metastasio wrote:Oblik "*hlopta" nije preporučen ni u jednom priručniku bosanskoga jezika. Manje-više izmišljotina kojom se ismijava frekventnija upotreba fonema /h/ u bosanskome jeziku. Ne isključujem, doduše, da u dijektima i supstandardu postoje ljudi koji govore "hlopta".
Što se tiče drugih oblika, oni su oduvijek prisutni u bosanskome jeziku, samo za vrijeme standardizacije srpskohrvatskog/hrvatskosrpskoga jezika nisu bili preporučeni u standardu, već su vrijedili za regionalizme ili arhaizme. Zbog toga su se oblici poput "lahko, mehko, mahmuran, aždaha, vihoriti" mogli naći u govornom jeziku ili dijalektima, ali ne u standardu pa su polahko počeli zastarijevati. Danas su i ti oblici standradni, držim s pravom. Ne zbog stvaranja "vještačkih" razlika u odnosu na srpski ili hrvatski standard, već zbog činjenice da oblicima koji su ukorijenjeni u govoru treba dati šansu da se etabliraju i u standardu. Naravno, uz oblike "lako, meko, mamuran" itd. Na drugu stranu ne treba smetnuti s uma da (uglavnom) Bošnjaci u svojim govorima na vrhuncu sh/hs standardizacije uglavnom nisu govorili "duvan, duvati, jendek, proja" itd. Dakle, neka fonema /h/ tamo gdje je uvijek bio i gdje ga ima u svim ostalim slavenskim jezicima.
Ja sam također za standarizaciju oblika: "želila, volila, ovde, nedelja, dole" uz "željela, voljela, ovdje, nedjelja, dolje" jer su jako prisutni u govoru, čak i u službenim situacijama.
Da, mnogi povezuju "h" s turskim ili arapskim (laici), ali ono je u biti iz ruskog, ako se ne varam došlo. U ruskom je
legko, ali se izgovara "g" kao "h", što nema objašnjenje u ruskoj gramatici kako je do toga došlo. I u češkom je ista stvar, ima "h" u tim riječima. Dakle, čisti slavenizam (ako postoji ta riječ uopće).
Po meni treba oba ostaviti, ja sam odrasla u pretežito bošnjačkom gradu i uvijek sam govorila "kuvati, iljada, ercegovina, kruv, duvati, nedelja" jer mi je nekako lakše, šta je daleko od standarda, ali moji, koji ne pripadaju B skupini i prije i dan danas govore "kruh, kuhati, duhan, aždaha"...