ragib
o Ibn Tejmiju nisam procitao ni jednu knjigu tako da nemam pravo nista govoriti,
ali sam citao od njegovog ucenika IbnQajjima El-Dzevzije par knjiga ( "Bolest i Lijek" i "Stepen duhovnog uzdizanja" ) i mogu sve najbolje reci.
Hvala Allahu da nisi od onih koji u tegli meda nadju komaricu i kazu ovo je prljavo treba sve ovo treba baciti.
Savjetujem ti da procitas i sledece knjige koje su prevedene na Bosanski:
- VASITIJSKA AKIDA -Ibn Tejmijje
- ROBOVANJE -Ibn Tejmijje
- UVODJENJE U VRT ZALJUBLJENIH - Ibn Qajjim
- NA PUTU KA ALLAHU - Ibn Qajjim
i jos par naslova koje se vec prevedene, da bi mogali saznati pvavu vrijednost ovih alima.
Biografija
Šejhul-Islam Ibn Tejmijje
Sejhul-Islam Ibn Tejmijje (661-728.hidž.g. i 1263-1328.hr.g.)
Puno ime: Ahmed b. Abdul-Halim b. Tejmijje el-Harrani el-Dimeški, Ebul-Abbas, Šejhul-Islam, Tekijjuddin.
Rođenje i djetinjstvo: Rođen je u Harranu, 10 rebi'ul-evvela 661. hidž.g.. Od poznate je ulemanske porodice. Njegov djed je Medžduddin b. Tejmijje, poznati učenjak hanbelijskog mezheba. Otac mu se zvao Šihabuddin, poznati alim, muhaddis i fakih.
Prve godine svoga djetinjstva provodi u okrilju svoje porodice, gdje u svojoj 7 godini proživljava navale Tatara kroz oblast Harran. Tatari su tih godina uzurpirali velike površine islamskih zemalja. Rušili su i gazili gradove u oblasti Harran, a ubistva i pokolji nisu zaobišli ni pleme Ibnu Tejmijje rhm.. Njegova porodica nalazi sklonište u Šamu, tačnije u Damasku, gdje se intenzivnije predaje učenju, prisustvujući halkama, vazovima, predavanjima svoga oca i ostale uleme. Rano je naučio Kur'an napamet, da bi se kasnije predao izučavanju fikha, hadisa i arapskog jezika, kao mladic.
Obilno znanje: Iz dana u dan Ibnu Tejmijje apsorbuje znanje oko sebe, postavši na taj način među jačim učenjacima u arapskom jeziku, a o šeriatskim znanostima poput fikha, usula, feraida, hadisa, tefsira da i ne govorimo. Nisu mu bile strane ni ostale naučne oblasti poput filozofije, matematike, kaligrafije, astronomije, što ga čini jedinstvenim primjerom svoga doba. Nakon očeve smrti, Ibnu Tejmijje preuzima njegove dužnosti sa dvadeset godina svoga života, što se na daleko pročulo.
Njegovi stavovi i smjelost: Ibnu Tejmijje rhm. je na polju akide i vjerovanja uvjek preferirao mišljenja učenjaka Selefa (ashaba, tabi'ina, tebe'i tabi'ina), i za njih se mnogo zalagao! Većina raspravi i koncilija, koje je imao po Egiptu i Šamu, su se ticali ove tematike, do trenutka njegova pritvaranja u Damasku 698.hidž.g..
