Nedjeljom u dva

[Nowicki]

Moguće. Mada i NPD je ozbiljan poremećaj. Toksičan je. Baš kao i njegova veza sa Sarajevom.

Da. Ovo 'samo' je trebalo u debele navodnike staviti.

A sad ozbiljno - ta egomanija, kompleks žrtve, konstantna potreba da se bude u centru pažnje, krivljenje drugih... to mi na to baca.

Ma da, kontam te. Kažem vrlo moguće. Patološkom narcisu je neophodan izvor narcističke afirmacije. Bez toga je ništa. Kod Neleta je uočljiv taj grandiozni self tipičan za NPD. Primjecuješ da on nikad nema problem da iznova i iznova ponavlja u medijima istu priču o Sarajevu i sebi kao žrtvi. Taj konflikt koji on im sa Sarajevom nije nešto što on želi riješiti, prije svega sa samim sobom. Naprotiv, njemu je taj konflikt očigledno neophodan, jer je izvor njegove narcističke afirmacije. U svakom slučaju jeste čovjek sa dijagnozom.

[_BataZiv_0809]

Da. Ovo 'samo' je trebalo u debele navodnike staviti.

A sad ozbiljno - ta egomanija, kompleks žrtve, konstantna potreba da se bude u centru pažnje, krivljenje drugih... to mi na to baca.

Ma da, kontam te. Kažem vrlo moguće. Patološkom narcisu je neophodan izvor narcističke afirmacije. Bez toga je ništa. Kod Neleta je uočljiv taj grandiozni self tipičan za NPD. Primjecuješ da on nikad nema problem da iznova i iznova ponavlja u medijima istu priču o Sarajevu i sebi kao žrtvi. Taj konflikt koji on im sa Sarajevom nije nešto što on želi riješiti, prije svega sa samim sobom. Naprotiv, njemu je taj konflikt očigledno neophodan, jer je izvor njegove narcističke afirmacije. U svakom slučaju jeste čovjek sa dijagnozom.

Hm dobro opazanje.

Narcisima treba konflikt.

[Nierika]

Ja sam nedavno pročitala da je Sejo završio medicinu, wtf.

[piupiu]

Ja sam nedavno pročitala da je Sejo završio medicinu, wtf.

Ali nije diplomirao. Historiju jeste.

[n+1]

Nije završio, ostao mu jedan ispit.

@Bata,

Ma hoću reći da smo na njega spustili identitet četnika, a on se prilagodio.

[Osmi Socrates]

Previše izgovora.

Pa, eto, i taj epitet četnika. Negdje uvreda, a tamo gdje mu je sada stalno boravište je, najčešće, pohvala. Što se ne osvrne na takve probleme u društvu u kojem živi već 30 godina.

Njegov glavni problem je što je karakter koji bi svakoga da nasmije. Okarakterisao bih ja to i gorim riječima. U Sarajevu prije rata to je išlo, jer je bila, manje- više, pozitivna sredina. U Beogradu nakon rata to mora otići u ekstremne stvari, jer Srbija mentalno iz rata još nije izašla. Dakle, on je postao "četnik" zato što je to tamo popularno, sa manjim ili većim intenzitetom, još od početaka raspada Jugoslavije.

Ništa ja nemam ni protiv toga. Treba sebi priznati da je pajac za široke narodne mase, i da mu u tim akrobacijama ne smeta da ispadne i četnik.

[Nierika]

Ja sam nedavno pročitala da je Sejo završio medicinu, wtf.

Ali nije diplomirao. Historiju jeste.

Pokušavam naći poveznicu između medicine i historije, vjerovatno ima poveznica.

[_BataZiv_0809]

Nije završio, ostao mu jedan ispit.

@Bata,

Ma hoću reći da smo na njega spustili identitet četnika, a on se prilagodio.

Ona dva pojma na engleskom me malo bune u kontekstu u kojem si ih upotrijebio

[n+1]

Ali nije diplomirao. Historiju jeste.

Pokušavam naći poveznicu između medicine i historije, vjerovatno ima poveznica.

Historija mu prekinula studij medicine.

[Nierika]

Pokušavam naći poveznicu između medicine i historije, vjerovatno ima poveznica.

Historija mu prekinula studij medicine.

Gdje je muzika u svemu tome ne znam.

