ASTRONOMIJA

[Jara]

@NIN za slike!
Hoće l' biti novih glede meteorskog pljuska?

[NIN]

@NIN za slike!
Hoće l' biti novih glede meteorskog pljuska?

Najbolje vrijeme glede pljuska je bilo danas oko podneva po nasem vremenu tako da nista od novih slika. Mozda se sta veceras uhvati ali mjesto na kojem sam je prilicno zagadjeno svjetloscu tako da cemo sacekati do godine, nazalost.

[black]

dobih na e-mail pa se sjeti da je i na sarajevo-x bila vijest, ali sad ne mogu da je nadjem

Ovo se događa samo jednom u našem životu 28. kolovoza 2009 god. u 00, 30 minuta poslije ponoći, pogledajte u nebo ( ponavljam 27. na 28.8.2009. ) Planet Mars bit će vrlo sjajan i bit će veličine Mjeseca, iako je Mars udaljena 34,65 milijuna kilometara od Zemlje. Ne propustite ovaj fenomen. Vidjet će se golim okom, a izgledati će kao da Zemlja ima dva Mjeseca . Ista pojava ponovit će se 2287. godine . Podijelite ovu informaciju sa svim prijateljima, jer nitko, od danas živih ljudi, nece moći vidjeti po drugi put ovu pojavu.

ali...

I ove godine internetom (e-mail, Facebook, itd.) kruži glasina da će 28. kolovoza planet Mars biti velik poput zemljinog prirodnog satelita Mjeseca. Citiramo: “Planeta Mars bit će vrlo sjajna na nebu i imati će veličinu Mjeseca, premda je planet Mars udaljen 34,65 miliona kilometara od Zemlje.”

To je, ako samo malo bolje promislite, potpuna besmislica. Ipak, na prvi pogled je lako pasti u zamku budući da se u toj poruci ništa ne prodaje, nema male djece koje boluju od opakih bolesti a kojima će AOL donirati 10 centi za svaku proslijeđenu poruku ili sličnih budalaština koje krase ostala lančana pisma/poruke. Govori se o spektakularnom prirodnom fenomenu vidljivom jednom u životu.

No ako ipak malo promislite lako ćete zaključiti da je to apsolutno nemoguće – planeti kruže oko Sunca na svojim putanjama koje su tek u “najekstremnijim” slučajevima blage elipse. Kada je neki planet najbliži Zemlji, što se dešava gotovo svake godine (sjetite se da Zemlja napravi jedan krug oko Sunca u jednoj godini, a drugima treba više ili manje, ovisno o odaljenosti od Sunca), postoje tek neznatne varijacije u prividnoj veličini tog planeta gledanog sa Zemlje. Putanja Marsa je doista nešto izduženija od drugih, međutim njegova prividna veličina u trenutku kada je najbliži Zemlji, što se zbiva otprilike svake dvije godine varira do nekih 50%. To je doista značajna razlika međutim zapitajte se – da li ste ikada na nebu vidjeli planet Mars kao disk koji je duplo manji od našeg Mjeseca?

Naravno da niste. Planet Mars u trenutku kada je najbliži Zemlji zaista može biti sjajan i lako vidljiv golim okom, ali tek kao sjajna crvenkasta zvijezda. Originalno pismo od kojega je sve počelo je datirano iz 2003. godine kada je Mars bio u jako povoljnoj opoziciji (tj. najbliži Zemlji) tako da bi imao prividnu veličinu Mjeseca kada bi ga promatrali teleskopom na povećanju od 100x!

Stvarni promjer Marsa je 6.780 km. Da bi na našem nebu bio prividnom veličinom sličan Mjesecu trebao bi od nas biti u tom trenutku udaljen dvostruko više nego Mjesec, odnosno nekih 760.000 km. To je jako velika razlika od navedenih 34.65 milijuna kilometara! Čak štoviše, engleska verzija poruke govori u miljama, a autor prijevoda nije se niti udostojao prevesti milje u kilometre. Stvarna udaljenost Marsa od Zemlje u kolovozu 2003. iznosila je, dakle, 55.7 milijuna kilometara!