Kada su Tatari napali i opkolili Damask, Ibnu Tejmijje rhm. se pokaza kao vrstan pregovarač, jer od Kazana, glavno - komandujućeg mongolskih snaga, iznudi potvrdu garancije bezbjednosti stanovništvu Damaska. Kada Tatari prekršiše ugovor o nenapadanju, Ibnu Tejmijje rhm. zauze borbeni stav protivu njih, a radi odbrane svoga naroda, bodreći muslimane na izdržljivost i čvrstinu u borbi s neprijateljem. Držao bi im predavanja i vazove, opominjući ih na grijeh napuštanja borbenih redova i bježanja s poprišta bitki, prilikom čega stupi u kontakt sa vladarom Egipta bodreći i njega na Džihad protivu Tatara, sve dok ga ne privoli na pokret ka Šamu 702.hidž.g., kada Allah dž.š. pomoga muslimansku vojsku pobjedom. Nakon završetka tatarske problematike, Ibnu Tejmije rhm. se predade predavanjima, poduci naroda, vazovima, širenju sunneta, a u neprestanoj borbi protivu bid'ata.
Iskušenje, hapšenje, smrt: Ibnu Tejmijje rhm. se u životu susreo sa velikim brojem iskušenja, gdje je bio izlagan velikim problemima zbog svojih čvrstih stavova u različitim islamskim oblastima (akida, fikh). Bio je osuđivan za 'svojeglavost i forsiranje svoga mezheba', te zbog 'kontriranja većini islamskih učenjaka', sve do trenutka kada bi izdat proglas o njegovom hapšenju 726. hidž.g., gdje ga pritvoriše u tvrđavi Damaska, u kojoj i umrije 20. zul-ki'ideta 728. hidž.g..
Ukopan je na mezarju 'Sufijje' u Damasku. Govori se da je njegovoj dženazi prisustvovalo 50.000 ljudi, a dženaza namaz u odsutnosti se klanjala u velikom broju islamskih pokrajina.
Islamski pjesnici su sačuvali spomen o njemu kroz stihove, poput stihova Ibnul-Verdija, koji kaže:
Tekijjuddin, bobožnjak i učenjak,
Pukotine nejasnoća njime se ušivaju.
Umro je u zatvoru, usamljen,
Dunjaluk mu nije bio razonoda.
Da ste ga vidjeli kada je umro,
Kao da je na hiljade meleka oko njega bilo.
Šejh Muhammed el-Iraki el-Džezeri, u povodu njega kaže:
Ja, rječitog li jezika u svakoj oblasti,
Tobom se počastiše veliki.
Ako si umro, pa nauke koje si oživio
Nakon smrti, tobom ostaše žive!
Djela: Ibnu Tejmijje rhm. nam u naslijeđe ostavlja brojna djela iz raznoraznih oblasti, poput tefsira, fikha, usula, hadisa, apologetike, brojnih odgovora na bid'ate novotara, fetve ...
Imam Zehebi rhm. navodi podatak da djela Ibnu Tejmijje rhm. dostižu brojku od 500 tomova. Od njih su:
1. Bejanu Muvafekati Sarihil-Ma'akul li Sahihil-Menkul;
2. Subutun-Nubuvvat 'Aklen ve Naklen;
3. El-Reddu 'alel-Hululijje vel-Ittihadijje;
4. El-Durreh el-Mudije fi Fetava Ibnu Tejmijje;
5. Islahur-ra'i ver-re'ijjeh;
6. El-Dževab el-Sahih limen beddele dinel-Mesih;
7. Minhadžul-vusul ila 'ilmil-usul;
8. Iktida'u-siratil-mustekim;
9. Minhadžus-sunneh;
10. Isbatul-Me'ad;
Njegov položaj: Što se tiče islamskih nauka bio je duboko u njih upućen, tako da skoro nije postojalo oblasti a da je nije dobro prostudirao i obuhvatio! Pored toga Allah dž.š. ga je obdario takvom memorijom, oštroumnošću i smjelošću što ga je činilo veoma hrabrim kada je u pitanje bilo izdržavanje na putu istine, bilo da je to bilo u naučnim raspravama, ili pak na borbenom polju. Bodrio je svijet da se pridržavaju istine, pa makar to iziskivalo podnošenje raznoraznih iskušenja i muka. Jaka vjera, čistoća srca, pobožnost, zuhd, darežljivost, sabur, poniznost, smirenost, nutarnja sreća ... su samo jedni od znakova Allahovih miljenika, koji su krasili Ibnu Tejmiju rhm..
