NEMA PRIJAVE NA ADRESU BEZ UGOVORA O ZAKUPU

[HM 2011]

Odnosno naslov je :
Nema tjela nema djela - nema kuće nema prijave prebivališta....

Prijedlogom izmjena i dopuna Zakona o prebivalištu i boravištu građana, barem ovim vidljivim dijelom iz Odluke o dospustivosti obraćanja i odluke o meritumu Ustavnog suda BiH broj U 27 / 13 (Sl. glasnik BiH 2/14) - predviđeno je sljedeće:

Član 8. mijenja se i glasi:
"Član 8.
Prilikom prijavljivanja i odjavljivanja prebivališta državljani su dužni da daju tačne i istinite podatke.
U postupku prijavljivanja prebivališta i adrese stanovanja državljani su dužni priložiti dokaz da imaju valjan osnov za
prebivalište na adresi na kojoj se prijavljuju.
Kao dokaz da državljanin ima valjan osnov za prebivalište na adresi na kojoj se
prijavljuje smatra se jedan od sljedećih dokaza:
a) Dokaz o vlasništvu ili suvlasništvu ili posjedu stana, kuće ili drugog objekta za stanovanje.
b) Ovjeren ugovor o zakupu ili ovjeren ugovor o podstanarskom odnosu uz ovjeren dokaz o vlasništvu ili suvlasništvu ili posjedu stanodavca.
c) Potvrda da se pred nadležnim organom vodi spor o vlasništvu, odnosno da je pokrenut postupak legalizacije ili uknjižavanja objekta, stana ili kuće na adresi na kojoj se prijavljuje prebivalište.

Kao valjan dokaz za prebivalište smatraće se i ovjerena izjava stanodavca iz koje je vidljivo da stanodavac ispunjava uvjete propisane tačkama a), b) i c) iz prethodnog stava ovog člana i da daje pristanak da određeno lice bude prijavljeno na
njegovoj adresi stanavanja.

Bračni ili vanbračni partneri i srodnici prvog stepena u pravoj liniji (roditelji i djeca), usvojioci i usvojenici, u postupku prijavljivanja prebivališta, mogu podnijeti zahtjev za prijavu prebivališta na adresi već prijavljenog bračnog ili vanbračnog
partnera ili srodnika prvog stepena u pravoj liniji, odnosno usvojioca ili usvojenika samo uz dokaz o bračnom ili
vanbračnom stanju, srodstvu ili usvojenju, bez pribavljanja dokaza iz stava 2. ovog člana, uz evidentiranje postojanja
ovakvog odnosa.

Nadležni organi socijalnog staranja, starački domovi, gerijatrijske i druge specijalizovane zdravstvene ustanove dužni
su da relevantne podatke o adresama stanovanja štićenika i korisnika svojih usluga, državljana Bosne i Hercegovine, koji u
postupku prijave prebivališta ne mogu obezbjediti dokaze iz stava 2. ovog člana, dostave nadležnom organu za prijavljivanje prebivališta radi dokazivanja valjanog osnova za prijavu prebivališta na adresi na kojoj se prijavljuju.

Državljanima BiH koji su u stanju socijalne potrebe i ne mogu obezbjediti dokaze iz stava 2. ovog člana, a nisu kod nadležnih organa socijalnog staranja evidentirani kao korisnici pomoći, mogu od nadležnog organa socijalnog staranja zahtijevati pomoć u pribavljanju dokaza o valjanom osnovu za prijavu prebivališta na adresi na kojoj se prijavljuju.

Licu koje nema mjesto i adresu stanovanja, niti sredstava kojim bi moglo namiriti potrebu stanovanja (u daljem tekstu: beskućnik) nadležni organ socijalnog staranja može omogućiti da prijavi prebivalište na adresi ustanove socijalnog staranja, a u tom slučaju beskućnik je dužan nadležnom organu i ustanovi socijalnog staranja dostaviti adresu za kontakt, koja može biti kod fizičkog ili pravnog lica uz njihovu saglasnost.

Građanin je dužan da nadležnom organu prijavi svoje prebivalište u roku od 15 dana od dana nastanjenja na adresi na
kojoj prijavljuje prebivalište.

Pri prijavi prebivališta maloljetnika organ ili lice iz člana 7. stav 2. Zakona prilažu rodni list maloljetnika.

Pri prijavi prebivališta po rođenju djeteta, lice ili organ iz stava 8. ovog člana, prijavljuju dijete kod nadležnog organa u
roku od 30 dana, nakon rođenja djeteta prilažući rodni list djeteta."

Član 3.
Član 8a. mijenja se i glasi:
"Član 8a.
Nadležni organi su dužni, u roku od pet godina od dana stupanja na snagu ovog zakona, za svakog državljanina sa
evidentiranim prebivalištem izvršiti provjeru ispunjenosti uvjeta iz člana 8. st. 2. 3. i 4. Prikupljanje dokaza se može vršiti
elektronskim putem uz korišćenje digitalno potpisanih podataka kod organa nadležnih za vođenje evidencija u kojima se nalaze relevantni podaci.

U postupku provjere ispunjenosti uvjeta, nadležni organi su dužni da sa posebnom pažnjom i razumijevanjem cijene dokaze
za osjetljive i socijalno ugrožene kategorije državljana BiH iz člana 8. st. 4., 5. i 6.

U postupku provjere ispunjenosti uvjeta, mogu se kao relevantne koristiti: matične knjige, evidencije nekretnina,
zavoda za zapošljavanje, zdravstvene zaštite, penzijsko invalidskog osiguranja, korisnika komunalnih i drugih usluga i
sl., o čemu će posebno uputstvo donijeti direktor Agencije."

Član 4.
Iza člana 8a. dodaju se čl. 8b, 8c, 8d. I 8e. koji glase:
[...]
"8c.
Ukoliko nadležni organ u postupku provedenom po službenoj dužnosti ili po zahtjevu stranke koja ima pravni interes
utvrdi da je državljanin BiH prijavio prebivalište suprotno odredbama člana 8. stav 1. ovog Zakona, rješenjem će poništiti
prebivalište."

----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Sve ovo i više od ovoga će proći i biti usvojeno - ali ne u svrhu punjenja poreskih kasa, nego naprotiv u svrhu maltretiranja povratnika u pokušaju i narušavanja slobode kretanja - posebno za građane sa prijavljenim prebivalištem u BiH a adresom u inozemstvu (prognanici)....

Bošnjaci kao narod koji je istinski protjeran sa svojih ognjišta i pokazuje interes za kakav takav povratak, odnosno njihovi zastupnici u parlamentu - oslonili su se na zaštitu vitalnog nacionalnog interesa Bošnjaka - međutim utvrđeno je da vitalni nacionalni interes bonjaka nije povrijeđen u ovom slučaju - predstoji još samo zvanično glasanje i stupanje na snagu ovakvih izmjena i dopuna zakona - podržanih od strane parlamentarne većine u PS BIH tj. čak i od predstavnika Bošnjaka koji u svemu tome i ne vide problem....