Ova lančana poruka ponavlja se točno svake dvije godine od 2003. Nažalost, orbitalne karakteristike Zemlje i Marsa su takve da ova dva planeta nisu najbliži jedan drugom točno 28. kolovoza, već se taj datum mijenja – sljedeća opozicija Marsa biti će 27. siječnja 2010. godine kada će međusobna udaljenost biti dobrih 99.3 milijuna kilometara.

2003. godine mnoga astronomska društva u Hrvatskoj, pa tako i astronomsko društvo Beskraj, organizirala su promatranje najpovoljnije opozicije Marsa teleskopima. Događaj je bio iznimo uspješan uz mnogo posjetitelja, no Mars kao planet vizualno i nije pretjerano spektakularan zbog slabog kontrasta površinskih detalja. Ipak, ako budete u prilicni, pogledajte Mars i ove godine. Zapitajte se, dali je moguće da gledate planet koji je nekada imao tekuću vodu, rijeke, mora, a možda i primitivne oblike života. Prisjetite se da gledate planet na čijoj površini još uvijek “šetaju” robotizirani roveri te snimaju sateliti iz njegove orbite. A ako vam na povećanju od 100x ne bude izgledao velik kao naš Mjesec, bez brige – vi u teleskop stavite okular koji će vam dati povećanje od 200x!

[suspect_zero]

@black vidjet ćemo večeras

[Zlocin&Kazna]

E ovako narode, posto se ja slabo razumijem u ta sazvijezdja, a astronomija me oduvijek interesovala (uostalom, kao i svakoga ko je ikad vidio zvjezdano nebo u punoj ljepoti) jer bi neko mogao preporuciti dobru literaturu kako prepoznati planete sa npr. geografskih sirina BiH, te i sama sazvijezdja...
Npr, bas me znaima koja je ovo planeta koja ovog ljeta izlazi sa istoka sa prvim mrakom??? Pozzdrav

[suspect_zero]

Ja sam na ovoj stranici dobila odgovore na neka pitanja, možeš pogledati

http://www.phobos.pcm.hr/svemir/istrazi ... pi/hst.htm

[diler]

E ovako narode, posto se ja slabo razumijem u ta sazvijezdja, a astronomija me oduvijek interesovala (uostalom, kao i svakoga ko je ikad vidio zvjezdano nebo u punoj ljepoti) jer bi neko mogao preporuciti dobru literaturu kako prepoznati planete sa npr. geografskih sirina BiH, te i sama sazvijezdja...
Npr, bas me znaima koja je ovo planeta koja ovog ljeta izlazi sa istoka sa prvim mrakom??? Pozzdrav

Ta planeta je Jupiter.

Code: Select all

Stellarium je besplatan open source planetarij za računala. Prikazuje realistično nebo u 3D-u, poput onog koje bi vidjeli golim okom, dalekozorom ili teleskopom. 
Koristi se u planetarijskim projektorima. Jednostavno unesite svoje koordinate i krenite.

http://www.stellarium.org/hr/

Jedan fantastican program za takvo nesto sto ti trazis. Literatura je proslost.

[Zlocin&Kazna]

Ta planeta je Jupiter.

http://www.stellarium.org/hr/

Jedan fantastican program za takvo nesto sto ti trazis. Literatura je proslost.

Hvala puno . Pa i ovaj program mozemo smatrati literaturom - vremena se mijenjaju

[Bernard_Prince]

Evo jedan noviji uradak ...slikano sinoc:

Je li mozes da posaljes exif file ove slike? Ako ne, sjecas li se, koliki je bio ISO, otvor blende i duzina ekspozicije?

Nemam kod sebe originalni exif ali po sjecanju mislim da je ISO bio na 200 ili 400 (greskom), brzina zatvaraca je bila 1/200 sa blendom f8. Slikano sa Sigmom 150-500 na 500mm iz ruke sa ukljucenim stabilizatorom navrnutom na Nikon D80. Poslije malo kropano i dodano malko ostrine i kontrasta u Irfanu.

Onaj drugi, mladi mjesec, slikan je istom Sigmom na 500mm, doduse ovaj put navrnutom na D300 (iliti aparatom navrnutim na nju). Ekspozicija je bila, mislim, 1/200 ili 400, ISO 200 (nativna vrijednost), blenda na f8 i sve namontirano na stalak. Prethodno je namjestena MUP (mirror up) opcija da bi se tresnja svela na minimum i ekspozicija je opaljena daljinskim okidacem, takodjer radi redukcije tresnje. Dodato malo ostrine i kontrasta u Irfanu sa uradjenim kropom.

