niggy wrote:Ovdje dosta ljudi mijesa pojmove.....
Mada ni ja nisam 100% upucen.... ali bostoje razlicite titule bolonje...tj
jedno je Bachelor of Arts, a drugo je Bachelor of Science,,, takodje je sa Master ( arts ili science)....
Isto tako, i u drugim zemljama, tipa Njemacke, USA itd,,,,odredjeni fakulteti kao sto je elektrotehnika (inzinjerig), medicina, itd....nisu ni u snu 3 godine...nego recimo 5 godina ili vise....
Tako da ne moze se sve svesti pod jednu kapu,, i reci da svaki fax treba da bude 3 ili 4 ili 5 godina....
Druga je stvar nase implementacije bolonje i shvatanja,,,,i poredjenja "tezine" starog i novog sistema....
Bolonja recimo ne pozanje " vandrednog" studenta kojeg nikad nema na predavanjima,,, nego zahtjeva ukljucenost studenata kroz aktivnost, seminarske, parcijale ispite tj skupljanje podova,,,,,i upravo je to skupljanje bodova ono sto je cini "laksom", nego za jedan ispitni rok nauciti cijelu knjigu,
Zasto kod nas konkretno na ekonomiji ima redovni, vandredni, paralelni, itd itd,,,to je posebna vrsta kriminala..
Moje licno misljenje je da je bolonja dobar nacin studiranja,,,, uz kvalitetnu nastavu i uslove....
Ni u kom slučaju. Parcijale su, kao prvo oduvijek postojale. Ako nećeš parcijalno, niko ti ne brani. Polaži integralno. Tako je i po Bolonji. Ali razlika je ta što i bolonjac mora naučiti cijelu knjigu za jedan jedini ispitni rok, dok je po starom sistemu student imao fore čitavu godinu da proučava tu istu knjigu. Ti misliš to skupljanje bodova nešto olakšava. Pa očito nisi svjestan da ti kao prvo seminarski oduzima dosta dragocjenog vremena (ne prelaziš cijeli predmet kroz seminarski, nego jednu temu, koja može, a i ne mora biti direktno vezana za gradivo - tako da ti to ne pomaže nešto u spremanju ispita), dok nađeš potrebnu literaturu (4-5 relevantnih izvora - tipa knjiga i sl.), na koju se moraš pozvati tokom izrade istog (citiranje isl.), pa dok ga otkucaš (min. 15-tak stranica), pa ga urediš po pravilima priručnika za izradu seminarskog rada (koji se može down. sa stranice fakulteta) - nakon čega možeš komotno postati lektor - i tako iz svakog predmeta (cca 36). Onda, na temu tog istog seminarskog moraš napraviti prezentaciju u Power Pointu, koju ćeš izlagati na nastavi, i tako opet isto iz svakog predmeta. Pa onda gdje su istraživački radovi, koji su blaža forma seminarskih itd., da ne nabrajam. A bodove po osnovu aktivnosti na nastavi možeš dobiti jedino ako si se prethodno upoznao sa teorijom pa se možeš uključiti u raspravu. A uz sve to te čeka ista ona knjiga koju je proučavao dosadašnji student (tokom cijele godine, a bogami i dvije - tri), da je fino savladaš i izađeš na ispit koji nije ništa lakši nego što je bio. Pored toga, te sve aktivnosti ti nose u prosjeku 20% ocjene, ali pod pretpostavkom da prvo položiš predmet (dakle savladaš cijelu knjigu), pa će ti se tek onda priznati.
Po mom mišljenju, puno je lakše samo uzeti knjigu, naučiti je, izaći na ispit i položiti ga. To što po Bolonji postoje ove dodatne aktivnosti, ne znači da je kriterij po osnovu savladane materije spušten. Ne, kriteriji su ostali isti, i još imaš 5 puta više obaveza. A s druge strane, materija se bolje savlada, jer sama činjenica da si "prisiljen" konstantno da učiš i da si maksimalno angažovan, govori sama za sebe.
S druge strane, što se tiče studiranja fakulteta tipa medicine i sl., u Americi, Njemačkoj i sl., koliko ja znam oni se ne pate kao ovi naši jadnici minimalno 6 godina, da bi postali obični doktori, pa još nekih 4-5 da bi postali specijalisti. Oni već u trećoj godini biraju smijer koji hoće da specijaliziraju i po svršetku 6 godina studija medicine, oni nisu obični doktori, nego su već specijalisti. Ne kažem ja da svaki fakultet treba da bude 3, 4 ili 5 godina, nego da nema niko pravo da omalovažava zvanje Bachelora. Ako je sada Elektrotehnika 3 godine, a prije bila 5, a broj predmeta ostao isti, pa ima li logike diplomu onog prvog smatrati za manje vrijednu. Čak naprotiv.
P.S. Na Ekonomiji i ne postoji više vanredni, nego samo redovni i redovni-paralelni/samofinansirajući studenti.
