Nedjeljom u dva

[Haris.ba]

Ali para se nauzimao, kroz No Smoking, kroz ogroman tiraž knjige, kroz televizijske projekte. Ima on para

Nije stvar samo para preko koncerata. To je sporedno. Stvar je para od slusanja snimaka. On i Milenkovic prodaju snimke i kupe pare. Ako koncept uspije osigurao se za zivota.

[n+1]

Prvu knjigu je prodao u tiražu između 100K i 150K. Cijena je, ako se dobro sjećam, bila 10 KM.

Što znači da je na samo toj knjizi, nakon što oduzmemo izdavača i povezane troškove, dobar stotine hiljada maraka.

[DaysleepeR]

Ali para se nauzimao, kroz No Smoking, kroz ogroman tiraž knjige, kroz televizijske projekte. Ima on para

Nije stvar samo para preko koncerata. To je sporedno. Stvar je para od slusanja snimaka. On i Milenkovic prodaju snimke i kupe pare. Ako koncept uspije osigurao se za zivota.

On je prodao 150000 primjeraka knjige Fajront u Sarajevu. Da je imao 10 KM po prodanoj knjizi (a imao e više) izračunaj koliko je to para.
Samo od knjige.
Za jedan koncert može dobiti između 5 i 8000 KM kada je u pitanju toliki ansambl.
Neće niko platiti 50000 KM za nastup Neleta i Stefana Milenkovića u Zagrebu, nije toliki interes.

[Haris.ba]

Ja objasnjavam sta moze biti motiv i gdje su pare od dogovora sa Milenkovicem , a vi meni kako Nele ima para.

Prema ugovoru kojeg je objavio Sula Nele je kao vlasnik svih prava na pjesmi prodao prava da se ista ne samo aranzira drugacije i izvodi, vec i da se zarada od slusanja iste dijeli sa Milekovicem i njim.

Otidjite i pogledajte sada spotifaj svih trojce. Pa cete vidjeti sta i kako fercera. Isto tako cete vidjeti kakve pjesme ima Nele. Tu ce jasnija biti prava.

[John Cleese]

Svaki glas koji ti je govorio da nisi lud i da nisi ti kriv što te budala sa brda gađa je bio glas podrške i vrijedio je haman ko puška na Žuči.

Šta se ono tamo čuje...
Ko to Golfa otuđuje?

[piupiu]

Koji podcast? Moze link?

https://youtu.be/2FomIQDcC1A

voditelj je uzas, nekoliko puta je prekinuo Sulu sa nekim glupim pitanjem kad je ovaj poceo sa pravo dobrom pricom ili poentom, ali opet se Sejo ekstra pokazao

Svaka mu čast na ovom intervjuu. Integritet je rijetka osobina danas.

Zaključak intervjua mu je bio genijalan: "Ne bacam vrijeme na to ko je kome zguzio ženu."

[_BataZiv_0809]

@n+1 koje je tvoje misljenje o svemu onako kad bi povuko crtu (ne kokaina ) i trebao napisati neki sazetak cijele price oko TLN, NP i ZP od postanka do danas

[Chmoljo]

Neki meta nivo cijele ove rasprave leži u tome što je Nele, krajem osamdesetih i devedesetih, bez previše pompe i buke, digao ruke i od Zabranjenog pušenja i repertoara koji ga prati, a što je, uostalom, omogućilo Seji da brend upiše na svoje ime. Nele je tada, ustvari, vjerovao kako će Zabranjeno pušenje u njegovom životu biti tek jedna od stvari kojima se bavio, ali nikako najveća. Nešto na tragu one levatske priče Đure: Nadrealisti su samo jedna od uloga koje sam igrao.

No, kako su decenije prolazile, Nele počinje shvatati da ništa što je radio, i ništa što će raditi, neće imati kulturni gravitas prvih albuma Zabranjenog pušenja. Jedino je Zabranjeno pušenje ulaznica za historiju. Sejo je to, naravno, shvatio mnogo prije. Kako i ne bi, kada je svaki naredni album lošiji od prethodnog.

I opet se vracamo na to da se zvaljo zajebo jer je mogao biti ovdje legenda, a da se i ne kompromituje sa Beogradom.

Msm, moj licni dojam je da ga pere ego sto ondje gdje se stvorio nije dobrodosao, a istovremeno ga ego jebe da se pokunji i kaze jebiga, zajebo sam. Do mene.