E'het'.

Hvala za info. Ako koristis Mac ima jedna super aplikacija. Zove se Celestia. Postoji i PC verzija. http://www.shatters.net/celestia/

[Sentinel]

The Elegant Universe (2003)

preporuka svima da gledaju:

http://avaxhome.ws/video/Format/documen ... _2003.html

[Fair Life]

[NIN]

Relikti drevnog svemira
Otkrivene čestice starije od Sunca


Interplanetarna čestica prašine, veličine oko 10 mikrometara (milijuntog dijela metra)

Među uzorcima prašine koje je u gornjim slojevima atmosfere skupljao specijalni avion, pronađeni su i ostaci prethodnih generacija zvijezda i ostaci eksplozija supernova iz razdoblja prije nastanka Sunčevog sustava. Među prašinom iz stratosfere nalaze se i čestice nastale unutar zvijezda koje su živjele i umrle prije nastanaka našeg Sunca. Osim njih, ima tu i materijala iz oblaka molekula iz međuzvjezdanog prostora.

Taj "ultraprimitivni" materijal vjerojatno je završio u Zemljinoj atmosferi kad je naš planet prošao kroz "trag" kometa 2003. godine, što je znanstvenicima omogućilo rijetku priliku da prašinu iz repa kometa proučavaju u laboratoriju. Na velikim visinama većina atmosferske prašine dolazi iz svemira, a svake godine u našoj atmosferi završe tisuće tona međuplanetarne prašine (IDPs).

"Znali smo da većina IDP-a dolazi od kometa, ali nikada do sada nismo mogli definitivno povezati pojedinu česticu s određenim kometom", rekao je suautor studije Larry Nittler iz Ureda za zemaljski magnetizam Instituta Carnegie. "Jedini poznati uzorci kometa koje smo proučavali u laboratoriju su oni koji je letjelica Stardust 2006. skupila iz kometa 81P/Wild 2. Kometi jesu "skladišta" primitivne neizmijenjene tvari koja je ostala nakon nastanka Sunčevog sustava.
Materijal koji je milijardama godina bio zarobljen u ledu kometa oslobodio se zagrijavanjem i kemijskim procesima, koji utječu i na druga nebeska tijela, poput planeta. No, materijal s kometa Wild 2 bio je više promijenjen nego što se očekivalo, što govori da nije sav materijal s kometa totalno primitivan.

Konkretne čestice koje su proučavali na Carnegieju skupio je NASA-in avion u travnju 2003. godine, nakon što je Zemlja prošla kroz komet Grigg-Skjellerup.
Istraživački tim proučavao je čestice prašine kako bi otkrili kemijski, izotopni i mikrostrukturni sastav. Otkrili su neuobičajene IDP-ove, koji su primitivniji i imaju više materijala koji vuče porijeklo iz razdoblja prije nastanaka Sunčevog sustava, tzv. presolarne čestice, koje su nastale u zvijezdama "prethodne generacije" i eksplozijama supernova. Nakon toga su ostale zarobljene u Sunčevom sustavu i danas ih ima u meteoritima i IDP-ovima. Od uobičajenih čestica međuplanetarne prašine razlikuju se po neobičnom izotopnom sastavu, kakav ne postoji u čitavom Sunčevom sustavu. Općenito su presolarne čestice izuzetno rijetke i ima ih tek nekoliko u milijun čestica, a u najprimitivnijim meteoritima ih ima par stotina na milijun. U česticama povezanim s kometom Grigg-Skjellerup ima ih kudikamo više nego u drugom "primitivnom materijalu". S obzirom da se jako razlikuju od čestica koje je na Zemlju donio Stardust, znanstvenici vjeruju da postoji velika razlika u stupnju "napretka" materijala u raznim kometima.

Net.hr
04.11.2009.