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u
predmetu broj U 27/13, rješavajući zahtjev Staše Košarca,
predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine
Bosne i Hercegovine, na osnovu člana IV/3.f) Ustava Bosne i
Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 5.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik
BiH", br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica
Tudor Pantiru, potpredsjednik
Miodrag Simović, potpredsjednik
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Constance Grewe, sutkinja
Mirsad Ćeman, sudija
Margarita Caca-Nikolovska, sutkinja
Zlatko M. Knežević, sudija
na sjednici održanoj 29. novembra 2013. godine je donio
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Utvrđuje se da Izjava Kluba delegata bošnjačkog naroda u
Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine o
destruktivnosti po vitalni interes bošnjačkog naroda u Bosni i
Hercegovini u Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o prebivalištu i boravištu državljana Bosne i Hercegovine
broj 01.02-02-1-36/13 od 17. jula 2013. godine ispunjava uvjete
proceduralne ispravnosti iz člana IV/3.f) Ustava Bosne i
Hercegovine.
Utvrđuje se da Prijedlogom zakona o izmjenama i
dopunama Zakona o prebivalištu i boravištu državljana Bosne i
Hercegovine broj 01.02-02-1-36/13 od 17. jula 2013. godine nije
povrijeđen vitalni interes bošnjačkog naroda u Bosni i
Hercegovini.
Postupak usvajanja Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o prebivalištu i boravištu državljana Bosne i Hercegovine
broj 01.02-02-1-36/13 od 17. jula 2013. godine treba provesti
prema proceduri iz člana IV/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim
novinama Federacije BiH", "Službenom glasniku Republike
Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko BiH".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Staša Košarac, predsjedavajući Doma naroda
Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu:
podnositelj zahtjeva), podnio je 8. novembra 2013. godine
Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni
sud) zahtjev za ispitivanje regularnosti postupka, odnosno
utvrđivanja postojanja ili nepostojanja ustavne osnove za
proglašenje Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona
o prebivalištu i boravištu državljana Bosne i Hercegovine broj
01.02-02-1-36/13 od 17. jula 2013. godine (u daljnjem tekstu:
Prijedlog zakona) štetnim po vitalni interes bošnjačkog naroda.
II. Zahtjev
a) Navodi iz zahtjeva
2. Podnositelj zahtjeva je naveo da je na 33. sjednici Doma
naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (u daljnjem
tekstu: Dom naroda), održanoj 5. novembra 2013. godine,
razmatran zahtjev Vijeća ministara Bosne i Hercegovine
daljnjem tekstu: Vijeće ministara) za razmatranje Prijedloga
zakona (uz zahtjev dostavljen zahtjev Vijeća ministara) u kojem
je navedeno da se traži hitno razmatranje, u skladu s članom 122.
Poslovnika Doma naroda. Nakon usvajanja zahtjeva za
razmatranje Prijedloga zakona po hitnom postupku, delegati u
Klubu bošnjačkog naroda Halid Genjac, Sulejman Tihić i
Nermina Kapetanović, na osnovu člana 161. Poslovnika Doma
naroda, proglasili su Prijedlog zakona štetnim po vitalni interes
bošnjačkog naroda. Nakon proglašenja Prijedloga zakona štetnim
po vitalni interes bošnjačkog naroda prekinuta je rasprava i
pristupilo se glasanju o tome je li Prijedlog zakona štetan po
vitalni interes bošnjačkog naroda. Klub srpskog naroda se, s pet
glasova "protiv", izjasnio da Prijedlog zakona ne smatra štetnim
po vitalni nacionalni interes bošnjačkog naroda. Klub hrvatskog
naroda se, s pet glasova "protiv", izjasnio da Prijedlog zakona ne
smatra štetnim po vitalni nacionalni interes bošnjačkog naroda
(podnositelj zahtjeva je dostavio neautorizirani transkript i kopiju
nepotpisanog zapisnika sa sjednice Doma naroda održane 5.
novembra 2013. godine). Podnositelj zahtjeva je dalje naveo da
je, budući da se većina delegata u klubovima hrvatskog i srpskog
naroda izjasnila protiv toga da je Prijedlog zakona štetan po
vitalni interes bošnjačkog naroda, formirana Zajednička komisija
za rješavanje pitanja vitalnog interesa (u daljnjem tekstu:
Zajednička komisija), koju čine tri delegata, od kojih su po
jednog izabrali bošnjački, hrvatski i srpski delegati radi
rješavanja spornog pitanja. Zajednička komisija je 5. novembra
2013. godine održala sjednicu na kojoj su članovi Zajedničke
komisije Borjana Krišto i Dragutin Rodić ostali pri svojim
stavovima da se protive tvrdnji da je Prijedlog zakona štetan po
vitalni interes. Osim toga, Zajednička komisija je konstatirala da
nije postigla rješenje i utvrdila da, u skladu s odredbama Ustava
Bosne i Hercegovine i Poslovnika Doma naroda, predmet treba
uputiti Ustavnom sudu na daljnji postupak (podnositelj zahtjeva
je dostavio zapisnik sa sjednice Zajedničke komisije od 5.
novembra 2013. godine).
3. Iz Izjave Kluba delegata bošnjačkog naroda od 5.
novembra 2013. godine, koju su potpisali Sulejman Tihić,
Nermina Kapetanović i Halid Genjac (kopiju Izjave podnositelj
zahtjeva dostavio uz zahtjev, u daljnjem tekstu: Izjava), slijedi da
podnositelji Izjave proglašavaju Prijedlog zakona štetnim po
vitalni interes bošnjačkog naroda. U obrazloženju razloga za
navedeno, podnositelji Izjave su naveli da bi se usvajanjem
Prijedloga zakona izmijenili dotadašnji čl. 8. i 8a. i dodao bi se
novi član 8c., tako da bi svi ti članovi bili u potpunoj suprotnosti
s cijelim Poglavljem IV dotadašnjeg Zakona o prebivalištu i
boravištu državljana Bosne i Hercegovine (koji u Poglavlju IV čl.
16-28. reguliše prebivalište raseljenih osoba i povratnika tako da
se, između ostalog, omogućava olakšano ponovno prijavljivanje
prebivališta prilikom kojeg se od povratnika ne može tražiti
nijedan drugi dokument osim dokumenata kojima se dokazuje
identitet ili prebivalište prije sukoba). Naime, kako je dalje
istaknuto, protivno odredbama spomenutog poglavlja, uspostavila
bi se obaveza i povratnicima (i onim koji imaju prijavljeno
prebivalište i onima koji će ga tek prijaviti) da pribave dokaz o
postojanju pravnog osnova za prijavu prebivališta na određenoj
adresi. Svi povratnici koji su prijavili prebivalište u skladu s
odredbama navedenog Poglavlja IV bi bili izloženi provjeri
ispunjenosti uvjeta koje nisu bili dužni ispunjavati prilikom
prijave prebivališta. Takva međusobna suprotstavljenost članova
istog Zakona bi proizvela, kako je zaključeno u Izjavi,
nedopustivu pravnu nesigurnost i izloženost povratnika
samovoljnom postupanju policijskih službenika u rješavanju
pitanja vezanih za prebivalište, a koja imaju izuzetnu važnost za
sve povratnike. Dalje je navedeno da treba imati u vidu da je u
etničkoj strukturi ukupnog broja prognanih, izbjeglih i raseljenih
tokom ratnih dešavanja 1992-1995. godine najveći procenat
Bošnjaka, i to uglavnom s prostora današnjeg entiteta Republike
Srpske. Pri tome Bošnjaci čine i najveći procenat povratnika u taj
entitet. Istaknuto je da bi se nejasnoće i navedene
suprotstavljenosti članova, koje bi u zakonu nastale usvajanjem
predloženih izmjena, mogle koristiti kao izgovor za legaliziranje
već prisutne nezakonite prakse upravo u Republici Srpskoj gdje
policijski službenici u nadležnim stanicama javne sigurnosti
(uglavnom jednonacionalnog sastava) kroz navodnu reviziju
poništavaju prebivališta povratnicima (uglavnom Bošnjacima)
kako su to već činili u Srebrenici i Foči. Osnovni sud u Srebrenici
i Okružni sud u Bijeljini su svojim presudama već potvrdili da su
službena lica u PS Srebrenica već kršila ljudska prava pogrešnim
tumačenjem jasnih propisa u oblasti prijave prebivališta. U Izjavi
je navedeno da su konačne posljedice protivzakonitog
poništavanja prebivališta za povratnike i izbjeglice izuzetno
ozbiljne, jer prijava prebivališta na prijeratnoj adresi stanovanja
je uvjet za ostvarivanje pomoći za obnovu kuća, a poništavanjem
tog prebivališta gubi se uvjet za tu pomoć, zatim prebivalište je
osnov za ostvarivanje socijalnih prava, biračkog prava, itd. U
Izjavi je dalje navedeno da je očigledno da bi usvajanje
Prijedloga zakona imalo za posljedicu otežavanje ili
onemogućavanje ostvarivanja zagarantovanih prava raseljenih
lica i izbjeglica koji se namjeravaju vratiti, ali i onih koji su se
vratili na svoja ognjišta, što je u direktnoj suprotnosti s
Dejtonskim mirovnim sporazumom i njegovim Aneksom VII.
Budući da svi dostupni zvanični i relevantni podaci govore da je
najveći broj prognanih i raseljenih lica bošnjačke etničke
pripadnosti, posebno s prostora današnje RS, kao i da je najveći
broj povratnika Bošnjaka, zaključeno je da je Prijedlog zakona
štetan po vitalni interes bošnjačkog naroda.
4. Iz Izjave Kluba delegata hrvatskog naroda, Borjane
Krišto, članice Zajedničke komisije od 5. novembra 2013. godine
(Izjava dostavljena uz zahtjev), slijedi da Prijedlog zakona nije
štetan po vitalni interes bošnjačkog naroda, jer ne sadrži niti
jednu odredbu koja stavlja u povoljniji ili nepovoljniji položaj
bilo koji od konstitutivnih naroda, u konkretnom slučaju
bošnjački narod, zbog čega nije povrijeđen vitalni interes
bošnjačkog naroda. Navedeni prijedlog zakona kroz izmjene i
dopune u cijelom tekstu jednako se odnosi na sve državljane
Bosne i Hercegovine. Zbog navedenog, u potpunosti ostaje pri
svome stavu i stavu Kluba delegata hrvatskog naroda, odnosno
njihovom izjašnjenju sa sjednice Doma naroda održane 5.
novembra 2013. godine.
5. Iz Izjave Kluba delegata srpskog naroda, Dragutina
Rodića, člana Zajedničke komisije, od 5. novembra 2013. godine
(Izjava dostavljena uz zahtjev) slijedi potpuno identičan sadržaj
kao i u Izjavi Kluba delegata hrvatskog naroda, Borjane Krišto,
članice Zajedničke komisije od 5. novembra 2013. godine,
odnosno "da u potpunosti ostaje pri svome stavu i stavu Kluba
delegata srpskog naroda, odnosno njihovom izjašnjenju sa
sjednice Doma naroda održane 5. novembra 2013. godine".
b) Odgovor na zahtjev
6. Ustavni sud je našao da je u konkretnom slučaju
zadovoljen uvjet kontradiktornosti postupka pred Ustavnim
sudom time što je podnositelj zahtjeva uz zahtjev dostavio izjave
Kluba delegata srpskog naroda, Dragutina Rodića, člana
Zajedničke komisije i Kluba delegata hrvatskog naroda, Borjane
Krišto, članice Zajedničke komisije, koji su, u svoje ime i u ime
klubova delegata srpskog i hrvatskog naroda, osporili navode
podnositelja Izjave, zbog čega nije tražio izjašnjenje na zahtjev
klubova hrvatskog i srpskog naroda.
V. Relevantni propisi
7. U Zakonu o prebivalištu i boravištu državljana Bosne
i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 32/01 i 56/08)
relevantne odredbe glase:

Članak 1.
Ovim zakonom se uređuje prebivalište i boravište
državljana Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: državljanin) i
boravište raseljenih osoba u Bosni i Hercegovini (u daljnjem
tekstu: raseljene osobe).
Sve odredbe ovoga zakona odnose se jednako na sve
državljane, osim ako nije drukčije predviđeno u posebnim
odredbama u poglavlju IV ovoga zakona.
Niti jedna odredba ovoga zakona se ne smije tumačiti tako
da ograničava pravo državljana na slobodan izbor mjesta
prebivališta/ boravišta.
Članak 8.
Prilikom prijavljivanja i odjavljivanja prebivališta ili
boravišta državljani su dužni da daju točne i istinite podatke.
U roku od 60 dana od uspostave prebivališta ili 60 dana
nakon stupanja na snagu ovoga zakona, koje god razdoblje je
dulje, državljanin podnosi zahtjev za prijavu
prebivališta/boravišta nadležnom organu u mjestu svog
prebivališta ili boravišta navodeći svoju kućnu adresu. Zajedno
za zahtjevom on podnosi osobnu iskaznicu ili drugi dokaz o
identitetu.
Pri prijavi prebivališta malodobnika, koja je uzrokovana
promjenom prebivališta osobe/organi koji su navedeni u članku
7. stavak 2., postupaju sukladno s postupkom navedenim u stavku
2.ovoga članka podnoseći rodni list malodobnika.
Pri prijavi prebivališta po rođenju djeteta osoba/organi
navedeni u članku 7. stavak 2. prijavljuju dijete kod nadležnog
organa u roku od 60 dana nakon rođenja djeteta postupajući
sukladno s postupkom utvrđenim u stavku 2.ovoga članka,
podnoseći rodni list djeteta.
Odjava prebivališta može se izvršiti neposredno kod
nadležnog tijela ili po službenoj dužnosti. Nakon zaprimanja
zahtjeva za prijavu prebivališta, sukladno postupku utvrđenom u
prethodnim stavcima ovoga članka, nadležno tijelo prijavljuje
prebivalište državljanina po prethodno izvršenoj odjavi
prebivališta. Nadležno tijelo kojem je podnesen zahtjev za prijavu
prebivališta po službenoj dužnosti izvješćuje nadležno tijelo u
mjestu ranijeg prebivališta državljanina, radi odjave
prebivališta. O odjavi prebivališta izvješćuje se nadležno tijelo
kojem je podnesen zahtjev za prijavu prebivališta.
Postupak od podnošenja zahtjeva za prijavu prebivališta do
odjave ranijeg prebivališta i od prijave novog prebivališta ne
može trajati dulje od 15 dana.
Nadležni organ je dužan da državljaninu odmah izda
potvrđenu presliku obrasca prijave, koja će služiti kao dokaz da
je osoba izvršila prijavu prebivališta kako je predviđeno ovim
zakonom. Potvrđeni obrazac također služi kao dokaz da je
nadležni organ omogućio odjavu ranijeg prebivališta
državljanina.
Članak 8a.
Ukoliko nadležno tijelo u postupku provedenom po
službenoj dužnosti ili po zahtjevu stranke koja ima pravni interes
utvrdi da je državljanin BiH prijavio prebivalište ili boravište
protivno odredbama članka 8. stavak 1. ovoga Zakona, rješenjem
će poništiti prebivalište.
Poglavlje IV - POSEBNE ODREDBE
Članak 16.
Osobe na koje se odnose odredbe iz ove glave su raseljene
osobe i povratnici.
Članak 17.
Povratnik u svoje prebivalište prije sukoba iz kojeg se nije
nikad odjavio odnosno nije odjavljen time, ponovo uspostavlja
svoje prebivalište prije sukoba i nije dužan ponovo prijavljivati
prebivalište.
Članak 18.
Povratnik koji se, prije stupanja na snagu ovoga zakona,
odjavio ili je po službenoj dužnosti bio odjavljen iz svog
prebivališta prije sukoba ima pravo na olaknutu ponovnu prijavu
kako je to navedeno u ovome poglavlju.
Članak 19.
U slučaju da u prebivalištu prije sukoba nadležni organ
više ne posjeduje evidenciju koja sadrži podatke o prebivalištu za
određenog državljanina, nadležni organ u prebivalištu prije
sukoba dužan je utvrditi mjesto u kojemu je osoba imala
prebivalište prije sukoba kod organa koji trenutno posjeduje
navedenu evidenciju.
U slučaju da iz bilo kojeg razloga nije moguće utvrditi
njegovo prebivalište prije sukoba u smislu stavka 1.ovoga članka,
povratnik ima pravo da mu se olakša ponovo prijavljivanje
sukladno s odredbama ovoga zakona.
Članak 20.
Povratnik koji ima pravo da mu se olakša ponovno
prijavljivanje nadležnom organu predočava odgovarajući dokaz
identiteta i dokument kojim dokazuje svoje prebivalište prije
sukoba u roku od 60 dana nakon povratka u svoje prebivalište
prije sukoba. Za olakšano ponovno prijavljivanje ne može se
tražiti nijedan drugi dokument osim dokumenata kojima se
dokazuje identitet ili prebivalište prije sukoba.
Ako ne može predočiti dokument kojim dokazuje svoj
identitet ili prebivalište prije sukoba, povratnik ima pravo da
dokaže svoj identitet ili prebivalište prije sukoba drugim
sredstvima, uključujući i izjave tog povratnika ili izjave koje daju
druge osobe u korist povratnika.
Članak 21.
Putem olaknutog ponovnog prijavljivanja povratnik
uspostavlja svoje prebivalište prije sukoba, o čemu se izdaje
potvrda.
Članak 22.
Odmah nakon izdavanja osobne iskaznice povratniku u
njegovom prebivalištu prije sukoba, nadležni organ u
prebivalištu prije sukoba izvješćuje nadležni organ u mjestu u
kojemu je povratnik boravio kao raseljena osoba o tome da je
povratnik ponovno uspostavio svoje prebivalište.
Nadležni organ u ranijem boravištu odmah po prijemu
takvog izvješća vrši po službenoj dužnosti odjavljivanje
povratnika iz njegovog ranijeg boravišta.
Isti nadležni organ o odjavi odmah izvješćuje datog
državljanina i nadležni organ u ponovno uspostavljenom
prebivalištu prije sukoba.
Ovaj postupak će se završiti u roku od 15 dana nakon što se
povratnik prijavio za olaknutu ponovnu prijavu.
Ovaj član se ne odnosi na povratnika iz inozemstva.
Članak 23.
Sve raseljene osobe su dužna da prijave svoje boravište.
Članak 24.
Raseljena osoba koja dragovoljno odluči da uspostavi novo
boravište ima pravo na olaknutu prijavu.
Članak 25.
Raseljena osoba koje ima pravo da olaknuto prijavljivanje
nadležnom organu predočava odgovarajući dokaz identiteta i
dokument kojim dokazuje svoje prethodno boravište u roku od 60
dana nakon uspostave svog novog boravišta. Za olakšano
prijavljivanje ne može se tražiti nijedan drugi dokument osim
dokumenata kojima se dokazuje identitet ili ranije boravište
raseljene osobe.
Ako ne može predočiti dokument kojim dokazuje svoj
identitet ili ranije boravište raseljena osoba ima pravo da dokaže
svoj identitet ili svoje ranije boravište drugim sredstvima,
uključujući i izjave te raseljene osobe ili izjave koje daju druge
osobe u korist raseljene osobe.
Članak 26.
Putem olaknutog prijavljivanja raseljena osoba uspostavlja
svoje novo boravište o čemu se izdaje potvrda.
Članak 27.
Odmah nakon izdavanja osobne iskaznice raseljenoj osobi
u njenom novom boravištu, nadležni organ u novom boravištu
izvješćuje nadležni organ u ranijem boravištu o novom boravištu
raseljene osobe.
Nadležni organ u ranijem boravištu odmah po prijemu
takvog izvješća vrši po službenoj dužnosti odjavljivanje raseljene
osobe iz njenog ranijeg boravišta.
Isti nadležni organ o odjavi odmah izvješćuje datu
raseljenu osobu i nadležni organ o novom boravištu.
Ovaj postupak se završava u roku od 15 dana nakon što se
raseljena osoba prijavila za olaknutu prijavu.
Ovaj članak se ne odnosi na raseljenu osobu čije je ranije
boravište bilo u inozemstvu.
Članak 28.
Raseljena osoba koja dragovoljno odluči da uspostavi
prebivalište u drugom mjestu, a ne u svom prebivalištu prije
sukoba, prijavljuje nadležni organ u novom prebivalištu sukladno
s poglavljem II ovoga zakona.
8. U Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o prebivalištu i boravištu državljana Bosne i
Hercegovine broj 01.02-02-1-36/13 od 17. jula 2013. godine
relevantne odredbe glase:
Član 2.
Član 8. mijenja se i glasi:
"Član 8.
Prilikom prijavljivanja i odjavljivanja prebivališta
državljani su dužni da daju tačne i istinite podatke.
U postupku prijavljivanja prebivališta i adrese stanovanja
državljani su dužni priložiti dokaz da imaju valjan osnov za
prebivalište na adresi na kojoj se prijavljuju. Kao dokaz da
državljanin ima valjan osnov za prebivalište na adresi na kojoj se
prijavljuje smatra se jedan od sljedećih dokaza:
a) Dokaz o vlasništvu ili suvlasništvu ili posjedu stana,
kuće ili drugog objekta za stanovanje.
b) Ovjeren ugovor o zakupu ili ovjeren ugovor o
podstanarskom odnosu uz ovjeren dokaz o vlasništvu
ili suvlasništvu ili posjedu stanodavca.
c) Potvrda da se pred nadležnim organom vodi spor o
vlasništvu, odnosno da je pokrenut postupak
legalizacije ili uknjižavanja objekta, stana ili kuće na
adresi na kojoj se prijavljuje prebivalište.
Kao valjan dokaz za prebivalište smatraće se i ovjerena
izjava stanodavca iz koje je vidljivo da stanodavac ispunjava
uvjete propisane tačkama a), b) i c) iz prethodnog stava ovog
člana i da daje pristanak da određeno lice bude prijavljeno na
njegovoj adresi stanavanja.
Bračni ili vanbračni partneri i srodnici prvog stepena u
pravoj liniji (roditelji i djeca), usvojioci i usvojenici, u postupku
prijavljivanja prebivališta, mogu podnijeti zahtjev za prijavu
prebivališta na adresi već prijavljenog bračnog ili vanbračnog
partnera ili srodnika prvog stepena u pravoj liniji, odnosno
usvojioca ili usvojenika samo uz dokaz o bračnom ili
vanbračnom stanju, srodstvu ili usvojenju, bez pribavljanja
dokaza iz stava 2. ovog člana, uz evidentiranje postojanja
ovakvog odnosa.
Nadležni organi socijalnog staranja, starački domovi,
gerijatrijske i druge specijalizovane zdravstvene ustanove dužni
su da relevantne podatke o adresama stanovanja štićenika i
korisnika svojih usluga, državljana Bosne i Hercegovine, koji u
postupku prijave prebivališta ne mogu obezbjediti dokaze iz stava
2. ovog člana, dostave nadležnom organu za prijavljivanje
prebivališta radi dokazivanja valjanog osnova za prijavu
prebivališta na adresi na kojoj se prijavljuju.
Državljanima BiH koji su u stanju socijalne potrebe i ne
mogu obezbjediti dokaze iz stava 2. ovog člana, a nisu kod
nadležnih organa socijalnog staranja evidentirani kao korisnici
pomoći, mogu od nadležnog organa socijalnog staranja
zahtijevati pomoć u pribavljanju dokaza o valjan om osnovu za
prijavu prebivališta na adresi na kojoj se prijavljuju.
Licu koje nema mjesto i adresu stanovanja, niti sredstava
kojim bi moglo namiriti potrebu stanovanja (u daljem tekstu:
beskućnik) nadležni organ socijalnog staranja može omogućiti da
prijavi prebivalište na adresi ustanove socijalnog staranja, a u
tom slučaju beskućnik je dužan nadležnom organu i ustanovi
socijalnog staranja dostaviti adresu za kontakt, koja može biti
kod fizičkog ili pravnog lica uz njihovu saglasnost.
Građanin je dužan da nadležnom organu prijavi svoje
prebivalište u roku od 15 dana od dana nastanjenja na adresi na
kojoj prijavljuje prebivalište.
Pri prijavi prebivališta maloljetnika organ ili lice iz člana
7. stav 2. Zakona prilažu rodni list maloljetnika.
Pri prijavi prebivališta po rođenju djeteta, lice ili organ iz
stava 8. ovog člana, prijavljuju dijete kod nadležnog organa u
roku od 30 dana, nakon rođenja djeteta prilažući rodni list
djeteta."
Član 3.
Član 8a. mijenja se i glasi:
"Član 8a.
Nadležni organi su dužni, u roku od pet godina od dana
stupanja na snagu ovog zakona, za svakog državljanina sa
evidentiranim prebivalištem izvršiti provjeru ispunjenosti uvjeta
iz člana 8. st. 2. 3. i 4. Prikupljanje dokaza se može vršiti
elektronskim putem uz korišćenje digitalno potpisanih podataka
kod organa nadležnih za vođenje evidencija u kojima se nalaze
relevantni podaci.
U postupku provjere ispunjenosti uvjeta, nadležni organi su
dužni da sa posebnom pažnjom i razumijevanjem cijene dokaze
za osjetljive i socijalno ugrožene kategorije državljana BiH iz
člana 8. st. 4., 5. i 6.
U postupku provjere ispunjenosti uvjeta, mogu se kao
relevantne koristiti: matične knjige, evidencije nekretnina,
zavoda za zapošljavanje, zdravstvene zaštite, penzijsko
invalidskog osiguranja, korisnika komunalnih i drugih usluga i
sl., o čemu će posebno uputstvo donijeti direktor Agencije."
Član 4.
Iza člana 8a. dodaju se čl. 8b, 8c, 8d. I 8e. koji glase:
[...]
"8c.
Ukoliko nadležni organ u postupku provedenom po
službenoj dužnosti ili po zahtjevu stranke koja ima pravni interes
utvrdi da je državljanin BiH prijavio prebivalište suprotno
odredbama člana 8. stav 1. ovog Zakona, rješenjem će poništiti
prebivalište."
[...]
VI. Dopustivost
9. U konkretnom slučaju zahtjev je podnio predsjedavajući
Doma naroda, tako da u odnosu na ovlaštenog podnositelja
zahtjev ispunjava jedan od kriterija dopustivosti. U pogledu
ostalih kriterija dopustivosti Ustavni sud smatra da oni zavise od
samog tumačenja nadležnosti Ustavnog suda iz člana IV/3.f)
Ustava Bosne i Hercegovine.
10. Ustavni sud podsjeća da je suština nadležnosti Ustavnog
suda iz člana IV/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine rješavanje