Svidjelo mi se ono sto je Buric govorio. Bez velikih filozofskih rasprava, ljudi su ovdje ocekivali ono izvini, jebiga. I dosta toga bi mu se halalilo.

Meni je bila odlicna scena iz filma Turneja, kad nasi zarobe onaj glumacki ansambl. Pa kad im onaj nas drzi lekciju:

Koliko sam ja tebe volio. Sestru bih ti svoju dao. Biciklo svoje.

Neleta smo voljeli, realno. Neko koga smo voljeli ispo je supak. Sad ga mrzimo. Nije do nas. Do supka je. Ja am mnogo kritican na nase razmisljanje kao kolektiva, ali u ovom slucaju se vodim za gomilom, prosto jer mislim da je iskrena i da se vodi emocijama. A ovo nije ni politika ni nauka, da se pristupa hladne glave i gledaju suhoparni fakti.

[piupiu]

Neleta smo voljeli, realno. Neko koga smo voljeli ispo je supak. Sad ga mrzimo.

The opposite of love is indifference. Ovo je još uvijek neki loš brak.

[sehohari]

Ja objasnjavam sta moze biti motiv i gdje su pare od dogovora sa Milenkovicem , a vi meni kako Nele ima para.

Prema ugovoru kojeg je objavio Sula Nele je kao vlasnik svih prava na pjesmi prodao prava da se ista ne samo aranzira drugacije i izvodi, vec i da se zarada od slusanja iste dijeli sa Milekovicem i njim.

Otidjite i pogledajte sada spotifaj svih trojce. Pa cete vidjeti sta i kako fercera. Isto tako cete vidjeti kakve pjesme ima Nele. Tu ce jasnija biti prava.

spotifaj

[John Cleese]

Neleta smo voljeli, realno. Neko koga smo voljeli ispo je supak. Sad ga mrzimo.

The opposite of love is indifference. Ovo je još uvijek neki loš brak.

Tako je, Druze Kanarinac

[n+1]

@_BataZiv_0809

Sažetak bi bio da su historijske silnice bile tako jake da su na kraju progutale i one koji su upozoravali na historijske silnice.

Nele, Sejo, i ekipa su vidjeli šta će se desiti nama, ali nisu vidjeli šta će se desiti njima. Jebote, dva najbolja druga, iz istog haustora, vrata do vrata, de facto umjetnici , ovako se raspadaju i glođu, a da se ne poglođu narodi. Ako išta pokazuje da nam nije bilo spasa, nasuprot tezi koju zastupa Nele, onoj o tome da je rat zaokružen na izborima, pokazuju upravo njih dvojica. Kao što ranije rekoh, na kraju žive svoj skeč. Ili, još bolje, postali su tragični likovi svojih pjesama, samo što ih nema ko opjevati.

Za razliku od sarajevskog Mefistofelesa, kako ga Burić lijepo nazva, a koji nema problem da kompletnu historiju tumači kao zavjeru protiv Srba, i koji je općenito postao neka bizarna, teoretičarsko-zavjerenička, skoro šizofrena pojava, Nele je daleko kompleksnija ličnost, kojoj je ta bliskost sa đavolom reputacijski najviše i štetila.

U jednom dijelu autobiografije Nele izrazito samokritički piše o tome kako se uvijek osjećao podređen Seji, piše kako je ovaj za njega bio veliki brat, i uzor. I ne kaže to eksplicitno, ali nije teško zaključiti, nakon Seje, tu ulogu u njegovom životu preuzima nagrađivani reditelj. I negdje u toj podređenosti, napravio je sve one greške koje mu se danas fakturišu, od "ko ne voli Radovana...", do ove priče koju Sejo spominje u podcastu, a koja se svodi na stav jebo Zabranjeno pušenje, mi nastupamo po Parizu i Argentini. Samo što ga ništa od toga ne čini četnikom. Kao što ga četnikom ne čini ni interpretacija uzroka i posljedica rata, makar se stotinu puta ne slagali s njom.