[NIN]

Kad je svemir bio mlad
Snimljen najudaljeniji objekt u svemiru


Gemini Observatory|NSF|AURA;
GRB 090423 se vidi u središtu ove fotografije, snimljenje teleskopom Gemini na Havajima

Mjereći svjetlo zvijezde koja je eksplodirala prije 13,1 milijardi godina, astronomi su gledali u najdublju prošlost, u vrijeme neposredno poslije Velikog praska, čime su dokazali da mladi svemir nije bio mračan i bez zvijezda.

Otkriće pokazuje da su se velike zvijezde formirale već tada, samo nekih 630 miljuna godina nakon Velikog praska, u kojem je nastao svemir prije 13,8 milijardi godina, navodi se u studijama koje je objavio magazin Nature.

"Vjerovalo se da je u prvih 800 do 900 milijuna godina svemir bio mrak, a zapravo nije bilo tako", rekao je Massimo Della Valle iz talijanskog Nacionalnog instituta za astrofiziku (INAF) u Napulju. Do nove spoznaje došle su dvije ekipe astronoma, koje su vodili Nial Tanvir sa Sveučilišta Leicester u Velikoj Britaniji, odnosno Ruben Salvaterra s INAF-a. Taj prasak gama zraka, što su ga znanstvenici nazvali GRB 090423, odaslala je zvijezda u gašenju.

Uočio ga je američki satelit Swift, a zemaljski teleskop Galileo (smješten na Kanarima) izmjerio je udaljenost u travnju, kada su ti stari fotoni dosegnuli Zemlju po završetku putovanja dugog 13 milijardi godina. Dvije ekipe astronoma uspjele su izmjeriti "redshift", engleski termin za distorziju svjetlosti na putu kroz svemir u vremenu. "Redshift" GRB 090423, do sada najviši ikada izmjeren, pokazuje da se eksplozija dogodila kada je svemir imao manje od 5 posto današnje starosti", tvrdi Tanvir. "Redshift izmjeren za GRB 090423 znači da se eksplozija dogodila u vrijeme kada je svemir bio oko devet puta manji nego što je danas, čime vrijeme tog događaja smještamo na oko 630 milijuna godina poslije Prvog praska", navodi Bing Zhang sa Sveučilišta u Nevadi.

Do sada je najstariji uočeni objekt bila galaksija čiji je "redshift"" iznosio 6,96, a to znači da se pojavila 150 miljuna godina nakon GRB 0904223. U opisanom slučaju smrt zvijezde koja je nastupila davno dovoljno je sjajna da rasvijetli čak i galaktike i pomogne znanstvenicima shvatiti što se dogodilo u ranim danima svemira.


Hina|Net.hr
29.10.2009.

[NIN]

Zbunjujuća zvijezda
Kasiopeja A: Mrtva, ali ne i tiha


Kompozicija Kasiopeje A napravljena je zahvaljujući slikama tri velika teleskopa: Hubblea, koji ju je snimio u vidljivom spektru (žuto), Chandre, koji ju je snimio u rengdenskom spektru (plavo i zeleno) te Spitzera, koji snima u infracrvenom spektru (crveno).

Ostaci supernove Kasiopeja A, jedne od najmlađih u našoj galaktici i jedne koja je zbunjivala znanstvenike najduže vremena, vjerojatno je 'gusti' tip zvijezde koja ima ugljikovu atmosferu.

Vjeruje se da je Kasiopeja A, ostatak eksplozije zvijezde koja je nekad jarko sjajila, stara tek 330 godina, jer ju je tada, 1680. godine, u tom zviježđu uočio prvi britanski kraljevski astronom John Flamsteed. Astronomi krupne planove ostataka jezgre, koji se nalaze na duljenosti od oko 11.000 svjetlosnih godina, nisu imali sve do 1999. godine kad je urušenu zvijezdu snimio Chandra X-ray Observatory. "Prije toga se mislilo da je u pitanju ili neutronska zvijezda ili crna rupa u središtu tog objekta, ali nitko nije znao što točno, jer to nikada nije ni vidio", rekao je Craig Heinke s kanadskog Sveučilišta Alberta. "Teleskop Chandra nam je omogućio da izaberemo neki detalj iz samog središta", rekao je. No, i pažljiviji izbor "kadra" i dalje je zbunjivao astronome. "Svojstva tog objekta bila su malo čudnovata", kaže Heinke.

