina]

Evo ,neka ovo bude posljednje što ću reći na ovu temu.
Ljudi moji, bilo da ste vjernici,ateisti, doktori ili ne znam šta drugo ,ja vam mogu poželjeti jedno. Oni koji nisu u braku i nemaju djece, neće me moći razumjeti,ali oni koji imaju znat će o čemu govorim.
Ne do vam dragi Bog, nikada da doživite da izlazite iz bolnice,a ljekar vam govori da vam dijete može biti invalid, gluho i slijepo, da umjesto osjećaja radosti , osjećate kao da idete u rat, jer vam predstoji životna bitka, da vam beba plače mjesec dana po 16 sati dnevno,a ne možete joj pomoći, da 3 puta budete u bolnici u mjesec dana, a doktori vas otpuste sa dijagnozom grčeva, da mjesec dana ne spavate jer vam beba ima toliki spazam da joj pelenu ne možete staviti, da gledate kako drugi ljudi šetaju sa svojim bebama, a vaša je toliko ukočena da je ne možete staviti u sjedalicu auta, da se izvija u obliku slova c, a ne možete je ispraviti, da drugim ljudima ne možete objasniti zašto je beba takva, da umjesto da se smijete sa svojom bebom, plačete non stop jer znate da može dobiti cerebralnu paralizu, da je neurorizično dijete, da molite Boga ,ako već mora biti nešto, neka bude gluha ili slijepa,ali da hoda svojim nogama, i ne do Bog ,dragi moji ljudi, da tražite pomoć zbog zdravlja ni kod doktora, ni kod Nerke, ni kod hodža i šta znam kod koga sve.
Nikome ne bih poželjela pakao kroz koji smo moj suprug i ja prošli.
Zbog svega navedenog , boli me kada ljudi zbijaju šale na moj račun, pa mi se zbog toga više i ne komentariše.
Meni je moja borba dovoljna , i ona mi je najbitnija, nije mi do prepucavanja o tome da li je neko prevarant ili lažov ili sl.
O tome neka se bakću onda oni koji nemaju drugih borbi u životu,ja dobijam bitku po bitku, a da li ću rat, to ne znam, to ću znati tek kada se uvjerim da mi dijete hoda, da nema cerebralnu praralizu ili mentalnu retardaciju,ne do Bog, i kada budem mogla odahnuti od ovog psihičkog, fizičkog i materijalnog pritiska.

Cuvaj se. I cuvaj svoje dijete. I ako ima cerebralnu paralizu, to nije kraj svijeta. @Nosferatu ti je dao primjer svog prijatelja, i ja poznajem nekoga ko ima cerebralnu paralizu i nista mu ne fali. Ono sto se vidi ocima je vazno samo slijepcima ( koji imaju oci, ali su ipak slijepi ). Budi hrabra i bice sve aBd u redu. Ko kaze da su oni koji nemaju cerebralnu paralizu normalni ? I sama si sigurna sam vidjela osobe kojima fizicki nista ne fali, ali siju negativnu energiju oko sebe i od njih svi bjeze.

U potpunosti razumijem tvoju zelju da uradis sve sto mozes za svoje dijete, i da ces pokucati na svaka vrata koja ti mogu ponuditi barem nadu. Moje misljenje je da ne trebas zanemariti konzervativnu medicinu ( dakle ljekare ), a ako ides osobama koje se bave bilo kojom alternativnom metodom ljecenja, moras biti izuzetno oprezna, i provjeriti sve sto cujes o njima vise puta.

I nemoj zaboraviti; Ljubav mozda ne lijeci cerebralnu paralizu, ali mijenja percepciju samih sebe i onih koje volimo. Naoruzaj se ljubavlju i samo polako. Sve ce biti u redu.