U nekom smislu, ta stigma koja mu je neopravdano i neodmjereno stavljena na čelo pukim izlaskom iz Sarajeva, u trenutku kada ima bebu i bježi od rata, bez obzira da li to radi iz straha za sebe i svoju porodicu, ili to radi jer zaista vjeruje kako taj rat nije njegov rat, postala je self-fulfilling proročanstvo. Nakon dovoljno novinski natpisa da je četnik, on počinje da bifla matricu srpskog nacionalizma i priča kao da zaista jeste četnik. Pokušava da odbrani teze koje suštinski nisu njegove, ali koje postaju njegove, jer imaju reinforcement loop.

Sarajevo, s druge strane, ima taj problem što čovjeka mjeri isključivo njegovim odnosom prema Sarajevu. Pa je onda moguće da niz onih koji lijepo govore o Sarajevu, a slikaju sa se četničkom ikonografijom, uopće nisu četnici, dok Nele jeste, mada nikada i nigdje nije zabilježena njegova podrška četništvu, u bilo kojoj formi ili obliku. Pa je pozcioniranje ove priče u te ratno-ideološke okvire u startu promašeno. Sarajevo i Nele su više nešto kao izvarani ljubavnici, i treba da se još jednom kresnu, prije nego se raziđu.

Buu, ti si četnik, i buu, vi ste otjerali Srbe, a ni jedni ni drugi zaista ne vjeruju u te teze, nego su floskule, kao što je floskula bila da je "Nele otišao jer su mu njegovi dojavili", što je u osvit rata pisalo Oslobođenje. I stvara se cijela jedna višedecenijska peekaboo rasprava, koja vrijeđa mozak. I tako ćemo mi za 3-4 godine opet ovdje pisati da li je Nele četnik, po redovnom planu i programu, umjesto da se Nele oslobodi identiteta u kojem živi kao zatvorenik, a Sarajevo da se zapita zašto vodi ratove sa cijelom plejadom "bivših Sarajlija".

Bilo kako bilo, jedna stvar koja nikada nije razjašnjena, koju ne pojašnjava ni Nele u knjizi, a važna je, pa ako neki novinar ovo čita, molim neka napravi zabilješku za intervju: zašto je Sejo, a to potvrđuju obojica, godine 1990. sjeo sa Neletom u Hotelu Evropa i rekao mu da ne želi više ni raditi s njim, ni biti drug, što je značilo kraj Zabranjenog pušenja u dotadašnjem formatu.

Taj momenat se uporno previđa, jer svi imaju, izgleda, kratki spoj u mozgu, pa zaključe da je korijen njihovog tadašnjeg nesporazuma bio isti kao i danas. Međutim, 1990. Nele nije guslao, nije se dogodio rat, njih dvojica su još uvijek bili na istom političkom spektru. A nisu se sporili ni oko autorskih prava. Važna je to puzzla u slagalici.

A što se Zabranjenog pušenja tiče, i ona njihova dva albuma, koja još i danas svijetle u mraku svih ovih budaleština, dok ih slušam, ja uopće ne mogu vjerovati šta su ti ljudi napravili. Za razliku od niza izvikanih novotalasnih bendova, ovo i danas zvuči avangardno, jebote.

A da bi ih napravili, takve kakve jesu, morali su se desiti Nele i Sejo, zajedno, dva drugara iz haustora, okuražena kreativnom eksplozijom u društvu oko sebe, na razmeđu dvije historijske epohe...

[Nowicki]

Neki meta nivo cijele ove rasprave leži u tome što je Nele, krajem osamdesetih i devedesetih, bez previše pompe i buke, digao ruke i od Zabranjenog pušenja i repertoara koji ga prati, a što je, uostalom, omogućilo Seji da brend upiše na svoje ime. Nele je tada, ustvari, vjerovao kako će Zabranjeno pušenje u njegovom životu biti tek jedna od stvari kojima se bavio, ali nikako najveća. Nešto na tragu one levatske priče Đure: Nadrealisti su samo jedna od uloga koje sam igrao.

No, kako su decenije prolazile, Nele počinje shvatati da ništa što je radio, i ništa što će raditi, neće imati kulturni gravitas prvih albuma Zabranjenog pušenja. Jedino je Zabranjeno pušenje ulaznica za historiju. Sejo je to, naravno, shvatio mnogo prije. Kako i ne bi, kada je svaki naredni album lošiji od prethodnog.

I opet se vracamo na to da se zvaljo zajebo jer je mogao biti ovdje legenda, a da se i ne kompromituje sa Beogradom.