Presjajni spektar

Konkretno, najviše je zbunjivao spektar zvijezde. Količina energije koju je odašiljala u svakoj valnoj duljini ukazivala je da je promjer zvijezde ili premali (jedva 400 metara) da bi bila u pitanju neutronska zvijezda ili je to zračenje dolazilo samo iz pojedinih dijelova površine, a ne iz čitave površine zvijezde. No, da je zračenje dolazilo iz samo nekih dijelova, ono bi se vidjelo kao pulsiranje. Osim toga, zvijezda je imala i slabo magnetsko polje, što nikako nije doprinosilo bilo kakvom pulsirajućem ponašanju. Kako je pulsirajuća zvijezda s pojedinim dijelovima površine koji zrače "ispala iz igre", Heinke i njegov kolega Wynn Ho s britanskog Sveučilišta u Southamptonu pokušali su problemu prići s druge strane. Za početak su računalnom modelu zvijezde dodali atmosferu. Najprije su pokušali s vodikovom atmosferom, jer se mislilo da bi se u ekstremnom gravitacijskom polju neutronske zvijezde njezini slojevi ubrzo posložili tako da se najteži elementi nalaze na unutrašnjem, a najlakši na vanjskim slojevima.

Vodik je, naravno, najlakši element u svemiru.

S vodikovom atmosferom promjer zvijezde se "napuhao" do 8 kilometara, što je bilo bliže stvarnom stanju, ali još uvijek ne dovoljno. Bolje sreće nije bilo ni s helijevom atmosferom. "Sljedeći je na red došao ugljik i to je promjer zvijezde dovelo do 40 kilometra, odnosno u pravu veličinu neutronske zvijezde", kaže Heinke. No, to je znanstvenike dovelo pred novo pitanje: kako je zvijezda mogla završiti s potpuno ugljikovom atmosferom?

Ugljikova atmosfera

Tu je do izražaja došla mladost zvijezde. "To je najmlađa neutronska zvijezda koju smo ikad imali prilike promatrati. I ta njezina mladost znači da je vruća, vrelija od većine bilo koje druge neutronske zvijezde", kaže Heinke. U ovom slučaju "vrelo" znači temperature do milijardu stupnjeva Kelvina.

Ho i Heinke misle da je zvijezda "zapravo uspjela stvoriti nuklearnu fuziju na površini i sagorjeti vodik i helij u ugljik". Vodik i helij u ovom slučaju dolaze iz neprestane kiše koja iz ostataka supernove pada na površinu zvijezde. "Ova će se zvijezda starenjem hladiti i na kraju će prestati sagorijevati vodik i helij u ugljik i oko nje će se razviti vodikova atmosfera", kaže Heinke. Sada će Ho i on testirati svoj model na drugim poznatim mladim neutronskim zvijezdama kako bi provjerili drži li njihova teorija vodu.



Net.hr
05.11.2009.

[Sentinel]

da mi je prosetat malo do te Kasiopeje

[Sensei]

Pronađena voda na Mjesecu



Američka svemirska agencija NASA-a objavila je u petak da je pronašla 'znatnu količinu vode na Mjesecu' nakon udara sonde LCROSS u početku listopada.
Doug Cooke, pomoćnik ravnatelja Uprave za misiju Nasinih istraživačkih sustava, procijenio je da ima oko 90 litara vode u mjesečevu krateru u koji je sonda LCROSS udarila 9. listopada, priopćila je NASA.

Udar Nasine rakete mjesečevom sondom u krater Cabeus praćen je iz satelita LCROSS, mjesečeva istraživačkog orbitera, svemirskog teleskopa Hubblea i triju satelita u Zemljinoj orbiti te s teleskopa na zapadu SAD-a i na Havajima.

Udar u krater Cabeus nije rezultirao eksplozijom koja bi bila odmah vidljiva, no NASA je dobila mnoštvo podataka od toga pokusa.

tportal.hr

[ljubav_aha]

Mjesece se konstatno udaljava os Zemlje,a isto tako,rotiranje Zemlje se usporava,stoga dani postaju duzi

[PipiDugaDevetka]

Spektakluk na nebu! Vidi li se iz Evrope?
Meteroska kiša:
http://www.msnbc.msn.com/id/33891078/ns ... ?GT1=43001

[walkabout]

Mjesece se konstatno udaljava os Zemlje,a isto tako,rotiranje Zemlje se usporava,stoga dani postaju duzi

za Mjesec sam znao ali ne i ovo za Zemlju...

ljubav_aha, koja je brzina usporavanja rotacije Zemlje...