[GandalfSivi]

Dobar Sula skroz…

[GandalfSivi]

Ah da, zaboravih se ovom pokusaju od voditelja familije sjetiti…

[DaysleepeR]

@_BataZiv_0809

Sažetak bi bio da su historijske silnice bile tako jake da su na kraju progutale i one koji su upozoravali na historijske silnice.

Nele, Sejo, i ekipa su vidjeli šta će se desiti nama, ali nisu vidjeli šta će se desiti njima. Jebote, dva najbolja druga, iz istog haustora, vrata do vrata, de facto umjetnici , ovako se raspadaju i glođu, a da se ne poglođu narodi. Ako išta pokazuje da nam nije bilo spasa, nasuprot tezi koju zastupa Nele, onoj o tome da je rat zaokružen na izborima, pokazuju upravo njih dvojica. Kao što ranije rekoh, na kraju žive svoj skeč. Ili, još bolje, postali su tragični likovi svojih pjesama, samo što ih nema ko opjevati.

Za razliku od sarajevskog Mefistofelesa, kako ga Burić lijepo nazva, a koji nema problem da kompletnu historiju tumači kao zavjeru protiv Srba, i koji je općenito postao neka bizarna, teoretičarsko-zavjerenička, skoro šizofrena pojava, Nele je daleko kompleksnija ličnost, kojoj je ta bliskost sa đavolom reputacijski najviše i štetila.

U jednom dijelu autobiografije Nele izrazito samokritički piše o tome kako se uvijek osjećao podređen Seji, piše kako je ovaj za njega bio veliki brat, i uzor. I ne kaže to eksplicitno, ali nije teško zaključiti, nakon Seje, tu ulogu u njegovom životu preuzima nagrađivani reditelj. I negdje u toj podređenosti, napravio je sve one greške koje mu se danas fakturišu, od "ko ne voli Radovana...", do ove priče koju Sejo spominje u podcastu, a koja se svodi na stav jebo Zabranjeno pušenje, mi nastupamo po Parizu i Argentini. Samo što ga ništa od toga ne čini četnikom. Kao što ga četnikom ne čini ni interpretacija uzroka i posljedica rata, makar se stotinu puta ne slagali s njom.

U nekom smislu, ta stigma koja mu je neopravdano i neodmjereno stavljena na čelo pukim izlaskom iz Sarajeva, u trenutku kada ima bebu i bježi od rata, bez obzira da li to radi iz straha za sebe i svoju porodicu, ili to radi jer zaista vjeruje kako taj rat nije njegov rat, postala je self-fulfilling proročanstvo. Nakon dovoljno novinski natpisa da je četnik, on počinje da bifla matricu srpskog nacionalizma i priča kao da zaista jeste četnik. Pokušava da odbrani teze koje suštinski nisu njegove, ali koje postaju njegove, jer imaju reinforcement loop.

Sarajevo, s druge strane, ima taj problem što čovjeka mjeri isključivo njegovim odnosom prema Sarajevu. Pa je onda moguće da niz onih koji lijepo govore o Sarajevu, a slikaju sa se četničkom ikonografijom, uopće nisu četnici, dok Nele jeste, mada nikada i nigdje nije zabilježena njegova podrška četništvu, u bilo kojoj formi ili obliku. Pa je pozcioniranje ove priče u te ratno-ideološke okvire u startu promašeno. Sarajevo i Nele su više nešto kao izvarani ljubavnici, i treba da se još jednom kresnu, prije nego se raziđu.

Buu, ti si četnik, i buu, vi ste otjerali Srbe, a ni jedni ni drugi zaista ne vjeruju u te teze, nego su floskule, kao što je floskula bila da je "Nele otišao jer su mu njegovi dojavili", što je u osvit rata pisalo Oslobođenje. I stvara se cijela jedna višedecenijska peekaboo rasprava, koja vrijeđa mozak. I tako ćemo mi za 3-4 godine opet ovdje pisati da li je Nele četnik, po redovnom planu i programu, umjesto da se Nele oslobodi identiteta u kojem živi kao zatvorenik, a Sarajevo da se zapita zašto vodi ratove sa cijelom plejadom "bivših Sarajlija".

Bilo kako bilo, jedna stvar koja nikada nije razjašnjena, koju ne pojašnjava ni Nele u knjizi, a važna je, pa ako neki novinar ovo čita, molim neka napravi zabilješku za intervju: zašto je Sejo, a to potvrđuju obojica, godine 1990. sjeo sa Neletom u Hotelu Evropa i rekao mu da ne želi više ni raditi s njim, ni biti drug, što je značilo kraj Zabranjenog pušenja u dotadašnjem formatu.