pitanja "proceduralne ispravnosti". Što pojam "proceduralna
ispravnost" podrazumijeva, treba zaključiti ciljnim i sistematskim
tumačenjem, prije svega, odredaba člana IV/3. Ustava Bosne i
Hercegovine.
11. Prema odredbama člana IV/3.d) do f) Ustava Bosne i
Hercegovine, jasno je da se procedura za proglašenje jedne
odluke destruktivnom po vitalni interes konstitutivnog naroda
sastoji od pozivanja većine delegata iz kluba jednog naroda
(najmanje tri delegata) na član IV/3.e) Ustava Bosne i
Hercegovine. Posljedica toga jeste stroži kriterij glasanja,
odnosno za donošenje takve odluke potrebna je saglasnost Doma
naroda koju je izglasala većina delegata sva tri konstitutivna
naroda koji su prisutni i koji glasaju. Na taj način je omogućen
nastavak parlamentarne procedure uprkos prigovoru o
destruktivnosti po vitalni interes jednog konstitutivnog naroda, ali
prema strožim demokratskim zahtjevima, jer pojam
parlamentarne većine dobija drugu dimenziju. Ukoliko Dom
naroda ne uspije postići zahtijevanu većinu, odluka ne može proći
parlamentarnu proceduru u Domu naroda, jer nema njegovo
povjerenje. Međutim, ako ne dođe do glasanja, jer većina
delegata nekog konstitutivnog naroda stavi primjedbu
pozivanjem na vitalni interes, obustavlja se procedura glasanja o
predloženoj odluci i Dom naroda postupa prema članu IV/3.f)
Ustava Bosne i Hercegovine.
12. Dakle, iz relevantnih odredaba Ustava Bosne i
Hercegovine jasno proizlazi da je procedura zaštite vitalnih
interesa jednog naroda jasno i decidirano propisana citiranim
odredbama i da se ta procedura mora poštivati. U vezi s tim,
Ustavni sud zapaža da su Izjavu potpisala tri delegata Kluba
bošnjačkog naroda, i to: Halid Genjac, Sulejman Tihić i Nermina
Kapetanović, dakle, većina delegata Kluba bošnjačkog naroda.
Klubovi delegata srpskog naroda (pet glasova "protiv") i
hrvatskog naroda (pet glasova "protiv") su glasali protiv Izjave.
Te činjenice Ustavni sud je utvrdio iz navoda podnositelja
zahtjeva i iz dokumentacije dostavljene uz zahtjev. Dalje, nakon
glasanja kojim nije postignuta saglasnost o tome da je Prijedlog
zakona štetan po vitalni interes bošnjačkog naroda formirana je
Zajednička komisija, koju čine Halid Genjac, Borjana Krišto i
Dragutin Rodić, koja se sastala 5. novembra 2013. godine.
Međutim, Zajednička komisija nije pronašla rješenje, već je
utvrdila da sporno pitanje treba uputiti Ustavnom sudu na daljnji
postupak. Ustavni sud je navedeno utvrdio iz navoda podnositelja
zahtjeva i zapisnika sa sjednice Zajedničke komisije od 5.
novembra 2013. godine, koji je podnositelj zahtjeva, također,
dostavio uz zahtjev. Nakon toga, Klub delegata srpskog naroda,
član Zajedničke komisije i Klub delegata hrvatskog naroda, član
Zajedničke komisije, dali su 5. novembra 2013. godine pismene
izjave u kojima su naveli da u potpunosti ostaju pri svojim
stavovima i stavovima svojih klubova sa sjednice Doma naroda
od 5. novembra 2013. godine. Iz navedenoga slijedi da je u
konkretnom slučaju ispunjen zahtjev dopustivosti u odnosu na
proceduru dostavljanja predmeta Ustavnom sudu na odlučivanje.
13. S druge strane, iz citiranih odredaba jasno proizlazi da
ove vrste sporova nastaju u situaciji u kojoj se predstavnici
konstitutivnih naroda ne mogu sporazumno dogovoriti o tome da
li jeste ili nije neka odluka destruktivna po vitalni interes
određenog naroda. Posljedica toga jeste da se na taj način blokira
rad Parlamentarne skupštine, jer predložena odluka ne može
dobiti povjerenje većine delegata određenog naroda. S tim u vezi
uloga Ustavnog suda bi se trebala sastojati u tome da, kao
zaštitnik Ustava Bosne i Hercegovine (član VI/3. Ustava Bosne i
Hercegovine), svojom meritornom odlukom omogući
deblokiranje rada Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine,
koja nije u stanju riješiti sporno pitanje. Ovaj postupak je hitne
prirode, jer je intervencija Ustavnog suda potrebna u što kraćem
roku kako bi zakonodavni organ mogao nastaviti obavljati svoju
ulogu. Ova druga uloga Ustavnog suda, tj. donošenje meritornog
stava u pogledu postojanja ili nepostojanja destruktivnosti po
vitalni interes jednog naroda, veoma je važna u situacijama kada
je državi potrebna određena odluka kako bi regulirala određeno
područje, a glasanje o toj odluci je blokirano stavljanjem
prigovora o destruktivnosti po vitalni interes jednog naroda.
14. Institut zaštite vitalnih interesa jednog naroda je veoma
važan u državama u kojima postoje multietničke, multijezičke,
multireligijske zajednice ili zajednice koje su tipične prema
svojim razlikama. S druge strane, svako pozivanje na vitalni
interes ima kao posljedicu pojačan kriterij za donošenje općih
akata, uključujući i poseban uvjet većine glasova (član IV/3.e)
Ustava Bosne i Hercegovine) ili, u krajnjem slučaju,
postupak pred Ustavnim sudom. Posljedica toga su prekidi
parlamentarnih procedura koji mogu proizvesti negativne
posljedice po rad zakonodavnog tijela i samim tim na
funkcioniranje države. Zbog toga se na postupak iz člana IV/3.f)
Ustava Bosne i Hercegovine treba pozivati ako postoje relevantni
razlozi za mišljenje da je prijedlog odluke Parlamentarne
skupštine destruktivan po vitalni interes jednog konstitutivnog
naroda i/ili ako postoji ozbiljna kontroverza u mišljenju ili
sumnja u vezi s pitanjem jesu li procedure iz člana IV/3.e) i f)
pravilno ispoštovane (vidi Ustavni sud, Odluka o meritumu broj
U 7/06 od 31. marta 2006. godine, tač. 19-25. s daljnjim
referencama, objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj
34/06).
15. U konkretnom slučaju, suština razloga iz Izjave odnosi
se na to da Prijedlog zakona (izmjenom čl. 8. i 8a. i dodavanjem
novog člana 8c.) otežava ili onemogućava ostvarivanje
zagarantovanih prava raseljenih lica i izbjeglica koji se
namjeravaju vratiti i onih koji su se vratili u svoja prijeratna
prebivališta propisivanjem uvjeta za prijavu prebivališta na
određenoj adresi i provjeravanja pravilne ispunjenosti tih uvjeta,
a budući da je najveći broj izbjeglica i raseljenih lica, a time i
povratnika, iz reda bošnjačkog naroda Prijedlog zakona je štetan
za vitalni interes bošnjačkog naroda. U skladu s navedenim,
Ustavni sud smatra da predmetni zahtjev i Izjava sadrže razloge
zbog kojih podnositelji Izjave smatraju da je Prijedlog zakona
destruktivan po vitalni interes bošnjačkog naroda. Stoga, Ustavni
sud smatra da je i ovaj uvjet dopustivosti predmetnog zahtjeva
zadovoljen.
16. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da je ovaj
zahtjev podnio ovlašteni subjekt i da je poštivana proceduralna
ispravnost u smislu člana IV/3.e) i f) Ustava Bosne i
Hercegovine, te da su ispunjeni i formalni uvjeti iz člana 16. stav
2. Pravila Ustavnog suda.
VII. Meritum
17. Podnositelj zahtjeva traži da se ispita regularnost
postupka, odnosno da se utvrdi postojanje ili nepostojanje
ustavne osnove za Izjavu da se Prijedlog zakona smatra štetnim
po vitalni interes bošnjačkog naroda.
18. U Izjavi se ukazuje na to da Prijedlog zakona
propisivanjem uvjeta državljanima BiH za prijavu prebivališta na
određenoj adresi, kao i provjere ispunjenosti tih uvjeta nakon
prijave prebivališta, otežava ili onemogućava ostvarivanje
zagarantiranih prava raseljenih lica i izbjeglica koji se
namjeravaju vratiti i onih koji su se vratili u svoja prijeratna
prebivališta, a što je štetno po vitalni interes bošnjačkog naroda
budući da je najveći broj spomenutih lica iz redova bošnjačkog
naroda.
Pojam vitalnog interesa konstitutivnog naroda
19. Ustavni sud se u svojoj dosadašnjoj praksi, u vezi s
postupanjem po članu IV/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine,
nikada nije upustio u taksativno nabrajanje elemenata vitalnog
interesa jednog naroda. Umjesto toga, Ustavni sud je ukazao da je
pojam vitalnog interesa jednog konstitutivnog naroda
funkcionalna kategorija, te da mu je potrebno pristupiti s te tačke
gledišta. U tome smislu, Ustavni sud je kroz svoju praksu
povodom ovog pitanja ukazao da postoji nekoliko faktora koji
oblikuju razumijevanje navedenog pojma. Prvo, budući da je
pojam "vitalnog interesa" funkcionalna kategorija, on se ne može
posmatrati odvojeno od pojma "konstitutivnosti naroda" čije
vitalne interese štiti član IV/3.e) i f) Ustava Bosne i Hercegovine.
U vezi s tim Ustavni sud je, također, ukazao da pojam
"konstitutivnosti naroda" nije apstraktan pojam, već da on
inkorporira određena načela bez kojih jedno društvo, s ustavno
zaštićenim razlikama, ne bi moglo efikasno funkcionirati. Dalje,
Ustavni sud je, također, ukazao da je značenje pojma "vitalnog
interesa" djelimično oblikovano i članom I/2. Ustava Bosne i
Hercegovine, koji naglašava da je Bosna i Hercegovina
demokratska država, pa se, s tim u vezi, interes konstitutivnih
naroda da u punom kapacitetu sudjeluju u sistemu vlasti i
aktivnostima javnih organa vlasti može posmatrati kao vitalni
interes. Dakle, prema jurisprudenciji Ustavnog suda, efektivno
sudjelovanje konstitutivnih naroda u procesu donošenja političkih
odluka, u smislu sprečavanja apsolutne dominacije jedne grupe
nad drugom, predstavlja vitalni interes svakog konstitutivnog
naroda. Također, Ustavni sud je ukazao da državna vlast treba
biti, u načelu, reprezentativan odraz napredne koegzistencije svih