[ljubav_aha]

Mjesece se konstatno udaljava os Zemlje,a isto tako,rotiranje Zemlje se usporava,stoga dani postaju duzi

za Mjesec sam znao ali ne i ovo za Zemlju...

ljubav_aha, koja je brzina usporavanja rotacije Zemlje...

Earth's rotation rate is slowing down -- our days are getting longer and longer. Eventually, our planet's tidal bulges will be assembled along an imaginary line running through the centers of both Earth and the moon, and our planetary rotational change will pretty much cease. Earth's day will be a month long. When this happens, billions of years from now, the terrestrial month will be longer -- about 40 of our current days -- because during all this time the moon will continue moving away

[walkabout]

Hvala na trudu...

[ljubav_aha]

Hvala na trudu...

do tada ce se pojaviti novi homo sapiens koji se izdzati toliko sati u jednom danu

neki dan sam gledala o razijanju,evoluciji,revoluciji humanih stvorenaj ,koji su kategorisani u 4 grupe,samo je homos sapiens prezivio,iako i dalje postoji sumnja da je doslo do biloskog susreta homo sapiens sa neandertlacima,koji su naravno izumrli

[corolla02]

Mjesece se konstatno udaljava os Zemlje,a isto tako,rotiranje Zemlje se usporava,stoga dani postaju duzi

Koliko je to istina stvarno i gdje su dokazi za to bas

[NIN]

Mjesece se konstatno udaljava os Zemlje,a isto tako,rotiranje Zemlje se usporava,stoga dani postaju duzi

Koliko je to istina stvarno i gdje su dokazi za to bas

Najjednostavniji odgovor bi bio: Njutnovi zakoni.

I da, naravno da je ovaj fenomen stvaran. Skolska fizika. Naime, posrijedi je gravitaciona interakcija Zemlje i Mjeseca. Recimo, i nas se Mjesec prije vise stotina miliona godina okretao oko svoje osi pa je vremenom, pod uticajem zemljine gravitacije, njegova rotacija usporavala da bi danas potpuno nestala (ne bas potpuno ali sa naseg zemaljskog aspekta uvijek je samo jedna mjeseceva strana okrenuta prema Zemlji, sto nije bio slucaj u proslosti, pa otud i Dark side of the Moon).

Kada su dva tijela u uzajamnoj gravitacijskoj interakciji oni fakticki djeluju jedni na druge svojom masom. Recimo, direktna posljedica mjeseceve gravitacije na Zemlji je plima i oseka. Da kojim slucajem postoje mora na Mjesecu, razlika razine mora izmedju plime i oseke bila bi desetine puta veca nego kod nas na Zemlji jer, kako je Zemlja 81 puta masivnija od Mjeseca gravitacione konsekvence na manjem tijelu bi bile kudikamo jaceg opsega. E sada, isti taj gravirtacioni mehanizam koji je odgovoran za plimu i oseku odgovoran je i za usporavanje rotacije tijela. Sto je sila koja djeluje na odredjeno tijelo veca rotacija istog ce se brze i usporavati i vice versa. To je razlog zasto je rotacija Mjeseca mnogo prije zaustavljena od rotacije nase planete - jer je djelovanje mjeseceve gravitacije dosta manjeg intenziteta. Ipak, ono djeluje sto ima za posljedicu, osim plime i oseke i to da se zemljina rotacija polako usporava.

Mada, nema potreba za panikom niti nekim senzacionalizmom jer su u pitanju milioniti dijelovi sekunde na odredjen vremenski period sto govori da bi rotacija nase planete trebala biti zaustavljena za vise milijardi godina, ako tada uopste Zemlja bude i postojala (prije ce nasa planeta biti progutana od strane nase zvijezde jer se Sunce polako ali sigurno siri kako crpi svoje gorivo, tako postajuci crveni div).

[Prozor]

za temu