Taj momenat se uporno previđa, jer svi imaju, izgleda, kratki spoj u mozgu, pa zaključe da je korijen njihovog tadašnjeg nesporazuma bio isti kao i danas. Međutim, 1990. Nele nije guslao, nije se dogodio rat, njih dvojica su još uvijek bili na istom političkom spektru. A nisu se sporili ni oko autorskih prava. Važna je to puzzla u slagalici.

A što se Zabranjenog pušenja tiče, i ona njihova dva albuma, koja još i danas svijetle u mraku svih ovih budaleština, dok ih slušam, ja uopće ne mogu vjerovati šta su ti ljudi napravili. Za razliku od niza izvikanih novotalasnih bendova, ovo i danas zvuči avangardno, jebote.

A da bi ih napravili, takve kakve jesu, morali su se desiti Nele i Sejo, zajedno, dva drugara iz haustora, okuražena kreativnom eksplozijom u društvu oko sebe, na razmeđu dvije historijske epohe...

Osvrnuo bih se ja malo na ove tvoje pasuse...

Sarajevo je uvijek patilo od autizma, dodaj na to pogled iz ugla nekog ko je popularan, i pripada eliti, uvijek konta belaj će se dešavati nekom tamo, krviće se polusvijet a mi ćemo sa naše moralne uzvisine drugačije kroz to proći. Plus, mislim da niko nije mogao predvidjeti koliko će rat u Sarajevu biti okrutan prema civilima... Nijedna urbana sredina u ex yu u kojoj se desio rat prije Sarajeva nije doživjela masakre u redu za hljeb i snajpere... To su stvari koje totalno mijenjaju pogled na svijet nekog ko živi u Sarajevu u to vrijeme, nasuprot nekog ko živi u Beogradu i na dnevniku gleda nekog teoretičara (kakvih u Beogradu nikad nije falilo) koji priča kako su to lutke, kako smo sami sebe gađali, kako je u pitanju postavljeni eksploziv, itd. Nakon što doživiš to u Sarajevu, i čuješ tako nešto iz Beograda, bilo kakva riječ koja nije osuđujuća je saučesništvo. Rođenog ćeš brata zamrziti.

Sarajevski Mefistofeles, ako se ne varam, to je Kecmanović. A to i jeste srž mindseta kod Neleta. Kako sam već rekao, njegova raja u Beogradu nisu Milan Mladenović, Cane, itd, već Momo Kapor, Nenad Kecmanović, Isidora Bjelica i Kusturica. U biti Nele kao intelektualno i po obrazovanju daleko inferiorniji od ovih intelektualnih autoriteta, nema druge nego da ponavlja njihove teorije kao papagaj. U knjizi pominje Slavišu Materića, ja sam sa njegovim sinom išao u osnovnu školu, kakav je mindset Slaviše Materića bio kada mu je dijete koje ide u osmi osnovne i fura velikosrpske fore po školi, mislim da ne treba dodatni elaborat. Jednostavno je upao u ekipu koja je siva eminencija velikosrpstva.

Sejo je danas isti kakav je i opisan u knjizi. Autoritet koji uvijek osjeća neku dozu gađenja prema estradi i komercijali. Neleta nažalost četnikom čini da mu otpor počinje raditi tek 1999 godine kada NATO bombarduje SR Jugoslaviju, dok je na uništavanje sredine koja nosi i njegov identitet gledao kao nešto sasvim prirodno i očekivano.

Neka je izašao iz Sarajeva, nije ratno Sarajevo bilo mjesto za bebu. Na ostalo sam se osvrnuo iznad.

Ne bih se složio da nije podržao četništvo. "Buđenje naoružanog naroda" je de facto četnička mantra.
Kakav se to naoružani narod probudio po sarajevskim naseljima? Nismo znali gdje nam je glava a gdje guzica kad je zapucalo.
Sam Alija nije znao šta ga ja snašlo, zamalo ne likvidiraše komplet Predsjedništvo drugog maja. Ne trebam dalje od tog stiha.
Daleko je najgora, glasali ste kako ste glasali, sad ćete imati rat je za suda.