naroda u Bosni i Hercegovini, uključujući i nacionalne manjine i
Ostale. S druge strane, "efektivno učestvovanje konstitutivnih
naroda u vlasti", ako se prevazilazi ustavni okvir, nikada se ne
smije provoditi, ili nametati, na štetu efektivnog funkcioniranja
države i njezinih organa (detaljnije vidi, op. cit., Odluka broj U
7/06, tač. 33-37. s daljnjim referencama).
20. Također, u sudskoj praksi povodom istog pitanja je
ukazano da je, u skladu s članom VI/3. stav 1. Ustava Bosne i
Hercegovine, Ustavni sud zaštitnik Ustava Bosne i Hercegovine i
da je njime ograničen u pogledu funkcionalnog tumačenja. U
vezi s tim, pri razmatranju svakog konkretnog slučaja Ustavni
sud će se, u zadatim ustavnim okvirima, rukovoditi vrijednostima
i načelima koji su suštinski važni za slobodno i demokratsko
društvo koje otjelovljuje, između ostalog, poštivanje inherentnog
dostojanstva čovjeka, ugađanje velikoj raznolikosti vjerovanja,
poštivanje kulturnog identiteta i identiteta grupa i vjera, društvene
i političke institucije koje unapređuju sudjelovanje pojedinaca i
grupa u društvu. S druge strane, zaštita vitalnog interesa ne smije
ugroziti suverenitet i funkcionalnost države koja je usko
povezana s neutralnim i suštinskim shvaćanjem pojma
državljanstva, kao kriterija pripadnosti "naciji", odnosno ne smije
voditi nepotrebnoj dezintegraciji građanskog društva kao
neophodnog elementa moderne državnosti (ibid., tačka 38).
Ispitivanje destruktivnosti po vitalni interes bošnjačkog
naroda
21. Podnositelji Izjave ukazuju da se Prijedlogom zakona
otežava ili onemogućava ostvarivanje zagarantiranih prava
raseljenih lica i izbjeglica koji se namjeravaju vratiti i onih koji su
se vratili u svoja prijeratna prebivališta propisivanjem uvjeta za
prijavu prebivališta na određenoj adresi, kao i provjere
ispunjenosti tih uvjeta nakon prijave prebivališta, a što je štetno
po vitalni interes bošnjačkog naroda budući da je najveći broj
spomenutih lica iz redova bošnjačkog naroda.
22. Ustavni sud nalazi da Prijedlog zakona u spornim
odredbama (kojima se mijenja čl. 8. i 8a. i dodaje član 8c.)
predviđa da su prilikom prijavljivanja prebivališta i adrese
stanovanja državljani BiH dužni priložiti dokaz da imaju valjan
osnov za prebivalište na adresi na kojoj se prijavljuju, zatim da za
svakog državljanina s evidentiranim prebivalištem postoji
provjera da su ispunjeni uvjeti za prijavu, te da nadležni organi
poništavaju prijavljeno prebivalište u slučaju kada nisu ispunjeni
propisani uvjeti.
23. Ustavni sud naglašava da, općenito gledajući, način na
koji se zakonski reguliše prijavljivanje prebivališta i boravišta
svih državljana može imati implikacije na poštivanje jednog od
osnovnih ljudskih prava iz Ustava Bosne i Hercegovine – prava
na slobodu kretanja i prebivališta (član II/3.m) Ustava Bosne i
Hercegovine). Također, Ustavni sud naglašava da, općenito
gledajući način na koji se zakonski reguliše, ovo pitanje može
imati implikacije i na povratak izbjeglica i raseljenih lica. Imajući
u vidu da je tokom ratnih dešavanja u Bosni i Hercegovini došlo
do značajnog pomjeranja stanovništva iz njihovih prijeratnih
prebivališta, Ustavni sud smatra da pitanje povratka izbjeglica i
raseljenih lica u njihova prijeratna prebivališta predstavlja vitalni
nacionalni interes svih konstitutivnih naroda, pa tako i
bošnjačkog.
24. Međutim, analizirajući navedene odredbe iz Prijedloga
zakona, posebno s aspekta razloga koji su navedeni u Izjavi,
Ustavni sud ne može utvrditi da se njima ni na koji način
mijenjaju postojeća zakonska rješenja koja se odnose na povratak
izbjeglica i raseljenih lica i njihove imovine, a koja nemaju
nikakve negativne implikacije u odnosu na ustavno pravo na
povratak izbjeglica i raseljenih lica u mjesta gdje su živjeli prije
rata. Također, Ustavni sud smatra da je s aspekta destruktivnosti
po vitalni nacionalni interes neprihvatljiva teza podnositelja
Izjave da će policijski organi u Republici Srpskoj poništavati
nezakonitu prijavu prebivališta, jer se ona zasniva na
pretpostavkama koje se odnose na eventualno buduće postupanje
ovih organa. Osim, toga, nesporno je da postoji sudska zaštita čak
i u slučaju eventualnih nezakonitih radnji tih organa. Ustavni sud
prihvata obrazloženje koje je dato uz Prijedlog zakona prilikom
njegovog upućivanja u parlamentarnu proceduru da se u
konkretnom slučaju radi o poboljšanju teksta osnovnog zakona i
preciziranju uvjeta za prijavljivanje i odjavljivanje prebivališta i
boravišta s ciljem sprečavanja zloupotreba ovih instituta. Pri
tome, Ustavni sud smatra da Prijedlog zakona ne sadrži niti jednu
odredbu koja stavlja u povoljniji ili nepovoljniji položaj bilo koji
od konstitutivnih naroda.
25. U skladu s navedenim, Ustavni sud je zaključio da nisu
utemeljeni navodi podnositelja Izjave da je Prijedlog zakona
destruktivan po vitalni interes bošnjačkog naroda.
26. U skladu s ovom odlukom, Dom naroda treba nastaviti
postupak donošenja Prijedloga zakona prema proceduri
predviđenoj u članu IV/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine.
VIII. Zaključak
27. Ustavni sud zaključuje da Prijedlog zakona ne sadrži
niti jednu odredbu koja stavlja u povoljniji ili nepovoljniji položaj
bilo koji od konstitutivnih naroda, u konkretnom slučaju
bošnjački narod, niti utiče na ustavno pravo na povratak
izbjeglica i raseljenih lica, zbog čega nije povrijeđen vitalni
interes bošnjačkog naroda.
28. Na osnovu člana 61. st. 1. i 5. Pravila Ustavnog suda,
Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
29. U smislu člana 41. Pravila Ustavnog suda, aneks ove
odluke čini izdvojeno mišljenje sudije Mirsada Ćemana suprotno
odluci, kojem se pridružuje potpredsjednica Seada Palavrić.
30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke
Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić, s. r.
Izdvojeno mišljenje sudije Mirsada Ćemana suprotno odluci
u predmetu broj U 27/13
Na osnovu člana 41. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i
Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 60/05, 64/08 i 51/09),
suprotno odluci većine u predmetu broj U 27/13 od 29.
novembra 2013. godine (zahtjev za ispitivanje regularnosti
postupka, odnosno utvrđivanja postojanja ili nepostojanja ustavne
osnove za proglašenje Prijedloga Zakona o izmjenama i
dopunama Zakona o prebivalištu i boravištu državljana Bosne i
Hercegovine broj 01.02-02-1-36/13 od 17. jula 2013. godine
štetnim po vitalni interes bošnjačkog naroda), uz poštivanje
većinskog mišljenja, ne slažem se s mišljenjem i odlukom većine
zbog čega, glasajući protiv, nisam mogao podržati odluku zbog
sljedećih razloga:
1. Kratak rezime stavova:
- Podnosioci Izjave (Klub delegata bošnjačkog naroda u
PSBiH) od 5. novembra 2013. godine ukazuju na to da se
"propisivanjem uvjeta državljanima Bosne i Hercegovine
za prijavu prebivališta na određenoj adresi, kao i provjere
ispunjenosti tih uvjeta nakon prijave", tj. prijedlogom
spornog zakona "otežava ili onemogućava ostvarivanje
zagarantiranih prava raseljenih lica i izbjeglica koji se
namjeravaju vratiti i onih koji su se vratili u svoja
prijeratna prebivališta a što je štetno po vitalni interes
bošnjačkog naroda, budući da je najveći broj spomenutih
lica iz redova bošnjačkog naroda".
Suština razloga iz Izjave kojom je većina delegata u
Klubu bošnjačkog naroda proglasila Prijedlog Zakona
štetnim po vitalni interes bošnjačkog naroda odnosi se,
dakle, na to da Prijedlog Zakona (izmjenom člana 8. i
člana 8a, te dodavanjem novog člana 8c) "otežava ili
onemogućava ostvarivanje zagarantiranih prava raseljenih
lica i izbjeglica".
- Ustavni sud je ocijenio da "općenito gledajući, način na
koji se zakonski regulira prijavljivanje prebivališta i
boravišta svih državljana može imati implikacije na
poštivanje jednog od osnovnih ljudskih prava iz Ustava
Bosne i Hercegovine – prava na slobodu kretanja i
prebivališta (član II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine)",
odnosno da može imati "implikacije i na povratak
izbjeglica i raseljenih lica", te da, "imajući u vidu da je
tokom ratnih dešavanja u Bosni i Hercegovini došlo do
značajnog pomjeranja stanovništva iz njihovih prijeratnih
prebivališta....... pitanje povratka izbjeglica i raseljenih
lica u njihova prijeratna prebivališta predstavlja vitalni
nacionalni interes svih konstitutivnih naroda, pa tako i
bošnjačkog". Međutim, Ustavni sud je zaključio da
Prijedlog Zakona, ipak, "....ne sadrži niti jednu odredbu
koja stavlja u povoljniji ili nepovoljniji položaj bilo koji
od konstitutivnih naroda, u konkretnom slučaju bošnjački
narod, niti utječe na ustavno pravo na povratak izbjeglica i
raseljenih lica, zbog čega nije povrijeđen vitalni interes
bošnjačkog naroda".
Dakle, Ustavni sud, pored ostaloga, s jedne strane, smatra
da način na koji se zakonski regulira prijavljivanje prebivališta i
boravišta svih državljana može imati implikacije na poštivanje
jednog od osnovnih ljudskih prava iz Ustava Bosne i
Hercegovine – prava na slobodu kretanja i prebivališta, odnosno
da može imati "implikacije i na povratak izbjeglica i raseljenih
lica", a, s druge strane, nalazi da važeće posebne odredbe
spornoga zakona (Poglavlje IV-Posebne odredbe, čl. 16-28),