Mimo toga, u povijesti islamske misli, Ibnu Tejmijje rhm. se smatra jednim od najistaknutijih reformatora islamskog ummeta! Sve ovo je doprinjelo uzdizanju njegova položaja među islamskom ulemom, bilo u njegovom vremenu, bilo kasnije.
Imam Ibnu Kajjim el-Dževzijje rhm., njegov učenik, je bio sa njime u trenucima njegova hapšenja, pa u svojoj knjizi 'El-Vabil El-sajjib' (str. 66-67), navodi slijedeće:
Reče mi jednom: Šta to neprijatelji namjeravaju učiniti sa mnom? Moj džennet i bašča moja su u prsima mojim (Iman, Ilum), gdje god da se zaputim oni su sa mnom! Hapšenje je moj halvet, ubistvo šehadet, a ako me iz mjesta protjeraju pa to je moj turizam!!!
U trenucima boravka u zatvoru na tvrđavi, znao bi reći: Kada bi im dao zlata koliko je ova tvrđava, ne bih im se mogao odužiti na ovoj ukazanoj blagodati. Ili: Ne bili nagrađeni za hajr kojemu ste bili sebeb!
U trenucima boravka u zatvoru, znao bi na sedždi mnogo izgovarati:
Allahumme e'inni 'ala zikrike ve šukrike ve husni 'ibadetike
Gospodaru moj, pomogni me u sjećanju na Te,
u zahvaljivanju Tebi, i u ljepoti robovanja samo Tebi!!!
Jedne prilike reče: Zatvorenik je onaj čije je srce spram Gospodara njegova zatvoreno, a sputan je onaj koga su njegove strasti sputale!!!
Kada je bio uveden u tvrđavu, pogleda u njene zidove, i prouči sljedeći ajet: ... i između njih će se pregrada postaviti koja će vrata imati; unutar nje biće milost, a izvan nje patnja. (el-Hadid:13)
Allah dragi zna, ali čini mi se da niko od njega nije ljepše živio. I pored toga što je imao tjeskoban život, bez nekih vanjskih uživanja, pa zatvor, pa protjerivanja … Bio je najprostranijih prsiju, najjačeg srca, najsrećnije duše, ljepota uživanja je zračila na njegovom licu.
Kada bi se jako preplašili zbog nečega, kada bi nam svakakve misli padale na pamet, i kada bi nam zemlja postala tijesnom, došli bi mu, pa samim tim što bi ga vidjeli, ili njegove riječi poslušali, od nas bi namah nestalo straha, a od njega bi se povratili prostranih prsa, jačiji, snažniji i smireniji. Znao bi reći: Na Dunjaluku postoji Džennet; ko u njega ne uđe neće unići u Džennet onoga svijeta!!!
Neka je slavljen Onaj koji uvede svoje robove u Džennet, prije Ahireta; koji im vrata njegova pootvara tako što im omogući rad dobrih djela. Allah se smilovao šejhul-islamu Ibni Tejmijji, i velikom ga nagradom nagradio!
Više o njemu pogledati u slijedećim izvorima:
1. El-'Ukud el-durrijje fi menakibi Ibni Tejmijje – Ibnu Abdul-Hadi.
2. Tezkiretul-Huffaz – Imam el-Zehebi, 4/278-279.
3. Fevatul-Vefejat – Ibnu Šakir el-Ketbi, 1/35-45.
4. El-Bidaje vel-Nihaje – Ibnu Kesir, 14/132-141.
5. El-Redd el-Vafir – Nasiruddin el-Dimeški.
6. El-Kevakib el-Durrijje fi Menakibi Ibnu Tejmijje – Mer'a el-Keremi
7. Šezeratul-Zeheb – Ibnul-'Imad, 6/80-81.