Ne znam koji je razlog nogiranja Neleta iz Pušenja 1990 godine. Ono što znam da kvalitetnu energiju i zajebanciju, kao i muziku i tekstove i dalje možeš naći u sarajevskim prostorima za probe. Ima i sjajnih pjesama i provala. Taj duh i dalje živi, fazon je što ne može doći do izražaja. Glavni razlog je u najtačnijem sgmentu knjige Fajront u Sarajevu, onom koji govori o Radiju Sarajevo i urednicima koji tamo rade.
Danas su takvi isti ljudi u svim medijima u gradu. Standard prihvaćenosti muzike je "da moja nana to može slušati", sve što nani smeta, ne ide u eter.

[DaysleepeR]

Jedan lijep intervju.

https://balkanspress.com/index.php/kome ... ju-mozgove

[n+1]

Pod Mefistofeles sam mislio na Kusturicu.

Jasno je zašto Sarajlije koje su preživjele opsadu imaju percepciju koju imaju, i zašto im je pogled na svijet izmijenjen, kako kažeš. Ono što, pak, nije jasno, jeste to što Sarajlije koje su preživjele opsadu očekuju istu percepciju i emociju od onih koji pomenuto iskustvo nemaju.

To da je za Neleta uništavanje Sarajevo bilo prirodno, za razliku od bombardovanja Beograda, jednostavno nije tačno. Doslovce na YT možeš naći videe iz '96. u kome on govori da mu je žao zbog svega, da je tragedija... U jednom intervju voditelj čak spominje da je u prethodnoj emisiji, u kojoj je gostovao neposredno po izlasku iz Sarajeva, Nele plakao.

I može se lijepo pratiti obrat njegovog narativa iz tih ranih poslijeratnih godina naovamo, koji je manje-više išao uporedo sa narativom da je četnik, naročito nakon što počinje svirati sa Kusturicom.

Fraza "buđenje naoružanog naroda" nema nikakve veze sa četništvom, historijski ili ideološki, osim što je ti lično percipiraš kao takvu. Kao što rekoh više puta, njegova interpretacija historijskih događaja bliska je onoj koju bi očekivao od nekoga ko je četnik, ali to ga ne čini četnikom, kao što čovjeka ne čini nacistom ako, recimo, kaže da je Versajski sporazum bio nepravedan po Njemačku, te da su uzročno-posljedično Zapadne sile krive za holokaust.

Takvo razmišljanje, naravno, drobi istinu s neistinom, čini niz logičkih pogrešaka, baš kao što to radi i Nele, ali ne čini čovjeka nacistom.

[DaysleepeR]

Jasno je zašto Sarajlije koje su preživjele opsadu imaju percepciju koju imaju, i zašto im je pogled na svijet izmijenjen, kako kažeš. Ono što, pak, nije jasno, jeste to što Sarajlije koje su preživjele opsadu očekuju istu percepciju i emociju od onih koji pomenuto iskustvo nemaju.

Tragično je da veću empatiju prema onome što je Sarajevo doživjelo u ratu imaju ljudi izvan ex yu prostora nego njihove prve komšije...

To je misterija...ustvari nije. Iza toga stoji mržnja.
Jer nema logike da neki francuz, italijan, amerikanac ima više osjećaja, opreza u komunikaciji, empatije, nego čovjek koji je 30 godina živio u Sarajevu, al eto može mu se oprostiti jer nije tu u ratu bio...

Treba biti malo čovjek.

[drag_gost]

Ma nije cetnik, al' je supak.

Ja kao neko ko je prezivio sve to u Sarajevu i izgubio dosta najblizih mu ne zamjeram sto je otisao, da sam Bogdo i ja..., zamjeram mu ovo sto mu i Sejo, Davor, Sula, kako vam je draze, zamjera.

[DaysleepeR]

Ma nije cetnik, al' je supak.

Ja kao neko ko je prezivio sve to u Sarajevu i izgubio dosta najblizih mu ne zamjeram sto je otisao, da sam Bogdo i ja..., zamjeram mu ovo sto mu i Sejo, Davor, Sula, kako vam je draze, zamjera.

I ja sam na istom fonu. Ne možeš nikom zamjeriti što je otišao iz rata.
Ono kako se ponašaš u tom periodu je mjerilo.
I da glumiš neutralca, a nisi u Parizu nego u gradu odakle je zlo počelo, družiš se sa likovima koji su podstrekači.

[_BataZiv_0809]

Odlican Sula, ma sta odlican, briljantan.