ipak, predstavljaju odgovarajuće garancije da ta prava neće biti
ugrožena.
2. Razlozi
Smatram da je Ustavni sud ovo pitanje mogao, pa i morao,
riješiti na temelju i u okvirima bitnih direktnih ili izvedenih
ustavnih načela:
- načela vladavine prava (pravna sigurnost) iz člana
I/2. Ustava Bosne i Hercegovine u korelaciji sa
pravom na slobodu kretanja i prebivališta iz člana
II/3.m) Ustava BiH i
- načela proporcionalnosti, odnosno balansa
legitimnih interesa (koji proizlaze iz Evropske
konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih
sloboda i njenih protokola kao sastavnog dijela Ustava
BiH).
Naime, pored formalnog, prilikom razmatranja ovoga i
ovakvih pitanja Ustavni sud (naravno i zakonodavci na svim
nivoima) moraju sa više senzibiliteta imati u vidu Aneks 7.
Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (tzv.
Dejtonski mirovni sporazum) i još uvijek nespornu činjenicu o
nedovršenom procesu povratka izbjeglih i prognanih (koji to
žele, ali i njihovih potomaka-zašto ne) a to i dalje podrazumijeva
i obavezuje na realan poticaj povratka uz uklanjanje bilo kakvih
formalnih i drugih barijera u realizaciji toga prava. To se
pogotovo, kao prva ili veoma značajna pretpostavka, može i mora
odnositi na izbjegavanje/eliminiranje nepreciznih i
nekompatibilnih zakonskih i drugih rješenja koja različitim
tumačenjem, zanemarujući stvarni ratio legis zakona, ali i
intencije Aneksa 7, objektivno vode, ili mogu voditi, možda i
ohrabrivanju ciljane opstrukcije u njihovom provođenju.
Stoga je sasvim utemeljeno pitanje: Da li se predloženim
zakonom, pogotovo imajući u vidu postratnu situaciju, tj. silom
i/ili strahom izazvanu bitnu promjenu demografske slike širom
Bosne i Hercegovine (u više ranijih odluka ovoga Ustavnog suda
su navedeni relevantni podaci za ove tvrdnje), osigurava načelo
vladavine prava (pravna sigurnost) iz člana I/2. Ustava BiH u
korelaciji sa pravom na slobodu kretanja i prebivališta iz člana
II/3.m) Ustava BiH?! Prema mome sudu-ne, jer su predložena
rješenja nekompatibilna i vode očiglednoj proizvoljnosti u
tumačenju i primjeni, što nije u skladu sa navedenim načelom.
Dalje, iako se možda i nije teško načelno složiti sa stavom
Ustavnoga suda da je "... sa aspekta destruktivnosti po vitalni
nacionalni interes neprihvatljiva teza (bolje bi odgovaralo:
"možda upitna teza", dodao M.Ć.) podnosilaca Izjave da će doći
do nezakonitog poništavanja prijava prebivališta od policijskih
organa u Republici Srpskoj, jer se ona zasniva na pretpostavci
eventualnog budućeg postupanja ovih organa", ipak, da li
Ustavni sud, odnosno "državni zakonodavac", u ovakvim i
sličnim slučajevima može i da li smije zanemariti pitanje
očigledno otvoreno Izjavom "kvaliteta zakona", odnosno
međusobne neusklađenosti, pa i isključivosti pojedinih njegovih
odredaba?! Ovakvo pitanje se, naročito, nameće kada se imaju u
vidu tendencija i etablirana praksa, koju nije teško dokumentirati
(podnosioci Izjave navode primjer Foče, Srebrenice-vidjeti šire
navode u tački 3. odluke), policijskih i drugih organa Republike
Srpske da, shvatajući ovaj entitet kao ekskluzivno "srpsku
teritoriju", umjesto da podstiču ili bar budu "neutralni", realni
povratak ili najavu pogotovo masovnijeg povratka Bošnjaka i
drugih (ili stvaranja realnih pretpostavki za takav proces)
doživljavaju i kvalificiraju kao ugrožavanje identiteta i bića toga
entiteta. Zar ne bi, poučen takvom praksom, zakonodavac morao
kreirati takva zakonska i druga rješenja koja ne samo da neće
obeshrabrivati povratak nego će maksimalno onemogućiti
njihovu pogrešnu interpretaciju, tumačenje i primjenu naročito
imajući u vidu značajne nadležnosti organa entiteta/kantona/
Distrikta Brčko BiH u ovim pitanjima.
Iako, naravno, zakonodavci na svim nivoima (u skladu sa
Ustavom i svako u okviru svojih nadležnosti) imaju slobodu
uređivanja odnosa, odnosno realizacije i zaštite prava
garantiranih Ustavom BiH, prema mome mišljenju, nadležnost je,
pa i obaveza, Ustavnog suda da, prepoznajući tendencije koje
mogu voditi tek formalnom garantiranju, a zapravo stvarnoj
negaciji prava (bilo kojega), svodeći ih na "golo pravo" - ius
nudus, kroz svoje odluke efektivno štiti i promovira načelo
vladavine prava (pravna sigurnost) iz člana I/2. Ustava BiH.
Dakle, ovako ozbiljne anomalije (već ispoljene) se ne mogu
zanemarivati i pored ocjene Ustavnoga suda da "... Prijedlog
Zakona ne sadrži niti jednu odredbu koja stavlja u povoljniji ili
nepovoljniji položaj bilo koji od konstitutivnih naroda", odnosno
da se u konkretnom slučaju radi tek o "poboljšanju teksta
osnovnog zakona i preciziranju uvjeta za prijavljivanje i odjavu
prebivališta i boravišta radi sprečavanja zloupotreba ovih
instituta", što se, kako Ustavni sud primjećuje, navodi u
obrazloženju Prijedloga Zakona. Čak i pri ovakvoj ocjeni državni
zakonodavac, u situaciji kada se suštinski dovodi ili može
ozbiljno dovesti u pitanje ratio legis samog zakona, umjesto
ukazivanja na osiguranu sudsku zaštitu (??!!), morao bi pribjeći
manje spornim zakonskim rješenjima makar drugi razlozi i
opravdavali pojedina postojeća i/ili predložena rješenja. Stvarna
mogućnost i (dokumentirana) tendencija zloupotrebe čak i
sadašnjih rješenja u poređenju sa, zašto ne reći, realnom
sumnjom u zloupotrebu budućih rješenja na štetu povratnika
morale bi se razriješiti u korist boljeg, odnosno manje rizičnog
položaja povratnika, u ovome slučaju Bošnjaka, ali i općenito
(načelo proporcionalnosti, odnosno balansa legitimnih interesa).
Jer, pokazalo se, izgleda, da ni mehanizmi nadzora iz člana 32.
postojećeg zakona nisu bili efektivni, niti dovoljni da eliminiraju
proizvoljnosti u primjeni na koje ukazuju podnosioci Izjave.
Ako, dakle, Bošnjaci svoj vitalni nacionalni interes
definiraju, između ostaloga, i putem zalaganja za olakšano
ponovno prijavljivanje prebivališta/boravišta, što znači bez
pretjerane ??!! mogućnosti zloupotrebe i/ili izigravanja ovoga
prava u upravnom i sudskom postupku, onda stav i
konsekvence takvoga stava (zakonsko rješenje ne sadrži niti
jednu odredbu koja stavlja u povoljniji ili nepovoljniji položaj
bilo koji od konstitutivnih naroda), u najmanju ruku, treba
temeljiti na pažljivom balansu potreba države/na svim nivoima
da vrši neophodne kontrole i predvidivih posljedica takvih
rješenja na visoki cilj koji podrazumijeva olakšan povratak
izbjeglih i prognanih lica. Težnja ka obnovi prijeratne
demografske slike BiH kroz povratak izbjeglih i raseljenih
Bošnjaka, ali i pripadnika drugih naroda i građana BiH (koliko
god je to objektivno moguće) jeste legitiman vitalni cilj i interes
bošnjačkog naroda. To što drugi, eventualno, ne definiraju tako
svoje vitalne nacionalne ciljeve i interese ne bi trebalo utjecati na
pravo Bošnjaka da svoj "vitalni nacionalni interes" definiraju
kroz (u konkretnom slučaju) olakšan povratak svih naroda i
građana (pojedinaca koji to žele) i u tome kontekstu se zalažu za
zakonska rješenja koja će, umjesto da otežavaju i/ili
onemogućavaju, maksimalno olakšavati povratak. U konkretnom
slučaju to znači - zakon koji neće sputavati procedure za prijave
prebivališta i boravišta, odnosno koji će eliminirati, u nekim
aspektima, korisna ali, u suštini, ne uvijek neophodna
administriranja. Postoje i drugi načini.
Dakle, Ustavni sud, polazeći od navedenih načela, prema
mome mišljenju, imao je osnova da sadržaj pojma vitalnog
nacionalnog interesa (u ovome slučaju bošnjačkog naroda)
posmatra šire, upravo na način kako je to navedeno u tački 19.
obrazloženja, umjesto što je odlučenjem i obrazloženjem stao na
pola puta. Propušteno je da se pojam "vitalnog interesa" kao
"funkcionalne kategorije" i "konstitutivnosti naroda" koja, kako
je sam Ustavni sud kvalificira, "nije apstraktan pojam" (vidjeti
tačku 19. obrazloženja odluke) osnaži podržavanjem stava da za
izglasavanje ovoga zakona treba da važe strožiji kriteriji glasanja
iz člana IV/3.e) Ustava BiH, dakle, prema strožijim
demokratskim zahtjevima, jer pojam parlamentarne većine u
tome slučaju dobija drugu dimenziju. Naravno, sve dok je Ustav
BiH ovakav kakav jeste i dok "vitalni interes" i "konstitutivni
narodi" postoje kao ustavne i/ili izvedene kategorije u ustavnom
sistemu Bosne i Hercegovine.
Na kraju, s obzirom na to da je, u skladu sa članom VI/3.
stav 1. Ustava BiH, Ustavni sud zaštitnik Ustava Bosne i
Hercegovine i da je njime ograničen u pogledu "funkcionalnog
tumačenja", ne smatram da bi Ustavni sud drukčijim odlučenjem,
tj. utvrđenjem da je Prijedlogom Zakona o izmjenama i
dopunama Zakona o prebivalištu i boravištu državljana Bosne i
Hercegovine broj 01.02-02-1-36/13 od 17. jula 2013. godine
povrijeđen vitalni interes bošnjačkog naroda u Bosni i
Hercegovini ugrozio svoj raniji sasvim prihvatljiv stav da "....
zaštita vitalnog interesa ne smije ugroziti suverenitet i
funkcionalnost države koja je usko povezana sa neutralnim i
suštinskim shvaćanjem pojma državljanstva, kao kriterija
pripadnosti 'naciji', odnosno ne smije voditi nepotrebnoj
dezintegraciji građanskog društva kao neophodnog elementa
moderne državnosti..."). Naprotiv.
Sve navedeno i još neki drugi elementi istaknuti u
raspravi prilikom donošenja odluke su razlozi zbog kojih
nisam mogao podržati stav većine i zbog čega sam glasao
protiv odluke.