Msm, moj licni dojam je da ga pere ego sto ondje gdje se stvorio nije dobrodosao, a istovremeno ga ego jebe da se pokunji i kaze jebiga, zajebo sam. Do mene.

Svidjelo mi se ono sto je Buric govorio. Bez velikih filozofskih rasprava, ljudi su ovdje ocekivali ono izvini, jebiga. I dosta toga bi mu se halalilo.

Meni je bila odlicna scena iz filma Turneja, kad nasi zarobe onaj glumacki ansambl. Pa kad im onaj nas drzi lekciju:

Koliko sam ja tebe volio. Sestru bih ti svoju dao. Biciklo svoje.

Neleta smo voljeli, realno. Neko koga smo voljeli ispo je supak. Sad ga mrzimo. Nije do nas. Do supka je. Ja am mnogo kritican na nase razmisljanje kao kolektiva, ali u ovom slucaju se vodim za gomilom, prosto jer mislim da je iskrena i da se vodi emocijama. A ovo nije ni politika ni nauka, da se pristupa hladne glave i gledaju suhoparni fakti.

Nenad Janković nije šupak. Šupak je neko ko se deset puta napije na tvoj račun, a nikada ne zovne turu. To je epitet za nedrugarsko ponašanje. Janković je čovjek sa ozbiljnom mentalnom dijagnozom. Vrlo blisko psihopatiji ili sociopatiji. Tako bi ga se i trebalo posmatrati. Od njegovog nepokazivanja empatije, razumjevaja, neprihvatanja činjenica i ustrajnost na proizvoljnoj konfabulaciji, vrlo izražena grandioznost i preuveličavanje sopstvenog značaja, narcizam itd. Ispod njegovog šarma se krije nešto mnogo podlije. Ovo me podsjetilo kad je kod Stankovića bio gost Arsenijević koji je opisao svoj susret sa Kaporom i momenat kad shvaća da ima posla sa sociopatom.

[piupiu]

I opet se vracamo na to da se zvaljo zajebo jer je mogao biti ovdje legenda, a da se i ne kompromituje sa Beogradom.

Msm, moj licni dojam je da ga pere ego sto ondje gdje se stvorio nije dobrodosao, a istovremeno ga ego jebe da se pokunji i kaze jebiga, zajebo sam. Do mene.

Svidjelo mi se ono sto je Buric govorio. Bez velikih filozofskih rasprava, ljudi su ovdje ocekivali ono izvini, jebiga. I dosta toga bi mu se halalilo.

Meni je bila odlicna scena iz filma Turneja, kad nasi zarobe onaj glumacki ansambl. Pa kad im onaj nas drzi lekciju:

Koliko sam ja tebe volio. Sestru bih ti svoju dao. Biciklo svoje.

Neleta smo voljeli, realno. Neko koga smo voljeli ispo je supak. Sad ga mrzimo. Nije do nas. Do supka je. Ja am mnogo kritican na nase razmisljanje kao kolektiva, ali u ovom slucaju se vodim za gomilom, prosto jer mislim da je iskrena i da se vodi emocijama. A ovo nije ni politika ni nauka, da se pristupa hladne glave i gledaju suhoparni fakti.

Nenad Janković nije šupak. Šupak je neko ko se deset puta napije na tvoj račun, a nikada ne zovne turu. To je epitet za nedrugarsko ponašanje. Janković je čovjek sa ozbiljnom mentalnom dijagnozom. Vrlo blisko psihopatiji ili sociopatiji. Tako bi ga se i trebalo posmatrati. Od njegovog nepokazivanja empatije, razumjevaja, neprihvatanja činjenica i ustrajnost na proizvoljnoj konfabulaciji, vrlo izražena grandioznost i preuveličavanje sopstvenog značaja, narcizam itd. Ispod njegovog šarma se krije nešto mnogo podlije. Ovo me podsjetilo kad je kod Stankovića bio gost Arsenijević koji je opisao svoj susret sa Kaporom i momenat kad shvaća da ima posla sa sociopatom.

Prije će biti samo neki narcisoidni poremećaj ličnosti.

[Nowicki]

Moguće. Mada i NPD je ozbiljan poremećaj. Toksičan je. Baš kao i njegova veza sa Sarajevom.