Kako je fino povukao paralelu izmedju ulice Mustafe Busuladzica i skidanja naziva Trga Marsala Tita u Zagrebu (intervjuise ga novinar iz RH za one koji ne znaju). Obicni ustupak desnim politickim snagama cija ti jedna ili dvije rucice trebaju u skupstini jer su tas na vagi, a ne odraz vecinskog razmisljanja.

Zatim cinjenica da u Sarajevu barem ima ploca sa imenima zrtava srpske nacionalnosti, pa kakva je takva je, ali je ima, dok u Prijedoru ne smijes ni pomen napraviti.

I za kraj o historijskim silnicama. Rumuni koji su plivali preko Dunava da se domognu Jugoslavije da su zaspali 1987. pa se probudili 1995. nista im ne bi bilo jasno.

[piupiu]

Ne znam koji je razlog nogiranja Neleta iz Pušenja 1990 godine. Ono što znam da kvalitetnu energiju i zajebanciju, kao i muziku i tekstove i dalje možeš naći u sarajevskim prostorima za probe. Ima i sjajnih pjesama i provala. Taj duh i dalje živi, fazon je što ne može doći do izražaja. Glavni razlog je u najtačnijem sgmentu knjige Fajront u Sarajevu, onom koji govori o Radiju Sarajevo i urednicima koji tamo rade.

Apsolutno tačno, to je bila jedna izuzetno kreativna grupa ljudi koja je ostavila širi trag - od Slobodana Terzića (urednik kulturno-zabavnog programa), Erne Perić, Javorke Finci (kćerke Monija Fincija i sestre Predraga, filozofa - sjećate li se "Noć i dan" programa?), Bore Kontića (Primus, Omladinski radio, Jazztime), Svrze (Dobre vibracije), išao Monty Python, bila luda ekipa na 202.-ci, radio se "Nedjeljni zabavnik" s Timothy J. Byfordom, svi su oni radili sjajne stvari.

Raja zapravo vjerovatno i ne konta koliko je kreativnosti bilo na RTVSA, u dokumentarnom programu, u radio programu, u noćnom, dječijem, zabavnom... pa tu su se bukvalno čuda dešavala. Običan gledalac je možda od toga percipirao 30% onoga što ga je lično zanimalo. I onda slušaš Neleta kako je prije i poslije njega potop, on izmislio Nadrealiste, izmislio Sarajevo, stavio ga na mapu... i pomisliš na tu čitavu plejadu ljudi... fakat čovjek ima NPD.

TLN jeste bila udarna narodno-zabavna emisija u kojoj je Nele bio zvijezda, ali je da bi se do TLN-a došlo postojala jedna čitava plejada likova koji su izgradili infrastrukturu da bi TLN bila moguća. Usput, Nele je verjovatno s TLN-om naglo prerastao Pušenje u svojim očima. Ono, to je bilo tu, ali nebo je bilo granica.

Pročitala sam i ja Fajront. Prvi dio je napisan s puno ljubavi prema Sarajevu, a drugi, kad počne glumiti (h)istoričara, je kao da je sad izašao iz Kusturicine magareće klupe, pa se sad mora duplo dokazivati. Andrić pa Andrić, kvazi-intelektualno preseravanje s romantičarskim pogledom na srpsku (h)istoriju, kad te od te samozaljubljene pozicije žrtve i heroja u isto vrijeme uhvati žgaravica, a bome i sraćka. Elem. Neka ih obojice. U raji mora neko bit' i šupak, a on je tu ulogu savršeno odigrao.

[n+1]

Ne znam koji je razlog nogiranja Neleta iz Pušenja 1990 godine. Ono što znam da kvalitetnu energiju i zajebanciju, kao i muziku i tekstove i dalje možeš naći u sarajevskim prostorima za probe. Ima i sjajnih pjesama i provala. Taj duh i dalje živi, fazon je što ne može doći do izražaja. Glavni razlog je u najtačnijem sgmentu knjige Fajront u Sarajevu, onom koji govori o Radiju Sarajevo i urednicima koji tamo rade.

Apsolutno tačno, to je bila jedna izuzetno kreativna grupa ljudi koja je ostavila širi trag - od Slobodana Terzića (urednik kulturno-zabavnog programa), Erne Perić, Javorke Finci (kćerke Monija Fincija i sestre Predraga, filozofa - sjećate li se "Noć i dan" programa?), Bore Kontića (Primus, Omladinski radio, Jazztime), Svrze (Dobre vibracije), išao Monty Python, bila luda ekipa na 202.-ci, radio se "Nedjeljni zabavnik" s Timothy J. Byfordom, svi su oni radili sjajne stvari.