------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Ovdje kao i na mnogim drugim mjestima je takođe potrebno otvoreno postaviti pitanje - za koga smo mi to glasali - kome smo mi to dali pravo da upravlja.....

Nema tjela nema djela - nema kuće nema prijave....

Jer nije bošnjački narod provodio sistematski plan istrebljenja ili iseljavanja drugih naroda sa teritorija u kojima je većina...

I to je jedna gadna nesporna činjenica.... Jednog jutra masa ljudi se odlučila otići na produženi vikend na planinske obronke oko gradova sa svojim porodicama i svom pokretnom imovinom - nadajući se brzom povratku u kratkom roku... Kad se to izjalovilo, onda je preostalo samo provođenje istrebljenja i mučenja ko god im je dopao šaka....

Jako divna lekcija iz oblasti prava.....

[HM 2011]

I najveći kriminalac ima pravo da ima dvije kuće ako ih je legalno zaradio....

U jednoj prijavi prebivalište u drugij nije niti prijavljen.....

Ne mora imati niti struju, niti vodu, ništa - na kraju krajeva ne mora imati niti kuću - na svom zemljištu može kampovati ako hoće.....

Bilo bi interesantno da može prijaviti i 100 boravaka i steći neka prava na osnovu toga ali - ne može....

----------------------------------------------------------------

Još kad usvoje zakon pa kaže nema te u evidenciji Mts-a kao pretplatnik fiksne linije, netom prije izbora........ pa ti dokazuj ispravnost evidencija a on provjerio u jednoj od zvaničnih za koju smatra da je dovoljna....

uglavnom kao i mnogo ostalih stvari -

Jadno.....

----------------------------------------------------------------

Ali super interesantna emisija na federalnoj pošteno na današnji dan....

[DaffyDuck]

Još kad usvoje zakon pa kaže nema te u evidenciji Mts-a kao pretplatnik fiksne linije, netom prije izbora........ pa ti dokazuj ispravnost evidencija a on provjerio u jednoj od zvaničnih za koju smatra da je dovoljna....

u pravu si! Nisu normanli sa ovakvim zakonima.
Od jedne djelatnice jednog ministarstva RS-a sam cula, da usvajaju zakon po kojem, ako si zaposlen u RS-u a prijavljen u Federaciji,i obratno, cinis prekrsaj i da to vise nece biti moguce. Koliko god mi zvucalo van pameti, vidim da je i to moguce

[holowey]

Još kad usvoje zakon pa kaže nema te u evidenciji Mts-a kao pretplatnik fiksne linije, netom prije izbora........ pa ti dokazuj ispravnost evidencija a on provjerio u jednoj od zvaničnih za koju smatra da je dovoljna....

u pravu si! Nisu normanli sa ovakvim zakonima.
Od jedne djelatnice jednog ministarstva RS-a sam cula, da usvajaju zakon po kojem, ako si zaposlen u RS-u a prijavljen u Federaciji,i obratno, cinis prekrsaj i da to vise nece biti moguce. Koliko god mi zvucalo van pameti, vidim da je i to moguce

Nece se oni tako lako odreci radnih mjesta u institucijama BiH...

[HM 2011]

Još kad usvoje zakon pa kaže nema te u evidenciji Mts-a kao pretplatnik fiksne linije, netom prije izbora........ pa ti dokazuj ispravnost evidencija a on provjerio u jednoj od zvaničnih za koju smatra da je dovoljna....

u pravu si! Nisu normanli sa ovakvim zakonima.
Od jedne djelatnice jednog ministarstva RS-a sam cula, da usvajaju zakon po kojem, ako si zaposlen u RS-u a prijavljen u Federaciji,i obratno, cinis prekrsaj i da to vise nece biti moguce. Koliko god mi zvucalo van pameti, vidim da je i to moguce

Sa čim to pravdaju ? Smanjenjem troškova jel ?