[Bloo]

Ima i Nele pravo da njemu zabrani, samo mislim da nema nijedna pjesma gdje je Nele jedini autor, a za ove što dijeli autorstvo nadležan je AMUS i Sud u Sarajevu Valja doći predati papire Mislim da mu je to veće poniženje, a svakako dobija neke pare od tantijema.

Moze preko Bate, on je pravnik.

[piupiu]

Bilo kako bilo, jedna stvar koja nikada nije razjašnjena, koju ne pojašnjava ni Nele u knjizi, a važna je, pa ako neki novinar ovo čita, molim neka napravi zabilješku za intervju: zašto je Sejo, a to potvrđuju obojica, godine 1990. sjeo sa Neletom u Hotelu Evropa i rekao mu da ne želi više ni raditi s njim, ni biti drug, što je značilo kraj Zabranjenog pušenja u dotadašnjem formatu.

Taj momenat se uporno previđa, jer svi imaju, izgleda, kratki spoj u mozgu, pa zaključe da je korijen njihovog tadašnjeg nesporazuma bio isti kao i danas. Međutim, 1990. Nele nije guslao, nije se dogodio rat, njih dvojica su još uvijek bili na istom političkom spektru. A nisu se sporili ni oko autorskih prava. Važna je to puzzla u slagalici.

Dobar ti je osvrt, a ovo je donekle razjašnjeno u zadnja 3-4 podcasta, posebno u ovom što je Daysleeper stavio prije koju stranicu. Čini se da se radilo o neslaganju o konceptu benda - ili kako Sejo to objašnjava 'hoćemo li biti kao Lepa Brena' ili kao alternativni bend. Otprilike je trebalo napraviti odluku o tome koliko će se komercijalizirati vs ostati u autentičnom duhu NP. E, sad, ja nisam skontala ko je gurao u kojem pravcu, ali zapažam da Davor u nekom trenutku kaže da su Nele i Kusturica htjeli da budu Brega i da su po svijetu svirali narodnjake ili nešto u tom smislu.

Druga bitna stvar je da je Nele je pred rat naprasno postao TV zvijezda - inicijalno s Djurom, Parom, Zenitom i Šiberom, pa onda s Minkom, Šegijem... radeći Nadrealiste kao poseban (i zahtjevan) kreativni projekat. I baš u tom periodu krajem 80-ih i početkom 90-ih obojica kažu da su im se putevi počeli razilaziti.

[piupiu]

Moguće. Mada i NPD je ozbiljan poremećaj. Toksičan je. Baš kao i njegova veza sa Sarajevom.

Da. Ovo 'samo' je trebalo u debele navodnike staviti.

A sad ozbiljno - ta egomanija, kompleks žrtve, konstantna potreba da se bude u centru pažnje, krivljenje drugih... to mi na to baca.

[Škobo Habu]

Odgođen Rock El Clasico u Zagrebu.

[n+1]

Bilo kako bilo, jedna stvar koja nikada nije razjašnjena, koju ne pojašnjava ni Nele u knjizi, a važna je, pa ako neki novinar ovo čita, molim neka napravi zabilješku za intervju: zašto je Sejo, a to potvrđuju obojica, godine 1990. sjeo sa Neletom u Hotelu Evropa i rekao mu da ne želi više ni raditi s njim, ni biti drug, što je značilo kraj Zabranjenog pušenja u dotadašnjem formatu.

Taj momenat se uporno previđa, jer svi imaju, izgleda, kratki spoj u mozgu, pa zaključe da je korijen njihovog tadašnjeg nesporazuma bio isti kao i danas. Međutim, 1990. Nele nije guslao, nije se dogodio rat, njih dvojica su još uvijek bili na istom političkom spektru. A nisu se sporili ni oko autorskih prava. Važna je to puzzla u slagalici.

Dobar ti je osvrt, a ovo je donekle razjašnjeno u zadnja 3-4 podcasta, posebno u ovom što je Daysleeper stavio prije koju stranicu. Čini se da se radilo o neslaganju o konceptu benda - ili kako Sejo to objašnjava 'hoćemo li biti kao Lepa Brena' ili kao alternativni bend. Otprilike je trebalo napraviti odluku o tome koliko će se komercijalizirati vs ostati u autentičnom duhu NP. E, sad, ja nisam skontala ko je gurao u kojem pravcu, ali zapažam da Davor u nekom trenutku kaže da su Nele i Kusturica htjeli da budu Brega i da su po svijetu svirali narodnjake ili nešto u tom smislu.