Raja zapravo vjerovatno i ne konta koliko je kreativnosti bilo na RTVSA, u dokumentarnom programu, u radio programu, u noćnom, dječijem, zabavnom... pa tu su se bukvalno čuda dešavala. Običan gledalac je možda od toga percipirao 30% onoga što ga je lično zanimalo. I onda slušaš Neleta kako je prije i poslije njega potop, on izmislio Nadrealiste, izmislio Sarajevo, stavio ga na mapu... i pomisliš na tu čitavu plejadu ljudi... fakat čovjek ima NPD.

TLN jeste bila udarna narodno-zabavna emisija u kojoj je Nele bio zvijezda, ali je da bi se do TLN-a došlo postojala jedna čitava plejada likova koji su izgradili infrastrukturu da bi TLN bila moguća. Usput, Nele je verjovatno s TLN-om naglo prerastao Pušenje u svojim očima. Ono, to je bilo tu, ali nebo je bilo granica.

Pročitala sam i ja Fajront. Prvi dio je napisan s puno ljubavi prema Sarajevu, a drugi, kad počne glumiti (h)istoričara, je kao da je sad izašao iz Kusturicine magareće klupe, pa se sad mora duplo dokazivati. Andrić pa Andrić, kvazi-intelektualno preseravanje s romantičarskim pogledom na srpsku (h)istoriju, kad te od te samozaljubljene pozicije žrtve i heroja u isto vrijeme uhvati žgaravica, a bome i sraćka. Elem. Neka ih obojice. U raji mora neko bit' i šupak, a on je tu ulogu savršeno odigrao.

Dobro si ovo napisala.

[LSD]

Periklovo doba Sarajeva (o kojem Zvaljo govori) je bilo samo dok je on bio i radio u gradu.
E kad je on napustio grad, zavrsilo se i to Periklovo doba
Da ne bi Neleta niko ne bi cuo za Sarajevo...dobro sad malo pretjerujem, mislim culo bi se vjerovatno ali koliko i za Podgoricu ili Sisak otprilike...al on je taj koji je pocalio Sarajevo na kulturnu mapu bivse Juge to je ta njegova prica, njegova agenda, njegovo viđenje sebe u cijeloj toj prici, njegov egotrip.

Pa koliko on ima godina sad ? ima li 60 a ponasa se ko infantilni debil koji iz nekog neobjasnjivog razloga ima nevjerovatno visoko misljenje o sebi.

[redhat]

Ne znam koji je razlog nogiranja Neleta iz Pušenja 1990 godine. Ono što znam da kvalitetnu energiju i zajebanciju, kao i muziku i tekstove i dalje možeš naći u sarajevskim prostorima za probe. Ima i sjajnih pjesama i provala. Taj duh i dalje živi, fazon je što ne može doći do izražaja. Glavni razlog je u najtačnijem sgmentu knjige Fajront u Sarajevu, onom koji govori o Radiju Sarajevo i urednicima koji tamo rade.

Apsolutno tačno, to je bila jedna izuzetno kreativna grupa ljudi koja je ostavila širi trag - od Slobodana Terzića (urednik kulturno-zabavnog programa), Erne Perić, Javorke Finci (kćerke Monija Fincija i sestre Predraga, filozofa - sjećate li se "Noć i dan" programa?), Bore Kontića (Primus, Omladinski radio, Jazztime), Svrze (Dobre vibracije), išao Monty Python, bila luda ekipa na 202.-ci, radio se "Nedjeljni zabavnik" s Timothy J. Byfordom, svi su oni radili sjajne stvari.

Raja zapravo vjerovatno i ne konta koliko je kreativnosti bilo na RTVSA, u dokumentarnom programu, u radio programu, u noćnom, dječijem, zabavnom... pa tu su se bukvalno čuda dešavala. Običan gledalac je možda od toga percipirao 30% onoga što ga je lično zanimalo. I onda slušaš Neleta kako je prije i poslije njega potop, on izmislio Nadrealiste, izmislio Sarajevo, stavio ga na mapu... i pomisliš na tu čitavu plejadu ljudi... fakat čovjek ima NPD.