[Grof]

Član 8. mijenja se i glasi:
"Član 8.
Prilikom prijavljivanja i odjavljivanja prebivališta državljani su dužni da daju tačne i istinite podatke.
U postupku prijavljivanja prebivališta i adrese stanovanja državljani su dužni priložiti dokaz da imaju valjan osnov za
prebivalište na adresi na kojoj se prijavljuju.
Kao dokaz da državljanin ima valjan osnov za prebivalište na adresi na kojoj se
prijavljuje smatra se jedan od sljedećih dokaza:
a) Dokaz o vlasništvu ili suvlasništvu ili posjedu stana, kuće ili drugog objekta za stanovanje.
b) Ovjeren ugovor o zakupu ili ovjeren ugovor o podstanarskom odnosu uz ovjeren dokaz o vlasništvu ili suvlasništvu ili posjedu stanodavca.
c) Potvrda da se pred nadležnim organom vodi spor o vlasništvu, odnosno da je pokrenut postupak legalizacije ili uknjižavanja objekta, stana ili kuće na adresi na kojoj se prijavljuje prebivalište.

U svim normalnim državama je potrebno ovo što je ovdje navedeno. Kod nas je bilo dovoljno otići u CIPS i reći prijavljujem se na tu i tu adresu i završena priča. Čak nije morao znati ni gdje je ta ulica, dovoljno je bilo reći ime ulice i broj.
Pa su mnogi iskoristili tu pogodnost i prijavljivali se npr. u Kantonu Sarajevo zbog određenih povlastica (liječenje, porodiljske naknade, itd.) a da veze s ovim Kantonom nemaju.

[HM 2011]

Član 8. mijenja se i glasi:
"Član 8.
Prilikom prijavljivanja i odjavljivanja prebivališta državljani su dužni da daju tačne i istinite podatke.
U postupku prijavljivanja prebivališta i adrese stanovanja državljani su dužni priložiti dokaz da imaju valjan osnov za
prebivalište na adresi na kojoj se prijavljuju.
Kao dokaz da državljanin ima valjan osnov za prebivalište na adresi na kojoj se
prijavljuje smatra se jedan od sljedećih dokaza:
a) Dokaz o vlasništvu ili suvlasništvu ili posjedu stana, kuće ili drugog objekta za stanovanje.
b) Ovjeren ugovor o zakupu ili ovjeren ugovor o podstanarskom odnosu uz ovjeren dokaz o vlasništvu ili suvlasništvu ili posjedu stanodavca.
c) Potvrda da se pred nadležnim organom vodi spor o vlasništvu, odnosno da je pokrenut postupak legalizacije ili uknjižavanja objekta, stana ili kuće na adresi na kojoj se prijavljuje prebivalište.

U svim normalnim državama je potrebno ovo što je ovdje navedeno. Kod nas je bilo dovoljno otići u CIPS i reći prijavljujem se na tu i tu adresu i završena priča. Čak nije morao znati ni gdje je ta ulica, dovoljno je bilo reći ime ulice i broj.
Pa su mnogi iskoristili tu pogodnost i prijavljivali se npr. u Kantonu Sarajevo zbog određenih povlastica (liječenje, porodiljske naknade, itd.) a da veze s ovim Kantonom nemaju.

Dođeš sa dalekom rodicom ili rođakom i uradiš isto.... bile izmjene i dopune zakona ili ne.....

Dođeš sa ovjerenom kopijom notarskog ugovora o kupoprodaji - i prijaviš prebivalište uz saglasnost vlasnika ? Ovjerena kopija ugovora o zakupu nekretnine - platiš i porez i uredno budeš prijavljen 2 mjeseca i nikad se ne odjaviš nakon prekida ugovora o zakupu na neodređeno vrijeme....

Dođeš sa tapijom na zemljište - i kažeš hoću ovdje prijaviti prebivalište - nemam niti struje niti vode - nema ničega - ali ima šator od 3 KM sa pijace..... Bile izmjene i dopune zakona ili ne ?

Migracija stanovništva - fiktivna ili istinita se neć prekinuti niti otežati donošenjem ovog ili sličnih zakona.... Dopustiš li jednom "glavonji" da prijavi rođaka različitog prezimena na adresu bez ugovora o zakupu - dopustiti ćeš i svima ostalima i onda idu drugarice, kone....

Sve ovo me podsjeća na onu priču o izbornom zakonu kada sam rekao : čipujte nas sve, svakom po jedan biljeg na ruku ili čelo.... JEdino rješenje je čipovanje ljudi pa mjerenje gdje se zadržava više vremena njegova ruka ili čelo...... Ako je na području jednog mjesta duže od 30 dana - hop mora prijaviti prebivalište....

Šta kažu pravoslavni popovi na sve ovo ? Jesu li i oni za izmjene zakona ? Jer ako je motiv sprječavanje ljudi da koriste kvalitetnije usluge u svojoj državi - čipovanje je jedino rješenje.....

Interesantno je da će decentralizacija u sadejstvu sa merkantilizmom zaista dovesti do toga.

[Neregistrirani]

Bračni ili vanbračni partneri i srodnici prvog stepena u pravoj liniji (roditelji i djeca), usvojioci i usvojenici, u postupku prijavljivanja prebivališta, mogu podnijeti zahtjev za prijavu prebivališta na adresi već prijavljenog bračnog ili vanbračnog
partnera ili srodnika prvog stepena u pravoj liniji, odnosno usvojioca ili usvojenika samo uz dokaz o bračnom ili
vanbračnom stanju, srodstvu ili usvojenju, bez pribavljanja dokaza iz stava 2. ovog člana, uz evidentiranje postojanja
ovakvog odnosa.

A sta im znaci evidentiranje ovog odnosa? Uselim kod cure s namjerom da tu provedem sto veci broj godina, ako Bog da, ali nam se ne da potpisati papir, nemam racune koji stizu na moje ime, imam ves u korpi u kupatilu. Da im to ponesem kao dokaz?

[HM 2011]

Bračni ili vanbračni partneri i srodnici prvog stepena u pravoj liniji (roditelji i djeca), usvojioci i usvojenici, u postupku prijavljivanja prebivališta, mogu podnijeti zahtjev za prijavu prebivališta na adresi već prijavljenog bračnog ili vanbračnog
partnera ili srodnika prvog stepena u pravoj liniji, odnosno usvojioca ili usvojenika samo uz dokaz o bračnom ili
vanbračnom stanju, srodstvu ili usvojenju, bez pribavljanja dokaza iz stava 2. ovog člana, uz evidentiranje postojanja
ovakvog odnosa.

A sta im znaci evidentiranje ovog odnosa? Uselim kod cure s namjerom da tu provedem sto veci broj godina, ako Bog da, ali nam se ne da potpisati papir, nemam racune koji stizu na moje ime, imam ves u korpi u kupatilu. Da im to ponesem kao dokaz?

Notarski obrađena izjava da ste vanbračna zajednica.....

Nešto slično poznaje i BH zakon o strancima.....

kako god opet ne možeš bez papira - jer vanbračna je izjednačena sa bračnom u pravima bla bla....

[mishic]

NEVJEROVATNO I SULUDO

Tokom zamjene istekle LK u Općini Centar supruga ne može podići istu iz razloga što mora dokumentovati da stanuje na adresi na kojoj je preko 30 godina. Ugovor o zakupu stana glasi na ime supruga i na šalteru u Opštini traže od stanodavca da u Ugovoru mora biti i njeno ime.

Dakle ona svoj bračni status (a time i prebivalište) ne može dokazivati ničim drugim sem promjenom Ugovora o zakupu stana koji se mora mijenjati i u koji mora biti unešeno i njeno ime. NEVJEROVATNO!

Stanodavac pak smatra da Ugovor o zakupu stana koji glasi na ime supruga ni na koji način ne mora sadržavati i njeno ime i insistira da bračni status dokazuje na drugi način. KOJI?

Nevjerovatno i suludo u kakvim nevoljama se ni kriv ni dužan nađe pojedinac pred birokratijom koju nije briga što zbog isteka l/k i račun u banci nije aktivan.

Molim one koji se razumiju u ovu problematiku i ovaj famozni čl.8 da pokušaju objasniti čime se u ovoj situaciji dokazuje bračni status ako već ni jedan dokument, CIPS, Vjenčani list, Potvrda od firme i dr. ne vrijede i nisu validni?

[HelaS]

NEVJEROVATNO I SULUDO

Tokom zamjene istekle LK u Općini Centar supruga ne može podići istu iz razloga što mora dokumentovati da stanuje na adresi na kojoj je preko 30 godina. Ugovor o zakupu stana glasi na ime supruga i na šalteru u Opštini traže od stanodavca da u Ugovoru mora biti i njeno ime.

Dakle ona svoj bračni status (a time i prebivalište) ne može dokazivati ničim drugim sem promjenom Ugovora o zakupu stana koji se mora mijenjati i u koji mora biti unešeno i njeno ime. NEVJEROVATNO!

Stanodavac pak smatra da Ugovor o zakupu stana koji glasi na ime supruga ni na koji način ne mora sadržavati i njeno ime i insistira da bračni status dokazuje na drugi način. KOJI?

Nevjerovatno i suludo u kakvim nevoljama se ni kriv ni dužan nađe pojedinac pred birokratijom koju nije briga što zbog isteka l/k i račun u banci nije aktivan.

Molim one koji se razumiju u ovu problematiku i ovaj famozni čl.8 da pokušaju objasniti čime se u ovoj situaciji dokazuje bračni status ako već ni jedan dokument, CIPS, Vjenčani list, Potvrda od firme i dr. ne vrijede i nisu validni?

Predajom zahtjeva za zamjenu lične karte, pokrenuo si upravni postupak, rokove, itd. Zatraži odgovor u pisanoj formi, shodno ZUP-u. Pisat će ti obrazloženje, pravni osnov i pouka, ali ćeš iz tog dokumenta saznati više, zvaničnije i preciznije, nego sa šaltera.

[mishic]

Predajom zahtjeva za zamjenu lične karte, pokrenuo si upravni postupak, rokove, itd. Zatraži odgovor u pisanoj formi, shodno ZUP-u. Pisat će ti obrazloženje, pravni osnov i pouka, ali ćeš iz tog dokumenta saznati više, zvaničnije i preciznije, nego sa šaltera.

HVALA!