Druga bitna stvar je da je Nele je pred rat naprasno postao TV zvijezda - inicijalno s Djurom, Parom, Zenitom i Šiberom, pa onda s Minkom, Šegijem... radeći Nadrealiste kao poseban (i zahtjevan) kreativni projekat. I baš u tom periodu krajem 80-ih i početkom 90-ih obojica kažu da su im se putevi počeli razilaziti.

Da, ali meni se čini kako se ta priča o kreativnim razlikama ipak odnosila na period kada Nele već počinje raditi sa Kusturicom. Sejo često Kustin bend naziva narodnjačkim, pa mislim da je referenca na Lepu Brenu išla u tom pravcu. Nešto mi nije poznato da je 1990. Nele naginjao ka tom zvuku.

No, moguće je da si ipak u pravu, i da je relativni neuspjeh četvrtog albuma polučio raspravu o kreativnim razlikama. Što opet ne objašnjava njihovo razilaženje na drugarskim osnovama.

[Haris.ba]

spotifaj

Kaj je problem? Mene uciteljica kad sam istao u skolu tjerala da po Vuku pisem strane nazive. Dobro se sjecam. Kaze, djeco kad idete u radnju, da li trazite koka kolu, ili coca colu. Ako odete, hocete li otici u Minhen ili Munchen....

[sehohari]

spotifaj

Kaj je problem? Mene uciteljica kad sam istao u skolu tjerala da po Vuku pisem strane nazive. Dobro se sjecam. Kaze, djeco kad idete u radnju, da li trazite koka kolu, ili coca colu.

Pa jeste
Ali sad je ipak 2023

[Haris.ba]

Pa jeste
Ali sad je ipak 2023

Promjenio se pravopis? Softver i hardver kao tudjice postale domace rijeci. Ili kompljuter.

Da ne odlutamo od muzike. Magnetofon, kaseta, mikrofon, hit lista, song lista.....violina, gitara, kompozicija....

Takom za 20 godina ce biti uobicajeno Tviter, Jutjub, Spotifaj....

[piupiu]

Da, ali meni se čini kako se ta priča o kreativnim razlikama ipak odnosila na period kada Nele već počinje raditi sa Kusturicom. Sejo često Kustin bend naziva narodnjačkim, pa mislim da je referenca na Lepu Brenu išla u tom pravcu. Nešto mi nije poznato da je 1990. Nele naginjao ka tom zvuku.

Da, sažimam priču i preskačem periode - Lepa Brena se spominje u smislu velike produkcije i velike komercijalnosti. On je spominje kad kaže da je Pušenje imalo organizovanu turneju kroz 90 gradova. Ovaj drugi dio je implicirao da je Nele u potrazi za većom publikom spreman na narodnjaštvo.

No, moguće je da si ipak u pravu, i da je relativni neuspjeh četvrtog albuma polučio raspravu o kreativnim razlikama. Što opet ne objašnjava njihovo razilaženje na drugarskim osnovama.

Pa to je isto relativno lako objašnjivo. Nadrealisti su ozbiljan projekat koji je postao prioritet, već u tom periodu se pojavljuje Kusturica, new brand of cool, režiser na svjetskom glasu koji popravlja parket u Visokom umjesto da ide po Zlatnu palmu, i svira bas u Pušenju (koje se osipa), to je ono kao kad u nekim tinejdž godinama najednom upoznaš novu drugaricu koja je vrlo cool, Nele je zvijezda u usponu, Sejo je drugarica iz komšiluka koja gubi sjaj... samo pogledaj taj trio i skontaj kako izgleda konstelacija ega.

[_BataZiv_0809]

U nekom smislu, ta stigma koja mu je neopravdano i neodmjereno stavljena na čelo pukim izlaskom iz Sarajeva, u trenutku kada ima bebu i bježi od rata, bez obzira da li to radi iz straha za sebe i svoju porodicu, ili to radi jer zaista vjeruje kako taj rat nije njegov rat, postala je self-fulfilling proročanstvo. Nakon dovoljno novinski natpisa da je četnik, on počinje da bifla matricu srpskog nacionalizma i priča kao da zaista jeste četnik. Pokušava da odbrani teze koje suštinski nisu njegove, ali koje postaju njegove, jer imaju reinforcement loop.

Ovaj dio nisam bas najbolje ukapirao