TLN jeste bila udarna narodno-zabavna emisija u kojoj je Nele bio zvijezda, ali je da bi se do TLN-a došlo postojala jedna čitava plejada likova koji su izgradili infrastrukturu da bi TLN bila moguća. Usput, Nele je verjovatno s TLN-om naglo prerastao Pušenje u svojim očima. Ono, to je bilo tu, ali nebo je bilo granica.

Pročitala sam i ja Fajront. Prvi dio je napisan s puno ljubavi prema Sarajevu, a drugi, kad počne glumiti (h)istoričara, je kao da je sad izašao iz Kusturicine magareće klupe, pa se sad mora duplo dokazivati. Andrić pa Andrić, kvazi-intelektualno preseravanje s romantičarskim pogledom na srpsku (h)istoriju, kad te od te samozaljubljene pozicije žrtve i heroja u isto vrijeme uhvati žgaravica, a bome i sraćka. Elem. Neka ih obojice. U raji mora neko bit' i šupak, a on je tu ulogu savršeno odigrao.

Sve događaje treba posmatrati u vremenu i prostoru i kompletan taj new primitivs pokret - čega sam bio svjedok je kulminacija relativno dobrog zivota jer te osamdesete su bile renesanas "dobrog" zivljenja u Yugi, drzava je bila dovoljno uredjena da je u nekom periodu od 10 godina omogućavala svima sve što su želili. Ako nije omogućavala onda nije onemogućavala i postojao je makar privid stabilnog društva i prosperiteta.
Bilo je jako puno kreativnih kadrova pri tome mislim na sve gore pobrojane i ta energija se njegovala i od strane drustva, bila je prepoznata i od strane urbanih krogova a i odobravana od strane države jer toj i takvoj državi je odgovaralo da prati i usmjerava te na taj nacin i kontrolise one glasnije.
To je po meni jednačina sa dobrim sastojcima koja je funkcionisala tad i u tom vremenu i za taj prostor i čak sam mišljenja da sad neki novi TLN ne bi uopste bio interesantan novim generacijama jer sve se promijenilo od društva do sistema vrijednosti pa i same ciljne skupine koja bi pratila taj novi TLN.
Što se tiče Neleta, ne umanjujem mu značaj jer on jeste zaista bio to neko lice na koje pomisliš kad kažeš Pušenje i TLN - nije jedini, nije najbitniji ali je dio bez koga se tad nije moglo i ne treba mu to oduzimati. Također ni Sejo Sexon nakon rata nije uspio da vrati zamah starog Pušenja sto je razumljivo jer naprosto novo vrijeme i novi ljudi - trenutak je proštao. Ne može me niko ubijediti da su stihovi "vozio sam dajca, slušo cecu, češko jajca" furka Pušenja jer nisu, to je lagano koketiranje i sa novim "papcima" koji su zamijenili neke papke iz osamdesetih a koketiranje i sa slojem društva koje sluša tu istu cecu. Znači po meni Nele i Sejo su dva elementa izgubljena u prostoru i vremenu, sa jako puno žala za prošlim vremenima i oba su nekompletni bez onog drugo, Sejo je samo poslovno bio pametniji pa se poslovno i snašao bolje ali oba su relikti prošlosti i dio su nekih ehm boljih vremena.
Nele lajao, Sejo odmjereniji i pametniji bio a u osnovi ne treba niti jednog niti drugog niti u blato niti u zvijezde ukivati. Zabavljači za široke narodne mase koji su odabrali da pričaju ovo ili ono, nego se zjb u odabiru a neko nije ali i ovaj sto se nije zjb ne treba u ovu pricu uvoditi pojmove Srebrenica, Knin, Sarajevo i Vukovar - prvo to su udarci ispod pojasa a drugo ne trebaju mu kao argumeti u mahalskim naprđivanjima.
Indiferentan sam i prema jednom i prema drugom ako cemo posteno

[_BataZiv_0809]

Pjesma Arizona Dream je puno vise od toga na sta je ti svodis. To je pjesma o poslijeratnom drustvu i fenomenima tzv tranzicije u njenom zacetku sto i korespondira sa vremenom u kojem je Bog vozi Mercedes objavljen.

[n+1]

Ali realno, da nekome ko nema pojma ni o čemu, pustiš Arizona Dream, pa onda prijeratne pjesme, rekao bi da nije isti bend u pitanju.

Što ne znači nužno da je Arizona loša pjesma, samo se do tog trenutka zvuk benda suštinski promijenio.